Poslovni broj: Us I-255/2025-10

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T SK E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu Marici Goreta, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Nataše Brajević, u upravnom sporu tužitelja ŽČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po opunomoćeniku Damiru Đapiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Santica & Đapić, Mažuranićevo šetalište 11, Split, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Zagreb, Margaretska 3, OIB: 02958272670, zastupan po opunomoćenici (zaposlenici tuženika) HČ, radi priznavanja prava na naknadu plaće zbog privremene nesposobnosti za rad kao neposredne posljedice sudjelovanja u Domovinskom ratu, nakon javne rasprave zaključene dana 01. travnja 2026., u prisutnosti opunomoćenika tužitelja i opunomoćenice tuženika, dana 23. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I.Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika, Klasa: UP/II- 502-04/24-01/159, Urbroj: 338-01-06-05-25-02 od 14. siječnja 2025.

II.Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova ovog upravnog spora.

Obrazloženje

1.Osporavanim rješenjem tuženika, Klasa: UP/II-502-04/24-01/159, Urbroj: 338-01-06-05-25-02 od 14. siječnja 2025. (dalje: osporavano drugostupanjsko rješenje) odbijena je žalba tužitelja izjavljena na rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Split, Područne službe [adresa], Klasa: UP/I- 502-04/24-01/5334, Urbroj: 338-13-02-24-04 od 23. listopada 2024. (dalje: prvostupanjsko rješenje), a kojim rješenjem se u točki I. izreke odbija zahtjev tužitelja te mu se ne priznaje bolest pod šifrom F43.1 neposrednom posljedicom sudjelovanja u Domovinskom ratu, te mu se u vezi navedene bolesti ne priznaje pravo na naknadu plaće u visini propisanoj člankom 55. stavak 2. točka 1. Zakona za vrijeme privremene nesposobnosti za rad za razdoblje od 26. ožujka 2019. do 28. veljače 2021.Točkom II. izreke je određeno da žalba ne odgađa izvršenje rješenja.

2.Tužitelj tužbom pobija navedeno drugostupanjsko rješenje iz svih zakonom predviđenih razloga. U tužbi se navodi kronologija postupanja u ovoj upravnoj stvari odnosno što je tužitelj svojim zahtjevom zatražio, razlozi zbog kojih je prvostupanjskim rješenjem odbijen zahtjev tužitelja, ukratko se navode razlozi tužiteljeve žalbe na prvostupanjsko rješenje te razlozi odbijanja tužiteljeve žalbe osporavanim drugostupanjskim rješenjem uz navod da se u istom ponavlja stav prvostupanjskog tijela kako je došlo do zastare jer da je zahtjev podnesen nakon isteka dopuštenog roka od 3 godina od dana stjecanja prava na novčanu naknadu računajući od 26. ožujka 2019. do 28. veljače 2021. Ističe se da je takav stav pogrešan jer da se radi o priznavanju bolesti kao neposrednom posljedicom sudjelovanja u Domovinskom ratu gdje da zastara nastupa tek protekom roka od 5 godina a koji rok da u konkretnom slučaju nije protekao a to da znači da je tužitelj na vrijeme podnio svoj zahtjev. Tužbenim zahtjevom tužitelj traži da se osporavano drugostupanjsko rješenje poništi.

3.Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Ističe da je, suprotno navodima tužbe, pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje odnosno da je donio pobijano rješenje uvažavajući sve dokaze u provedenom postupku te da je na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo a čime da je utuženo rješenje na zakonu osnovano. Nadalje se tuženik poziva na mjerodavne odredbe Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“ broj 80/13, 137/13 98/19, 33/23 – dalje ZoZO), posebno ukazuje na članak 134. istog Zakona te ponavlja razloge obrazloženja osporavanog rješenja. Smatra da je pobijano rješenje na zakonu osnovano te predlaže da se tužbeni zahtjev odbije.

4.U sporu je održavanjem rasprave i razmjenom podnesaka strankama omogućeno izjašnjavanje o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet spora, u smislu članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, br. 36/24 - dalje: ZUS).

