Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Poslovni broj Gž-33/2026-2

Split, Gundulićeva 29a

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu po sutkinji tog suda Mirjani Rubić u pravnoj stvari tužitelja pod 1. ŠČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], pod 2. GČ, OIB: [osobni identifikacijski broj] i pod 3. Grada Splita, OIB: 78755598868, kao suvlasnika stambene zgrade u [adresa], koje zastupa Stano-uprava d.o.o. Split, Mike Tripala 6, zastupane po Tanji Bota, odvjetnici u Splitu, protiv tuženika ZČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], radi isplate, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Splitu Povrv-790/2023-11 od 17. listopada 2025., dana 23. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja, dok se žalba tuženika djelomično uvažava kao osnovana i djelomično odbija kao neosnovana te se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Povrv-790/2023-11 od 17. listopada 2025.

a)potvrđuje u dijelu kojim je u točki I. izreke održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Maje Radovani, iz Solina, poslovni broj Ovrv- 2251/2018 od 16. srpnja 2018. u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljima iznos od 70,76 eura/533,12 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koje teku:

- na iznos od 57,94 eura/436,56 kn od 16. studenog 2016. do isplate

- na iznos od 12,82 eura/96,57 kn od 16. prosinca 2016. do isplate

sve po stopi koja se određuje od dospijeća do 31. prosinca 2022., za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate uvećanjem referentne kamatne stope odnosno stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena.

b)preinačuje u preostalom dijelu kojim je u točki I. izreke održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Maje Radovani, iz Solina, poslovni broj Ovrv-2251/2018 od 16. srpnja 2018. u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljima daljnji iznos od 624,54 eura/4.705,60 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koje teku:

- na iznos od 57,94 Eur /436,56 HRK od 16. siječnja 2016. do isplate

- na iznos od 57,94 Eur/ 436,56 HRK od 16. veljače 2016., do isplate

- na iznos od 57,94 Eur/436,56 HRK od 16. ožujka 2016., do isplate

- na iznos od 57,94 Eur/436,56 HRK od 16. travnja 2016., do isplate

- na iznos od 57,94 Eur/436,56 HRK od 16. svibnja 2016.,do isplate

- na iznos od 57,94 Eur/436,56 HRK od 16. lipnja 2016., do isplate

- na iznos od 57,94 Eur/436,56 HRK od 16. srpnja 2016., do isplate

- na iznos od 57,94 Eur/436,56 HRK od 16. kolovoza 2016., do isplate

- na iznos od 57,94 Eur/436,56 HRK od 16. rujna 2016., do isplate

- na iznos od 57,94 Eur/436,56 HRK od 16. listopada 2016., do isplate

- na iznos od 45,12 eura/ 339,96 HRK od 16. prosinca 2016., do isplate,

po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, na način da se u tom dijelu citirani platni nalog ukida i zahtjev tužitelja u tom dijelu odbija kao neosnovan.

c)preinačuje se odluka o troškovima postupka sadržana u točki II. izreke presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Povrv-790/2023-11 od 17. listopada 2025. i sudi:

"Svaka stranka snosi svoj trošak.".

Obrazloženje:

1.Pobijanom presudom suđeno je:

"I. Održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Maje Radovani, iz Solina, poslovni broj Ovrv-2251/2018 od 16. srpnja 2018. u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljima iznos od 695,30 Eur (5.238,72) HRK zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koje teku:

