REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U PULI - POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula - Pola

Poslovni broj Gž-1232/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli - Pola, po sutkinji Ivi Kancijanić, u pravnoj stvari tužitelja HEP-TOPLINARSTVO d.o.o. za proizvodnju i distribuciju toplinske energije, Zagreb, Miševečka ulica 15/a, OIB 15907062900, kojeg zastupa punomoćnik Zoran Tomić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Tomić & partneri d.o.o. Zagreb, protiv tuženog VT iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Novak, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-6350/2022-15 od 9. prosinca 2024., 23. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se prihvaća žalba tuženika te se preinačuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-6350/2022-15 od 9. prosinca 2024. u dijelu točke I. izreke na način da se odbija kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja HEP-TOPLINARSTVO d.o.o. Zagreb da mu tuženik VT na ime stečenog bez osnove isplati ukupan iznos od 617,04 EUR te pripadajuće zakonske zatezne kamate koje teku:

- na iznos od 42,70 EUR od 29.11.2017. do isplate

- na iznos od 48,20 EUR od 28.12.2017. do isplate

- na iznos od 49,72 EUR od 27.01.2018. do isplate

- na iznos od 52,96 EUR od 27.02.2018. do isplate

- na iznos od 57,96 EUR od 24.02.2021. do isplate

- na iznos od 52,84 EUR od 24.03.2021. do isplate

- na iznos od 52,21 EUR od 24.04.2021. do isplate

- na iznos od 46,93 EUR od 22.05.2021. do isplate

- na iznos od 36,61 EUR od 24.06.2021. do isplate

- na iznos od 33,40 EUR od 23.07.2021. do isplate

- na iznos od 31,31 EUR od 24.08.2021. do isplate

- na iznos od 30,92 EUR od 23.09.2021. do isplate

- na iznos od 34,53 EUR od 26.10.2021. do isplate

- na iznos od 47,95 EUR od 25.11.2021. do isplate,

po propisanoj stopi, u roku od 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-6350/2022-15 od 9. prosinca 2024. u preostalom dosuđujućem dijelu točke I. izreke kojim je naloženo tuženiku VT isplatiti tužitelju HEP-TOPLINARSTVO d.o.o. Zagreb iznos od 95,59 eura sa zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 45,19 EUR od 22.12.2021. do isplate

- na iznos od 50,40 EUR od 26.01.2022. do isplate, u roku od 15 dana.

III. Djelomičnim prihvaćanjem žalbe tuženika i odbijanjem žalbe tužitelja preinačuje se odluka o parničnim troškovima sadržana u točki II. izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-6350/2022-15 od 9. prosinca 2024. na način da se nalaže tužitelju HEP-TOPLINARSTVO d.o.o. Zagreb naknaditi tuženom VT parnične troškove u iznosu od 555,00 eura sa zateznim kamatama koje teku od 9. prosinca 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, dok se u preostalom iznosu od 489,52 eura zahtjev tuženika za naknadu parničnih troškova odbija kao neosnovan.

IV. Nalaže se tužitelju HEP-TOPLINARSTVO d.o.o. Zagreb naknaditi tuženom VT trošak žalbenog dijela postupka u iznosu od 173,44 eura, u roku od 15 dana, dok se u preostalom iznosu od 60,94 eura zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka odbija kao neosnovan.

V. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvoga stupnja odlučeno je sljedeće:

„I. Nalaže se tuženiku VT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju HEP-TOPLINARSTVO d.o.o., Zagreb, Miševečka 15/a, OIB: 15907062900, na ime stečenog bez osnove isplati ukupan iznos od 712,63 EUR / 5.369,29 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom:

