Republika Hrvatska

Općinski sud u Gospiću

Trg Alojzija Stepinca 3

53000 Gospić

Poslovni broj P-53/2026-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Gospiću po sucu Mirjani Kosanović kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja JI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kojeg zastupa Željka Peitel, odvjetnica u [adresa] protiv tužene Mesić zadruge, Mušaluk kbr. 59 čiji su nasljednici nepoznati, a koju zastupa privremeni zastupnik Danijela Cvijanović, odvjetnica u Gospiću, Ulica dr. Franje Tuđmana 8, radi utvrđenja prava vlasništva nekretnina, nakon glavne i javne rasprave zaključene 7. travnja 2026. u prisutnosti tužitelja i punomoćnice tužitelja i odsutnosti privremenog zastupnika tužene i nakon objave 23. travnja 2026.

p r e s u d i o j e :

Utvrđuje se da je tužitelj JI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] dosjelošću stekao pravo vlasništva nekretnina upisanih u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koje se sastoje od kčbr. [katastarska čestica] donji sodol sa 5126 m², oranica sa 3687 m², pašnjak sa 1439 m², kčbr. [katastarska čestica] donji sodol sa 2496 m², oranica sa 2496 m², kčbr. [katastarska čestica] donji sodol sa 8409 m², oranica sa 5532 m², pašnjak sa 2877 m², kčbr. [katastarska čestica], mlinci sa 3748 m², oranica sa 3748 m², kčbr. [katastarska čestica], brdo sa 1870 m², oranica sa 1870 m², kčbr. [katastarska čestica], brdo sa 1647 m², oranica sa 1647 m², kčbr. [katastarska čestica], mlinci sa 2151 m², oranica sa 2151 m², kčbr. [katastarska čestica], mlinci sa 1248 m², oranica sa 1248 m², kčbr. [katastarska čestica], mlinci sa 7165 m², oranica sa 7165 m² i kčbr. [katastarska čestica], brdo pod bara sa 2590 m², oranica sa 2590 m² te je tužena Mesić zadruga, Mušaluk kbr. 59 dužna trpjeti da tužitelj temeljem ove presude izvrši uknjižbu prava vlasništva na navedenim nekretninama uz istovremeno brisanje tog prava s imena tužene Mesić zadruge, Mušaluk kbr. 59.

Obrazloženje

1. U tužbi od 12. veljače 2026. tužitelj prije svega predlaže da sud, sukladno odredbi članka 84. stavka 1. točke 4. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 02/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025. - dalje u tekstu: ZPP) nepoznatim predstavnicima tužene postavi privremenog zastupnika s obzirom na to da su nepoznati kao i njihovo boravište, a redovan postupak oko postavljanja zakonskog zastupnika bi trajao dugo. Tužitelj navodi da su nekretnine navedene u izreci presude u zemljišnoj knjizi upisane u korist tužene iako je tužitelj stvarni izvanknjižni vlasnik i savjesni posjednik tih nekretnina osobno i putem svojih pravnih prednika više od sto godina. Naime, tužitelj je predmetne nekretnine stekao od svojih pravnih prednika koji su ih posjedovali desetljećima pa je tako ove nekretnine obrađivao djed tužitelja SI s time da je majka KI nakon smrti djeda SI iste nastavila obrađivati s obzirom da je otac tužitelja FI umro prije djeda SI, a sada ih obrađuje tužitelj. Tvrdi da su on i njegovi prednici bili neprekidno u nesmetanom posjedu ovih nekretnina više od 100 godina pa je stoga, makar i temeljem dosjelosti stekao vlasništvo istih dosjelošću. Na te okolnosti tužitelj je predložio provođenje dokaznog postupka na način da sud izvrši uvid u povijest promjena na katastarskim česticama Područnog ureda za katastar Gospić, rješenje o nasljeđivanju javnog bilježnika Mile Fajdića iz [adresa] poslovni broj O-341/17 od 21. travnja 2017. iza pok. KI, saslušanje stranaka i svjedoka OI i TI te po potrebi očevid na licu mjesta radi identifikacije predmetnih nekretnina uz sudjelovanje sudskog vještaka geodetske struke. Zaključno tužitelj ističe kako su njegovi prednici kao i on sam neprekidno cijelo vrijeme u nesmetanom posjedu predmetnih nekretnina te je stoga kvalificirani posjednik jer je njegov posjed istinit, pošten i zakonit odnosno nije pribavljen ni silom, ni potajno ili prijevarom, ni zlouporabom povjerenja. Stoga tužitelj smatra da su na njegovoj strani ispunjeni svi uvjeti za stjecanje prava vlasništva dosjelošću pa predlaže sudu, nakon provedenog postupka donijeti presudu kao u izreci.

