REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Karlovcu

Trg hrvatskih branitelja 1

47000 Karlovac

Poslovni broj: P-194/2025-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu u ime Republike Hrvatske po sutkinji Sylviane Kraljević, u pravnoj stvari tužitelja EN, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po odvjetnicima u Zajedničkom odvjetničkom uredu Nikola Horvat i Dean Radišić, Karlovac, Preradovićeva 16, protiv tuženika TELEMACH HRVATSKA d.o.o. ZAGREB, Ulica Josipa Marohnića 1, OIB: 70133616033, ranije TELE2 d.o.o. ZAGREB, Ulica grada Vukovara 269d, OIB: 70133616033, zastupan po punomoćniku Hrvoju Sučiću odvjetniku u Zagrebu, Draškovićeva 53/III, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon glavne javne rasprave zaključene 3. ožujka 2026. u nazočnosti odvjetnika Nikole Horvata, po objavi 23. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se nedopuštenim postupak izravne naplate protiv ovršenika, odnosno ovdje tužitelja EN, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] koji se vodio pred Financijskom agencijom radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja, odnosno ovdje tuženika TELEMACH HRVATSKA d.o.o. ZAGREB, Josipa Marohnića 1, OIB: 70133616033 u ukupnom iznosu od 557,50 EUR -a, temeljem osnove za plaćanje i to rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Snježane Plavetić, iz Karlovca, Domobranska 6, posl.br. Ovrv- 210/14, a koje je postalo pravomoćno i ovršno dana 20. svibnja 2014. godine, u dijelu koji se odnosi na iznos zateznih kamata na pojedine iznose glavnice, kako je to specificirano u rješenju o ovrsi te na iznose zakonskih zateznih kamata na troškove ovršnog postupka u ukupnom iznosu od 577,50 EUR-a.

II Nalaže se tuženiku TELEMACH HRVATSKA d.o.o. ZAGREB, Josipa Marohnića 1, OIB: 70133616033 da tužitelju EN, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi parnični trošak u iznosu od 655,39 eura zajedno sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude 23. 4. 2026. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi navodi Zaključkom Općinskog suda u Karlovcu od dana 27. ožujka 2025. godine, posl.br. Ovr-89/2025-4 upućen je ovršenik, ovdje tužitelj, da u roku 15 dana o dana dostave zaključka pokrene parnicu protiv ovrhovoditelja, ovdje tuženik, radi proglašenja postupka izravne naplate koja se pred Financijskom agencijom vodila na temelju osnove za plaćanje i to rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Snježane Plavetić, iz [adresa], posl.br. Ovrv-210/14, a koje je postalo pravomoćno i ovršno dana 20. svibnja 2014. godine, nedopuštenom iz razloga iz članka 50. st. 1. t. 11. Ovršnog zakona (,,Narodne novine'' broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, dalje u tekstu: OZ). Dokaz: čitanje rješenja i zaključka Općinskog suda u Karlovcu od dana 27. ožujka 2025. godine, posl.br. Ovr-89/2025-4

2. Obzirom na navedeno, ovršenik, ovdje tužitelj podnosi Naslovnom sudu ovu tužbu radi proglašenja izravne naplate nedopuštenom, temeljem odredbe članka 55. OZ-a. Tužitelj podnosi ovu tužbu radi proglašenja ovrha nedopuštenim mjesno nadležnom sudu u [adresa], sukladno odredbi članka 63. Zakona o parničnom postupku (,,Narodne novine'' broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, dalje u tekstu: ZPP).

3. Dana 16. prosinca 2024. godine ovrhovoditelj je podnio Financijskoj agenciji prijedlog da se aktivira osnova za plaćanje i to rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Snježane Plavetić, iz [adresa], posl.br. Ovrv-210/14, koje je postalo pravomoćno i ovršno dana 20. svibnja 2014. godine. Temeljem navedenog prijedloga ovrhovoditelja, ovršeniku je zaplijenjen iznos od 1.345,18 EUR-a, koji se odnosi na glavnicu, zakonske zatezne kamate (prema specifikaciji u rješenju o ovrsi), troškove ovršnog postupka te zakonske zatezne kamate na troškove, tekuće od dana donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate (16. prosinca 2024. godine). Ukupan iznos zaplijenjenih zakonskih zateznih kamata na pojedine iznose glavnice, kako je to specificirano u rješenju o ovrsi te na troškove ovršnog postupka iznose 577,50 EUR-a.

