REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] C 5

Poslovni broj: Us I-321/2025-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Dariji Pugel, uz sudjelovanje zapisničarke Ljiljane Vasiljević, u upravnom sporu tužiteljice CZ, OIB [osobni identifikacijski broj], sa prebivalištem u [adresa]), [adresa], sa boravištem u [adresa]. 20, koju zastupa opunomoćenik Branimir Brečević, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Čohilj i partneri d.o.o., Pula, Dalmatinova 4, protiv tuženika Istarske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje i gradnju, Odsjeka za drugostupanjski upravni postupak, OIB 90017522601, Pula, Riva 8, radi uklanjanja, 23. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Istarske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje i gradnju, KLASA: UP/II-363-08/25-01/24, URBROJ: 2163-18-09/4-25-2 od 20. veljače 2025.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem Grada Vodnjana, Jedinstvenog upravnog odjela, Odsjeka za komunalne poslove, prostorno uređenje i gradnju, KLASA: UP/I-363-01/23- 01/404, URBROJ: 2163-10-03-05/71-24-19 od 6. prosinca 2024. naređeno je tužiteljici da u roku od 8 dana s k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ukloni sloj kamenog materijala (tucanika) kojim je nasipana predmetna čestica, postavljenu podzemnu infrastrukturu i postavljenu žičanu ogradu visine 1,5 m (t. 1.), uz ostala popratna utvrđenja i upozorenja koja se odnose na izvršenje (t. 2. – 4.)

2. Pobijanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-363-08/25-01/24, URBROJ: 2163- 18-09/4-25-2 od 20. veljače 2025. odbijena je tužiteljičina žalba.

3. Osporavajući zakonitost pobijanog rješenja tuženika, tužiteljica u tužbi ističe povrede pravila postupka, navodeći da je rješenje doneseno protivno zabrani "reformatio in peius" jer joj je u ponovljenom postupku nametnuta teža obveza nego ranijim, poništenim rješenjem. Navodi da prvostupanjsko tijelo nije postupilo po uputi tuženika radi utvrđivanja stvarne naravi zemljišta, odnosno radi li se o poljoprivrednom zemljištu ili šumi, što je ključno za utvrđivanje stvarne nadležnosti za postupanje. Ističe da joj nije omogućeno izjašnjavanje o svim odlučnim činjenicama te da je nalog za uklanjanje „bespravnih objekata“, nasipanog kamenog materijala, podzemne infrastrukture i ograde potpuno neodređen u pogledu gabarita i lokacije, zbog čega je rješenje neizvršivo. Smatra da predmetni zahvati po svojoj naravi predstavljaju građenje, za što je nadležan građevinski inspektor, a ne tuženik primjenom propisa o komunalnom gospodarstvu. Nastavno napominje da su radovi izvedeni prije stupanja na snagu Odluke o komunalnom redu i povezanih propisa, pa se isti ne mogu retroaktivno sankcionirati. Ističe da je nekretnina prema prostornom planu označena kao šuma (Š1), a ne kao poljoprivredno tlo ili dio izgrađenog naselja. Tužbenim zahtjevom predlaže da Sud poništi pobijano rješenje te tuženika obveže na naknadu troškova spora.

4. U podnesku od 26. ožujka 2026. tužiteljica navodi da je postupak pokrenut u primjeni Zakona o poljoprivrednom zemljištu i Odluke o agrotehničkim mjerama u poljoprivredi te mjerama za uređivanje i održavanje poljoprivrednih rudina na području Grada Vodnjan-Dignano, dok je novo rješenje utemeljeno na odredbama Zakona o komunalnom gospodarstvu i Odluke o komunalnom redu Grada Vodnjana-Dignano. Ističe da je citirana Odluka o agrotehničkim mjerama u dijelu na koje se ranije poziva prvostupanjsko tijelo ukinuta presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske posl.br. Usoz-151/2023-14 (Usoz-224/2023) od 21. veljače 2025. Zaključno ističe da sporna nekretnina predstavlja šumsko zemljište, a ne poljoprivredno zemljište ili dio naselja, te da se propisi u svakom slučaju ne mogu primijeniti retroaktivno.