- na iznos od 57,94 Eur /436,56 HRK od 16. siječnja 2016. do isplate

- na iznos od 57,94 Eur/ 436,56 HRK od 16. veljače 2016., do isplate

- na iznos od 57,94 Eur/436,56 HRK od 16. ožujka 2016., do isplate

- na iznos od 57,94 Eur/436,56 HRK od 16. travnja 2016., do isplate

- na iznos od 57,94 Eur/436,56 HRK od 16. svibnja 2016.,do isplate

- na iznos od 57,94 Eur/436,56 HRK od 16. lipnja 2016., do isplate

- na iznos od 57,94 Eur/436,56 HRK od 16. srpnja 2016., do isplate

- na iznos od 57,94 Eur/436,56 HRK od 16. kolovoza 2016., do isplate

- na iznos od 57,94 Eur/436,56 HRK od 16. rujna 2016., do isplate

- na iznos od 57,94 Eur/436,56 HRK od 16. listopada 2016.,do isplate

- na iznos od 57,94 Eur/436,56 HRK od 16. studenog 2016., do isplate

- na iznos od 57,94 Eur/436,56 HRK teče od 16. prosinca 2016., do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te se zahtjev u tom dijelu odbija kao neosnovan.

II. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 2.709,94 Eura po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.".

2.Gornju presudu pravovremeno podnesenom žalbom pobija tužitelj iz svih žalbenih razloga u dijelu u kojem mu nisu priznati troškovi postupka: a) za sastav podneska od 21.03.2021. prema Tarifi u Tbr.8.4.; b) za sastav obrazloženog podneska od 25.02.2025. prema Tbr.8.1.; c) za pristup na ročište od 12.03.2020. prema Tarifi u Tbr.9.1.; d) pristupa na ročište za objavu presude od 15.12.2021.; e) pogrešno dosuđen iznos za ročište za objavu presude od 17.10. 2025.; f) pogrešan matematički izračun do sada dosuđenih troškova na način da je tužitelju dosuđen ukupan iznos parničnog troška od 2.530,75 Eura+632,69 Eura PDV što da prvostupanjski sud pogrešno zbraja te u izreci presude navodi iznos od 2.099,50 Eura+524,88 Eura PDV. Žalbeni je prijedlog u pobijanom dijelu odluku preinačiti sukladno žalbenim navodima uz dosudu troškova žalbe.

2.1.Pravovremeno podnesenom žalbom i tuženik pobija prvostupanjsku presudu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč.11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, dalje:ZPP). Žalbeni je prijedlog presudu ukinuti ili preinačiti sukladno žalbenim navodima.

3.Žalba tužitelja nije osnovana.

3.1.Žalba tuženika djelomično je osnovana.

4.Predmet postupka je potraživanje tužitelja od 1. do 3. kao suvlasnika zgrade u [adresa], prema tuženiku, također suvlasniku, radi isplate iznosa od 695,30 eura (5.238,72 HRK) iz osnova neisplaćenih dospjelih obveza za sredstva zajedničke pričuve za razdoblje od 1. siječnja 2016. do 31. prosinca 2016.

5.S obzirom na vrijednost predmeta spora u konkretnom slučaju, radi se o sporu male vrijednosti, u smislu odredbe članka 458. stavak 1. ZPP-a, radi čega se presuda može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava prema članku 467. stavak. 1. ZPP-a.

5.1.Nadalje, na temelju odredbe čl. 467. st. 2. ZPP-a u sporovima male vrijednosti u postupku u povodu žalbe ne primjenjuje se odredba čl. 370. ZPP-a.

6.U postupku pred prvostupanjskim sudom je utvrđeno:

-kako je udovoljavajući prijedlogu tužitelja kao ovrhovoditelja, javna bilježnica Maja Radovani iz Solina donijela rješenje o ovrsi Ovrv-2251/2018 od 16. srpnja 2018., protiv kojega je tuženik kao ovršenik blagovremeno izjavio prigovor osporavajući potraživanje tužitelja iz osnove neplaćene pričuve za razdoblje od 1. siječnja do 31.prosinca 2016. iz razloga što je on iz svojih sredstava plaćao popravke čije izvođenje na predmetnoj zgradi je bilo potrebno izvesti pa je prijebojem njegovog potraživanja podmirena pričuva do sredine 2017., radi čega je rješenje o ovrsi stavljeno izvan snage i postupak nastavljen kao po prigovoru protiv platnog naloga – dakle, po pravilima parničnog postupka;

