Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž R-15/2026-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Andree Boras Ivanišević kao predsjednice vijeća, Borisa Mimice kao suca izvjestitelja te Ivane Madunić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje /OIB: 02958272670/ sa sjedištem u Zagrebu, Margaretska 3, protiv prvotuženika BALKAN EXPRESS d.o.o., Ivana Banjavčića 22, Zagreb, OIB: 78181040863 i drugotužene GU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćniku Jurici Tončiću, odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnim ugovora o radu, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1241/2023-15 od 29. listopada 2025., u sjednici održanoj dana 23. travnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Prihvaća se kao osnovana žalba tužitelja i presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1241/2023-15 od 29. listopada 2025., se preinačuje i sudi:
"Utvrđuje se da je Ugovor o radu, kojeg su sklopili BALKAN EXPRESS d.o.o., Ivana Banjavčića 22, 10000 Zagrebu, OIB: 78181040863 i GU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ništetan."
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom suđeno je:
I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
"Utvrđuje se da je Ugovor o radu, kojeg su sklopili BALKAN EXPRESS d.o.o., Ivana Banjavčića 22, 10000 Zagrebu, OIB: 78181040863 i GU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ništetan."
II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženima trošak parničnog postupka u iznosu od 750,00 eura, u roku od 15 dana.
2. Protiv navedene presude žali se tužitelj iz svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakon o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 96/2008. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/2008. - ispravak, 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 28/2013., 89/2014. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., 114/2022., i 155/2023., u daljnjem tekstu: ZPP-a), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u skladu s žalbenim razlozima, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba je osnovana.
5. Ispitujući prvostupanjsku presudu, kao i postupak koji je prethodio njenom donošenju, ovaj je sud utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, temeljem čl. 365. st. 2. u svezi sa čl. 354. st. 2. ZPP-a. Pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, a nema nejasnoća, proturječnosti, ni drugih nedostataka, tako da se može sa sigurnošću ispitati.
6. Nije osnovan niti žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je prvostupanjski sud proveo sve raspoložive i po strankama predložene dokaze kojima je utvrdio i pravne činjenice odlučne za donošenje pravilne i zakonite presude.
7. Predmet spora je zahtjev na utvrđenje ništetnim Ugovora o radu sklopljenog između prvotuženika BALKAN EXPRESS d.o.o., i drugotužene GU, s početkom rada 24. prosinca 2021., i za koji Ugovor o radu tužitelj tvrdi da je svrha navedenog Ugovora bila ostvarivanje prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja.
8. Tužitelj se u ovom postupku poziva na odredbu članka 122. stavak 4. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“ broj 80/13., 137/13., 98/19., 33/23., 105/25.) a koja odredba navedenog članka propisuje da Zavod ima pravo u slučaju sumnje da se podnesena prijava, odnosno utvrđeni status osiguranika osnovom zaključenog ugovora o radu ne temelji na istom činjeničnom stanju i postojanju stvarnih okolnosti koje su osnova za stjecanje statusa u obveznom zdravstvenom stanju, odnosno da svrha zaključenog ugovora o radu nije bila obavljanje poslova u skladu s tim ugovorom već isključivo ostvarivanje prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja, Zavod ima pravo i obvezu na temelju provedene provjere iz stavka 1. ovog članka i prikupljenih dokaza pred nadležnim sudom osporavati tako zaključen ugovor o radu.
9. Iz rezultata provedenog postupka proizlazi u bitnom slijedeće:
- da iz evidencije HZZO o statusu osiguranja drugotužene, proizlazi da je ista u razdoblju od 24. prosinca 2021. do 27. prosinca 2021. bila prijavljena po osnovi osobe u radnom odnosu, za koju je obveznik uplate osiguranja prvotuženik.,
-da iz Ugovora o radu na određeno vrijeme od 23. prosinca 2021. proizlazi da je isti sklopljen između prvotuženika kao poslodavca i drugotužene kao radnice, za obavljanje poslova čistačice, i to u trajanju od šest mjeseci, počevši od 24. prosinca 2021.
-da je u čl.4. istoga ugovora navedeno da će radnica poslove čistačice obavljati kod prvotuženika, Zagreb, Ivana Banjavčića 22, a u slučaju potrebe i na nekom drugom mjestu na području RH.,
-da su ugovor potpisali prvotuženik kao poslodavac i drugotužena kao radnica.
-da iz iskaza zakonskog zastupnika prvotuženika ĆU u bitnome proizlazi da mu je bila potrebna za čišćenje njegovog prostora u Tomićevoj ulici gdje ima studio za sunčanje i ured u Banjavčićevoj ulici, pa nakon što se čuo s njom telefonom i prihvatio je da ona bude zaposlena kao čistačica kod prvotuženika, te je potpisan ugovor o radu na određeno vrijeme. Drugotužena se trebala pojaviti u ponedjeljak na posao, no nije se pojavila, on ju je kontaktirao a ona je tada rekla da su sada praznici pa da možda ne bi došla još koji dan, pa kako se nije pojavila niti do 27. prosinca 2021. rekao je knjigovođi da ju odjavi jer je našao drugo rješenje odnosno drugu radnicu i nije imao vremena baviti se s drugotuženom.