5. Tuženik u odgovoru na tužbu u bitnom navodi da je u pravilno provedenom postupku tužiteljici pravilno naloženo uklanjanje bespravnih zahvata u prostoru, pri čemu smatra da je pobijano rješenje zakonito i utemeljeno na pravilno utvrđenom činjeničnom stanju pa predlaže da Sud tužbeni zahtjev odbije. Ističe da se, suprotno navodima tužiteljice, u konkretnom slučaju ne radi o povredi pravila o zabrani „reformatio in peius“ niti o bitnim povredama odredaba upravnog postupka, jer je prvostupanjsko tijelo u ponovljenom postupku bilo dužno ponovno utvrditi činjenice i na njih primijeniti mjerodavno materijalno pravo. Također ističe da je komunalni redar stvarno nadležan za postupanje jer se predmetna nekretnina, prema Prostornom planu uređenja Grada Vodnjana, nalazi izvan granica građevinskog područja na zemljištu označenom kao šuma gospodarske namjene (Š1), a utvrđeni zahvati predstavljaju povredu odredbi Odluke o komunalnom redu. Zaključno ističe da su prigovori o retroaktivnosti propisa i pogrešnoj primjeni materijalnog prava neosnovani, s obzirom na to da je činjenično stanje identično utvrđeno kroz više očevida. Predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva kao neosnovanog.

6. U tijeku spora održana je rasprava na ročištu održanom 26. ožujka 2026., u prisutnosti službene osobe tuženika, a odsutnosti uredno pozvane tužiteljice, čiji je prijedlog za odgodu ročišta sud ocijenio neosnovanim. Naime, tužiteljica je neposredno pred ročište (25. ožujka 2026. nakon kraja radnog vremena) dostavila podnesak u kojem predlaže odgodu ročišta, navodeći da opunomoćenik ima druga ročišta pred Trgovačkim sudom u Pazinu i pred Općinskim sudom u Puli-Pola, dok je odvjetnik Bruno Čohilj spriječen zbog unaprijed zakazane fizikalne terapije. Međutim, imajući u vidu da je tužiteljica poziv za ročište zaprimila (putem opunomoćenika) 18. veljače 2026., dok su ročišta za isti dan u predmetima drugih sudova zakazana 17. prosinca 2025., 10. veljače 2026. i 2. ožujka 2026., proizlazi da su opunomoćenici tužiteljice imali dostatno vremena da na vrijeme zamole odgodu ročišta ili od ovoga suda ili od drugih sudova, alternativno, da osiguraju zamjenu na ročištu. Stoga traženje odgode neposredno uoči ročišta određenog za idući dan sud nije našao opravdanim.

7. Stoga se smatra da je u smislu čl. 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 36/24) strankama dana mogućnost očitovanja o svim zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koje su predmet ovog upravnog spora.

8. Radi ocjene zakonitosti pobijanog rješenja tuženika izvršen je uvid u dokumentaciju koja prileži spisu upravnog spora te dostavljenom spisu upravnog postupka. Sud nije prihvatio dokazne prijedloge tužiteljice (saslušanje tužiteljice kao stranke, saslušanje svjedoka, očevid na licu mjesta uz mjerničko i dr.vještačenje) smatrajući da su sve pravno relevantne činjenice o kojima ovisi odluka o zakonitosti pobijanog rješenja tuženika potpuno utvrđene na temelju materijalne dokumentacije, te da se provođenjem predloženih dokaza ne bi utvrdile činjenice o kojima ovisi odluka o osnovanosti tužbenih navoda.

9. Razmatrajući sva sporna pitanja ovog spora, sud smatra da tužbeni zahtjev nije osnovan.

10. Iz spisa upravnog postupka proizlazi da je komunalni redar Grada Vodnjana dana 22. siječnja 2023. proveo nadzor na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u vlasništvu tužiteljice, te utvrdio da je ista, između ostaloga, nasipala teren materijalom, postavila podzemnu infrastrukturu te ogradila nekretninu žičanom ogradom približne visine cca 1,5 m, čime da su povrijeđene odredbe čl. 4. Zakona o poljoprivrednom zemljištu i čl. 10. Odluke o agrotehničkim mjerama u poljoprivredi te mjerama za uređivanje i održavanje poljoprivrednih rudina na području Grada Vodnjan-Dignano, a što je konstatirano na zapisnik. Tužiteljici je predmetni zapisnik dostavljen radi očitovanja, koje je ista i dostavila putem opunomoćenika 18. rujna 2023.