- kako prema izvatku iz poslovnih knjiga Stano-uprave d.o.o., kao nespornog upravitelja zgrade čije su stranke suvlasnici, za razdoblje od 1. siječnja 2016. do 31. prosinca 2016. iz osnova neplaćene pričuve potraživanje prema tuženiku iznosi 5.238,72 kn (436,56 kuna x 12 mjeseci);

- kako je, prema priznanici od 17. srpnja 2003. tuženik izvršio uplatu Stano-upravi d.o.o. u iznosu od 9.227,68 kn uz naznaku “dug pričuve“;

-kako je prema Troškovniku (list 47-49) i iskazu svjedoka FČ, Stano- uprava d.o.o. raspisala javni natječaj za izvođenje radova na uređenju fasade zgrade stranaka u [adresa], s navedenom vrstom, količinom i cijenom radova te je njegova ponuda prihvaćena, radove je uz potvrdu nadzornog organa i izveo što je po završetku bilo plaćeno preko računa Stano-uprave d.o.o., a predstavnik suvlasnika bio je ZČ; nakon desetak godina ponovno je radio na tom objektu ali ovaj put dio krova i sjevernu fasadu i sve mu je bilo plaćeno preko Stano-uprave d.o.o., dok s tuženikom nije imao nikakvu poslovnu suradnju te za izvedene radove nije ništa primio od tuženika;

-kako u spisu (na listu 79-82) prileže uplatnice prema kojima je tuženik u listopadu i studenom 2003. uplaćivao novčane iznose izravno firmi Vrul d.o.o. Kučine, na kojima je pečat Vrula d.o.o. i tekst "primio: FČ";

-kako spisu prileži dokument od 03.12.2003. izdavatelja "FČ, Vrul d.o.o. – Kučine“, naslovljen na "Stambena zgrada [adresa], vlasnik kap. ZČ – [adresa] u kojem se navode radovi izvršeni "za kompletiranje sanacije zgrade po troškovniku i ugovoru, a sveukupno na iznos od 27.903,20 kuna, te na dnu stoji da je radove u cijelosti podmirio kap. ZČ, koji je potpisan od strane FČ;

-kako tuženik obavještava Stano-upravu d.o.o. dopisom od 08.12.2003. (list 86 spisa) da su radovi od strane firme "Vrul" d.o.o. izvršeni prema ugovoru i ponudi, da vrijednost drugog dijela radova po ponudi i ugovoru iznosi 27.903,20 kuna te da je sukladno dogovoru radove on platio, "što je vidljivo po temeljnici od 03.12.2003. i uplatnicama", te moli da mu odobre ovaj iznos u svrhu plaćanja pričuve za razdoblje od zadnjeg plaćanja pa po izračunu unaprijed;

- kako je u svom iskazu saslušani svjedok RČ naveo da je zaposlen u Stano-upravi d.o.o. na poslovima održavanja i poznato mu je da je mala zgrada u [adresa], tijekom 2012. godine vršila ulaganja u popravke okapnice, fasade, krovišta i sl. koji radovi su se odvijali po inicijativi predstavnice stanara BČ u svezi kojih je zgrada podigla kredit, koji je otplaćen, posljedično čemu je podignuta pričuva suvlasnicima a kako je negativno stanje računa zgrade zbog neplaćanja tuženika, visina pričuve se nije smanjila ni po isteku kredita koji je otplaćen; radove je izvela tvrtka Vrul d.o.o. kojoj je plaćeno s računa Stano-uprave d.o.o.; nije imao saznanja o obavljanju radova u 2003. ili da bi postojao bilo kakav dogovor između tuženika i upravitelja niti bi on kao zaposlenik upravitelja morao to znati, ali iz prakse mu je poznato da su ranije rađeni radovi na način da su stanari sami podmirivali izvođača, s tim da je tu trebala suglasnost svih suvlasnika, odnosno 51% stanara;