- na iznos od 42,70 EUR / 321,71 kn od dana 29.11.2017.g. pa do isplate

- na iznos od 48,20 EUR / 363,14 kn od dana 28.12.2017.g. pa do isplate

- na iznos od 49,72 EUR / 374,61 kn od dana 27.01.2018.g. pa do isplate

- na iznos od 52,96 EUR / 399,06 kn od dana 27.02.2018.g. pa do isplate

- na iznos od 57,96 EUR / 436,71 kn od dana 24.02.2021.g. pa do isplate

- na iznos od 52,84 EUR / 398,11 kn od dana 24.03.2021.g. pa do isplate

- na iznos od 52,21 EUR / 393,36 kn od dana 24.04.2021.g. pa do isplate

- na iznos od 46,93 EUR / 353,63 kn od dana 22.05.2021.g. pa do isplate

- na iznos od 36,61 EUR / 275,86 kn od dana 24.06.2021.g. pa do isplate

- na iznos od 33,40 EUR / 251,63 kn od dana 23.07.2021.g. pa do isplate

- na iznos od 31,31 EUR / 235,91 kn od dana 24.08.2021.g. pa do isplate

- na iznos od 30,92 EUR / 232,93 kn od dana 23.09.2021.g. pa do isplate

- na iznos od 34,53 EUR / 260,13 kn od dana 26.10.2021.g. pa do isplate

- na iznos od 47,95 EUR / 361,28 kn od dana 25.11.2021.g. pa do isplate

- na iznos od 45,19 EUR / 340,46 kn od dana 22.12.2021.g. pa do isplate

- na iznos od 50,40 EUR / 379,76 kn od dana 26.01.2022.g. pa do isplate, koje kamate su određene za period do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. godine pa nadalje do isplate, po stopi prema čl. 29. st. 7. ZOO -a (NN 155/23), po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve to u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku CT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju HEP-TOPLINARSTVO d.o.o., Zagreb, Miševečka 15/a, OIB: 15907062900, naknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 776,54 EUR s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 09. prosinca 2024. godine pa do isplate, prema čl. 29. st. 7. ZOO-a (NN 155/23), po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve to u roku od 15 dana.“

2. Pravovremenim i dopuštenim žalbama tu presudu pobijaju obje parnične stranke.

2.1. Tužitelj podnosi žalbu protiv odluke o troškovima postupka iz točke II. izreke pobijane presude, u dijelu u kojem nije prihvaćen njegov zahtjev za naknadu troška sastava podneska od 6. listopada 2023. Predlaže preinačiti pobijano rješenje u smislu žalbenih navoda te potražuje trošak žalbenog postupka.

2.2. Tuženik žalbom pobija navedenu presudu u cijelosti zbog apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Prigovara počinjenju apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 96/2008. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/2008. – ispravak, 57/2011., 148/2011. – pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025.; dalje: ZPP). Ističe da činjenica što je tužitelj u svoje evidencije unio pogrešan OIB tuženika ne može biti razlogom za podvođenje konkretnog pravnog odnosa pod institut stjecanja bez osnove, a time ni za primjenu općeg umjesto jednogodišnjeg zastarnog roka, s obzirom na to da tuženikova obveza proizlazi iz zakona i pravnog posla. Žalbeni je prijedlog da se presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev, uz naknadu parničnih troškova tuženiku, a podredno da se ukine i vrati na ponovno suđenje. Potražuje trošak žalbenog postupka.

3. Sa žalbama je postupljeno prema članku 359. ZPP-a.

3.1. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

4. Žalba tužitelja nije osnovana, dok je žalba tuženika djelomično osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik na temelju članka 1111. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022. i 155/2023.; dalje: ZOO), dakle zbog stjecanja bez osnove, isplati naknadu ostvarene koristi u visini cijene pružene, ali neplaćene usluge isporučene toplinske energije za stan broj 308 na III katu zgrade u [adresa], u ukupnom iznosu od 712,63 eura/5.369,29 kuna s pripadajućim zateznim kamatama koje teku na pojedinačne iznose pobliže navedene u izreci pobijane presude, za razdoblje od listopada 2017. do siječnja 2018. te od siječnja do prosinca 2021.

6. Među strankama nije sporno:

- da je tuženik vlasnik stana u [adresa], na adresi [adresa];

- da je tužitelj s ovlaštenim predstavnikom suvlasnika zgrade na adresi [adresa], sklopio Ugovor o potrošnji toplinske energije broj 190013201401 dana 15. svibnja 2015.;

- da je Ugovor o potrošnji toplinske energije sklopljen na temelju Odluke suvlasnika o sklapanju ugovora o potrošnji toplinske energije, kako je propisano člankom 11. stavkom 3. Zakona o tržištu toplinske energije („Narodne novine“ broj 80/2013., 14/2014., 102/2014. i 115/2014.);

- da je tužitelj u svojim evidencijama kao krajnjeg kupca toplinske energije za predmetni stan imao evidentiranu osobu istog imena i prezimena kao što je tuženik ali različitog OIB [osobni identifikacijski broj]a;

- da je u predmetnom stanu kroz utuženo razdoblje živjela tuženikova obitelj.

6.1. Sporna je prvenstveno osnova tužbenog zahtjeva odnosno osnovanost tuženikovog prigovora zastare.

7. Odlučujući o ovim spornim pitanjima i, posljedično tome, osnovanosti tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud je pobijanom presudom prihvatio tužbeni zahtjev na temelju instituta stjecanja bez osnove, u bitnome zaključivši da je tuženik bez pravne osnove, bilo osobno ili po članovima svoje obitelji, kao vlasnik predmetnog stana koristio uslugu tužitelja (isporučenu toplinsku energiju) bez plaćanja naknade čime je došlo do uvećavanja tuženikove imovine te umanjena tužiteljeve imovine za visinu naknade koju je tužitelj kao vlasnik stana bio dužan plaćati pa su ostvarene opće pretpostavke nastanka obveznopravnog odnosa stjecanja bez osnove.