2. Rješenjem suda poslovni broj P-53/2026-2 od 12. veljače 2026. tuženoj Mesić zadruzi, Mušaluk kbr. 59 čiji su predstavnici nepoznati postavljen je privremeni zastupnik u osobi Danijele Cvijanović, odvjetnice u [adresa] s obzirom na to da bi redovan postupak oko postavljanja zakonskog zastupnika trajao dugo tako da bi zbog toga za jednu ili obje stranke mogle nastati štetne posljedice (članak 84 stavak 1 i stavak 2 toč. 4 ZPP-a). Privremeni zastupnik ima u ovom postupku sva prava i dužnosti zakonskog zastupnika koja će obavljati sve dok se predstavnici tužene ne pojave pred sudom odnosno dok Hrvatski zavod za socijalni rad ne obavijesti sud da im je postavio skrbnika (članak 85 stavak 1 i 2 ZPP-a).

3. U odgovoru na tužbu privremena zastupnica tužene protivila se tužbi i tužbenom zahtjevu, ali ne i provođenju dokaza predloženih po tužitelju.

4. Radi utvrđenja činjeničnog stanja proveden je dokazni postupak tijekom kojeg je izvršen uvid u materijalnu dokumentaciju u spisu. Proveden je očevid na licu mjesta 7. travnja 2026. radi identifikacije predmetnih nekretnina te dokaz saslušanjem tužitelja i svjedoka.

5. Sudski vještak geodetske struke u svom je nalazu i mišljenju naveo da se sve predmetne katastarske čestice nalaze u selu Mušaluk ispod ceste kroz selo, a prema potoku koji prolazi kroz polje cca 500 metara od ceste. Jedina parcela koja je iznad ceste i seže do šume-brda je kčbr. [katastarska čestica] u naravi livada. Sve čestice tužitelj je pokazao sa sigurnošću. Iste su omeđene kamenom i grmom. U naravi sve čestice su livade. Iz arhive katastra sudski vještak pribavio je skicu premjeravanja iz 1989. iz koje proizlazi da je posjednik kčbr. [katastarska čestica] bio CI iz [adresa] za kojeg je tužitelj iskazao da je njegov pok. stric koji je umro bez potomaka.

6. Svjedok TI naveo je da mu je poznato kako su sporne nekretnine u dugogodišnjem posjedu obitelji KI, najprije djeda SI zvanog J, potom majke HI, a nakon nje tužitelja JI, osobito nakon što je tužiteljev otac FI poginuo pedesetih godina prošlog stoljeća. Svjedok je istaknuo da su obitelji bile u dobrim odnosima i međusobno si pomagale zbog čega je imao neposredna saznanja o načinu korištenja nekretnina. Naveo je da su S na tim nekretninama redovito sijali žito, sadili krumpir, kosili livade te držali stoku, najprije krave, a ranije i svinje. Prema njegovom saznanju, obitelj JI nalazi se u posjedu predmetnih nekretnina najmanje sto godina. Naglasio je da nikada nije vidio niti čuo da bi ih netko smetao u posjedu, niti da su oko tih nekretnina vođeni sudski sporovi, već se u mjestu općenito smatralo da nekretnine pripadaju obitelji JI. Također je naveo da tužitelj nije imao braće ni sestara, da je poznavao strica CI koji je umro bez potomaka te da se predmetne nekretnine u narodu nazivaju Privala, Rosulja, Brdo i Mlinci.

