Republika Hrvatska

Općinski sud u Gospiću

Trg Alojzija Stepinca 3

53000 Gospić

Poslovni broj P-277/2025-23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Gospiću po sucu Mirjani Kosanović kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja HA iz [adresa], Blok Vasilija Koprivnice 1, OIB: [osobni identifikacijski broj] kojeg zastupa punomoćnik Silvije Petrović, odvjetnik u Gospiću, Ulica 118. brigade Hrvatske vojske 1 protiv tuženika 1. ĐA iz [adresa], sada nepoznatog boravišta, kojeg zastupa privremeni zastupnik Tihomir Vojvodić, odvjetnik u Gospiću, Kaniška ulica 15, 2. ŠA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 3. GA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 4. AA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi utvrđenja prava vlasništva nekretnina, nakon glavne i javne rasprave zaključene 10. travnja 2026. i nakon objave 23. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e :

Utvrđuje se da je tužitelj HA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] vlasnik nekretnina kčbr. [katastarska čestica] Jelovčeve ograde, oranica površine 3356 m², kuća [adresa] površine 604 m² ukupne površine 3960 m², kčbr. [katastarska čestica] Jelovčeve ograde, oranica površine 2988 m² i kčbr. [katastarska čestica] Jelovčeve ograde, oranica površine 4773 m² sve upisane u zk. ul. broj [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], što su tuženici KA, [adresa], kao suvlasnik u 6/18 dijela, zastupan po privremenom zastupniku, ŠA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kao suvlasnik u 2/18 dijela, AA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kao suvlasnik u 2/18 dijela i GA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kao suvlasnik u 2/18 dijela, dužni priznati i trpjeti brisanje prava vlasništva, uz istovremeni upis na ime i vlasništvo tužitelja, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. U tužbi od 9. listopada 2025. tužitelj je naveo da su na nekretninama opisanim u izreci presude upisani kao suvlasnici tužitelj u 3/18 dijela, tuženik KA u 6/18 dijela, tuženik ŠA u 2/18 dijela, tužena AA u 2/18 dijela i tužena GA u 2/18 dijela te da je kao suvlasnica upisana i sestra tužitelja OA u 3/18 dijela koju tužitelj nije obuhvatio tužbom. Tužitelj tvrdi da je njegov otac 1978. izgradio kuću na kčbr. [katastarska čestica] koja zajedno sa kčbr. [katastarska čestica] čini cjelinu. Nakon smrti oca posjed održava tužitelj i koristi ga nesmetano dugi niz godina te ga kroz cijelo vrijeme kontinuiranog i poštenog posjeda nitko nikada nije smetao u posjedu. Ističe kako su tuženici samo formalno upisani kao suvlasnici na prijepornoj nekretnini pa je temeljem odredbi Zakona o vlasništvu i drugim pravnim stvarnim pravima („Narodne novine“ 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014., 81/2015. i 94/2017., dalje u tekstu: ZVDSP) ostvario uvjete za stjecanje prava vlasništva dosjelošću i građenjem. Tužitelj je u spis dostavio obavijest Ministarstva unutarnjih poslova, PU ličko-senjske KLASA: NK-220-01/25-07/6011, URBROJ: 511-04-04-25-2 od 26. kolovoza 2025. iz koje proizlazi da je 1. tuženik KA osoba nepoznatog boravišta pa predlaže da se tuženiku temeljem odredbe članka 84. stavka 1. i 2. točke 4. ZPP-a postavi privremeni zastupnik radi zastupanja njegovih interesa u ovom postupku. Uz tužbu tužitelj je dostavio izvadak iz BZP-a, izvod s Geoportala i izvod iz katastarskog plana. Tužitelj je predložio saslušanje svjedoka LA, FA i ŠA te dokaz njegovim saslušanjem i provođenje očevida u prisutnosti geodetskog vještaka radi identifikacije predmetnih nekretnina. Zaključno, kako bi stvarno stanje uskladio sa zemljišnoknjižnim tužitelj je predložio donošenje presude kao u izreci.

2. Rješenjem poslovni broj P-277/2025-5 od 1. prosinca 2025. tuženiku 1. ĐA, nepoznatog boravišta imenovan je privremeni zastupnik u osobi Tihomira Vojvodića, odvjetnika u [adresa] s obzirom da bi redovan postupak oko postavljanja zakonskog zastupnika trajao dugo tako da bi zbog toga za jednu ili obje stranke mogle nastati štetne posljedice sve sukladno članku 84 stavku 1 i stavku 2 točki 4 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 02/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025. - dalje u tekstu: ZPP). Privremeni zastupnik ima u ovom postupku sva prava i dužnosti zakonskog zastupnika koja će obavljati sve dok se tuženik odnosno njegov punomoćnik ne pojave pred sudom odnosno dok Hrvatski zavod za socijalni rad ne obavijesti sud da je tuženiku postavio skrbnika (članak 85 stavak 1 i 2 ZPP).