11. U postupku je donijeto rješenje komunalnog redara Grada Vodnjana, Jedinstvenog upravnog odjela, Odsjeka za komunalne poslove, prostorno uređenje i gradnju, KLASA: UP/I-363-01/23-01/404, URBROJ: 2163-10-03-05/62-24-9 od 1. kolovoza 2024., kojim je tužiteljici naloženo da s predmetne nekretnine ukloni tampon građevinskog materijala. Navedeno rješenje donijeto je pozivom na odredbe Zakona o poljoprivrednom zemljištu i Odluke o agrotehničkim mjerama u poljoprivredi te mjerama za uređivanje i održavanje poljoprivrednih rudina na području Grada Vodnjan- Dignano.

12. Rješenjem KLASA: UP/II-363-08/24-01/116, URBROJ: 2163-18-09/4-24-4 od 14. listopada 2024. tuženik je poništio navedeno rješenje te predmet vratio prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak, uz obrazloženje da su izreka i obrazloženje proturječni (u izreci se navodi k. o. [katastarska općina], a u obrazloženju k. o. [katastarska općina]), kao i uz uputu glede utvrđivanja radi li se o poljoprivrednom zemljištu u smislu Zakona o poljoprivredi.

13. U daljnjem tijeku postupka komunalni redar je 20. studenog 2024. ponovno proveo očevid na licu mjesta, a čemu je sačinjen zapisnik s fotodokumentacijom iz koje proizlazi da je stanje nepromijenjeno, te je potom donijeto rješenje od 6. prosinca 2024., a koje se temelji na odredbi čl. 109. Odluke o komunalnom redu Grada Vodnjana („Službene novine Grada Vodnjana - Dignano“ broj 14/22 i 7/23) i čl. 114. st. 1. Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“ broj 68/18, 110/18 i 32/20).

14. Sukladno čl. 112. st. 2. Zakona o komunalnom gospodarstvu , u provedbi nadzora nad provedbom odluke o komunalnom redu komunalni redar ima pravo i obvezu rješenjem ili na drugi propisani način narediti fizičkim i pravnim osobama mjere za održavanje komunalnog reda propisane odlukom o komunalnom redu odnosno druge mjere propisane zakonom.

15. Sukladno čl. 114. st. 1. Zakona o komunalnom gospodarstvu, kada komunalni redar utvrdi povredu propisa čije izvršenje je ovlašten nadzirati, obvezan je po službenoj dužnosti pokrenuti upravni postupak i narediti odgovarajuće mjere u skladu s odlukom o komunalnom redu ili posebnim propisom.

16. Odredbom čl. 109. Odluke o komunalnom redu Grada Vodnjana – Dignano propisano je da je na površinama izvan građevinskog područja naselja koja su određena odredbama Prostornog plana uređenja Grada zabranjeno oštećivati i uništavati autohtoni pejzaž (zelenilo i sl.), odlagati građevinski materijal, odlagati građevinske i druge strojeve, uređaje i vozila, koristiti strojeve i uređaje koji stvaraju buku i druga onečišćenja, ostavljati oštećena, dotrajala, napuštena i neregistrirana vozila, te motocikle i priključna vozila, ostavljati plovila, nasipavati ili graditi puteve bez dozvole nadležnog odjela Grada, graditi ogradni zid (osim suhozida), parkirati vozila, motocikle i priključna vozila, postavljati mobilne kućice, kamp kućice, ostale naprave predviđene za stalno ili povremeno stanovanje, postavljanje predmeta, objekata, uređaja, reklama, reklamnih panoa te bilo kojih drugih pokretnih naprava, kioska, komunalnih objekata, opreme ili uređaja iz članka 2. ove odluke (st. 1.). Ukoliko komunalni redar uoči nepoštivanje odredbi iz st. 1. ovog članka naredit će vlasniku, odnosno korisniku uklanjanje stvari ili materijala odnosno, ukoliko moguće, vraćanje u prijašnje stanje, a ako vlasnici, odnosno korisnici u ostavljenom roku ne postupe sukladno nalogu komunalnog redara, ti će se nedostaci otkloniti putem treće osobe na trošak vlasnika, odnosno korisnika (st. 2.).

