REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj Gž-632/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli-Pola, po sutkinji Kristini Pavičić-Sirotić, u pravnoj stvari tužitelja GEC iz [adresa] Zona 9, OIB [osobni identifikacijski broj], kojega zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Krpan & partneri d.o.o., Zagreb, protiv tužene GE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Predrag Kovačić, odvjetnik u Rijeci, radi namirenja iz založene stvari, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-12121/2019-39 od 10. studenoga 2025., 23. travnja 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja te se potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-12121/2019-39 od 10. studenoga 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbe, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem riješeno je:

„I. Nalaže se tužitelju u roku od 15 dana položiti osiguranje parničnih troškova u ovoj parnici u iznosu 6.636,14 eura, na žiro račun Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj (IBAN): [broj bankovnog računa], otvoren kod Hrvatske poštanske banke d.d., Zagreb, model: HR05, pozivom na broj: 213-12121-19, te dokaz o uplati dostaviti sudu.

II. Ako tužitelj ne postupi po toč. I. izreke ovog rješenja i ne dostavi dokaz o položenom osiguranju u dodijeljenom roku, smatrat će se da je tužba u ovom predmetu povučena.“

2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom navedeno rješenje pobija tužitelj iz svih zakonom predviđenih zakonskih razloga. Smatra kako u predmetnom slučaju nisu ispunjeni zakonski uvjeti za donošenje rješenja kojim se nalaže plaćanje troškova osiguranja postupka u ovom predmetu. Ističe da kao državljanin [strane države A], te rezident [strane države B], u ovom postupku nije dužan položiti aktorsku kauciju, budući da u konkretnom slučaju tuženik nema pravo na osiguranje sukladno odredbi članka 83. stavka 1. točke 1. Zakona o rješavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u određenim odnosima, i to iz razloga što državljani Republike Hrvatske nisu dužni davati osiguranje u [stranoj državi B]. Tvrdi da je sud prije donošenja predmetnog rješenja trebao utvrditi odlučne činjenice u pogledu istog, a koje nije utvrdio. Ukazuje da je podneskom od 27. studenoga 2019. predložio da se o eventualnoj uzajamnosti zatraži podatak službenim putem od Ministarstva pravosuđa , te tvrdi da mu očitovanje Ministarstva pravosuđa nikada nije dostavljeno. Navodi da iz obrazloženja predmetnog rješenja proizlazi kako sud nema obavijest [Veleposlanstva] u vezi upita je li [strana država A] u sudskom sporu u [stranoj državi A] u slučaju tužbe hrvatskog državljana protiv državljanina [strane države A] tražila da tužite lj hrvat plati osiguranje parničnih troškova, pa da stoga valja zaključiti kako tuženik nema pravo na osiguranje sukladno odredbi članka 83. stavka 1. točke 1. Zakona o rješavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u određenim odnosima. Stoga navodi da je sud trebao službenim putem od Ministarstva pravosuđa i uprave pribaviti objašnjenje u smislu odredbe članka 83. stavka 2. Zakona o rješavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u određenim odnosima, i to podatak je li tužitelj kao državljanin [strane države A] te rezident [strane države B] dužan položiti aktorsku kauciju. Obzirom na navedeno, predlaže da sud drugoga stupnja njegovu žalbu uvaži, predmetno rješenje ukine i predmet vrati sudu prvoga stupnja na ponovno postupanje. Potražuje troškove žalbe.

3. Sa žalbom tužitelja postupljeno je na temelju odredbe članka 359. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025. - dalje: ZPP).

3.1. Odgovor na žalbu nije dostavljen.

4. Žalba tužitelja nije osnovana.

5. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem naloženo je tužitelju u roku od 15 dana položiti osiguranje parničnih troškova u ovoj parnici u iznosu 6.636,14 eur na žiro račun prvostupanjskog suda IBAN broj [broj bankovnog računa], otvoren kod Hrvatske poštanske banke d.d., Zagreb, model: HR05, pozivom na broj 213-12121-19, te dokaz o uplati dostaviti sudu (točka I. izreke), te je odlučeno da ako tužitelj ne postupi po točki I. izreke rješenja i ne dostavi dokaz o položenom osiguranju u ostavljenom roku, smatrat će se da je tužba u ovom predmetu povučena (točka II. izreke).