3. U odgovoru na tužbu privremeni zastupnik opreza radi protivio se tužbenom zahtjevu tužitelja.

4. Radi utvrđenja činjeničnog stanja proveden je dokazni postupak tijekom kojeg je pročitana i pregledana dokumentacija koju je tužitelj dostavio u spis, proveden je očevid radi identifikacije predmetnih nekretnina od strane stalnog sudskog vještaka geodetske struke i dokaz saslušanjem tužitelja i svjedoka LA i ŠA.

5. Na glavnoj raspravi održanoj na licu mjesta 10. travnja 2026. tuženici ŠA, AA i GA naveli su da se ne protive tužbenom zahtjevu tužitelja.

6. Na licu mjesta tužitelj je pokazao predmetne nekretnine kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koje je nakon toga identificirao sudski vještak geodetske struke.

7. Sudski vještak Zdravko Pavelić naveo je da je uvidom u spis utvrdio kako su katastarske čestice broj [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisane u zemljišnoknjižni uložak [broj ZK uloška] [adresa] na više suvlasnika. Za potrebe rasprave izradio je skice predmetnih čestica koristeći Geoportal i ortofoto kartu iz 1968. te ih dostavio sudu i tužitelju. Na terenu je, po nalogu suda, tužitelj pokazao položaj čestica počevši od nove obiteljske kuće u zaseoku Maoduši do koje se dolazi s magistralne ceste Gospić- Gračac. Tužitelj je pokazao kućište i česticu 3635 te potom česticu 3637 koja se prostire prema istoku do pojasa bjelogoričnog raslinja. Nadalje je pokazao južni dio čestice 3639 ističući da upravo taj dio predstavlja granicu njegova posjeda. Vještak je naveo da je sve pokazano provjerio GPS uređajem te zaključio da tužitelj dobro poznaje predmetne nekretnine, iako one nisu omeđene međašnim oznakama, osim okućnice uz cestu. Na ortofoto karti vidljivi su ostaci stare kuće i gospodarskog objekta što upućuje na ranije postojanje seoskog gospodarstva predaka tužitelja.

8. Svjedok LA iskazao je da tužitelja poznaje od djetinjstva jer su njegovi baka i djed živjeli u blizini predmetnih nekretnina. Naveo je da je otac tužitelja H sedamdesetih godina gradio kuću na tim česticama, bez protivljenja drugih osoba. Nikada nije vidio tuženike u posjedu spornih nekretnina. Sjeća se da su roditelji tužitelja koristili kuću i vrt te da su bili u posjedu i ostalih čestica koje su obišli tijekom očevida. Nekretnine smatra obiteljskom očevinom tužiteljeva oca, a nikada nije čuo da bi posjed bio osporavan ili ometan.

9. Svjedok ŠA u bitnome je potvrdio iskaz prethodnog svjedoka, dodajući da su tužiteljev otac i njegova supruga živjeli u [adresa], ali su redovito dolazili na predmetne nekretnine jer je ondje ranije živjela njegova obitelj. Naveo je da mu je stanje poznato jer živi u neposrednoj blizini spornih čestica.

10. Tužitelj HA potvrdio je navode svjedoka te dodatno pojasnio obiteljsku povijest posjeda. Naveo je da su roditelji njegova oca poginuli u Drugom svjetskom ratu nakon čega je oca odgojila djedova sestra. Istaknuo je da su nekretnine u posjedu njegove obitelji najmanje stotinu godina. Stara kuća bila je spaljena u ratu, a njegov je otac 1977. započeo gradnju današnje kuće. Tijekom cijelog razdoblja, kako navodi, obitelj nikada nije bila smetana u posjedu niti su se vodili sudski sporovi vezani uz te nekretnine.

11. Nalaz sudskog vještaka temelji se na stručnom opažanju, terenskom očevidu i tehničkoj provjeri GPS uređajem. Vještak je potvrdio da je tužitelj točno identificirao položaj i prostorni obuhvat svih spornih čestica što upućuje na faktično gospodarenje nekretninama i dugotrajno poznavanje granica posjeda. Dodatno, ortofoto karta iz 1968. potvrđuje postojanje ranijeg stambenog i gospodarskog objekta što predstavlja objektivan materijalni trag višedesetljetnog korištenja zemljišta od strane prednika tužitelja.

