Republika Hrvatska
Županijski sud u Osijeku
Osijek, Europska avenija 7
Poslovni broj Kž-126/2026-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Davora Mitrovića, kao predsjednika vijeća te sudaca Vlaste Šimenić-Kovač i Miroslava Rošca, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Mee Ribić, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. OŽ, OIB [osobni identifikacijski broj], zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 2. i dr. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24 i 136/25– dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, poslovni broj K-33/2026-8 od 24. veljače 2026., u sjednici vijeća održanoj 23. travnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba opt. OŽ kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, poslovni broj K-33/2026-8 od 24. veljače 2026., opt. OŽ proglašen je krivim zbog počinjenja pod točkom 1. kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnja, opisano i kažnjivo po čl. 139. st. 2. KZ/11, a pod točkom 2. kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnja, opisano u čl. 139. st. 2. i 3. KZ/11, a kažnjivo po čl. 139. st. 3. KZ/11 i kaznenog djela protiv života i tijela - tjelesna ozljeda, opisano po čl. 117. st. 1. i 2. KZ/11, a kažnjivo po čl. 117. st. 2. KZ/11, sve u svezi čl. 51. KZ/11, te je opt. OŽ za djelo pod točkom 1. na temelju čl. 139. st. 2. KZ/11 utvrđena kazna zatvora u trajanju od šest (6) mjeseci, za djelo pod točkom 2. na temelju čl. 139 st. 3. KZ/11 utvrđena mu je kazna zatvora u trajanju od osam (8) mjeseci, za djelo pod točkom 2. na temelju čl. 117. st. 2. KZ/11 utvrđena mu je kazna zatvora u trajanju od jedne (1) godine, a uz primjenu čl. 51 KZ/11 opt. OŽ osuđen je na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne (1) godine i šest (6) mjeseci, a potom mu je na temelju čl. 57. st. 1. i 2. KZ/11 izrečena djelomična uvjetna osuda na način da se od izrečene kazne zatvora na koju je opt. OŽ osuđen ima izvršiti osam mjeseci, dok se preostali dio kazne u trajanju od deset mjeseci neće izvršiti ukoliko u vremenu od tri godine ne počini novo kazneno djelo.
1.1. Na temelju čl. 54. KZ/11 opt. OŽ je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 13. listopada 2025., pa nadalje.
1.2. Na temelju čl. 148 st. 1. i 6. ZKP/08, opt. OŽ je u cijelosti oslobođen dužnosti snašanja troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. – 6. ZKP/08, kao i troškova nagrade i nužnih izdataka postavljenog mu branitelja.
2. Protiv citirane presude žalbu je podnio opt. OŽ putem branitelja po službenoj dužnosti Krešimira Matkovića, odvjetnika iz Zagreba zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka (čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP-a), zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 470. ZKP-a), zbog povrede kaznenog zakona (čl. 469. ZKP-a), zbog odluke o kazni i djelomičnoj uvjetnoj osudi, s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači presudu i optuženika oslobodi optužbe, podredno da ukine presudu i predmet vrati na ponovno suđenje, eventualno da preinači odluku o kazni u znatno blažu sankciju, izricanjem potpune uvjetne osude.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. U skladu s čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 126/19, 130/20, 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26 – dalje u tekstu ZKP-a), spis je bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Osijeku.
5. Žalba opt. OŽ nije osnovana.
6. Bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP-a optuženik vidi u tome što sud nije dao razloge glede kontradiktornosti iskaza svjedokinje VŽ koja je na raspravi iskazivala konfuzno navodeći "da se ne sjeća tko je što rekao", da je mijenjala iskaz u odnosu na prisutnost djece te da je sama iznosila zaključke temeljene na osobnim dojmovima (npr. o drogiranosti). Međutim, takvim žalbenim navodima optuženik u biti osporava pravilnost činjeničnog stanja utvrđenog po prvostupanjskom sudu tražeći preocjenu iskaza navedene svjedokinje, a o čemu će biti riječ u nastavku ove drugostupanjske odluke.