Dokaz: čitanje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Snježane Plavetić, iz [adresa], posl.br. Ovrv-210/14, specifikacije izvršenja osnove za plaćanje od 16. prosinca 2024. godine, izračun zakonskih zateznih kamata, provođenje financijsko – knjigovodstvenog vještačenja, izvadak iz sudskog registra za tuženika

4. Predmetna osnova za plaćanje je prvi put podnesena na provedbu Financijskoj agenciji dana 22. svibnja 2014. godine, kada je utvrđena nemogućnost izvršenja temeljem članka 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (,,Narodne novine'' broj: 68/18, 02/20, 46/20, 47/20, dalje u tekstu: ZPONS) te je Financijska agencija prestala s izvršavanjem te osnove.

Dokaz: čitanje specifikacije izvršenja osnove za plaćanje za 22. svibnja 2014. godine

5. Agencija je prestala s izvršavanjem predmetne osnove 4. kolovoza 2018. godine.

Dokaz: upit Financijskoj agenciji kada je ista prestala s izvršavanjem predmetne osnove za plaćanje

6. Odredbom članka 233. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (,,Narodne novine’’ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje u tekstu: ZOO), određeno je kako sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugoga nadležnog tijela javne vlasti, ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za deset godina, pa i one za koja zakon inače predviđa kraći rok zastare. Međutim, kako je to i određeno u stavku 2. istog članka, sve povremene tražbine koje proistječu iz takvih odluka ili nagodbe, odnosno javnobilježničkog akta i dospijevaju ubuduće zastarijevaju u roku predviđenom za zastaru povremenih tražbina.

Odredbom članka 226., koji uređuje pitanje zastare tražbina povremenih tražbina, propisano je da tražbine povremenih davanja koja dospijevaju godišnje ili u kraćim razdobljima, pa bilo da se radi o sporednim povremenim tražbinama, kao što je tražbina kamata, bilo da se radi o takvim povremenim tražbinama u kojima se iscrpljuje samo pravo, kao što je tražbina uzdržavanja, zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakoga pojedinog davanja. Isto vrijedi za anuitete kojima se u jednakim unaprijed određenim povremenim iznosima otplaćuju glavnica i kamate, ali ne vrijedi za otplate u obrocima i druga djelomična ispunjenja.

7. Na sedmoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 21. studenog 2019. godine, zauzeto je pravno shvaćanje, koje glasi: ,,Potraživanja zatezne kamate koje su zajedno s glavnicom utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugog nadležnog tijela javne vlasti ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, I koje dospijevaju ubuduće, sukladno članku 379. st. 2. ZOO/91 (članak 233. st. 2. ZOO/05) zastarijevaju u trogodišnjem roku predviđenom za zastaru povremenih tražbina računajući od ovršnosti ovršnih isprava.’’

8. Dakle, primjenjujući gore navedene zakonske odredbe i pravno shvaćanje na činjenice u ovome postupku, jasno je vidljivo kako je od dana 4. kolovoza 2018. godine (kada je predmetna osnova isknjižena iz redoslijeda naplate, odnosno utvrđena je nemogućnost izvršenja temeljem članka 12. ZPONS-a) pa do 16. prosinca 2024. godine, kada je tuženik, odnosno ovrhovoditelj ponovno aktivirao predmetnu osnovu za plaćanje, proteklo više od tri godine (točnije šest godina i četiri mjeseca), čime je nastupila zastara potraživanja iznosa zateznih kamata na pojedine iznose glavnice, kako je to specificirano u rješenju o ovrsi te na iznose zakonskih zateznih kamata na troškove ovršnog postupka u iznosu od 577,50 EUR -a. Ovdje se ističe kako je prekid zastarijevanja nastao kada je 22. svibnja 2014. godine ovrhovoditelj podnio zahtjev za naplatu Financijskoj agenciji te je ponovno počeo teći 5. kolovoza 2018. godine, kada je Financijska agencija utvrdila nemogućnost izvršenja osnove za plaćanje temeljem odredbe članka 12. ZPONS-a. Budući da tuženik/ovrhovoditelj nije poduzeo niti jednu radnju od 5. kolovoza 2018. godine do 16. prosinca 2024. godine kojom bi prekinuo zastarijevanje tražbine u odnosu na zakonske zatezne kamate, kao povremene tražbine, to je nastupila zastara u tome dijelu.