12. Iskazi svjedoka ZA i ŠA međusobno su suglasni, životno uvjerljivi i podudarni s nalazom vještaka. Oba svjedoka potvrđuju kontinuirani posjed obitelji tužitelja još od sedamdesetih godina prošlog stoljeća, uključujući izgradnju kuće, korištenje okućnice i obavljanje tipičnih vlasničkih radnji. Posebno je značajna okolnost da svjedoci nikada nisu vidjeli tuženike u posjedu niti su primijetili bilo kakvo protivljenje ili smetanje posjeda što potvrđuje da je posjed tužitelja i njegovih prednika bio miran.

13. Tužiteljev iskaz dodatno razjašnjava kontinuitet posjeda kroz više generacija. Njegovi navodi o nasljeđivanju, postojanju stare kuće, ratnom razaranju i kasnijoj izgradnji nove kuće podudaraju se s nalazom vještaka i iskazima svjedoka pa sud zaključuje da posjed nije bio povremen niti simboličan, već stvaran, trajan i manifestiran kroz stanovanje, gradnju, održavanje i korištenje zemljišta.

14. Iz svih izvedenih dokaza proizlazi da je posjed tužitelja i njegovih pravnih prednika bio dugotrajan jer traje najmanje od sredine 20. stoljeća, a prema iskazima svjedoka i dulje. Nadalje, posjed je miran jer nije dokazano postojanje smetanja niti sporova te javan jer je bio vidljiv okolini kroz izgradnju kuće i gospodarsko korištenje. Posjed je bio neprekinut s obzirom da su prednici i nasljednici kontinuirano održavali faktičnu vlast nad nekretninama te konačno zakonit i pošten u smislu uvjerenja posjednika da mu nekretnine pripadaju kao obiteljska očevina.

15. Takav posjed odgovara obilježjima kvalificiranog posjeda iz odredbi ZVDSP relevantnog za stjecanje prava vlasništva dosjelošću. Sud posebno cijeni činjenicu da tijekom dugog vremenskog razdoblja nije bilo nikakvog osporavanja posjeda od strane upisanih suvlasnika ili trećih osoba što dodatno učvršćuje zaključak o stabilnosti posjedovne vlasti tužiteljeve obitelji.

16. Na temelju provedenog dokaznog postupka, ocjenjujući izvedene dokaze pojedinačno i u njihovoj međusobnoj povezanosti, sud je kao nesporno utvrdio da su katastarske čestice broj [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kroz iznimno dugo vremensko razdoblje bile u faktičnom, stvarnom i kontinuiranom posjedu tužitelja i njegovih pravnih prednika. Iz nalaza i iskaza sudskog vještaka, iskaza svjedoka te iskaza samog tužitelja proizlazi da se radi o obiteljskim nekretninama koje su prednici tužitelja koristili još prije Drugog svjetskog rata, na kojima je postojalo seosko gospodarstvo, a nakon ratnih razaranja posjed je nastavljen izgradnjom nove obiteljske kuće 1977.. Tijekom cijelog razdoblja posjed je bio javan, miran, kontinuiran i neprekinut, bez ikakvog osporavanja od strane trećih osoba.

17. Sud posebno ističe da je nesporno utvrđeno kako su tužitelj i njegovi prednici nekretnine koristili kao vlastite, izvršavajući sve tipične vlasničke ovlasti - stanovanje, održavanje, obrađivanje zemljišta i gospodarsko korištenje pri čemu nikada nisu bili smetani u posjedu niti su vođeni sporovi u vezi predmetnih nekretnina. U postupku nije utvrđeno postojanje faktičnog posjeda bilo kojeg od tuženika.

18. U odnosu na pravni režim stjecanja vlasništva dosjelošću, sud je primijenio odredbu članka 388. stavka 1. ZVDSP-a prema kojoj se pravni učinci stjecanja procjenjuju prema propisima koji su važili u trenutku nastanka pravno relevantnih činjenica. Budući da je dokazano da posjed tužiteljevih prednika traje najmanje stotinu godina, sud je uvjete dosjelosti ispitao kroz tri sukcesivna pravna razdoblja.