7. Svjedok OI iskazao je suglasno prethodnom svjedoku te potvrdio dugogodišnji posjed obitelji JI nad predmetnim nekretninama. Dodao je da se djeda SI ne sjeća jer je bio vrlo mlad, ali se jasno sjeća tužiteljeve majke HI rođene 1927. Naveo je da su on i njegovi roditelji pomagali K u obrađivanju predmetnih nekretnina. Istaknuo je da ne zna tko su predstavnici tužene zadruge dok je kućni broj 59 označavao staru kuću u kojoj su živjeli tužitelj i njegova majka. Potvrdio je i da stric CI nije bio posjednik predmetnih nekretnina, već je samo pomagao tužitelju i njegovoj majci.

8. Tužitelj JI u cijelosti je potvrdio navode svjedoka te dodao da je njegov djed umro 1959. dok je on rođen 1953. pa ga se slabo sjeća. Naveo je da je njegov otac FI poginuo 1954. te da nije imao braće ni sestara. Istaknuo je kako su predmetne nekretnine u posjedu njegove obitelji više od sto godina te da tijekom cijelog tog razdoblja nitko nikada nije osporavao niti ometao njihovo korištenje.

9. Analizom provedenih dokaza sukladno odredbi članka 8 ZPP-a utvrđeno je da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

10. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje da je dosjelošću stekao vlasništvo nekretnina opisanih u izreci presude.

11. Na temelju podudarnih i međusobno potvrđenih iskaza svjedoka i tužitelja sud je zaključio da je posjed predmetnih nekretnina bio dugotrajan, kontinuiran i prenosio se kroz više generacija iste obitelji, počevši od djeda SI, preko majke HI pa sve do tužitelja. Iz opisa načina korištenja nekretnina proizlazi da se radilo o stvarnom i kontinuiranom posjedu jer su nekretnine redovito obrađivane i korištene za poljoprivrednu proizvodnju i stočarstvo što predstavlja tipične radnje izvršavanja vlasničkih ovlasti. Sud je iz iskaza svjedoka utvrdio da je posjed bio javan i poznat mještanima Mušaluka koji su smatrali da su te nekretnine vlasništvo obitelji JI. Isto tako posjed je nesporno bio miran i nesmetan jer nije bilo sporova niti pokušaja oduzimanja ili ograničavanja posjeda. Posebno je značajno što svjedoci nisu imali saznanja o bilo kakvom stvarnom korištenju nekretnina od strane tužene zadruge što dodatno potvrđuje da je upravo tužitelj sa svojim pravnim prednicima faktično vršio vlast nad nekretninama.

12. Sud je stoga iz njihovih iskaza zaključio da je obitelj JI tijekom dugog vremenskog razdoblja posjedovala nekretnine samostalno, kontinuirano, javno i u uvjerenju da im pripadaju, bez prekida i bez osporavanja od strane trećih osoba. Takav posjed, prema pravilima stvarnog prava, ima obilježja kvalificiranog posjeda koji predstavlja temelj za stjecanje prava vlasništva dosjelošću odnosno potvrđuje postojanje jačeg posjedovnog prava tužitelja u odnosu na tuženu stranu.

13. Odredba članka 388 stavka 1 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 - dalje: ZVDSP) propisuje da se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu tog Zakona prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka.

14. Pravila Općeg građanskog zakonika (dalje: OGZ) određuju uvjete za stjecanje vlasništva dosjelošću u paragrafima 1460 - 1477 po kojima se zahtijeva da dosjedatelj ima stvar u posjedu, da je njegov posjed zakonit, pošten i istinit i da je trajao kroz cijelo vrijeme određeno zakonom. Navedeno znači da posjednik ne smije posvojiti stvar silom ili lukavstvom ili potajno (paragraf 1464 OGZ), da mora biti pošten (paragraf 1463 i 326 OGZ) i da se posjed mora temeljiti na naslovu koji bi bio dovoljan da se zadobije vlasnost da je ova pristojala predavaocu (paragraf 1461 OGZ). Međutim, onaj tko dosjelost svog posjeda temelji na vremenu od 30 ili 40 godina nije dužan dokazivati zakoniti način stjecanja (paragraf 1477 OGZ). Prema Načelnom mišljenju Proširene opće sjednice Saveznog vrhovnog suda broj 3/60 od 4. travnja 1960. umjesto propisanog roka iz paragrafa 1468 OGZ u trajanju od 30 godina odnosno roka iz paragrafa 1472 OGZ od 40 godina najdulji rok za dosjedanje je 20 godina. Prema pravnom pravilu iz paragrafa 326 OGZ pošteni posjednik je onaj tko drži stvar iz uzroka vjerojatnih da je njegova stvar koju posjeduje.