Dokaz: čitanje rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 15. svibnja 2024. godine, posl.br. Rev 534/2024-2 (točka 12. obrazloženja rješenja)

9. Obzirom na sve navedeno, tužitelj predlaže da Naslovni sud, nakon provedenog dokaznog postupka, donese sljedeću presudu:

I. Utvrđuje se nedopuštenim postupak izravne naplate protiv ovršenika, odnosno ovdje tužitelja EN, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] koji se vodio pred Financijskom agencijom radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja, odnosno ovdje tuženika TELEMACH HRVATSKA d.o.o. ZAGREB, Josipa Marohnića 1, OIB: 70133616033 u ukupnom iznosu od 557,50 EUR -a, temeljem osnove za plaćanje i to rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Snježane Plavetić, iz [adresa], posl.br. Ovrv- 210/14, a koje je postalo pravomoćno i ovršno

dana 20. svibnja 2014. godine, u dijelu koji se odnosi na iznos zateznih kamata na pojedine iznose glavnice, kako je to specificirano u rješenju o ovrsi te na iznose zakonskih zateznih kamata na troškove ovršnog postupka u ukupnom iznosu od 577,50 EUR-a.

II. Nalaže se tuženom TELEMACH HRVATSKA d.o.o. ZAGREB, Josipa Marohnića 1, OIB: 70133616033 da tužitelju EN, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi parnični trošak, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, u roku 15 dana.

10. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da nastavno navodima tužitelja kako se radi o zastarjeloj tražbini, odnosno dijelu tražbine koja se odnosi na zakonske zatezne kamate, tuženik ističe kako je nesporno da su radnjama tuženika, više puta prekinuti tijekovi zastarnih rokova, te da potraživanje tuženika nije zastarjelo. Nepotrebno je uopće raspravljati/odlučivati o pitanju zastare zakonskih zateznih kamata (sadržanih u samom rješenju o ovrsi), s obzirom da se ne radi o samostalnom potraživanju kamata, već cjelokupne tražbine koja uključuje glavnicu, troškove i kamate. Naime, sukladno čl. 233. st.1. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO) propisano je da sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugog nadležnog tijela javne vlasti ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javno bilježničkim aktom, zastarijevaju za deset godina, pa i one za koje zakon inače predviđa kraći zastarni rok, dok je st. 2. istog članka propisano da sve povremene tražbine koje proistječu iz takvih odluka ili nagodbe, odnosno javnobilježničkih akata i dospijevaju ubuduće, zastarijevaju u roku predviđenom za davanje povremenih tražbina, a koji su određeni čl. 226. st. 1. ZOO - a. Dakle, zakonska zatezna kamata kao akcesorno potraživanje dijeli sudbinu glavnog potraživanja, pa kada zastari glavno potraživanje, zastarijeva i sporedno potraživanje, a iz cjelokupnog spisa je razvidno kako glavno potraživanje nije zastarjelo. Stoga je apsolutno neutemeljeno i pravno neprihvatljivo tužiteljevo pozivanje na zastaru potraživanja zateznih kamata i odredbe o zastarijevanju povremenih tražbina, kada se takve odredbe primjenjuju isključivo na samostalno potraživanje kamata, i to u slučaju kada je glavno potraživanje prestalo postojati ispunjenjem, a što u predmetnom postupku nije slučaj.

11. U konkretnom slučaju nema mjesta primjeni odredbi čl. 226. st.1. ZOO -a jer navedena odredba propisuje zastarijevanje zatezne kamate, kao povremene tražbine, kad iste nisu utvrđene ovršnom ispravom, odnosno nisu izričito dosuđene, tada je ta tražbina samostalna ( na nju ovrhovoditelj ima pravo temeljem odredbe čl. 30. st.1.OZ-a). Budući da zakonska zatezna kamata ne proistječe iz rješenja o ovrsi koje je utvrđeno temeljem odredbe čl. 30. st.1.OZ-a (odnosno rješenja o ovrsi koje donosi sud na temelju ovršne isprave), nego je izričito određena ovršnom ispravom (u prijedlogu za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave ( koju donosi javni bilježnik, a koja je određena čl. 278. -289. OZ-a) i to u točki I. RJEŠENJA O OVRSI), na istu se u pitanju zastare ima isključivo primijeniti odredba čl. 233. st 1. ZOO-a.

Presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. broj: Rev 1635/2018 od 26.03.2019. godine „Kada kamata, kao povremena tražbina, nije ovršnom ispravom izričito dosuđena, tada je ta tražbina samostalna tražbina, (na koju ovrhovoditelj ima pravo temeljem odredbe čl. 30. st. 1. OZ-a) jer ona ne proistječe iz ovršne isprave nego iz rješenja o ovrsi temeljenom na citiranoj odredbi OZ-a, pa kako dospijeva ubuduće, na zastaru takve tražbine kamate, kao samostalne tražbine, koja ne slijedi sudbinu glavne tražbine, jer je ona sada glavna tražbina, ne dolazi do primjene odredbe st. 2. čl. 233. ZOO-a, a budući da kamate predstavljaju povremene tražbine iz čl. 226. st. 1. ZOO-a, koja odredba predstavlja specijalnu odredbu u odnosu na opću odredbu iz čl. 223. ZOO-a, zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja, zbog čega na takve tražbine treba primijeniti odredbu čl. 226. st. 1., odnosno čl. 227. st. 1. i 2. ZOO-a.“

12. Nadalje, potrebno je ukazati na odredbu čl. 29. Zakona o obveznim odnosima koji jasno određuje: „Dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate.“ te na odredbu čl. 172. Zakona o obveznim odnosima: „Ako dužnik pored glavnice duguje i kamate i troškove, prvo se namiruju troškovi, zatim kamate i napokon glavnica.“ Iz navedenog proizlazi kako je svrha iliti ratio instituta zakonskih zateznih kamata kazniti dužnika koji nije na vrijeme ispunio svoju novčanu obvezu, a što je i razlog da zakonske zatezne kamate teku neprekidno od dana dospijeća do isplate, odnosno dospijevaju dnevno.

Ovakav način na koji tužitelj tumači odredbe o zastari zakonskih kamata i neosnovano se poziva na zastaru potraživanja zakonskih zateznih kamata, potpuno derogirajući opće odredbe ZOO-a, usmjeren je isključivo na pokušaj izbjegavanja podmirenja tražbine.

13. Uz gore navedenu praksu Vrhovnog suda Republike Hrvatske isti stav u tumačenju odredbe čl. 226. Zakona o obveznim odnosima zauzeli su i drugi sudovi, tako i:

Visoki trgovački sud u presudi od 30.05.2006. posl. br. Pž-6237/03 gdje navodi: „Navedena odredba uređuje upravo samostalno potraživanje kamata u slučaju kada je glavno potraživanje prestalo postojati ispunjenjem. Kamate teku kontinuirano od dospijeća do prestanka glavnog potraživanja, pa samostalno potraživanje kamata zastarijeva u roku od tri godine od nastanka svakog pojedinog dnevnog iznosa kamata, jer to potraživanje nastaje i dospijeva svakog dana u vremenu od dospijeća do prestanka glavnog potraživanja, te rok zastarjelosti valja računati od dana svakog pojedinačnog dnevnog potraživanja kamata.

Dakle, ne zastarijevaju kamate koje su dospjele u vremenu od tri godine računajući unatrag od dana podnošenja tužbe.“

14. Presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. broj: Rev 644/2011 od 28.02.2012. godine “ U ovom slučaju glavno potraživanje nije prestalo postojati, pa je za ocjenu pitanja zastare spornih kamata mjerodavna odredba čl. 369. ZOO. Prema toj odredbi kada zastari glavno potraživanje, zastarjela su i sporedna potraživanja, kao što su potraživanja kamata, plodova, troškova, ugovorne kazne. Budući da glavno potraživanje na koje se odnose sporne kamate nije zastarjelo, to nije zastarjelo niti potraživanje kamata kao sporednog potraživanja. Slijedom navedenog proizlazi da je drugostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je zaključio da je potraživanje kamata zastarjelo za razdoblje od 7. rujna 2000. do 8. rujna 2002. i slijedom toga preinačio prvostupanjsku presudu u odluci o kamatama, pa je na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP pobijanu drugostupanjsku presudu valjalo preinačiti i presuditi kao u izreci.“

15. Sukladno svemu navedenome, tuženik predlaže Naslovu odbiti tužbu kao neosnovanu uz obvezu tužitelja na nadoknadu troškova parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama od dana presuđenja pa do isplate po stopi iz čl. 29.