19. U prvom razdoblju, koje se odnosi na vrijeme primjene pravnih pravila Općeg građanskog zakonika, utvrđeno je da su prednici tužitelja bili stvarni posjednici nekretnina, da njihov posjed nije stečen silom, potajno ili prijevarom, te da su nekretnine držali u uvjerenju da im pripadaju kao obiteljska očevina. Takav posjed ispunjavao je obilježja poštenog, istinitog i zakonitog posjeda u smislu paragrafa 1460. OGZ-a. Imajući u vidu trajanje posjeda znatno dulje od najduljeg roka dosjelosti, koji je prema pravnom shvaćanju Saveznog Vrhovnog suda iznosio 20 godina, sud zaključuje da su pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću bile ispunjene već u razdoblju primjene OGZ-a odnosno najkasnije sredinom 20. stoljeća.

20. Neovisno o tome, i prema kasnije važećim odredbama Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (koji je bio na snazi od 1980.) posjed tužiteljevih prednika imao je obilježja savjesnog posjeda jer nisu znali niti su mogli znati da nekretnine ne bi bile njihove. Kontinuirani i nesmetani posjed koji je trajao desetljećima višestruko je premašio rokove od deset odnosno dvadeset godina propisane člankom 28. ZOVO-a, pa bi pravo vlasništva bilo stečeno dosjelošću i prema tom zakonu.

21. Jednako tako, uzimajući u obzir sada važeće odredbe ZVDSP-a, utvrđeni posjed ima sva obilježja samostalnog, poštenog i neprekinutog posjeda iz članka 159. ZVDSP-a. Vrijeme posjedovanja pravnih prednika, sukladno članku 160. ZVDSP-a, uračunava se u vrijeme posjeda tužitelja pa ukupno trajanje posjeda višestruko prelazi zakonom propisani rok od dvadeset godina potreban za stjecanje vlasništva dosjelošću barem poštenog posjednika.

22. Sud je cijenio i procesno držanje stranaka. Tuženici ŠA, GA i AA nisu se protivili tužbenom zahtjevu niti su osporavali činjenične navode tužitelja o dugogodišnjem posjedu. Privremeni zastupnik 1. tuženika formalno se protivio tužbi, međutim tijekom postupka nije iznio niti jedan konkretan dokaz koji bi upućivao na postojanje posjeda 1. tuženika niti je osporio kontinuitet i kvalitetu posjeda tužitelja i njegovih prednika.

23. Iskaze svjedoka LA i ŠA sud ocjenjuje osobito vjerodostojnima jer se radi o osobama koje dugotrajno žive ili su živjele u neposrednoj blizini spornih nekretnina te imaju neposredna saznanja o načinu korištenja zemljišta kroz više desetljeća. Njihovi iskazi međusobno su podudarni, logični i u potpunosti suglasni s nalazom sudskog vještaka i iskazom tužitelja. Oba svjedoka potvrđuju da je obitelj tužitelja bila jedini poznati i vidljivi posjednik nekretnina, da je kuća izgrađena sedamdesetih godina bez protivljenja bilo koga te da nikada nisu uočili posjedovne radnje tuženika.

24. Polazeći od ukupnosti provedenih dokaza, sud zaključuje da je na strani tužitelja i njegovih pravnih prednika postojao dugotrajan, samostalan, pošten, miran i neprekinut posjed koji je već u vrijeme primjene pravnih pravila OGZ-a doveo do stjecanja prava vlasništva dosjelošću, a koji bi isti pravni učinak proizveo i prema kasnijim propisima ZOVO-a te danas važećem ZVDSP-u.

25. Stoga sud smatra dokazanim da je pravo vlasništva na katastarskim česticama [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stečeno dosjelošću znatno prije pokretanja ovog postupka pri čemu zemljišnoknjižno stanje nije odgovaralo stvarnom pravnom stanju.

26. Na temelju takvih činjeničnih i pravnih utvrđenja, osobito dugotrajnog i kvalificiranog posjeda potvrđenog iskazima svjedoka, nalazom sudskog vještaka, izostankom protivljenja većine tuženika te nepostojanjem dokaza o suprotnom posjedu, sud je zaključio da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan pa je odlučeno kao u izreci presude.

27. Tužitelj nije zahtijevao naknadu troškova parničnog postupka pa sud o tome nije ni odlučivao.

U Gospiću 23. travnja 2026.

Sudac:

Mirjana Kosanović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano, u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dna:

1. Silvije Petrović, odvjetnik u Gospiću, Ulica 118. brigade Hrvatske vojske 1

2. Tihomir Vojvodić, odvjetnik u Gospiću, Kaniška ulica 15

3. ŠA, [adresa]

4. GA, [adresa]

5. AA, [adresa]