-kako prema nalazu i mišljenju vještaka za financije i računovodstvo Ante Beusa, prema kojemu je dokumentacija za tuženika koju vodi Stano-uprava d.o.o. manjkava, neuredna i nepotpuna jer nedostaje za 2003., 2004., 2005., 2006., 2007. i 2016., zaključni saldo kartice za 2014. u iznosu od -2355,88 kn ne odgovara početnom saldu za 2016. od 609,64 kn, nedostaju zaduženja pričuve za studeni, listopad i prosinac 2014. radi čega je morao vršiti knjigovodstvenu rekonstrukciju: dana 1. siječnja 2008. (prvi najraniji datum za koji su mu dostavljeni podaci od Stano-uprave d.o.o.) postoji preplata u korist tuženika u iznosu od 18.345,96 HRK, pa kada se tom iznosu dodaju iznosi koje je tuženik trebao platiti od 1. ožujka 2003. do 1. siječnja 2008. u iznosu od 9.557,24 HRK (58x164,78 = 9.557,24 HRK), dobije se iznos od 27.903,20 HRK što odgovara cijeni izvršenih radova prema ponudi tvrtke VRUL d.o.o. (list 14 spisa); da se u 2012. godini iznos visine pričuve nije povećao dva puta i to s 164,78 HRK na 299,60 HRK mjesečno te s 299,60 HRK na 436,56 HRK mjesečno da bi tuženik, kako je i tvrdio, uistinu na temelju obračuna bio oslobođen plaćanja doprinosa za pričuvu 14 godina i 1 mjesec (186 mjeseci X 164,78 HRK) tako da ne bi morao plaćati pričuvu sve do 2020.; da je „knjižni zapis ispravak 06/00001 “izdan 8. srpnja 2020. ..“ (nalazi se u evidenciji Stanou-prave d.o.o. i na svim karticama dostavljenim za osam godina radi čega ga drži vjerodostojnim) kojim je tužitelj odobrio tuženiku za plaćene radove izvršitelju iz 2003. godine u iznosu od 27.903,20 HRK evidentiran u poslovnim knjigama Stano-uprave d.o.o. 14. ožujka 2006. godine i priložen spisu na listu 69, a istim se zatvara dugovanje tuženika u iznosu od 147,40 HRK, s napomenom "Stranka imala dogovor sa tehničkom službom i Š da sama sanira velike nedostatke, puknuća i urušavanja na fasadi, balkoni…Kastropil isto nije proveo kroz knjigovodstvo. Nakon nekoliko reklamacija na stanje duga sa strane BČ ZČ i podneska svih papira, slika i računa…“ na temelju kojeg vještak zaključuje da je temeljem ovoga tuženiku otpisan cijeli iznos od 27.903,20 HRK, koji se zapravo ne spominje u zapisu o ispravku; da je u razdoblju od 1. 01. 2003 do kraja 2016. za tuženika pričuva iznosila ukupno 42.354,68 HRK u kojem razdoblju je odobren za 27.903,20 HRK te je izvršio i plaćanje u visini od 5.020,44 HRK (Tablice 1. i 2., list 107 do 113 spisa) tako da je na dan 31.12.2016. preostao dug od 9.431,24 HRK; da se za dodatna ulaganja kroz 2006. i 2007., u ukupnom iznosu od 20.300,00 HRK (Specifikacija na listu 114 prema tuženiku) u spisu ne nalazi vjerodostojna dokumentacija, a iznos od 9.226,68 kn uplaćen na blagajni Stano-uprave d.o.o. dana 17.07.2003. nije uzeo u obračun za plaćanje izvršenih radova zbog naznake “dug pričuve“.

