Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-419/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda i to Vedrane Perkušić kao predsjednice vijeća, dr. sc. Daniele Pivčević kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te mr. sc. Zrinke Tironi kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice TB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Bojanu Bacingeru, odvjetniku u Čakovcu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Glamuzina & Grošeta d.o.o u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-5672/2022-51 od 13. siječnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 23. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-5672/2022-51 od 13. siječnja 2025. u pobijanom dijelu pod točkama I., III. i IV. izreke.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbe kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u točki I. naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 1.857,71 eura sa zateznim kamatama koje teku na pojedinačne iznose kako je pobliže navedeno u toj točki izreke do isplate. U točki II. izreke odbijen je kao neosnovan zahtjev tužiteljice radi isplate iznosa od 945,01 eura s pripadajućim zateznim kamatama. U točki III. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 2.898,37 eura sa zateznim kamatama koje teku od 13. siječnja 2025. do isplate. U točki IV. izreke odbijen je kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 2.493,75 eura sa zateznim kamatama koje teku od 13. siječnja 2025. do isplate.

2. Žali se tuženik pobijajući prvostupanjsku presudu u dijelu pod točkama I., III. i IV. izreke zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25, dalje: ZPP) te predlaže istu preinačiti sukladno žalbenim navodima, podredno ukinuti i vratiti na ponovno suđenje. Zatražio je trošak žalbenog postupka.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je neosnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice radi isplate zbog ništetnosti dijela odredbi Ugovora o kreditu koji je zaključen između stranaka 27. lipnja 2006., kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora i otplata kredita uz valutnu klauzulu u CHF.

6. Ispitujući pobijanu presudu ovaj drugostupanjski sud nalazi da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju se poziva tuženik, a nisu počinjene ni druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP- a, na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti po članku 365. stavak 2. ZPP-a. Naime, pobijana presuda sadrži pravilno sačinjeno obrazloženje (u smislu odredbe članka 338. stavak 4. ZPP-a), s jasnim i razumljivim razlozima iz kojih se može provjeriti i koji imaju podlogu u izvedenim dokazima te se može ispitati.

7. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP-a u vezi s člankom 8. ZPP-a jer je sud ovlašten na temelju odredbe članka 8. ZPP-a uzimajući u obzir sve okolnosti, prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka odlučiti koje će činjenice uzeti kao dokazane. Pravo ocjene dokaza pridržano je za prvostupanjski sud i ono je u konkretnom slučaju dano u skladu s odredbom članka 8. ZPP te je sud dao razloge zbog kojih prihvaća ili odbija pojedine navode stranaka.

8. Nadalje, nije osnovan ni prigovor povrede prava na pravično suđenje. Sud nije dužan posebno odgovoriti na svaki navod stranke, već samo na one koji su odlučni za odluku, a kako je prvostupanjski sud i postupio.

9. Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je pravilno i potpuno utvrđeno i nije dovedeno u sumnju navodima žalbe pa je neosnovan i žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Sud je na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo.

10. U provedenom postupku prvostupanjski sud je utvrdio:

- da su tužiteljica kao korisnica kredita i tuženik kao kreditor, sklopili Ugovor o kreditu broj 218-50-3539681 od 27. lipnja 2006. (dalje: Ugovor o kreditu) na iznos 20.645,66 CHF;

- da je prema odredbi članka 1. Ugovora o kreditu iznos kredita kunska protuvrijednost iznosa od 20.645,66 CHF po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita;

- da iz odredbe članka 7. Ugovora o kreditu proizlazi da se kredit otplaćuje u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća;

- da je Ugovor o kreditu između stranaka sklopljen upravo u periodu obuhvaćenom presudama donesenim u postupku pokrenutom radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pa je sud vezan za pravna utvrđenja iz citiranih presuda; da su navedene odredbe Ugovora o kreditu, identične odredbama razmatranim presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2221/18-11 od 3. rujna 2019. te presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018.;

- da sporni Ugovor o kreditu ne sadrži parametre pomoću kojih je tužiteljica mogla shvatiti promjenu visine anuiteta uslijed promjene tečaja CHF, a niti joj je prilikom potpisivanja Ugovora dana dokumentacija iz koje bi jasno proizlazili parametri promjenjivosti;

- da se radilo o namjenskom kreditu u svrhu kupnje automobila, a sklopila ga je tužiteljica kao fizička osoba; da je kredit iskorišten za kupnju automobila te ni na koji način nije korišten u svrhu obavljanja poslovne djelatnosti pa tužiteljica ima svojstvo potrošača;

- da prema nalazu i mišljenju sudskog vještaka financijske struke s osnova preplate uslijed ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF tužiteljici pripada iznos od 1.857,71 eura;

- da zastara utuženog potraživanja na ime isplate uslijed ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli nije nastupila, dok je osnovan prigovor zastare u odnosu na zahtjev za isplatu uslijed ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi sukladno odluci tuženika.