17. Iz materijalne dokumentacije koja prileži spisu upravnog spora i dostavljenom spisu upravnog postupka nesporno proizlazi da je tužiteljica vlasnica predmetne nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (istu je stekla u rujnu 2021.); da se predmetna nekretnina prema Prostornom planu Grada Vodnjana-Dignano nalazi izvan građevinskog područja naselja; te da se na istoj izvedene mjere opisane u prvostupanjskom rješenju (čestica je nasipana slojem kamenog materijala (tucanika), postavljena je podzemna infrastruktura, postavljena je žičana ogradu visine 1,5 m).

18. Stoga sud nalazi pravilnim i zakonitim utvrđenje upravnih tijela da se radi o povredi citirane odredbe čl. 109. Odluke o komunalnom redu Grada Vodnjana – Dignano koja uređuje (ne)dopuštene zahvate i mjere na površinama izvan građevinskog područja naselja Vodnjan, kao i da je za otklanjanje poduzetog odgovorna upravo tužiteljica, koja kao vlasnik predmetne nekretnine odgovara na temelju stavka 2. citirane odredbe.

19. Pritom nije relevantna okolnost što je prvotno rješenje bilo donijeto pozivom na povredu odredbi Zakona o poljoprivredi, a ovdje pobijano rješenje pozivom na odredbe Zakona o komunalnom gospodarstvu. Naime, nadležnost za provođenje postupka u oba je slučaja upravo na komunalnom redaru, a za odlučivanje o žalbi na tuženiku, pri čemu je tužiteljici prije donošenja rješenja pružena mogućnost očitovanja, koju je ista i iskoristila.

20. Nisu osnovani ni navodi tužiteljice o povredi zabrane „reformatio in peius“, budući da komunalni redar predmetni postupak pokreće i vodi po službenoj dužnosti, te pritom utvrđuje sve pravno relevantne činjenice o kojima ovisi odluka o tome hoće pokrenuti postupak. Stoga donošenje jednog inspekcijskog (komunalnog) rješenja kojim se stranci nalaže uklanjanje određenih nepravilnosti, čak i ukoliko isto postane pravomoćno, ne predstavlja zapreku da se istoj stranci naknadno naloži otklanjanje i drugih nepravilnosti, koje nisu bile obuhvaćene prvotnim rješenjem. Budući da su sve nepravilnosti na koje se odnosi naknadno donijeto rješenje bile utvrđene i ranijim zapisnikom o nadzoru, te je tužiteljica iskoristila mogućnost očitovanja na isti, to okolnost što je novim rješenjem obuhvaćen „širi“ krug nepravilnosti nije od utjecaja na zakonitost tog rješenja.

21. Nastavno, neosnovani su i navodi tužiteljice glede nenadležnosti komunalnog redara, budući da iz utvrđenja upravnih tijela proizlazi da je riječ o zahvatima koji se mogu podvesti pod čl. 109. Odluke o komunalnom redu, koja, kako je već navedeno, uređuje upravo područje izvan područja naselja, o čemu je u konkretnom slučaju riječ.

22. Nisu osnovani ni navodi tužiteljice glede „retroaktivnosti“ donijetog rješenja i primijenjene Odluke o komunalnom redu, budući da se ista odnosi na svo stanje zatečeno u vrijeme donošenja iste i sve mjere naknadno poduzete.

23. Zaključno, neosnovani su i navodi glede nejasnoće u pogledu izreke prvostupanjskog rješenja, budući je ista jasna i određena, te nema dvojbe glede vrste i naravi radova koje je tužitelj dužan poduzeti da bi izvršio to rješenje.

24. Slijedom navedenog, proizlazi da je pobijano rješenje donijeto na temelju potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja, uz pravilnu primjenu materijalnih propisa, u zakonito provedenom postupku, pa je na temelju čl. 116. ZUS-a valjalo odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

25. Točka II. izreke ove presude temelji se na odredbi čl. 147. st. 1. ZUS -a prema kojoj odredbi stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora.

U Rijeci 23. travnja 2026.

Sutkinja

Daria Pugel

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 126 st. 6. ZUS-a).

Dostaviti:

- opunomoćeniku tužiteljice Branimiru Brečeviću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Čohilj i partneri d.o.o., Pula, Dalmatinova 4

- tuženiku Istarskoj županiji, Upravnom odjelu za prostorno uređenje i gradnju, Odsjeku za drugostupanjski upravni postupak, Pula, Riva 8