Republika Hrvatska
Općinski sud u Sisku
Trg Ljudevita Posavskog 5
44000 Sisak
Poslovni broj: P-79/2026-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A Z B O G O G L U H E
Općinski sud u Sisku, u ime Republike Hrvatske, po sutkinji toga suda Sandi Navara Sladović, u pravnoj stvari tužiteljice ĆE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju punomoćnici Milenko Jakšić i Vanja Jakšić, odvjetnici Zajedničkog odvjetničkog ureda iz Siska, S. i A. Radića 44/I, Sisak, protiv tuženika ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., Jadranski trg 3a, 51000 Rijeka, OIB: 23057039320, radi utvrđenja ništetnosti, izvan ročišta za glavnu raspravu, 23. travnja 2026.
p r e s u d i o j e
l. Utvrđuje se ništetnom odredba Ugovora o kreditu broj 2402006 - 1031262160/50404607-5105558973, sklopljenog između prednika tužiteljice, pok. PE i tuženika dana 11. veljače 2011. godine, sadržane u čl. 10. Ugovora o kreditu, a koja glasi:
„10. TROŠKOVI I NAKNADA:
Za obradu kreditnog zahtjeva i odobravanje Kredita Korisnik kredita dužan u korist Banke prije korištenja kredita uplatiti naknadu u iznosu od 1,800 %
(jedancijelihosamdesetposto) iznosa Kredita, odnosno minimalno =250,00 kuna (dvjestopedesetkuna) obračunate s datumom Ugovora. Korisnik kredita suglasan je da se obračunati iznos naknade naplati prilikom isplate kredita, odnosno prilikom puštanja Kredita u tečaj.“
II. Nalaže se tuženiku ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d. naknaditi tužiteljici ĆE trošak parničnog postupka u iznosu od 329,64 eur sa zateznom kamatom tekućom od donošenja presude pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužiteljica ĆE podnijela je ovom sudu tužbu protiv tuženika ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., radi utvrđenja ništetnosti.
2. U tužbi tužiteljica navodi da je prednik tužiteljice, pok. PE, majka tužiteljice s tuženikom 11. 2. 2011. u [adresa] sklopila Ugovor o kreditu broj: 2402006-1031262160/50404607-5105558973 u iznosu od 32.400,00 kn. Tužiteljica je jedini zakonski nasljednik iz pok. majke PE. Odredbom 10. Ugovora o kreditu tuženik je obvezao prednika tužiteljice platiti naknadu za obradu kreditnog zahtjeva u iznosu od 1,800 % od iznosa kredita, bez da joj je prethodno jasno i nedvosmisleno predočena struktura navedenih troškova, tj. od čega se isti sastoje, u kojem konačnom iznosu, zašto je baš određena naknada u visini od 1,800 %, što navedenu obvezu tužiteljice kao potrošača čini u potpunosti neodređenom i neodredivom, posljedično i nepoštenom i ništetnom, sukladno odredbi čl. 270. Zakona o obveznim odnosima. Nadalje, sporna odredba u potpunosti odgovara i pojmu nepoštene ugovorne odredbe kako ju definiraju odredbe Zakona o zaštiti potrošača, obzirom da se radi o odredbi koja je unaprijed formulirana u tipskom, standardiziranom obrascu ugovora, unaprijed sročenom i priređenom od strane tuženika kao jače ugovorne strane, a u kojem se položaju tuženik nalazi zbog nesporne okolnosti da je financijska institucija i profesionalno trgovačko društvo. Tuženik je nezakonito i nepošteno primjenjivao ugovorne odredbe o naknadi za obradu kreditnog zahtjeva, na koji način je doveo prednika tužiteljice u neravnopravan položaj u kojem isti nije mogao utjecati na sadržaj unaprijed pripremljenog ugovora, odnosno o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo sa prednikom tužiteljice. Predniku tužiteljice je, suprotno načelu savjesnosti i poštenja nametnuta prekomjerna i ekonomski potpuno neopravdana obveza, koja kao takva uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita – potrošača kao jedne ugovorne strane, u odnosu na banku - trgovca kao druge ugovorne strane, a navedeno je suprotno temeljnim načelima obveznog prava: načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, načelu dužnosti njihove suradnje te načelu zlouporabe prava. Također, u ugovoru nije bilo navedeno po kojem tečaju će se obračunati sporna naknada (hoće li biti po kupovnom, srednjem ili prodajnom tečaju), a dodatno nije precizirano hoće li biti relevantan tečaj na dan sklapanja ugovora, na dan isplate kredita ili neki treći dan. Nadalje, tuženik je predniku tužiteljice odobrio jedan iznos kredita, a faktično joj isplatio drugi iznos, umanjen za navodne troškove obrade kredita, teretivši je dana 14. veljače 2011. godine za iznos od 583,20 HRK/77,40 EUR s troškovima za obradu kredita, koja obrada, usput rečeno, ulazi u opis radnog mjesta kreditnog referenta, zaposlenika banke. Povrh toga, nakon isplate i terećenja po osnovi ulazne naknade koju je tuženik naplatio iz kreditnog iznosa, isti je obračunavao i predniku tužiteljice zaračunavao kamatu na cjelokupan iznos kredita , dakle sa uračunatom ulaznom naknadom, iako joj je isplatio drugi, manji iznos kredita. U svakom slučaju, takva djelatnost svakako predstavlja osnovnu djelatnost gospodarskog subjekta, trgovca, ovdje kreditora. Pritom tužiteljica ističe da su se o ovom pitanju na isti način izjasnili i viši sudovi RH, primjerice Županijski sud u Zadru u presudi posl. br. Gž-358/2023 od 23. svibnja 2023. godine koji ističe da je „prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kad je odredio ništetnom odredbu čl. 5. Ugovora o kreditu prema kojoj se tužitelj, kao korisnik kredita, obvezao kreditoru platiti naknadu za odobrenje kredita 1,25% jednokratno na iznos odobrenog kredita te kada je naloženo tuženici isplatiti tužitelju stečeno bez osnove na temelju takve ništetne odredbe“, navodeći za takvu odluku isto obrazloženje kakvo je izloženo u t. 4. ove Tužbe.
3. Tuženiku je dostavljena tužba 4. ožujka 2026. temeljem članka 284. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) radi podnošenja pisanog odgovora na tužbu. U pozivu je sud upozorio tuženika na pravne posljedice nedavanja odgovora na tužbu.
4. Budući tuženik nije podnio odgovor na tužbu, a osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, te stoga što činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u suprotnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio i sa činjenicama koje su općepoznate, donesena je temeljem članka 331.b ZPP, presuda kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev (presuda zbog ogluhe).
5. O troškovima postupka odlučeno je temeljem odredbe čl. 154.st.1. ZPP, odnosno obzirom da je tužiteljica u cijelosti uspjela u sporu tuženik joj je dužan nadoknaditi parnični trošak u cijelosti koji se, sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika odnosi na trošak za sastav tužbe u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 7.st.1.), PDV u iznosu od 50,00 eur, te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 53,09 i na presudu u iznosu od 26,55 eur, ukupno 329,64 eur.
U Sisku, 23. travnja 2026.
Sutkinja
Sanda Navara Sladović
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivne stranke, a o istoj odlučuje županijski sud.
Dostavna naredba:
1. tužiteljici po pun.
2. tuženiku