11. Prvostupanjski sud je zaključio da je u konkretnom slučaju Ugovor o kreditu bio unaprijed formuliran od strane tuženika pa se u smislu odredbe članka 81. Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' br. 96/03, dalje ZZP), smatra se da se o prijepornim odredbama nije pojedinačno pregovaralo. Uzimajući u obzir presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., presudu Visokog Trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. i odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2221/18 od 3. rujna 2019. te odredbu članka 81. ZZP-a, sud zaključuje kako je posljedica nepoštenosti dijela odredbe članka 7. predmetnog Ugovora o kreditu kojom je ugovorena otplata kredita uz valutnu klauzulu u CHF, ništetnost takve odredbe (članak 322. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., dalje ZOO).

12. Stoga prvostupanjski sud zaključuje kako je zahtjev tužiteljice osnovan u pogledu vraćanja onoga što je tuženik primio na temelju ništetne ugovorne odredbe temeljem odredbi članka 323. stavak 1., članka 1111. stavak 1. ZOO i članka 1115. ZOO.

13. Ovaj sud prihvaća činjenično stanje utvrđeno po sudu prvog stupnja kao i primjenu materijalnog prava na tako utvrđeno činjenično stanje te pravne zaključke suda vezano za razloge pravne nevaljanosti spornih odredbi konkretnog ugovora o kreditu koje je pitanje sud riješio i na individualnoj razini ovoga konkretnog parničnog spora uvažavajući ujedno i direktni i obvezujući učinak odluka donesenih u postupku povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača sukladno odredbi članka 118. Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' broj 41/14. i 110/15. - dalje: ZZP/14), odnosno članka 126. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 19/22., u daljnjem tekstu: ZZP/22.), te članka 502.c ZPP-a.

14. Odredbom članka 118. ZZP/14., koji je bio važeći u vrijeme pokretanja postupka, bilo je propisano da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavka 1. ZZP/14. u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106. stavka 1. ZZP/14. obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a člankom 502.c ZPP-a, propisan je učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava, na način da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavak 1. ZPP-a da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, u kojem slučaju će sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Dakle, navedene odredbe ZZP/14 i ZPP-a propisuju direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača te obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača na naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojim je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi za zaštitu kolektivnih interesa, a gotovo na identičan način to propisuju i odredbe ZZP/22.

15. Stoga je pravilan stav prvostupanjskog suda da prethodno navedena pravomoćna odluka Trgovačkog suda u Zagrebu donesena povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača obvezuje sud u ovom parničnom postupku glede ništetnosti spornih ugovornih odredbi, na što ukazuje i stajalište VSRH prema kojem su sudovi u pojedinačnim postupcima, neovisno o tome je li tužba podnesena prije ili nakon stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 70/19., u daljnjem tekstu: ZPP/19.), na temelju članka 502.c ZPP-a vezani za utvrđenja iz odluka donesenih u sporu radi zaštite kolektivnih interesa potrošača (Revd-2507/2022 od 14. lipnja 2022). Pritom treba napomenuti da je tijekom postupka tuženik iznosio činjenice da bi postojao informirani pristanak tužiteljice na sklapanje predmetnog ugovora o kreditu te je prvostupanjski sud pobijanu odluku donio nakon što je saslušao tužiteljicu čiji iskaz je prvostupanjski sud pravilno ocijenio, dok tuženikovi žalbeni navodi predstavljaju njegovo viđenje danog iskaza koje nije u skladu s utvrđenim činjenicama u ovom postupku.

16. Time nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u svezi s odredbama članka 502.a i 502.c ZPP-a, kako to prigovara u žalbi tuženik. Prvostupanjski sud pravilno polazi od obvezujućeg učinka presuda donesenih u kolektivnom sporu, dok je u individualnim sporovima sud vezan za utvrđenje nepoštenosti ugovornih odredbi iz kolektivnog spora. Stoga su neosnovani žalbeni navodi da je bilo potrebno ponovno dokazivati nepoštenost odredbi, informiranost potrošača te postojanje neravnoteže, jer je isto već pravomoćno utvrđeno.

17. Tuženik u žalbi ponavlja tvrdnje da se o ugovornim odredbama pregovaralo i da su bile jasne. Međutim, pravilno prvostupanjski sud zaključuje da se radi o standardiziranom ugovoru, da tuženik nije dokazao pojedinačno pregovaranje, a sama činjenica postojanja izbora valute ne znači da je odredba bila predmet stvarnog pregovaranja. Kriterij transparentnosti zahtijeva da potrošač može procijeniti ekonomske posljedice ugovora, što u konkretnom slučaju nije dokazano.

18. Nalaz vještaka financijske struke pravilno je prihvaćen kao stručan i logičan, a žalbeni prigovori koji ga osporavaju svode se na neslaganje s rezultatom, bez konkretnih argumenata.

19. Pravilno je prvostupanjski sud primijenio odredbu članka 323. i 1111. ZOO, jer je posljedica ništetnosti obveza vraćanja stečenog bez osnove. Neosnovan je i žalbeni navod o primjeni članka 326. stavak 2. ZOO, koji propisuje da ako je uzrok ništetnosti bila zabrana manjeg značenja, a ugovor u cijelosti ispunjen, ništetnost se ne može isticati. Ovo iz razloga što se nepoštene ugovorne odredbe u potrošačkim ugovorima ne mogu smatrati zabranom manjeg značaja jer se radi o povredi temeljnih načela zaštite potrošača, što isključuje primjenu te odredbe.