7.Prihvaćajući nalaz i mišljenje vještaka prema kojemu na dan 31.12.2016. dug tuženika iz osnova pričuve iznosi 9.431,24 HRK, da tužitelj za cijelu 2016. po mjesecima potražuje iznos manji od toga, odnosno 5.238,72 kuna (12 x 436,56 kuna), da čak i kada se uzme da je izvršen prijeboj iznosa od 27.903,20 kuna, uslijed povećanja pričuve u 2012. sa početnih 164,78 HRK na konačnih 436,56 HRK je skraćeno vrijeme kroz koje bi iznos od 27.903,20 HRK "pokrivao" tuženikova dugovanja odnosno obveze uplate pričuve tako da bi i prije 01.01.2016. tuženik na ime pričuve bio dužan platiti veći iznos od 27.903,20 (negdje oko 35.000,00 HRK) i dalje bio dužan plaćati dospjele iznose pričuve, da za dodatna ulaganja tuženika kroz 2006. i 2007. ne postoji vjerodostojna dokumentacija u smislu računa za izvršene radove i njihova plaćanja odnosno ne postoji dokaz o izvršenom prijeboju s dugom pričuve te da se iznos od 9.226,68 HRK prema uplatnici od 17. srpnja 2003. odnosi na dug za pričuvu nastao u razdoblju prije poduzimanja radova, prvostupanjski je sud tužbeni zahtjev ocijenio u cijelosti osnovanim i održao na snazi izdani platni nalog.

8.Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti te ujedno cijeneći žalbene navode tuženika, sukladno odredbama čl. 365 st. 1. i 2. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud ne nalazi da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP-a jer protivno žalbenim navodima prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati niti su nađena obilježja povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

9.Glede žalbenih navoda kojima se iznosi tijek dogovora sa suvlasnicima zgrade i Stano-upravom d.o.o. kao upraviteljem u odnosu na izvođenje radova na zgradi i prijeboja s pričuvom te ponavljaju navodi činjenične naravi izloženi tijekom postupka, ocjenjuje ponašanje Stano-uprave d.o.o. zbog negiranja bilo kakvog dogovora s njim i nedostavljanja dokumentacije odnosno dostavljanja manjkave dokumentacije, preocjenjuju isprave i iskazi svjedoka i drugo, žalitelju je ponoviti da se ovdje radi o sporu male vrijednosti u kojemu se žalba ne može izjaviti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog ili relativno bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a. Glede predloženih dokaza koje prvostupanjski sud nije imao u vidu ukazati je žalitelju kako je odredbom čl. 461. a stavak 2. do 4. ZPP-a koji se ovdje primjenjuje („Narodne novine“ 25/13, čl. 90. ZID/13) određeno: „U postupku u sporovima male vrijednosti stranke su dužne najkasnije u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznijetih činjenica. Stranke mogu na pripremnom ročištu iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu. Nove činjenice i nove dokaze koje su stranke iznijele, odnosno predložile na pripremnom ročištu protivno stavku 3. ovoga članka sud neće uzeti u obzir.".

10.Nadalje, svojim navodima žalitelj nije učinio vjerojatnim da bi sud uvažio raspolaganja koja bi bila u suprotnosti s prisilnim propisima i propisima javnog morala iz čl. 3. st. 3. ZPP-a.

11.U svezi prigovora da je dopisom tuženika sud obaviješten kako Grad Split više nije suvlasnik odgovoriti je kako iz sadržaja spisa proizlazi kako je tuženikov podnesak s prilozima (podnesak suvlasnika i izvadak iz zemljišne knjige) zaprimljen u sudu 16. srpnja 2025. i sadržan u spisu (na listu 289 do 291).