7. Osim toga, sud je ispitao pobijanu presudu i po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP-a, pri čemu nije utvrdio da bi prvostupanjski sud počinio neku od bitnih povreda na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
8. U žalbi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja optuženik upire da su riječi "ubit ću tebe i DŽ" tijekom telefonskog razgovora izrečene u kontekstu svađe, da nije bilo nikakve daljnje konkretizacije prijetnje niti radnje koja bi upućivala na realizaciju iste te da sud nije analizirao kontekst konflikta u smislu zbog čega bi prosječna osoba u toj situaciji doista shvatila izgovorene riječi kao realnu prijetnju, pri čemu pištolj koji je optuženik stavio na stol nije bio pravi, već plastični, a da je sud navedenu okolnost protumačio u smislu ozbiljnosti prijetnje, no da nije provedeno balističko ili drugo vještačenje kojim bi bilo utvrđeno je li taj pištolj sposoban za uporabu, a nije ni utvrđeno je li oštećenica znala ili mogla znati o kakvom se predmetu radi, čime sugerira da je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno.
8.1. Takvim žalbenim navodima optuženik nije doveo u pitanje pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja po prvostupanjskom sudu koji je za svoju odluku dao jasne, argumentirane i provjerljive razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Naime, sam optuženik u svojoj obrani je iskazao kako je jednog dana sredinom rujna bio kod VŽ u stanu gdje su bili i DŽ i GŽ, da je moguće da je riječi "ubit ću tebe i DŽ" izgovorio, no da su bile izrečene u afektu zbog problema koje je imao sa svojom partnericom DŽ, da je točno da je plastični pištolj stavio na stol, no da to nije bio problem ni svađa nego šala, a da su tada svi konzumirali marihuanu. Iako sud u toč. 10.2. analizirajući iskaz oštećenice VŽ zamjećuje da je na raspravi ista iskazivala donekle konfuzno, no da je u svim bitnim okolnostima iskazivala dosljedno navodeći kako ju je kritične zgode nazvao na telefon tadašnji izvanbračni partner GŽ rekavši da se nalazi s OŽ, da će doći u njihov stan, tijekom kojeg razgovora je rekao da će ubiti nju i DŽ, a kada su došli u stan gdje se nalazila ona sa DŽ, optuženikovom partnericom, da su sjedili za stolom i razgovarali o ljubavnom odnosu optuženika i DŽ te da je optuženik izvadio pištolj koji je stavio na stol. Kada se ima u vidu i da je svjedok GŽ u svom iskazu potvrdio da je povezao optuženika koji je iz automobila nazvao svoju partnericu VŽ, da je glasno rekao kako će ubiti nju i DŽ, da bi po dolasku u njihov stan optuženik na stol izvadio sivo-crni pištolj koji nije bio pravi, a što je potvrdila i svjedokinja DŽ dodajući da joj je ošt. VŽ rekla kako joj je optuženik prije prijetio, tada i za ovaj sud nema dvojbe da je optuženik očigledno revoltiran time što je ošt. VŽ optuženikovoj partnerici DŽ rekla o svojim saznanjima o problemima u njihovom odnosu vezano za njegove druge partnerice, istoj se zaprijetio putem telefona smrću, a potom po dolasku u stan iza pasa izvadio pištolj crne boje koji je stavio na stol.
8.2. Za ostvarenje kaznenog djela prijetnje bitno je jesu li upućene riječi objektivno podobne da kod osobe kojoj se upućuju izazovu osjećaj straha, nesigurnosti i ugroženosti, a riječi koje je optuženik uputio kritične zgode ošt. VŽ (da će ubiti i nju i DŽ) putem telefona, a potom došavši u stan izvadio i na stol stavio pištolj, pojačavajući tako dojam izgovorenih riječi, objektivno su podobne da na strani oštećenice izazovu takve promjene u njenom afektivnom životu, kao i kod svake druge osobe. Pri tome, nije od važnosti je li optuženik imao namjeru svoje prijetnje izvršiti, je li oštećenica mogla shvatiti da se radi o plastičnom pištolju te što optuženik nije poduzeo neku drugu radnju koja bi upućivala na realizaciju prijetnje, već to je li oštećenica prijetnje ozbiljno shvatila, a da je tome tako proizlazi iz iskaza same ošt. VŽ koja je događaj i prijavila.
8.3. Stoga je prvostupanjski sud nakon pozorne analize i ocjene provedenih dokaza prihvaćajući iskaze ošt. VŽ, svjedoka GŽ i svjedokinje DŽ koji su o svim bitnim okolnostima iskazivali suglasno te dovodeći ih u vezu s obranom optuženika koji je na raspravi iskazao da dopušta mogućnost da je ošt. VŽ izgovorio da će ubiti nju i DŽ, pravilno zaključio da se u njegovom ponašanju stječu elementi kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ/11.