ZOO-a, a sukladno čl.151-. ZPP

16. U dokaznom postupku sud je pročitao rješenje o ovrsi javnog bilježnika Snježane Plavetić, iz Karlovca, Domobranska 6, posl.br. Ovrv-210/14 s potvrdom pravomoćnosti i ovršnosti, dopis ovrhovoditelja/tuženika FINA-i od 21. svibnja 2014. godine, izračun zakonskih zateznih kamata, specifikaciju izvršenja osnova za plaćanje od 16. prosinca 2024. godine, specifikaciju izvršenja osnova za plaćenje od 22. svibnja 2014. godine, izvod iz zapisnika Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 21. studenog 2019. godine, posl.br. Su-IV-56/19-15, rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 15. svibnja 2024. godine, posl.br. Rev 534/2024-2, rješenje i zaključak Općinskog suda u Karlovcu, posl.br. Ovr-89/2025-4 od 27. ožujka 2025. godine, izvadak iz sudskog registra za tuženika.

17. Među strankama je nesporno:

-Zaključkom Općinskog suda u Karlovcu od dana 27. ožujka 2025. godine, posl.br. Ovr-89/2025-4 upućen je ovršenik, ovdje tužitelj, da u roku 15 dana o dana dostave zaključka pokrene parnicu protiv ovrhovoditelja, ovdje tuženik, radi proglašenja postupka izravne naplate koja se pred Financijskom agencijom vodila na temelju osnove za plaćanje i to rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Snježane Plavetić, iz Karlovca, Domobranska 6, posl.br. Ovrv-210/14, a koje je postalo pravomoćno i ovršno dana 20. svibnja 2014. godine, nedopuštenom iz razloga iz članka 50. st. 1. t. 11. Ovršnog zakona (,,Narodne novine'' broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, dalje u tekstu: OZ).

-Dana 16. prosinca 2024. godine ovrhovoditelj je podnio Financijskoj agenciji prijedlog da se aktivira osnova za plaćanje i to rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Snježane Plavetić, iz Karlovca, Domobranska 6, posl.br. Ovrv-210/14, koje je postalo pravomoćno i ovršno dana 20. svibnja 2014. godine.

-Temeljem navedenog prijedloga ovrhovoditelja, ovršeniku je zaplijenjen iznos od 1.345,18 EUR-a, koji se odnosi na glavnicu, zakonske zatezne kamate (prema specifikaciji u rješenju o ovrsi), troškove ovršnog postupka te zakonske zatezne kamate na troškove, tekuće od dana donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate (16. prosinca 2024. godine).

-Ukupan iznos zaplijenjenih zakonskih zateznih kamata na pojedine iznose glavnice, kako je to specificirano u rješenju o ovrsi te na troškove ovršnog postupka iznose 577,50 EUR-a.

-Predmetna osnova za plaćanje je prvi put podnesena na provedbu Financijskoj agenciji dana 22. svibnja 2014. godine, kada je utvrđena nemogućnost izvršenja temeljem članka 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (,,Narodne novine'' broj: 68/18, 02/20, 46/20, 47/20, dalje u tekstu: ZPONS) te je Financijska agencija prestala s izvršavanjem te osnove 4. kolovoza 2018. godine.

18. Među strankama je sporno da li je nastupila zastara potraživanja iznosa zateznih kamata na pojedine iznose glavnice, kako je to specificirano u rješenju o ovrsi te na iznose zakonskih zateznih kamata na troškove ovršnog postupka u iznosu od 577,50 EUR-a.