7.1. Posljedično navedenom, prvostupanjski sud ocijenio je neosnovanim tuženikov prigovor zastare, zaključivši da se u konkretnom slučaju primjenjuje opći zastrani rok od pet godina iz članka 225. ZOO-a, budući da je najstarija tražbina dospjela 28. studenoga 2017., a tužba je podnesena 28. studenoga 2022., dakle unutar zastarnog roka.

8. U ovom postupku, s obzirom na vrijednost predmeta spora od 712,63 eura/ 5.369,29 kuna, riječ je o sporu male vrijednosti u smislu članka 458. ZPP-a.

8.1. Prema članku 467. stavku 1. ZPP-a, presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a (osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a) te zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

8.2. S obzirom na sadržaj navedene zakonske odredbe (argumentum a contrario), u postupku u sporovima male vrijednosti žalba se ne može podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja već o osnovanosti žalbe valja odlučiti na temelju činjeničnog stanja utvrđenog u prvostupanjskom postupku.

9. Ispitavši pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda tuženika, a pazeći pritom po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP i na pravilnu primjenu materijalnog prava prema članku 365. stavku 2. u vezi s člankom 458. ZPP-a, ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je prvostupanjski sud na utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenio materijalno pravo kada je u cijelosti prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja s osnova izvanugovornog obveznog odnosa stjecanja bez osnove , čime je ostvarena pretpostavka za djelomično prihvaćanje žalbe tuženika i preinačenje prvostupanjske presude.

10. U prvostupanjskom postupku nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju u žalbi ukazuje tuženik, jer presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, izreka presude ne proturječi razlozima presude, razlozi presude su jasni i neproturječni te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava.

10.1. U prvostupanjskom postupku nisu počinjene bitne povrede odredaba postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP -a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, radi čega ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da nije ostvaren zakonski žalbeni razlog bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

11. Međutim, osnovani su žalbeni navodi tuženika koji se odnose na pogrešnu primjenu materijalnog prava, jer je sud prvog stupnja konkretnu činjeničnu situaciju pogrešno podveo pod izvanugovorni obvezni odnos stjecanja bez osnove odnosno odredbu članka 1111. stavka 1. ZOO-a prema kojoj kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.

11.1. Naime, iz činjeničnog stanja utvrđenog u prvostupanjskom postupku proizlazi da je tužitelj u utuženom razdoblju isporučivao toplinsku energiju suvlasnicima na predmetnoj adresi, među kojima i tuženiku, upravo na temelju ugovornog odnosa - Ugovora o potrošnji toplinske energije broj: 190013201401 od 15. svibnja 2015., kojeg su sklopili tužitelj i vlasnici samostalnih uporabnih cjelina nekretnine te zajedničkih dijelova nekretnine na adresi [adresa] (na kojoj adresi se nalazi i stan tuženika), zastupani po predstavniku suvlasnika, a na temelju Odluke suvlasnika navedene zgrade/građevine o sklapanju Ugovora o potrošnji toplinske energije s kupcem toplinske energije, s time što je u navedenoj Odluci kao suvlasnik naveden VT drugog OIB [osobni identifikacijski broj]a u odnosu na tuženikovog. Ta je činjenica, međutim, neodlučna jer je člankom 11. stavkom 3. Zakona o tržištu toplinske energije propisano da ovlašteni predstavnik suvlasnika podnosi odluku o sklapanju ugovora o potrošnji toplinske energije s kupcem pravnoj ili fizičkoj osobi iz stavka 1. toga članka, za obavljanje djelatnosti kupca, isključivo temeljem odluke većine glasova suvlasnika koja se računa po suvlasničkim dijelovima, a ne po broju suvlasnika. Stoga, unatoč pogrešno navedenom OIB [osobni identifikacijski broj]u tuženika, pa čak i neovisno o činjenici je li Odluku suvlasnika potpisao tuženik ili pak drugi VT za kojega međutim nije utvrđeno da je suvlasnik stana u navedenoj zgradi, Ugovor o potrošnji toplinske energije odnosi se na tuženika kao suvlasnika, slijedom čega je neosnovan zaključak da je isporuka toplinske energije vršena bez pravne osnove pa da konkretna situacija podliježe primjeni instituta stjecanja bez osnove.

12. S obzirom na to da je riječ o ugovornom odnosu između tužitelja kao dobavljača i pružatelja usluge toplinske energije i tuženika kao korisnika i krajnjeg kupca, primjenjuje se jednogodišnji zastarni rok iz članka 232. stavka 1. točke 1. ZOO-a.