5.Tužitelj je po svom opunomoćeniku na raspravi ustrajao u navodima tužbe. Ističe kako u predmetnom slučaju nije nastupila zastara zato što je tužitelj postavio zahtjev za isplatu bolovanja još 18. lipnja 2020., što da se navodi i u presudi VUS-a RH broj: Usž-1402/21 od 25. svibnja 2021., a u predmetu ovog suda broj: UsIzs-107/20 u koji se predlaže izvršiti uvid kao i u odgovarajući upravni spis. Smatra da je za vrijeme trajanja ovog upravnog spora prekinuta zastara jer da se ne može uzeti da bi tužitelj za vrijeme trajanja istog mogao postaviti novi zahtjev jer bi isti bio odbačen. Također ističe kako se rok zastare ne može računati od ponovljenog zahtjeva, jer da bi to predstavljalo pretjerani formalizam koji prema praksi ESEP nije dopušten. Ukazuje na predmet ESEP Sotiris i Nikos Koutrass Attee protiv Grčke, presuda od 16. studenog 2000. zahtjev broj 39442/98 u kojem je taj sud zamjerio Grčkom visokom upravnom sudu ovakav pretjerani formalizam.

6.Tuženik je po svojoj opunomoćenici ustrajao u navodima tužbe i obrazloženju osporavanog rješenja.

7.U dokaznom postupku sud je čitao dokumentaciju sadržanu u spisu upravnog spora i dokumentaciju u spisu upravnog tijela dostavljenog uz odgovor na tužbu dok su odbijeni dokazni prijedlozi tužitelja za pribavom spisa ovoga suda UsIzs-107/20 te odgovarajućeg upravnog spisa kao suvišni, držeći da se pravilna i zakonita odluka može donijeti na temelju podataka spisa predmeta, ocjenom dokaza sadržanih u istom.

Drugih dokaznih prijedloga stranke nisu imale.

8.Tužitelj je zatražio i popisao troškove ovog upravnog spora dok tuženik to nije učinio.

9.Nakon ocjene izvedenih dokaza i razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja ovaj sud utvrđuje da tužbeni zahtjev nije osnovan.

10.Predmet ovog spora je u smislu odredbe članka 3. ZUS-a ocjena zakonitosti osporavanog drugostupanjskog rješenja.

11.Iz podataka spisa je razvidno da je tužitelj dana 25. lipnja 2024. prvostupanjskom tijelu podnio zahtjev za priznavanjem prava na naknadu plaće u 100% iznosu od osnovice za naknadu za vrijeme privremene nesposobnosti za rad od 26. ožujka 2019. do 28. veljače 2021., zbog dijagnoze F43.1 kao posljedice sudjelovanja u Domovinskom ratu.

12.Nije sporno da je tužitelj dana 1. ožujka 2024. ostvario status osigurane osobe HZZO-a osigurane kao korisnik prava na mirovinu sukladno članku 7. stavku 1. točki 10. ZoZO te da je isti sudjelovao u Domovinskom ratu u razdoblju od 16. siječnja 1991. do 30. lipnja 1996. a što je razvidno i iz potvrde Ministarstva unutarnjih poslova od 15. svibnja 2024.

13.Prvostupanjskim rješenjem zahtjev tužitelja je odbijen, tužitelj je na to rješenje izjavio žalbu koja je osporavanim drugostupanjskim rješenjem odbijena te potvrđena pravilnost prvostupanjskog rješenja, a sve to uz obrazloženje, u bitnome, da je u konkretnom slučaju došlo do zastare predmetnog prava, jer je zahtjev podnesen nakon isteka dopuštenog roka od 3 godine iz odredbe članka 134. stavak 1. ZoZO, od dana stjecanja prava na novčanu naknadu, računajući od 26. 03. 2019. pa do 28. 02. 2021. U obrazloženju osporavanog drugostupanjskog rješenja navedene su te citirane i druge mjerodavne odredbe ZoZO.

14.Sporno je da li je osporavano drugostupanjsko rješenje zakonito odnosno je li u konkretnom slučaju nastupila zastara za ostvarivanje predmetnog prava.

15.Odredbom članka 134. stavak 1. ZoZO propisano je da zahtjev za ostvarivanje prava na novčane naknade utvrđene ovim Zakonom zastarijeva istekom roka od tri godine od dana nastanka troška za osiguranu osobu, odnosno od dana stjecanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja prema odredbama Zakona.