8.4. Nisu od utjecala žalbeni navodi optuženika koji upire da je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno jer da nije provedeno balističko ili drugo vještačenje pištolja koji je kritične zgode izvadio optuženik, da nije utvrđeno je li isti sposoban za uporabu, odnosno je li oštećenica znala ili mogla znati o kakvom pištolju se radi (plastičnom ili pravom) jer iz iskaza GŽ proizlazi da se radilo o sivo-crnom pištolju koji "nije pravi", a povrh toga takvi dokazni prijedlozi tijekom postupka nisu niti isticani, a niti bi se istima, da su izvedeni, utvrdile odlučne i druge važne činjenice koje bi bile od utjecaja na opstojnost kaznenih djela zbog kojih je opt. OŽ proglašen krivim.
8.5. U žalbi zbog kaznenog djela prijetnje i tjelesne ozljede iz toč. 2. izreke presude opt. OŽ upire da se ne može isključiti mogućnost samoozljeđivanja jer je ozljeda dostupna samopovređivanju, da sud bez ikakvog dodatnog provjeravanja prihvaća verziju oštećenice te da je sud morao isključiti takvu mogućnost izvan svake razumne sumnje, a da su riječi za koje optuženik priznaje da ih je izgovorio, izrečene u afektu, da se radilo o emocionalnom konfliktu između bivših partnera, da nije bilo pokušaja realizacije prijetnje te da je oštećenica nastavila vožnju s optuženikom.
8.6. Suprotno takvim žalbenim navodima, nisu osporena utvrđenja prvostupanjskog suda koji je u odnosu na kaznena djela iz toč. 2. izreke pobijane presude dao jasne i argumentirane razloge, koje prihvaća i ovaj sud. Naime, optuženik u svojoj obrani ne spori da je kritičnog dana susreo oštećenicu dok je bila u vožnji automobilom na koji je bacio mobitel na vjetrobransko staklo nakon čega je ista vozilo zaustavila, da je potom ušao u automobil, uzeo petardu rekavši da će oboje poginuti te ju bacio kroz prozor, nakon čega se zaprijetio ošt. DŽ da će ubiti i nju i O (LŽ s kojim je DŽ bila u ljubavnoj vezi), osporavajući da joj je kritične zgode nanio ozljedu na području ruba lijeve uške, gurao je i čupao za kosu nakon što je otvorio vozačeva vrata, kao i da petardu nije zapalio. U odnosu na taj, osporavani dio, s pravom je prvostupanjski sud prihvatio iskaz ošt. DŽ kao uvjerljiv, okolnosan te potvrđen materijalnim dokazima u vidu medicinske dokumentacije na ime ošt. DŽ, fotografiju ozljede, a napose rezultatima provedenog sudskomedicinskog vještačenja iz kojeg proizlazi kako se radi o ogrebotini u području zavoja lijeve uške, da se radi o maloj linearnoj ogrebotini kože koja je nastala djelovanjem sredstva male kontaktne površine te izgledom i lokalizacijom upućuje na djelovanje nokta druge osobe, a što se viđa u okolnostima hvatanja, navlačenja, međusobnog naguravanja, čupanja za kosu i sl. Iako vještak nije mogao isključiti nastanak takve ozljede samoozljeđivanjem, prihvaćanjem iskaza oštećenice, kao i iskaza svjedokinje VŽ koja je na istoj vidjela krvavo uho zbog čega su išle liječniku, pri čemu joj je oštećenica i rekla da joj je tu ozljedu nanio optuženik, i za ovaj sud nema dvojbe da je takva (laka) tjelesna ozljeda nastala na način kako to ista opisuje. Povrh toga, kada je optuženik sam iskazao da je u automobilu za vrijeme vožnje s oštećenicom uzeo petardu rekavši "sad ćemo oboje poginuti", no negirajući da je petardu zapalio, s pravom prvostupanjski sud u tom dijelu nije prihvatio njegovu obranu kada je iskaz oštećenice u kojem je opisivala događaj životan, dosljedan, a napose potvrđen kako iskazom svjedokinje VŽ te nalazom i mišljenjem vještaka sudsko-medicinske struke dr. BŽ, pa nema razloga da bi u tom dijelu oštećenica iskazivala neistinito.