12.Po stavu ovog suda, u situaciji kada nije bilo sporno da su tužitelji od 1. do 3. bili suvlasnici u vrijeme podnošenja tužbe, obzirom se radi o zakonskoj obvezi plaćanja zajedničke pričuve dospjele u vrijeme kada su svi vršili vlasnička ovlaštenja, a imajući u vidu sadržaj odredbe članka 90. stavak 3. ZV-a prema kojoj zajedničkom pričuvom upravljaju suvlasnici, odnosno upravitelj nekretnine kao imovinom odvojenom od imovine bilo kojeg suvlasnika, uloženom na način da donosi plodove, a da je prema odredbi stavka 1. tog članka ZV-a zajednička pričuva namjenski vezana zajednička imovina svih koji su suvlasnici nekretnine, tada valja zaključiti da je u situaciji kada se traži uplata duga u korist sredstava zajedničke pričuve, kao što je ovdje slučaj, bitno jesu li tužitelji koji potražuju neplaćenu pričuvu bili suvlasnici i vršili vlasnička ovlaštenja u utuženom razdoblju što ovdje nije bilo sporno, radi čega nije od značaja je li eventualno neki od njih (Grad Split) nakon tog razdoblja prestao biti suvlasnik (na što upućuje i analogna primjena stava zauzetog na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su IV-16/2021-19 od 15. studenog 2021., prema kojem “u sporu radi plateža zajedničke pričuve prodavatelj kao zemljišnoknjižni vlasnik nije pasivno legitimiran, već je legitimiran kupac kojem je kupljena nekretnina predana u posjed, koji je kao suvlasnik naznačen u međuvlasničkom ugovoru, neovisno od toga što je naknadno utvrđeno da je ugovor o kupoprodaji raskinut krivnjom kupca, radi se o obvezama plaćanja zajedničke pričuve dospjele prije nego što je pravomoćno utvrđeno da je ugovor raskinut i u vrijeme kada je kupac posjedujući nekretninu vršio vlasnička ovlaštenja.“).

13.Što se tiče navoda o povlačenju tužbe, podnesak o tome s nespornim potpisima svih suvlasnika tužitelji nisu dostavili sudu prvog stupnja do zaključenja glavne rasprave a prema sadržaju spisa ni nakon toga (čl. 193. st. 2 i 3. ZPP) pa po podnesku tuženika zaprimljenom 16. srpnja 2025. s osnovom nije postupano.

14.U odnosu na meritum spora, navesti je kako obveza plaćanja zajedničke pričuve proizlazi iz odredbe članka 90. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15- pročišćeni tekst, i 94/17, 52/25, dalje:ZV).

14.1.Prema odredbi iz članka 90. stavak 1. ZV-a zajednička pričuva predstavlja namjenski vezanu zajedničku imovinu svih koji su suvlasnici nekretnine, koja je namijenjena za pokriće troškova održavanja i poboljšanja nekretnine, te za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova. Zajedničku pričuvu tvore novčani doprinosi koji su suvlasnici uplatili temeljem odluke donesen većinom suvlasničkih dijelova, odnosno odluke koju je na zahtjev nekog suvlasnika donio sud, s obzirom na predvidive troškove i uzimajući u obzir imovinsko stanje svih suvlasnika (stavak 2.). Prema odredbi iz članka 89. stavak 2. ZV-a doprinose za zajedničku pričuvu radi pokrića troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine te za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova snose svi suvlasnici razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima ako nije drugačije određeno.

15.Nije sporno među strankama da su suvlasnici zgrade sukladno odredbama čl. 375. i 378. ZV-a sklopili međuvlasnički ugovor i poslove upravljanja nekretninom u [adresa], sukladno odredbi čl. 380. ZV povjerili Stano-upravi d. o. o., kao upravitelju, kao ni obveza i iznos sredstava zajedničke pričuve koji su dužni uplaćivati na račun sredstava zajedničke pričuve.

16.U bitnome među strankama je sporno duguje li tuženik, kao suvlasnik zgrade u [adresa], utuženi iznos iz osnova doprinosa u plaćanju sredstava zajedničke pričuve za cijelu 2016. ili je uz suglasnost tužitelja kao suvlasnka s upraviteljem zgrade Stano-uprava d.o.o. postigao dogovor da se troškovi popravka zajedničkih dijelova zgrade koje je snosio iz svojih sredstava u 2003., 2006. i 2007. prebiju s iznosima pričuve te dao izjavu o prijeboju, na temelju čega je utuženo potraživanje prestalo.