5.1. Predmetnu odluku sud je donio polazeći od nesporne činjenice da je tužitelj državljanin [strane države A] te da predmetu ne prileži dokaz o postojanju uzajamnosti iz članka 83. stavka 1. točke 1. Zakona o rješavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u određenim odnosima („Narodne novine“ broj 53/1991. i 88/2001. – dalje: ZRSZ) između Republike Hrvatske i [strane države A] . Tu okolnost sud je utvrdio polazeći od sadržaja dopisa Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske od 9. listopada 2025., kojim se sudu dostavlja na znanje obavijest Ministarstva vanjskih i europskih poslova od 18. siječnja 2021. uz presliku dopisa [Veleposlanstvo u stranoj državi B] od 30. studenoga 2020. iz kojeg proizlazi da unatoč višekratnim traženjima i noti kojom se požuruje odgovor od [Veleposlanstvo strane države A], nije zaprimljen odgovor vezano uz postojanje uzajamnosti - radi se o očitovanju koje je za potrebe ovoga predmeta zatraženo u pravcu postojanja uzajamnosti između Republike Hrvatske i [strana država A] u pravcu oslobađanja od osiguranja parničnih troškova (aktoraska kaucija). Također, u istom je navedeno da iako [Veleposlanstvo strane države A] nije potvrdilo postojanje uzajamnosti unatoč višekratnim zahtjevima „da se može uzeti da trenutno ne postoji za javnost s [stranom državom A] glede oslobađanja od polaganja osiguranja parničnih troškova (aktorska kaucija).“ Visinu određenog osiguranja sud je odredio uzimajući u obzir naznačenu vrijednost predmeta spora u iznosu 24.715,99 eur, te je zaključio da je upravo iznos od 6.636,14 eur (50.000,00 kn) primjeren iznos osiguranja. Svoju odluku sud je u temeljio na odredbi članka 82. i članka 83. ZRSZ.

6. Takva odluka suda prvoga stupnja pravilna je i zakonita, jer je na utvrđeno činjenično stanje materijalno pravo pravilno primijenjeno.

7. Odredbom članka 82. stavka 1. i 2. ZRSZ koju sud prvoga stupnja pravilno citira propisano je da kad strani državljanin ili osoba bez državljanstva koja nema prebivalište u Republici Hrvatskoj pokreće parnicu pred sudom Republike Hrvatske, dužan je tuženiku na njegov zahtjev, osigurati parnične troškove, a tuženik je dužan takav zahtjev staviti najkasnije na pripremnom ročištu, a ako pripremno ročište nije održano na prvom ročištu za glavnu raspravu prije nego što se upusti u raspravu o glavnoj stvari, odnosno čim je saznao da postoje pretpostavke za traženje osiguranja, dok je člankom 83. stavkom 1. točkom 1. istoga Zakona propisano da tuženik nema pravo na osiguranje parničnih troškova ako u državi čiji je državljanin tužitelj državljani Republike Hrvatske nisu dužni davati osiguranje.

8. Polazeći od sadržaja navedenih zakonskih odredbi i nesporne činjenice da je tužitelj državljanin [strane države A] koji nema prebivalište na području Republike Hrvatske, te da predmetu ne prileži dokaz iz koga bi se moglo zaključiti da između Republike Hrvatske i [strane države A] postoji uzajamnost u pogledu oslobođenja od osiguranja parničnih troškova, to je sud prvoga stupnja pravilno postupio da odredio predloženu aktorsku kauciju.

9. Na pravilnost i zakonitost predmetnog rješenja nije od utjecaja tvrdnja tužitelja koju je isticao tijekom postupka a koju ponavlja i u svojoj žalbi, da kao rezident [strane države B] nije dužan položiti aktorsku kauciju u ovom postupku zato što ni hrvatski državljani nisu dužni davati osiguranje u [strane države B].

9.1. Naime, u predmetnom slučaj je odlučno bilo utvrditi (a na to upućuje sadržaj odredbe članka 82. stavka 1. ZRSZ) da li je tužitelj kao državljanin [strane države A] dužan položiti aktorsku kauciju, a sve to obzirom na ispunjenje uvjeta da li između Republike Hrvatske i [strane države A] čiji je tužitelj državljanin postoji uzajamnost u pogledu oslobođenja od osiguranja parničnih troškova, odnosno da li su hrvatski državljani kao tužitelji pred sudovima u [stranoj državi A] oslobođeni dužnosti osiguranja parničnih troškova kada to tuženik zatraži, što u predmetnom slučaju nije dokazano. Dakle, nije postojala nikakva potreba da sud prvoga stupnja utvrđuje postojanje uzajamnosti između Republike Hrvatske i [strane države B], obzirom na tvrdnju istoga da je rezident [strane države B]. Stoga se ne može prihvatiti kao osnovan žalbeni navod tužitelja da je propuštanjem utvrđivanja tih okolnosti činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno te materijalno pravno nepravilno primijenjeno.

9.2. Ovdje je potrebno navesti da pozivanje tužitelja na praksu drugih županijskih sudova u istim ili sličnim predmetima nije obvezujuće za ovaj sud, a ukazivanje na postupanje drugih općinskih sudova u predmetnom slučaju nije niti primjenjivo niti obvezujuće.

10. Ostali žalbeni navodi ne dovode u pitanje pravilnost i zakonitost predmetnog rješenja.

11. Stoga, kako je prvostupanjski sud na navedeno činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno pravo i kako pri tome nije počinio ni one bitne povrede postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju odredbe članka 380. stavka 2. ZPP odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i odlučit kao u izreci.

12. Odluka o troškovima žalbe temelji se na odredbi članka 166. stavka 1. u vezi s člankom 154. stavkom 1. ZPP.

U Puli-Pola 23. travnja 2026.

Sutkinja:

Kristina Pavičić-Sirotić