Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 33

Poslovni broj: Kž-151/20224-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, u vijeću sastavljenom od sudaca Nikole Bešenskog kao predsjednika vijeća, te Gorana Miličevića i Klaudije Grubišić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Melite Tandara kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika SF, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavak 2. Kaznenog zakona (Narodne novine, broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21 - dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj: K-160/2023-29 od 19. siječnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 23. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci, kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj: K-160/2023-29 od 19. siječnja 2024., na temelju članka 453. točka 3. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine, broj: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12-Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22-dalje: ZKP/08) okrivljeni JF oslobođen je optužbe da bi počinio kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom, opisano i kažnjivo po članku 139. stavku 2. KZ/11.

1.1. Na temelju članka 149. stavak 1. ZKP/08, odlučeno je da troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 5. ZKP/08, padaju na teret proračunskih sredstava.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Rijeci, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, sukladno članku 467. točka 3. u vezi članka 470. stavak 2. ZKP/08, s prijedlogom da županijski sud prihvati žalbu i prvostupanjsku presudu preinači, na način da okrivljeniku izrekne osuđujuću presudu, a podredno da presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

3. U skladu s odredbom članka 474. stavak 1. ZKP/08, prije sjednice vijeća spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Vukovaru, na dužno razgledanje.

4. Žalba Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci, nije osnovana.

5. Nije u pravu žalitelj kada pobija prvostupanjsku presudu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja iz razloga navedenih u žalbi, koji nisu takve prirode da bi doveli u pitanje pravilnost odluke prvostupanjskog suda.

6. Suprotno navodima žalbe, prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, te je na takvo pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio kazneni zakon, pravilno zaključivši da nema dokaza da je okrivljenik počinio kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11, te je okrivljenika pravilno, temeljem članka 453. točke 3. ZKP/08 oslobodio optužbe.

7. Nije u pravu žalitelj kada ističe da je sud pogrešno ocijenio iskaz oštećenika , te da je isti trebao biti prihvaćen kao vjerodostojan i dostatan za donošenje osuđujuće presude.

7.1. Naime, iako oštećenik u bitnom dosljedno opisuje predmetni događaj, pravilno prvostupanjski sud zaključuje da takav iskaz, kao jedini dokaz kojim se tereti okrivljenika, nije potvrđen drugim provedenim dokazima, niti se uklapa u cjelokupnu dokaznu građu. Iskaz oštećenika ostao je usamljen, dok su ostali dokazi, bilo neposredno, bilo posredno, doveli u sumnju njegovu vjerodostojnost, osobito u pogledu vremena i tijeka događaja. Stoga, sama dosljednost iskaza, na što žalitelj upire, ne može nadomjestiti nedostatak njegove potvrde drugim dokazima.

7.2. Neosnovano žalitelj ističe da postojanje narušenih odnosa između okrivljenika i oštećenika, kao i prethodni sukob, potvrđuju osnovanost optužbe. Prvostupanjski sud pravilno je ocijenio da navedene okolnosti predstavljaju samo kontekst odnosa između stranaka, ali ne i dokaz da je inkriminirana prijetnja doista izrečena. Dapače, takvi odnosi mogu biti i razlog subjektivnog doživljaja i interpretacije određenih izjava, što dodatno zahtijeva oprez pri ocjeni iskaza oštećenika.

8. U odnosu na žalbene navode kojima se osporava vjerodostojnost iskaza svjedoka HF i ĐF, ovaj sud nalazi da isti nisu odlučni.

8.1. Naime, iako se radi o osobama bliskim okrivljeniku, prvostupanjski sud svoju odluku nije temeljio isključivo na njihovim iskazima, već na sveobuhvatnoj ocjeni svih provedenih dokaza. Nadalje, razlike u njihovim iskazima na koje žalitelj ukazuje odnose se na sporedne okolnosti (točno mjesto gdje su se nalazili), dok su u bitnom dijelu njihovi iskazi suglasni, a to je da nisu čuli nikakve prijetnje. Takve razlike nisu takve naravi da bi dovele u pitanje pravilnost zaključka prvostupanjskog suda.

9. Žalitelj pogrešno interpretira i iskaz svjedokinje GF. Iz njezina iskaza proizlazi da ista nije čula sadržaj eventualnih riječi koje je okrivljenik izgovorio, niti potvrđuje da bi bile izrečene prijetnje na način kako to opisuje oštećenik. Osim toga, njezin iskaz nije u suglasju s iskazom oštećenika u pogledu vremena događaja, budući da navodi da se radilo o dnevnim satima. Slijedom navedenog, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da ovaj dokaz ne potvrđuje odlučne činjenice iz optužbe.

10. U odnosu na žalbene navode kojima se problematizira značenje spornih riječi, valja istaknuti da za postojanje kaznenog djela prijetnje nije dostatno svako izgovaranje neprimjerenih ili konfliktnih izraza. Potrebno je da prijetnja bude ozbiljna, konkretna i objektivno podobna izazvati strah za život ili tijelo. U konkretnom slučaju nije nedvojbeno utvrđeno da su inkriminirane riječi uopće izgovorene, niti njihov točan sadržaj i značenje.

11. Stoga pravilno prvostupanjski sud zaključuje da nije dokazano postojanje bitnih obilježja kaznenog djela.

12. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je savjesno i kritički ocijenio sve provedene dokaze, kako pojedinačno, tako i u njihovoj međusobnoj povezanosti.

13. Žalba se u bitnom svodi na drukčiju ocjenu dokaza, bez ukazivanja na konkretne nelogičnosti ili proturječnosti u razlozima pobijane presude. U situaciji kada postoji samo jedan teretni dokaz koji nije potvrđen drugim dokazima, a uz to postoje nesuglasja u pogledu odlučnih okolnosti događaja, nije moguće s potrebnim stupnjem sigurnosti zaključiti da je okrivljenik počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret.

14. Stoga je prvostupanjski sud pravilno primijenio pravno pravilo in dubio pro reo, odlučivši u korist okrivljenika.

15. S obzirom na gore izneseno, kako drugostupanjski sud ispitujući pobijanu presudu u smislu članka 476. stavka 1. točke 1. i 2. ZKP/08, nije naišao na povrede zakona na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, shodno tome je temeljem članka 482. ZKP/08, valjalo odbiti žalbu državnog odvjetnika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

Vukovar, 23. travnja 2026.

Predsjednik vijeća

Nikola Bešenski