REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-1566/2026-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Branka Šabarić Zovko, u pravnoj stvari tužitelja DRUGA FUNDACIJA SPV d.o.o. za posebne usluge, Zagreb, Lonjička ulica 2A, OIB 25132169807, kojeg zastupa punomoćnica Doroteja Jurčić, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika ZAGREBAČKA BANKA d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB 92963223473, kojeg zastupa punomoćnik Kruno Knežević, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-255/2025 od 1. travnja 2025. i rješenja o trošku sadržanog u točki V. izreke presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-255/2025 od 19. veljače 2026., 23. travnja 2026.
r i j e š i o j e
Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-255/2025 od 1. travnja 2025. i rješenje o trošku sadržano u točki V. izreke presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-255/2025 od 19. veljače 2026.
Obrazloženje
1. Rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-255/2025 od 1. travnja 2025. određena je vrijednost predmeta spora u iznosu od 536,24 eura, dok je rješenjem o trošku sadržanim u točki V. izreke presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-255/2025 od 19. veljače 2026. odbijen tužiteljev zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 1.952,87 eura, kao neosnovan.
2. Protiv navedenih odluka žalbu je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom ovome sudu da pobijane odluke preinači, podredno ih ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovan postupak uz naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 378,86 eura.
3. U odnosu na rješenje od 1. travnja 2025. ističe kako je sud pogrešno primijenio odredbu čl. 37. st. 1. Zakona o parničnom postupku u vezi s odredbom čl. 354. st. 1. Zakona o parničnom postupku kad je pobijanim rješenjem vrijednost predmeta spora utvrdio u visini kondemnatornog zahtjeva od 536,24 eura. Naime, ističe kako je vrijednost predmeta spora u odnosu na deklaratorni tužbeni zahtjev tužitelj odredio u visini od 1.327,23 eura pa predlaže da ovaj sud utvrdi vrijednost predmeta spora u odnosu na deklaratorni dio tužbenog zahtjeva upravo u tom iznosu jer, prema mišljenju tužitelja, taj dio tužbenog zahtjeva ne služi isključivo kao deklaratorni preambul, odnosno kao prethodno pitanje u svrhu odlučivanja o pravnoj osnovanosti kondemnatornog dijela tužbenog zahtjeva.
4. U odnosu na rješenje o trošku koje je sadržano u točki V. izreke prvostupanjske presude, tužitelj ističe da su zbog pogrešno određene vrijednosti predmeta spora, pogrešno odmjereni i troškovi postupka. Osim toga, navodi kako mu je sud za zastupanje na ročištu od 1. travnja 2025. trebao priznati nagradu prema Tbr. 9.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23; dalje: Tarifa) te da mu je za sastav podneska od 12. svibnja 2025. trebao priznati nagradu prema Tbr. 8.1. Tarife. Konačno, tužitelj navodi kako je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je o troškovima postupka odlučio razmjerno uspjehu u sporu jer je tužitelj u ovoj parnici uspio u omjeru od 94%, pa mu je trebalo u cijelosti dosuditi troškove postupka.
5. Odgovor na žalbu nije podnesen.
6. Žalba je neosnovana.
7. Pobijana rješenja ispitana su na temelju odredaba čl. 365. i čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - službeni pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a te na pravilnu primjenu materijalnog prava.
8. Prije svega, treba reći da je prvostupanjski sud pravomoćnom točkom III. izreke presude odbio tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 127,98 eura sa zateznim kamatama jer se tuženik protivio djelomičnom povlačenju tužbe tužitelja u odnosu na taj iznos. Pravomoćnom točkom II. izreke presude naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 408,26 eura sa zateznim kamatama.
9. Pravomoćnom točkom I. izreke presude utvrđena je ništetnom odredba ugovora o kreditu u dijelu koji se odnosi na naplatu naknade za obradu kredita.
10. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je pravilno odredio vrijednost predmeta spora jer i prema ustaljenoj praksi Vrhovnog suda Republike Hrvatske, u slučaju kada je deklaratorni zahtjev istaknut uz tužbeni zahtjev na isplatu i kada se zapravo radi o tzv. deklaratornom preambulu (prethodnom pitanju za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva), vrijednost predmeta spora određuje se prema vrijednosti zahtjeva za isplatu, dakle, u konkretnom slučaju, prema iznosu od 536,24 eura. To posredno proizlazi i iz odredaba čl. 35. i čl. 40. st. 1. i 2. ZPP -a.
11. Posljedično navedenom, a suprotno žalbenim navodima tužitelja, pravilno je prvostupanjski sud donio odluku o trošku isključivo s obzirom na vrijednost (kondemnatornog) tužbenog zahtjeva radi isplate.
12. Nadalje, pogrešno je shvaćanje tužitelja da se na ročištu održanom 1. travnja 2025. raspravljalo o glavnoj stvari. Naprotiv, iz zapisnika s tog ročišta proizlazi da se na tom ročištu raspravljalo samo o procesnim pitanjima. Ovo iz razloga jer su obje stranke u odnosu na glavnu stvar samo navele da ostaju kod tužbe odnosno odgovora na tužbu te svih do tada iznesenih navoda, a sud je na tom ročištu donio rješenje o izvođenju dokaza saslušanjem svjedoka zamolbenim putem. Naime, da bi se smatralo da je na ročištu raspravljano o glavnoj stvari, potrebno je da makar jedna stranka usmeno na ročištu iznese nove navode ili obrazloži svoje do tada iznesene navode, koji se odnose na tražbinu koja je predmet raspravljanja, no samo izjave stranaka da ostaju kod dotadašnjih navoda ne predstavlja raspravljanje o glavnoj stvari. Zbog toga je prvostupanjski sud pravilno ocijenio da se na tom ročištu raspravljalo samo o procesnim pitanjima pa je i o tužiteljevom zahtjevu za naknadu troška zastupanja na tom ročištu pravilno odlučio na temelju odredbe Tbr. 9. točki 2. Tarife.
13. Isto tako, pravilno je tužitelju za sastav podneska od 12. svibnja 2025. priznata nagrada prema Tbr. 8.4. Tarife jer se i prema ocjeni ovog suda ne radi o obrazloženom podnesku iz Tbr. 8.1. Tarife, već upravo o ostalim podnescima iz Tbr. 8.4. Tarife.
14. Konačno, pravilno je prvostupanjski sud odluku o troškovima postupka donio primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a utvrdivši da je tužitelj u odnosu na osnovu (utvrđenje ništetnosti predmetne ugovorne odredbe) uspio u omjeru od 100%, dok je u odnosu na visinu uspio u omjeru od 76,13%, što daje tužiteljev uspjeh u sporu od 88,06%. Kada se od navedenog postotka oduzme tuženikov uspjeh u sporu od 11,94%, proizlazi da je prvostupanjski sud pravilno zaključio da je tuženik dužan naknaditi tužitelju troškove postupka u omjeru od 76,12%, dok je u preostalom iznosu tužiteljev zahtjev pravilno odbijen kao neosnovan.
15. Stoga je primjenom odredbe čl. 380. t. 2. ZPP-a odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 23. travnja 2026.
Sudac
Branka Šabarić Zovko