17.Radilo bi se materijalnopravnom prigovoru prijeboja iz čl. 195. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje: ZOO) kojom je propisano da dužnik može prebiti tražbinu s protutražbinom vjerovnika, ako obje tražbine glase na novac ili druge zamjenljive stvari istog roda i iste kakvoće i ako su obje dospjele. Prijeboj ne nastaje čim se ispune zakonske pretpostavke za prijeboj, nego tek kad jedna strana izjavom volje drugoj strani izjavi da prebija međusobne tražbine za što nije potreban pristanak niti suglasnost druge strane. Također prijeboj ne nastaje čim se ispune zakonske pretpostavke za prijeboj, nego tek kad jedna strana izjavom volje drugoj strani izjavi da prebija međusobne tražbine, ali za prijeboj nije potreban pristanak niti suglasnost druge strane. Zakon nije propisao oblik izjave pa ona može biti učinjena usmeno i pisano (preko pošte, elektroničkom poštom i slično).

18.Prvenstveno je naglasiti da je ovaj drugostupanjski sud u potpunosti vezan činjeničnim utvrđenjima prvostupanjskog suda.

19.Provedenim vještačenjem prvostupanjski je sud utvrdio da je u razdoblju od 1. siječnja 2003. do 31. prosinca 2016. tuženiku otpisan dug iz osnova pričuve u iznosu od 27.903,20 HRK temeljem “knjižnog zapisa Ispravak 06/00001 od 14.03.2006.“ (list 69), a imajući u vidu sadržaj tamo navedene napomene, čime je u tom iznosu prestalo potraživanje tužitelja prema tuženiku iz osnova doprinosa u korist računa sredstava zajedničke pričuve u 2016. (prijebojem za koji su bili ispunjeni uvjeti slijedom nalaza i mišljenja vještaka i sadržaja knjižnog zapisa).

20.Međutim, kada je utvrdio da je tuženik na blagajni Stano-uprave d.o.o. 17. srpnja 2003. uplatio iznos od 9.227,68 kn sa svrhom “dug pričuve“, pogrešno je ocijenio da je time platio pričuvu u mjesečnim iznosima od 164,78 kn samo za siječanj i veljaču 2003., kako je to prikazano na tablici br. 2. red prvi i drugi kao sastavnom dijelu nalaza i mišljenja (164,78+164,78=329,56 i pretpostavke tablice, list 111 i 113 spisa), jer u situaciji kada nije nađeno povezanosti te uplate s eventualnim tuženikovim dugovanjem iz ranijeg razdoblja, za cijeli iznos uplaćenih 9.227,68 kn trebalo je umanjiti potraživanje tužitelja prema tuženiku u 2016., jednako kao što je umanjeno za druge tuženikove uplate izvršene u tom razdoblju ali ne za njihov iznos od 5.020,44 kn, već za 4.690,88 kn (koliko je tuženik uplatio u razdoblju od 13.06. 2012. do 21. 05.2013.-Tablica 2. kao sastavni dio nalaza i mišljenja, list 112 spisa) kojemu je zbog pogrešne ocjene bio pribrojen iznos od 329,56 kn na ime plaćanja pričuve za prva dva mjeseca 2003. iz uplate izvršene od 17. srpnja 2003. (5.020,44-329,56=4.690,88), kako je to ranije navedeno.

21.Prema navedenom, proizlazi kako je u razdoblju od 1. siječnja 2016. do 31. prosinca 2016. potraživanje tužitelja prema tuženiku prestalo odnosno podmireno (prijebojem i uplatama u korist računa sredstava pričuve) za iznos od 41.821,76 kn (27.903,20+9.227,68+4.690,880=32.603.308 kn), a ne za iznos od 27.903.20 kn priznat na ime ulaganja uvećan za uplaćenu pričuvu od 5.020,44 odnosno 32.923.64 kn.

22.Kako je vještačenjem utvrđeno, što se nije ni osporavalo, da bi u razdoblju od 1. siječnja 2016. do 31. prosinca 2016., ukupna pričuva za tuženika iznosila 42.354.88 kn, a prema navedenom podmirena je u iznosu od 41.821,76 kn, pa proizlazi kako je na dan 31. 12.2016. preostao dug od 533,12 kn (42.354.88 kn-41.821.76=533,12 kn), a ne od 9.431,24 kn (42.354.88 kn-32.923.64 kn=9.431,24 kn), na što s osnovom žalba ukazuje.