15. Prema odredbi članka 28 stavka 2 Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Narodne novine broj 53/91 i 92/94, u daljnjem tekstu: ZOVO) koji je stupio na snagu 1. rujna 1980. savjesni i zakoniti posjednik nepokretne stvari na koju drugi ima pravo vlasništva stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom deset godina. Odredbom stavka 4 istog članka propisano je da savjesni posjednik nepokretne stvari na koju drugi ima pravo vlasništva stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom dvadeset godina. Prema odredbi članka 72 stavka 2 ZOVO posjed je savjestan ako posjednik ne zna ili ne može znati da stvar koju posjeduje nije njegova.

16. Konačno, odredbom članka 159 stavka 1 ZVDSP-a propisano je da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Samostalni posjednik čiji je posjed nekretnine zakonit, istinit i pošten stječe je dosjelošću protekom deset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, a samostalni posjednik nekretnine kojem je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom dvadeset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja (stavak 2). Samostalni posjednik nekretnine kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom dvadeset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja (stavak 3). Odredba članka 160 stavka 1 i 2 ZVDSP određuje da vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onoga dana kad je posjednik stupio u samostalni posjed stvari i završava istekom posljednjeg dana vremena potrebnog za dosjelost, a u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava se i vrijeme za koje su prednici sadašnjeg posjednika neprekidno posjedovali kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici odnosno kao pošteni samostalni posjednici. Pretpostavka stjecanja prava vlasništva dosjelošću je barem pošten posjed. Posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je obzirom na okolnosti imao razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed (članak 18. stavak 3 ZVDSP).

17. Prema tome, osnovna pretpostavka za stjecanje vlasništva dosjelošću po pravilima OGZ, ZOVO i ZVDSP je pošten (savjestan) posjed. Nepošten (nesavjestan) posjednik ne može nikada dosjelošću steći pravo vlasništva nekretnine koju posjeduje bez obzira koliko dugo trajao njegov posjed.

18. Sud je, ocjenjujući sve izvedene dokaze pojedinačno i u njihovoj međusobnoj povezanosti sukladno odredbi članka 8. ZPP-a utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan te da su u konkretnom slučaju ispunjene sve zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva predmetnih nekretnina dosjelošću.

19. Prije svega, tijekom postupka utvrđeno je niz odlučnih činjenica koje među strankama nisu bile sporne ili su proizašle iz nespornih dokaza. Nesporno je utvrđeno da su nekretnine opisane u izreci presude upisane u zemljišnim knjigama na ime tužene Mesić zadruge čiji su predstavnici i pravni sljednici nepoznati te da tužena u postupku nije istaknula konkretne činjenice niti predložila dokaze koji bi upućivali na vlastito faktično korištenje ili posjedovanje spornih nekretnina. Nesporno je također utvrđeno da se sve predmetne katastarske čestice nalaze u selu Mušaluk, da ih je tužitelj tijekom očevida pokazao sa sigurnošću, da su u naravi livade omeđene prirodnim granicama te da se nalaze u istom prostornom kompleksu koji se tradicionalno koristi kao poljoprivredno zemljište.

20. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka geodetske struke proizlazi da su nekretnine jasno identificirane, da imaju vidljive granice na terenu te da postoje katastarski tragovi ranijeg posjeda članova obitelji JI budući da je u arhivskim katastarskim evidencijama kao posjednik jedne od čestica bio evidentiran JI CI, stric tužitelja. Ova okolnost dodatno potvrđuje kontinuitet faktične vlasti obitelji JI nad predmetnim nekretninama.

21. Sud je osobitu dokaznu snagu dao iskazima svjedoka TI i OI te samog tužitelja koji su bili međusobno potpuno podudarni, logični i životno uvjerljivi. Iz njihovih iskaza nedvojbeno proizlazi da su predmetne nekretnine najprije obrađivali djed SI, zatim njegova snaha HI nakon smrti sina FI, a potom sam tužitelj JI čime je potvrđen višegeneracijski prijenos posjeda unutar iste obitelji. Svjedoci su izravno opisali način korištenja nekretnina navodeći da su se na njima sijale poljoprivredne kulture, kosile livade i držala stoka što predstavlja tipične radnje izvršavanja vlasničkih ovlasti i nedvojben dokaz stvarnog, a ne formalnog posjeda.

