Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Međimurska 26D
Poslovni broj: Kž-206/2026-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Igora Pavlica, predsjednika vijeća, te Rajka Kipkea i Darija Lokasa, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv optuženog ŠI, zbog kaznenog djela iz čl. 326. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24., dalje: KZ), odlučujući o žalbi optuženika protiv rješenja Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj: K-119/2026-44 od 30. ožujka 2026., u sjednici održanoj 23. travnja 2026.,
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba optuženog ŠI.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem Općinski sud u Čakovcu je na temelju čl. 127. st. 4. u svezi s čl. 131. st. 3. i čl. 123. st. 1. t. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26., dalje: ZKP-a) protiv optuženog ŠI produljio istražni zatvor koji mu se računa od dana lišenja slobode 16. srpnja 2025. pa nadalje.
2. Protiv tog rješenja je optuženi TI putem branitelja Bojana Bacingera, odvjetnika, pravovremeno podnio žalbu bez naznake žalbenih osnova, s prijedlogom da Županijski sud u Varaždinu pobijano rješenje ukine.
3. U smislu čl. 495. u svezi s čl. 474. st. 1. ZKP-a spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je isti podneskom broj: KŽ-DO-238/2026 od 20. travnja 2026. vraćen ovom sudu drugog stupnja.
4. Žalba nije osnovana.
5. Suprotno žalbenim navodima sud prvog stupnja je, pored nesporne osnovane sumnje u optuženikovo počinjenje predmetnog kaznenog djela za koje se tereti, također pravilno utvrdio i drugu odlučnu činjenicu – istražno-zatvorsku osnovu iz čl. 123. st. 1. t. 1. ZKP-a (opasnost od bijega). Optuženik je državljanin [adresa], gdje i prebiva, te u Republici Hrvatskoj nema nikakve poslovne, osobne ili obiteljske veze, niti pak ima reguliran status, prijavljeno prebivalište ili boravište. Dakle, s Republikom Hrvatskom ne veže ga ništa te je, na razini osnovane sumnje, u ovu državu došao isključivo radi činjenja predmetnog kaznenog djela, u činjenju kojeg je i zatečen.
5.1. Kada se ima u vidu da je za optuženik u konkretnom slučaju nepravomoćno osuđen za predmetno kazneno djelo na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine osnovano se može očekivati da će optuženik nastojati napustiti Republiku Hrvatsku, a s obzirom da je prema osnovanoj sumnji bio aktivnim sudionikom vrlo dobro organiziranog i uhodanog posla ilegalnog prebacivanja stranih državljana preko granice iz koristoljublja, očito su mu poznati i ilegalni prijelazi putem kojih bi mogao pobjeći iz Republike Hrvatske te na taj način postati nedostupan njenim tijelima kaznenog progona. Iz sadržaja žalbe proizlazi da bi se optuženik vratio u Ukrajinu, gdje bi, s obzirom na ratno stanje u toj državi, najvjerojatnije bio nedostupan i njihovim tijelima progona, a kada bi i bio dostupan, valja reći da bi u tom slučaju bilo potrebno iznova odrediti istražni zatvor spram njega, što bi sve nepotrebno znatno produljilo ovaj kazneni postupak koji je nepravomoćno okončan.
5.2. Okolnosti na koje se žalitelj poziva u pravnom lijeku, tj. njegova dosadašnja neosuđivanost, dočasnički čin koji posjeduje u Ukrajini, osobne i obiteljske prilike, socijalne veze i imovinsko stanje, temelje se na njegovim neargumentiranim tvrdnjama, no sve da je i doista tako kao što to navodi optuženik, isto nije od relevantnog utjecaja na predmetno produljenje istražnog zatvora.
5.3. Što se tiče zdravstvenog stanja optuženika valja reći da će mu se u Zatvorskoj bolnici pružiti adekvatna skrb, a po potrebi će biti prepraćen u neku zdravstvenu ustanovu izvan zatvorskog sustava.
6. Stoga ispravno zaključuje prvostupanjski sud da se u postojećim okolnostima jedino mjerom istražnog zatvora može učinkovito spriječiti optuženika u bijegu te da u konkretnom slučaju nema uvjeta da mu se odredi bilo koja zakonom predviđena mjera opreza ili jamstvo koje, s obzirom na sve navedeno, u datoj situaciji ne predstavljaju dovoljno sigurnu i pouzdanu garanciju u otklanjanju istražno-zatvorske osnove iz čl. 123. st. 1. t. 1. ZKP-a.
7. Slijedom navedenog žalba optuženika nije prihvaćena, a budući da oficijelnim ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s obvezom iz čl. 494. st. 4. ZKP -a, nije utvrđeno da su počinjene povrede zakona na koje se u žalbenom postupku protiv rješenja pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju čl. 494. st. 3. t. 2. ZKP -a odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
U Varaždinu 23. travnja 2026.
Predsjednik vijeća
Igor Pavlic