8.7. Žalbeni prigovori zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u suštini se svode na pobijanje sudačkog uvjerenja utemeljenog na slobodnoj ocjeni dokaza u kaznenom postupku (čl. 9. st. 3. ZKP-a) pa kako je prvostupanjski sud u obrazloženju presude u svemu postupio po odredbi čl. 450. st. 2. ZKP-a i dao uvjerljive, logične i prihvatljive razloge koji su u skladu s rezultatima izvedenih dokaza tijekom rasprave, te razloge kao pravilne prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.
9. U žalbi zbog povrede kaznenog zakona optuženik identično kao i u odnosu na kazneno djelo prijetnje iz toč. 1. izreke pobijane presude upire kako nije dokazano da bi riječi koje je izgovorio bile objektivno ozbiljne, konkretizirane, realno ostvarive te upućene s namjerom zastrašivanja. U tom dijelu, radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja žalitelj se upućuje na obrazloženje pod toč. 8.2. ove drugostupanjske odluke. Dodatno je za navesti kako način prilaska vozilu kojim je upravljala oštećenica, otvaranje vozačevih vrata, kao i postupanje optuženika kada je ušavši u automobil oštećenicu gurao, čupao za kosu kada je i zadobila tjelesnu ozljedu u vidu ogrebotine ruba lijeve uške, a potom i postupanje s većom petardom koju je zapalio prijeteći se da će oboje poginuti, a potom da će ubiti i nju i O, nedvojbeno su po objektivnom kriteriju ozbiljne, dovoljno konkretizirane i nedvojbeno upućene s namjerom zastrašivanja, pri čemu je na strani oštećenice takav učinak i ostvaren.
10. Nije osnovana žalba optuženika zbog odluke o djelomičnoj osudi jer da sud nije dovoljno cijenio utvrđene olakotne okolnosti, niti razmotrio izricanje uvjetne osude, zamjenu radom za opće dobro te kraće vrijeme provjeravanja. Naime, iako je optuženik neosuđivan, otac dvoje maloljetne djece, koji je djelomično priznao počinjenje kaznenih djela za koja je proglašen krivim, pri čemu prvostupanjski sud otegotnih okolnosti nije na njegovoj strani našao, utvrđene kazne zatvora (za kazneno djelo prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ/11 iz toč. 1. kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci, za kazneno djelo prijetnje iz čl. 139. st. 3. iz toč. 2. kazna zatvora u trajanju od osam mjeseci te za kazneno djelo tjelesne ozljede iz čl. 117. st. 1. i 2. KZ/11 iz toč. 2. kazna zatvora u trajanju od jedne godine), pravilnim vrednovanjem olakotnih okolnosti koje prvostupanjski sud nije podcijenio, i po nalaženju ovog suda nisu odmjerene previsoko. Ovo imajući u vidu iskazanu upornost i bezobzirnost posebice u odnosu na slijed događaja od 8. listopada 2025. Ujedno, pravilno je prvostupanjski sud na temelju čl. 51. KZ/11 za kaznena djela u stjecaju optuženika osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci koju je jedinstvenu kaznu utvrdio na temelju ocjene počiniteljeve ličnosti i počinjenih kaznenih djela u njihovoj ukupnosti.
11. Stoga, polazeći od stupnja krivnje, osobe optuženika te svrhe kažnjavanja, jedinstvena kazna zatvora na koju je osuđen opt. OŽ u trajanju od jedne godine i šest mjeseci, ukazuje se primjerenom, kao i potom izricanje djelomične uvjetne osude iz čl. 57. KZ/11 na način da neuvjetovani dio kazne koji će se izvršiti iznosi osam mjeseci, dok se uvjetovani dio kazne u trajanju od deset mjeseci neće izvršiti ukoliko u vremenu provjeravanja od tri godine ne počini novo kazneno djelo. I po nalaženju ovog drugostupanjskog suda, navedenom će se kaznenopravnom sankcijom ostvariti sve one svrhe kažnjavanja u vidu specijalne i generalne prevencije propisane odredbom čl. 41. KZ/11, a uz to je ista adekvatna osobi optuženika, stupnju njegove krivnje, jačini ugrožavanja zaštićenog dobra i svim drugim okolnostima iz čl. 47. KZ/11 vezanim za izbor vrste i mjere kazne.
12. Kako, dakle, ne postoje razlozi iz kojih opt. OŽ pobija presudu prvostupanjskog suda, niti je ovaj drugostupanjski sud ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP/08 utvrdio neku od bitnih postupovnih povreda na koje pazi po službenoj, odlučeno je kao u izreci.
Osijek, 23. travnja 2026.
Predsjednik vijeća
Davor Mitrović