20. Pravilno je prvostupanjski sud primijenio pravno shvaćanje prema kojem zastara počinje teći od pravomoćnosti kolektivne presude. U konkretnom slučaju riječ je o restitucijskom zahtjevu za povrat primljenog na temelju ništetnog ugovora iz članka 323. stavak 1. ZOO-a pa u obzir dolazi opći petogodišnji rok zastare iz članka 225. ZOO-a.

21. Prema pravnom shvaćanju Građanskog odjela VSRH zauzetom na sjednici 30. siječnja 2020. i Objedinjenom pravnom shvaćanju o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF zauzetom na sjednici Građanskog odjela VSRH od 31. siječnja 2022., zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, a u situaciji kada je ništetnost ugovora utvrđena već u postupku kolektivne zaštite potrošača, kao u ovom predmetu, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u tom postupku, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. Zauzeto shvaćanje sudovi su dužni primijeniti na sve sporove u kojima je riječ o zahtjevima za povrat primljenog na temelju ništetnog ugovora tj. u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO-a, odnosno članka 104. stavak 1. ZOO- a.

22. U konkretnom slučaju, sukladno navedenom pravnom shvaćanju, a imajući u vidu vrijeme podnošenja tužbe u odnosu na tražbinu po osnovi valutne klauzule, tražbina nije u zastari jer od pravomoćnosti presude donesene povodom kolektivne tužbe koja je nastupila 14. lipnja 2018. (za odredbe o valutnoj klauzuli) pa do podnošenja tužbe nije protekao petogodišnji zastarni rok iz članka 225. ZOO-a pa se žalbeni navodi tuženika glede ocjene prigovora zastare ukazuju u cijelosti neosnovani.

23. Žalbeni navodi kojima tuženik osporava tijek dosuđene zatezne kamate uz tvrdnju da je on pošteni stjecatelj pa da tužitelju na dosuđene iznose pripadaju kamate samo od podnošenja tužbe, nisu osnovani. U konkretnom slučaju utvrđena je ništetnost ugovornih odredbi zbog povrede načela savjesnosti i poštenja već u predugovornoj fazi sklapanja ugovora, što podrazumijeva nesavjesnost, slijedom čega tužitelju primjenom članka 1115. ZOO-a pripada pravo na zatezne kamate od uplate svakoga pojedinoga mjesečnog anuiteta, odnosno od dana kada je tuženik stekao preplaćene iznose na temelju ništetnih ugovornih odredbi. Prema stajalištu VSRH (Revd-1294/2021 od 12. listopada 2021.) savjesnost se prosuđuje prema okolnostima svakoga pojedinog slučaja, a time što je u ovome slučaju utvrđeno da su odredbe nepoštene podrazumijeva nesavjesnost kreditne institucije pa banka snosi posljedice nepoštenih ugovornih odredbi od trenutka stjecanja.

24. Zakonita je i odluka o troškovima postupka, kako po osnovu (članak 154. stavak 1. ZPP-a), tako i visini odmjerenih troškova (članak 155. ZPP-a), koja je sukladna vrijednosti predmeta spora i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23., 107/25., dalje: Tarifa) pa se žalba tuženika i u ovom dijelu ukazuje neosnovana.

25. Protivno žalbenim navodima, sud prvog stupnja, pri odlučivanju koje će troškove tužiteljici naknaditi jasno je naveo koje radnje je prihvatio kao opravdane i nužne za vođenje ovog spora te koliko bodova pripada za svaku pojedinu poduzetu radnju, sve sukladno Tarifi kao što je pravilno odmjerio kao potreban cjelokupan trošak vještačenja. Pravilno je priznat i trošak pristupa na ročište za objavu presude jer je pristup na ročište za objavu presude osobito važan zbog pravila sadržanih u odredbi članka 335. ZPP-a, u svezi uručenja presude gdje je pravilo da se presuda uručuje na ročištu za objavu, a ne izuzetak, kao i zbog pravila o računanju roka za žalbu koji teče od dana objave presude (stav zauzet i na sjednici građanskog odjela Županijskog suda u Splitu od 1. rujna 2020.).

26. Kako na izloženi način nisu ostvareni istaknuti žalbeni razlozi, a prvostupanjskom presudom, kao niti postupkom koji joj je prethodio, nije počinjena bilo koja od bitnih postupovnih povreda, na koje ovaj drugostupanjski sud, temeljem članka 365. stavka 2. ZPP-a, pazi po službenoj dužnosti, dok je na pravilno utvrđeno činjenično stanje materijalno pravo ispravno primijenjeno, valjalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu, slijedom čega je presuđeno kao u izreci (članak 368. stavak 1. ZPP-a).

27. Zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka trebalo je odbiti pozivom na odredbu članka 166. stavak 1. u vezi s člankom 154. stavak 1. ZPP-a, jer nije uspio sa svojom žalbom.

U Splitu 23. travnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Vedrana Perkušić