16.Imajući u vidu navedenu zakonsku odredbu, te da je tužitelj podnio zahtjev dana 25. lipnja 2024., proizlazi da je za predmetno razdoblje od 26. ožujka 2019. do 28. veljače 2021., nedvojbeno nastupila zastara za ostvarivanja prava. Stoga je u konkretnom slučaju pravilno odbijen zahtjev tužitelja za priznanje prava na naknadu plaće u 100% iznosu od osnovice za naknadu plaće. Navedenim su bez osnove tvrdnje tužitelja u tužbi da u konkretnom slučaju zastara nastupa tek protekom roka od 5 godina.

17.Ovaj sud je odbio dokazne prijedloge tužitelja za pribavom spisa ovoga suda, poslovni broj: UsIzs-107/20 te odgovarajućeg upravnog spisa i uvidom u iste. Ovo stoga što spisu tuženog tijela prileži presuda donesena u navedenom upravnom sporu, poslovni broj 5 UsIzs-107/20-8 od 30. prosinca 2020. te presuda Visokog upravnog suda, poslovni broj: Usž-1402/21-2 od 25. svibnja 2021. Navedenom prvostupanjskom presudom odbijen je zahtjev tužitelja za poništenje rješenja HZZO, Direkcije, Klasa:

UP/II-502/04/20-01/112, Urbroj: 338-01-06-05-20-04 od 10. rujna 2020. Tužitelj je na tu presudu izjavio žalbu koja je presudom Visokog upravnog suda, Poslovni broj: Usž- 1402/21-2 od 25. svibnja 2021. odbijena te potvrđena navedena presuda ovoga suda. Iz navedenih presuda je razvidno da je tužitelj dana 18. lipnja 2020. podnio zahtjev za priznavanje prava na naknadu plaće u 100%-tnom iznosu od utvrđene osnovice za naknadu za vrijeme privremene nesposobnosti za rad zbog bolesti po dg. PTSP (šifra prema MKB-10 klasifikaciji), počevši od 26. ožujka 2019., a koji zahtjev je u upravnom postupku koji je prethodio navedenom sporu odbijen.

18.Navedene presude nisu od utjecaja na drugačije rješavanje ove upravne stvari jer je, kako je to gore pojašnjeno, upravni postupak koji je prethodio navedenom sporu, vođen po zahtjevu tužitelja od 18. lipnja 2020., prvostupanjska presuda je po tužbi tužitelja donesena 30. prosinca 2020. a drugostupanjska presuda je donesena 25. svibnja 2021. Predmetni zahtjev je podnesen 25. lipnja 2024. Dakle, suprotno navodima tužitelja, tijekom trajanja navedenog upravnog spora zastara predmetnog prava nije prekinuta niti je tužitelj podnio novi zahtjev za vrijeme trajanja tog spora već više godina nakon što je navedeni upravni spor pravomoćno okončan. Tuženik u obrazloženju osporavanog rješenja te u odgovoru na tužbu pravilno navodi da se rok zastare računa u odnosu na svaki posebno, pojedinačno podneseni zahtjev te da je tužitelj nakon primitka gore navedenih presuda, još uvijek pravodobno, mogao podnijeti svoj zahtjev prvostupanjskom tijelu radi priznavanja predmetnog prava. Uzevši u obzir sve navedeno u konkretnom slučaju se, suprotno navodima tužitelja, ne radi o pretjeranom formalizmu.

19.Slijedom iznijetog, sud cijeni osporavano drugostupanjsko rješenje zakonitim, odnosno u upravnom postupku, koji je prethodio nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje upravne stvari, niti je pogrešno primijenjen pravni propis na temelju kojeg se riješila upravna stvar, dok tužbeni prigovori tužitelja nisu osnovani te nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovom upravnom sporu.

20.Kako nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. ZUP-a, na koje sud pazi po službenoj dužnosti, to je, slijedom svega navedenog na temelju odredbe članka 116. stavak 1. ZUS-a tužbeni zahtjev tužitelja valjalo kao neosnovan odbiti odnosno odlučiti kao u izreci ove presude.

21.Obzirom da tužitelj nije uspio u ovom upravnom sporu to je temeljem odredbe članka 147. stavak 1. ZUS-a valjalo odbiti i zahtjev tužitelja za naknadom troškova ovog upravnog spora odnosno odlučiti kao pod točkom II. izreke ove presude.

U Splitu, 23. travnja 2026.

S U D A C

Marica Goreta

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave.

DNA:

-tužitelju putem opunomoćenika,

-tuženiku,

-u spis.