REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-1582/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Dubravka Zubović, u pravnoj stvari tužitelja VC, vlasnika obrta [obrt], OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Aleksandar Aleksovski, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Juršetić & Aleksovski d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika EUROHERC osiguranje d.d., OIB 22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi isplate iznosa od 202,50 EUR, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2551/2025-9 od 11. veljače 2026., 23. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2551/2025-9 od 11. veljače 2026.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2551/2025-9 od 11. veljače 2026. naloženo je tuženiku platiti tužitelju iznos od 202,50 EUR sa zateznim kamatama od 13. lipnja 2025. do isplate po stopi koja je propisana za ostale odnose (točka I. izreke). Naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 307,79 EUR sa zateznim kamatama od 11. veljače 2026. do isplate po stopi koja je propisana za ostale odnose (točka II. izreke). Odbijen je kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 300,00 EUR sa zateznim kamatama od 11. veljače 2026. do isplate po stopi koja je propisana za ostale odnose (točka III. izreke).

2. U obrazloženju presude prvostupanjski sud u bitnome navodi da između stranaka nije sporna aktivna niti pasivna legitimacija, nastanak štetnog događaja niti odgovornost osiguranika tuženika za predmetni štetni događaj. Navodi da je na ime popravka oštećenog vozila iz tog štetnog događaja izdan račun u iznosu od 670,30 EUR, a da je tuženik mirnim putem platio iznos od 467,80 EUR, dok je ostao sporan preostali iznos računa, koji tuženik odbija platiti iz razloga što je vozilo bilo moguće popraviti po jeftinijoj cijeni. Utvrđuje da je cijena popravka obračunata po cjeniku tužitelja, a da je oštećeni vlasnik vozila mogao popraviti vozilo u bilo kojem servisu prema svom izboru, po cijeni koju taj servis naplaćuje svim svojim klijentima. Ističe da ako oštećenik izabere popraviti svoje vozilo u određenom servisu, a eventualno postoji drugi servis u kojem bi cijena popravka bila jeftinija, to ne predstavlja doprinos oštećenika šteti u smislu odredbe članka 1092. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23; dalje: ZOO).

3. Tuženik je podnio žalbu protiv presude, koju pobija u cijelosti. U žalbi u bitnome navodi da su u obrazloženju pobijano presude izostali jasni i valjani razlozi o tuženikovom prigovoru promašene pasivne legitimacije. Smatra da to predstavlja povredu temeljnog prava na pravično suđenje u njemu sadržanog prava na obrazloženu sudsku odluku. U tom smislu poziva se na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd-2728/2024 od 10. srpnja 2024. Ukazuje da se u obrazloženju presude uopće ne navode podaci o osobi i vozilu štetnika, kako je došlo do štetnog događaja, na koji način je vozilo oštećeno niti u čemu se sastoji tuženikova odgovornost za taj štetni događaj. Smatra da na temelju sadržaja tužbe prvostupanjski sud nije mogao zaključiti o odgovornosti tuženika stoga je da je valjalo primjenom pravila o teretu dokazivanja odbiti tužiteljev tužbeni zahtjev. Tvrdi da je presuda zahvaćena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; dalje: ZPP). Nadalje, smatra da je oštećena imala dužnost da se u ostvarenju svojih prava suzdrži od postupaka kojim se tuženiku otežava izvršenje obveze i dužnost da smanji štetu, sve u smislu odredaba članaka 5., 10. i 1092. ZOO-a. Ukazuje da na području Zagreba, gdje živi oštećenik, ima brojnih servisa kod kojih je cijena sata potrebnih radova bila znatno manja, o čemu je tuženik u spis dostavio dokaze. Stoga smatra da je oštećeni imao razumnu mogućnost popraviti svoje vozilo na najkvalitetniji način po bitno manjoj cijeni. Obrazlaže da je njegov nerazuman izbor neopravdano povećao trošak popravka Stoga smatra da je u konkretnom slučaju pogrešno primijenjeno materijalno pravo i to odredbe članaka 5., 10. i 1092. ZOO -a, a posljedično i odredbe članka 80. stavka 1. i članka 81. stavka 1. ZOO-a. Tvrdi da je pogrešna odluka prvostupanjskog suda o zateznim kamatama na glavno potraživanje iz razloga što taj dio potraživanja nije prenesen cesijom, dok bi eventualno tužitelju mogle pripadati kamate od presuđenja. Pobija i odluku o parničnom trošku. Zahtijeva trošak sastava žalbe u iznosu od 78,13 EUR (uključujući PDV od 25%), uvećano za sudsku pristojbu za žalbu protiv presude u iznosu od 13,27 EUR, odnosno ukupno 91,40 EUR.

4. Tuženikova žalba je neosnovana.

5. Pobijana presuda je ispitana na temelju odredbe članka 365. ZPP -a, u granicama razloga određenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka te uzevši u obzir razloge zbog kojih je dopušteno pobijati presudu donesenu u sporu male vrijednosti (članak 467. stavak 1. ZPP-a). Ovaj sud je utvrdio da je presuda pravilna i zakonita.

6. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 202,50 EUR na temelju ugovora o cesiji, kojim je na tužitelja preneseno potraživanje koje je ustupitelj imao prema tuženiku na ime naknade štete koja je nastala na vozilu, koja je popravljena, ali trošak popravka nije u cijelosti plaćen.

7. U odnosu na tuženikove žalbene navode da pobijana presuda ne sadrži razloge o tuženikovom prigovoru promašene pasivne legitimacije i odgovornosti tuženika, ukazuje se da tuženik taj prigovor nije istaknuo tijekom predmetnog postupka stoga je prvostupanjski sud opravdano zaključio da pasivna legitimacija između stranaka nije sporna. Tuženik u odgovoru na tužbu ne osporava činjenične navode tužbe da je popravljeno vozilo oštećeno u prometnoj nesreći od 12. lipnja 2025. za koju je odgovoran osiguranik tuženika niti da je u mirnom postupku naknadio nesporni iznos nastale štete. Tuženik isključivo prigovara da je predmetno potraživanje neosnovano iz razloga što je, prema njegovom mišljenju, isplatom u mirnom postupku u cijelosti ispunio svoju obvezu s obzirom na to da se vozilo moglo razumno popraviti u nekom drugom autoservisu po znatno nižoj cijeni. U tom smislu prigovara cijeni sata utrošenog rada, koji je bio potreban za popravak vozila, kao i traženim zateznim kamatama.

8. Stoga prvostupanjski sud nije bio dužan obrazlagati okolnosti koje nisu bile predmet raspravljanja niti su bile istaknute kao sporne između stranaka pa tako nije bio dužan niti obrazlagati pasivnu legitimaciju i odgovornost tuženika. Slijedom navedenog, a suprotno tuženikovim žalbenim navodima, nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP -a niti je tuženiku povrijeđeno pravo na pravično suđenje.

9. Nadalje, ovaj sud prihvaća stajalište prvostupanjskog suda o tome da oštećenik može slobodno izabrati radionicu, odnosno autoservis u kojem će popraviti svoje vozilo i to po cijeni koju taj servis naplaćuje svojim klijentima, u skladu sa svojim cjenikom. Ukoliko i postoje drugi autoservisi, koji imaju jeftiniju cijenu radnog sata, izbor autoservisa sa skupljom cijenom ne predstavlja doprinos oštećenika šteti u smislu odredbe članka 1092. ZOO-a niti je takvo postupanje oštećenika protivno načelu savjesnosti i poštenja niti načelu dužnosti suradnje i suzdržavanja od postupaka kojim se drugome otežava obveza, a kako to tvrdi žalitelj. To što tuženik ne prihvaća visinu radnog sata tužitelja, koji je obavio popravak vozila, ne utječe na dužnost tuženika da taj trošak naknadi, a posebice imajući u vidu da opseg obavljenog rada nije sporan niti je takvo ograničenje ugovoreno niti je propisano zakonom. Poduzetnici, pa tako i tužitelj, slobodno djeluju na tržištu te slobodno određuju cijene po kojima će naplatiti usluge svojim klijentima.

10. Budući da je u konkretnom slučaju utrošen jednak broj radnih sati koji je tuženik naveo u svom izvidu štete da je potreban za otklanjanje štete na vozilu, a tužitelj je obračunao cijenu sata rada u skladu sa svojim Cjenikom, prvostupanjski sud je pravilno obvezao tuženika da plati preostali, sporni dio računa. U tom smislu, a suprotno tvrdnjama žalitelja, radi se o postojećem potraživanju, koje je oštećenik valjano ustupio tužitelju u skladu s odredbom članka 80. stavka 1. ZOO-a.

11. Neosnovano tuženik smatra da tužitelj nema pravnu osnovu da zahtijeva plaćanje zateznih kamata jer one nisu ustupljene ugovorom o ustupanju tražbine. Naime, ustupanjem glavne tražbine ustupljene su i zatezne kamate u skladu s odredbom članka 81. stavka 1. ZOO-a pa je tuženikova žalba i u tom dijelu neosnovana. U konkretnom slučaju, zatezne kamate ne teku od dana presuđenja, kako to tvrdi žalitelj. Stoga je prvostupanjski sud pravilno obvezao tuženika na plaćanje zateznih kamata od podnošenja odštetnog zahtjeva po stopi koja je propisana za ostale odnose iz članka 29. stavka 2. ZOO-a.

12. Tuženik pobija i odluku o parničnom trošku. Iz tuženikovih žalbenih navoda proizlazi da pobija tu odluku isključivo iz razloga što je, prema njegovom mišljenju, pogrešna odluka prvostupanjskog suda o glavnoj stvari. Ovaj sud nije utvrdio da u odnosu na odluku o parničnom trošku postoje žalbeni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

13. Slijedom svega iznesenog, na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove drugostupanjske presude.

Zagreb, 23. travnja 2026.

Sutkinja

Dubravka Zubović