19. Osnovano tužitelj ističe kako je prekid zastarijevanja nastao kada je 22. svibnja 2014. godine ovrhovoditelj podnio zahtjev za naplatu Financijskoj agenciji te je ponovno počeo teći 5. kolovoza 2018. godine, kada je Financijska agencija utvrdila nemogućnost izvršenja osnove za plaćanje temeljem odredbe članka 12. ZPONS -a. Budući da tuženik/ovrhovoditelj nije poduzeo niti jednu radnju od 5. kolovoza 2018. godine do 16. prosinca 2024. godine kojom bi prekinuo zastarijevanje tražbine u odnosu na zakonske zatezne kamate, kao povremene tražbine, to je nastupila zastara u tome dijelu.

20. U konkretnom slučaju radi se o povremenoj tražbini utvrđenoj javnobilježničkim aktom, a sve povremene tražbine koje proistječu iz pravomoćnih sudskih odluka ili odluka drugih nadležnih tijela, odnosno javnobilježničkih akata zastarijevaju u roku predviđenom za zastaru povremenih tražbina sukladno odredbi čl 233. st. 2. ZOO-a. Rok zastarijevanja povremenih tražbina sukladno odredbi članka 226. st. 1. ZOO-a iznosi tri godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja, pa se taj rok primjenjuje i za tražbina kamata koje predstavljaju povremene tražbine.

21. Na sedmoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 21.

studenog 2019. godine, zauzeto je pravno shvaćanje, koje glasi: ,,Potraživanja zatezne kamate koje su zajedno s glavnicom utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugog nadležnog tijela javne vlasti ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, I koje dospijevaju ubuduće, sukladno članku 379. st. 2. ZOO/91 (članak 233. st. 2. ZOO/05) zastarijevaju u trogodišnjem roku predviđenom za zastaru povremenih tražbina računajući od ovršnosti ovršnih isprava.’’

22. Dakle, primjenjujući gore navedene zakonske odredbe i pravno shvaćanje na činjenice u ovome postupku, jasno je vidljivo kako je od dana 4. kolovoza 2018. godine (kada je predmetna osnova isknjižena iz redoslijeda naplate, odnosno utvrđena je nemogućnost izvršenja temeljem članka 12. ZPONS-a) pa do 16. prosinca 2024. godine, kada je tuženik, odnosno ovrhovoditelj ponovno aktivirao predmetnu osnovu za plaćanje, proteklo više od tri godine (točnije šest godina i četiri mjeseca), čime je nastupila zastara potraživanja iznosa zateznih kamata na pojedine iznose glavnice, kako je to specificirano u rješenju o ovrsi te na iznose zakonskih zateznih kamata na troškove ovršnog postupka u iznosu od 577,50 EUR-a.

23. Budući da je tužitelji dokazao i opravdao razloge iz članka 50. stavka 1. točke 11. Ovršnog zakona, odlučeno je kao u t. I. izreke presude.

24. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP - a. Trošak tužitelja za zastupanje po punomoćniku odvjetniku odmjeren je temeljem Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne Novine“ broj 138/2023. – u nastavku teksta: Tarifa) u visini od 50 bodova kako slijedi: za sastavljanje tužbe, sastavljanje podneska od 15. 7. 2025. i zastupanje na ročištu 3. 3. 2026. za svaku radnju iznos od 100,00 eura, te pristup na ročište za objavu odluke iznos od 50,00 eura, što zbrojeno i uvećano za PDV iznosi 437,50 eura. Tužitelju je dosuđen trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 13,27 eura i sudske pristojbe za presudu u iznosu od 26,54 eura, što sve zbrojeno iznosi 477,31 eura. Tužitelju je dosuđen i trošak vezanog ovršnog postupka i to za sastavljanje prijedloga radi proglašenja ovrhe nedopuštenom iznos od 125,00 eura sa PDV-om, trošak sudske pristojbe za prijedlog od 26,54 eura i sudske pristojbe za rješenje od 26,54 eura, stoga ukupni trošak tužitelja iznosi 655,39 eura.

U Karlovcu 23. travnja 2026.

Sutkinja Sylviane Kraljević

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se predaje pismeno u tri istovjetna primjerka, putem ovog suda, a podnosi se Županijskom sudu.

Dostavljeno:

1. Zajednički odvjetnički ured Nikola Horvat i Dean Radišić, Karlovac, Preradovićeva 16

2. Hrvoju Sučiću odvjetnik u Zagrebu, Draškovićeva 53/III