22. Na temelju provedenog dokaznog postupka sud je zaključio da je posjed predmetnih nekretnina bio dugotrajan, kontinuiran i neprekinut te da je trajao najmanje sto godina. Posjed je bio javan jer je bio poznat svim mještanima Mušaluka koji su predmetne nekretnine smatrali vlasništvom obitelji JI. Bio je miran i nesmetan budući da tijekom cijelog razdoblja nije bilo sporova, pokušaja oduzimanja zemljišta niti osporavanja posjeda od strane trećih osoba. Istodobno je posjed bio samostalan jer su tužitelj i njegovi pravni prednici nekretnine držali i koristili kao svoje, a druge osobe eventualno su samo pomagale u obradi bez ikakvih posjedovnih prava.

23. Sud je nadalje ocijenio da je tužitelj zajedno sa svojim pravnim prednicima bio u poštenom posjedu predmetnih nekretnina. Poštenje posjeda proizlazi iz činjenice da su nekretnine generacijama koristili u uvjerenju da im pripadaju, bez saznanja ili razloga za sumnju da pravo vlasništva pripada drugoj osobi. Posjed nije pribavljen silom, potajno, prijevarom niti zlouporabom povjerenja, već se temeljio na dugotrajnom obiteljskom korištenju zemljišta koje je lokalna zajednica prepoznavala kao njihovo. Takve okolnosti ispunjavaju kriterije savjesnog i poštenog posjeda kako prema pravilima OGZ-a tako i prema kasnijim propisima ZOVO-a i ZVDSP-a.

24. Budući da je dokazano da posjed traje najmanje jedno stoljeće, jasno je da su uvjeti za dosjelost bili ispunjeni već prema pravnim pravilima OGZ-a koji je zahtijevao dugotrajan, zakonit i pošten posjed kroz zakonom određeno vrijeme. Slijedom toga, tužitelj i njegovi pravni prednici stekli su pravo vlasništva već u ranijem pravnom režimu, a kasniji propisi ZOVO-a i ZVDSP-a samo su potvrdili već stečeno pravo.

25. Sud je posebno cijenio činjenicu da u postupku nije dokazano da je tužena Mesić zadruga ikada bila u faktičnom posjedu predmetnih nekretnina. Niti jedan dokaz nije upućivao na to da je tužena zemljište koristila, obrađivala ili na bilo koji način izvršavala vlasničke ovlasti. Svjedoci nisu imali nikakvih saznanja o djelovanju zadruge na tim česticama, a tužena strana nije ponudila suprotne dokaze. Stoga je sud zaključio da je zemljišnoknjižni upis tužene imao samo formalni karakter bez stvarnog sadržaja u vidu posjeda.

26. Polazeći od svih navedenih utvrđenja sud je zaključio da je tužitelj zajedno sa svojim pravnim prednicima bio u dugotrajnom, neprekidnom, samostalnom, javnom, mirnom i poštenom posjedu predmetnih nekretnina kroz razdoblje koje višestruko premašuje zakonom propisane rokove za dosjelost. Time su ispunjene sve materijalnopravne pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, najprije prema pravilima OGZ-a, a svakako i prema kasnijim odredbama ZOVO-a i danas važećeg ZVDSP-a.

27. Slijedom navedenog sud je utvrdio da je tužitelj stekao pravo vlasništva spornih nekretnina dosjelošću te je prihvatio tužbeni zahtjev i odlučio kao u izreci presude nalažući tuženoj da trpi uknjižbu prava vlasništva tužitelja uz istodobno brisanje njezina zemljišnoknjižnog upisa.

28. Tužitelj nije zahtijevao naknadu parničnog troška pa sud o tome nije ni odlučivao.

U Gospiću 23. travnja 2026.

Sudac:

Mirjana Kosanović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano, u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dna:

1. Željka Peitel, odvjetnica u [adresa]

2. Danijela Cvijanović, odvjetnica u Gospiću, Ulica dr. Franje Tuđmana 8