10. Temeljem tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je ocijenio iskaz 1. tuženika kao životan i uvjerljiv zaključujući da je 1. tuženik sa 2. tuženicom sklopio ugovor o radu jer je tuženiku bila potrebna za čišćenje njegovog prostora u Tomićevoj ulici gdje ima studio za sunčanje i ured u Banjavčićevoj ulici, obzirom da je građevinar koji ima u vlasništvu dvije firme.
11. Sukladno odredbi članka 10. Zakona o radu („Narodne novine“ broj: 93/14., 127/17., 98/19., 151/22. u daljnjem tekstu: ZR) radni odnos zasniva se ugovorom o radu. Nadalje, sukladno članku 8. stavak 4. ZR-a na sklapanje, valjanost, prestanak ili drugo pitanje u vezi s ugovorom o radu, kolektivnim ugovorom ili sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, a koje nije uređeno ovim ili drugim zakonom, primjenjuju se u skladu s naravi toga ugovora, opći propisi obveznoga prava.
12. Prvostupanjski sud je odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja zaključujući da tužitelj u postupku nije dokazao da je svrha zasnivanja radnog odnosa između 1. i 2. tuženika bila ostvarivanje prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja, jer tužitelj svoje navode nije potkrijepio niti jednim dokazom.
13. Osnovano žalbenim navodima tužitelj upućuje da svrha predmetnog ugovora o radu (koji je bio sklopljen na svega par dana) i koji se odnosi za razdoblje od od 24. prosinca 2021. do 27. prosinca 2021. je bila ostvarivanje prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja, to stoga jer nakon što je 1. tuženik odjavio 2. tuženicu iz radnog odnosa, tada je 2. tuženica stekla status nezaposlene osobe i priznato joj je pravo na besplatno zdravstveno osiguranje, sukladno postojećim zakonskim propisima.
14. Činjenica zaključenja ugovora o radu na svega par dana i to u vrijeme Božićnih blagdana ukazuje na nedopuštenost pobude, jer svrha sklapanja ugovora o radu nije bila zasnivanje radnog odnosa 2. tuženice kod 1. tuženika, već ostvarivanje prava na obvezno zdravstveno osiguranje, što predstavlja nedopuštenu činidbu protivno Zakonu o radu, a što ima za posljedicu ništetnost ugovora o radu. Uostalom, kao i u odnosu na drugotuženu, na identičan način prvotuženik se ponašao u odnosu na ĐU kao i KU (razdoblje od od 24. prosinca 2021. do 27. prosinca 2021.), a kako to proizlazi iz priležečeg Izviješća o primicima, porezu na dohodak… broj:22027.
15. Odredbama Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 155/2023., u daljnjem tekstu: ZOO-a) propisano je da je ništetan ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenim slučaju ne propisuje što drugo (članak 322. stavak 1.), da na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti i da se na nju može pozivati svaka zainteresirana osoba (članak 327.), da se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi (članak 328.), da će ugovor biti bez učinka ako je nedopuštena pobuda bitno utjecaja na odluku jednog ugovaratelja da sklopi ugovor i ako je to drugi ugovaratelj znao ili morao znati (članak 273. stavak 2.), da se odredbe o nedopuštenosti činidbe primjenjuju i na pobudu za sklapanje ugovora (članak 273. stavak 4.), da je ugovor ništetan ako je činidba nemoguća, nedopuštena, neodređenja ili neodrediva (članak 270. stavak 1.) i da je činidba nedopuštena ako je protivna Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva (članak 271.).
16. Dakle, iz navedenih odredbi proizlazi da je nedopuštena pobuda (subjektivni pristup pri sklapanju ugovora) za koju su znale obje ugovorne strane protivna moralu, a time je ugovor ništetan u smislu odredbe članka 322. stavka 1. ZOO-a, da na razloge ništetnosti sud pazi po službenoj dužnosti i da se na nju može pozivati svaka zainteresirana stranka, te da se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi.
17. Prema tome, kako je svrha sklapanje Ugovora o radu između prvo i drugo tužene na pet dana bila ostvarivanje ne pripadajućih prava iz zdravstvenog i mirovinskog osiguranja drugotužene GU , uz istovremeno svjesnu zloupotrebu pravila radnog odnosa, što su obje ugovorne strane znale, posljedice koje se reflektiraju na tužitelja na način da se formalno prijavljenim radnicima, među kojima je drugotužena priznaje ne pripadajuća prava iz zdravstvenog osiguranja na svoj teret i teret državnog proračuna.
18. Slijedom navedenog, pogrešan je stav prvostupanjskog suda kojim zaključuje da predmetni ugovor o radu nije ništetan, jer pravilnom primjenom materijalnog prava je utvrđeno da su ispunjene pretpostavke za ništetnost, a prema odredbi članka 270. stavak 1., članka 271., članka 273. stavak 2. i članka 322. stavak 1. ZOO-a.
19. Stoga je valjalo prihvatiti kao osnovane žalbene navode tužitelja, preinačiti pobijanu prvostupanjsku presudu primjenom odredbe članka 373. 3. ZPP-a, i odlučiti kao u izreci.
U Splitu, 23. travnja 2026.
PREDSJEDNICA VIJEĆA
Andrea Boras Ivanišević