23.Žalitelj neosnovano pobija prvostupanjsku odluku u dijelu u kojemu nije prihvaćena njegova tvrdnja o radovima koje bi dogovorno s tužiteljima i upraviteljem zgrade osobno financirao tijekom 2006. i 2007. čija vrijednost bi se prebila s iznosima sredstava zajedničke pričuve koje bi tuženik morao plaćati, i to u odnosu na prigovore utvrđenom činjeničnom stanju obzirom istima, u ovom stadiju postupka nema mjesta

24. Nadalje, u parničnom postupku svaka stranka treba dokazati istinitost tvrdnji o postojanju činjenica koje su za nju povoljne, na kojima zasniva svoje zahtjeve i prigovore, osim ako iz zakona ne proizlazi drukčije (članak 7. stavak 1. i članak 219. stavak 1. ZPP). Shodno tome, tuženik je bio dužan dokazati osnovanost svojih prigovora a u protivnom bi se ocijenili kao neosnovani.

25.Budući je tužitelj prije održavanja pripremnog ročišta u cijelosti osporio navode tuženikova prigovora, tuženik je, u skladu s odredbama članka 7. stavka 1. i članka 219. stavka 1. ZPP-a, bio dužan u ovom sporu male vrijednosti pravovremeno iznijeti činjenice na kojima temelji svoje prigovore zahtjevu i pravovremeno predložiti dokaze radi utvrđivanja tih činjenica kao što je to propisano citiranim odredbama članka 461.a ZPP-a. Drugim riječima, tuženik je bio dužan činjenično obrazložiti svoje tvrdnje o neosnovanosti tužbenog zahtjeva te dokazati da je u 2006. i 2007. stvarno uz suglasnost svih suvlasnika dogovorio izvođenje radova o svom trošku čija vrijednost bi se prebila s njegovom obvezom plaćanja pričuve te i da je dao izjavu o prijeboju. Navedeno je, međutim, tuženik propustio pravovremeno učiniti.

26.Uzevši u obzir navedeno sud je, iako se na iste nije izričito pozvao već iz sadržaja danih razloga proizlazi, primjenom pravila o teretu dokazivanja iz članka 221. a ZPP-a u vezi s odredbama članka 7. stavka 1. i članka 219. stavka 1. ZPP-a, utvrdio kako tuženik nije dokazao osnovanost svojih tvrdnji o suglasnosti suvlasnika glede njegovih ulaganja u zgradu 2006. i 2007. i prijeboja njihove vrijednosti s iznosom njegove obveze po predmetnom računu, radi čega je u preostalom dijelu u kojemu tražbina tužitelja nije prestala prijebojem i isplatom, a za iznos od 70,76 EUR/533,12 kn s osnovom platni nalog održan na snazi.

27.Iz svih naprijed navedenih razloga djelomičnim uvažavanjem tuženikove žalbe kao osnovane a na temelju odredbe čl. 373. ZPP-a pobijanu odluku je valjalo preinačiti te tužbeni zahtjev kao neosnovan odbiti i ukinuti izdani platni nalog (čl. 451. st. 3. ZPP) za daljnji iznos od 624,54 eura s pripadajućim kamatama, a u preostalom dijelu za iznos glavnice od 70,76 EUR/533,12 kn s pripadajućim kamatama žalbu kao neosnovanu odbiti i pobijanu presudu potvrditi. Kamate su dosuđene od 16. studenog 2016. i 16. prosinca 2016. sukladno odredbi čl. 29. ZOO-a u svezi sa Ugovorom o upravljanju priloženim spisu.

28.Uslijed djelomične preinake presude došlo je do promjene uspjeha stranaka u parnici koje su u okolnostima konkretnog slučaja, cijeneći osnov i visinu zahtjeva (kvalitativno i kvantitativno) uspjele u približno jednakim dijelovima, radi čega je valjalo odlučiti da svaka stranka snosi svoje troškove postupka (članak 166. u svezi sa člankom 154. stavak 4. ZPP).

U Splitu, 23. travnja 2026.

SUTKINJA

Mirjana Rubić