12.1. Budući da je tužba podnesena 28. studenog 2022., proizlazi da je nastupila zastara tražbine za razdoblje od listopada 2017. do siječnja 2018. te od siječnja 2021. do listopada 2021. odnosno za ukupni iznos od 617,04 eura.

12.2. Stoga je u tom dijelu žalbu tuženika valjalo ocijeniti djelomično osnovanom te na temelju članka 373. točke 3. ZPP-a preinačiti prvostupanjsku presudu, odbiti tužbeni zahtjev i odlučiti kao u točki I. izreke presude.

12.3. Zastara nije nastupila za tražbinu tužitelja po računima za studeni 2021. (dospijeće računa 21. prosinca 2021.) i prosinac 2021. (dospijeće računa 25. siječnja 2022.) u ukupnom iznosu od 95,59 eura pa je u tom dijelu žalba tuženika ocijenjena neosnovanom i potvrđena je pobijana presuda, na temelju članka 368. stavka 1. ZPP - a.

13. Kako je zbog preinačenja odluke o glavnoj stvari došlo do promjene uspjeha stranaka u postupku, valjalo je preinačiti i odluku o parničnim troškovima, na temelju članka 166. stavka 2. ZPP-a.

13.1. S obzirom na to da je tužitelj uspio u sporu u omjeru od 13%, a tuženik u omjeru od 87%, tuženiku pripadaju parnični troškovi u omjeru od 74%, prema članku 154. stavku 2. ZPP-a.

13.2. Tuženiku je na temelju članka 155. ZPP-a u vezi s odredbama Tarife o naknadama i nagradi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/2023. i 107/2025.; dalje: Odvjetničke tarifa) priznat trošak odgovora na tužbu u visini od 75 bodova (tbr. 8. toč. 1. Odvjetničke tarife), zastupanja na ročištima 21. rujna 2023. i 24. listopada 2024. u visini od po 75 bodova (tbr. 9. toč. 1. Odvjetničke tarife) te sastava podneska od 7. veljače 2024. u visini od 75 bodova (tbr. 8. toč. 1. Odvjetničke tarife), što ukupno iznosi 300 bodova, a uz vrijednost boda od 2,00 eura (tbr. 54. Odvjetničke tarife) iznosi 600,00 eura odnosno s PDV-om 750,00 eura. Nije mu priznat trošak sastava podneska od 18. rujna 2023., jer je tvrdnje iz tog podneska mogao iznijeti i na ročištu održanom 21. rujna 2023. pa je stoga podnesak bio nepotreban (članak 155. ZPP-a).

13.3. Neosnovan je zahtjev tuženika za naknadu troška sudske pristojbe za odgovor na tužbu, jer prema članku 4. točki 2. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/2018. i 51/2023.) obveza plaćanja sudske pristojbe nastaje tek po pravomoćnom završetku postupka i tereti stranke razmjerno uspjehu u sporu, a iz spisa ni ne proizlazi da je tuženik platio sudsku pristojbu.

13.4. S obzirom na ostvareni uspjeh stranaka u sporu, tužitelj je dužan naknaditi tuženiku 74% priznatih troškova odnosno 555,00 eura, dok za preostalih 489,52 eura zahtjev tuženika za naknadu parničnih troškova nije osnovan. Stoga je djelomičnim prihvaćanjem žalbe tuženika pobijana presuda preinačena u dijelu odluke o parničnim troškovima, na temelju članka 373. točke 3. u vezi s člankom 380. točkom 3. ZPP-a te je odlučeno kao u točki III. izreke ove presude.

14. Žalba tužitelja protiv odluke o parničnim troškovima je neosnovana već iz razloga što on nije stranka koja prema članku 154. stavku 2. ZPP -a ima pravo na naknadu troškova postupka pa je stoga odbijena kao neosnovana, na temelju članka 380. točke 2. ZPP-a.

15. Odluka o troškovima žalbenog postupka temelji se na članku 166. stavku 1. i 2. ZPP-a.

15.1. Budući da je žalba tužitelja odbijena u cijelosti kao neosnovana, tužitelju ne pripadaju troškovi žalbenog postupka.

15.2. Tuženikov trošak sastavljanja žalbe iznosi 234,38 eura prema Tbr. 10. toč. 1. u vezi s Tbr. 7. toč. 1. Odvjetničke tarife, a tuženiku s obzirom na uspjeh u sporu (članak 154. stavak 2. ZPP-a) pripada u omjeru od 74% odnosno u iznosu 173,44 eura. Za preostali iznos od 60,94 eura je zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka odbijen kao neosnovan.

U Puli 23. travnja 2026.

Sutkinja

Iva Kancijanić