REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U ŠIBENIKU

Kž-117/2021-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Branka Ivića kao predsjednika vijeća, Dijane Jakoliš i Nives Nikolac, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Anite Belak kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika IĐ, zbog kaznenog djela iz članka 190. stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne Novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17 i 118/18, dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi branitelja optuženog Tomislava Filakovića, odvjetnika iz Osijeka, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Virovitici broj 2 K-29/2021-5 od 25. ožujka 2021., u sjednici vijeća održanoj 23. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optuženog IĐ kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Virovitici broj 2 K-29/2021-5 od 25. ožujka 2021., optuženi IĐ proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv zdravlja ljudi, neovlaštenom proizvodnjom i prometom drogama iz članka 190. stavak 2. KZ/11, pa je na temelju članka 190. stavak 2. KZ/11 uz primjenu članka 48. stavak 2. i članka 49. stavka 1. točka 4. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci. Temeljem odredbe članka 54. KZ/11 u izrečenu kaznu zatvora optuženiku je uračunato vrijeme oduzimanja slobode od 16. ožujka 2019. od 22,00 sata do 17. ožujka 2019. od 14,50 sati.

1.1. Primjenom odredbe članka 56. KZ/11 optuženom IĐ izrečena je uvjetna osuda i to na način da se izrečena kazna u trajanju od deset mjeseci neće izvršiti ako optuženik u roku od jedne godine ne počini novo kazneno djelo, a koje vrijeme počinje teći od pravomoćnosti presude.

1.2. Na temelju članka 148. stavak 1. u svezi članka 145. stavka 2. i točka 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne Novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/11 - odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20, 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26 - dalje u tekstu: ZKP/08) naloženo je optuženiku da na ime troškova kaznenog postupka s naslova paušala isplati sudu iznos od 132,72 eura/1.000,00 kuna[1] .

2. Protiv te presude žalbu je podnio optuženi IĐ po branitelju Tomislavu Filakoviću, odvjetniku iz Osijeka i to zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog povrede kaznenog zakona, s prijedlogom da drugostupanjski sud usvoji žalbu te preinači ožalbenu presudu način da donese oslobađajuću presudu ili da ožalbenu presudu ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu podnijelo je Općinsko državno odvjetništvo u Virovitici, s prijedlogom da drugostupanjski sud u cijelosti odbije žalbu optuženika, te potvrdi prvostupanjsku presudu.

4. Temeljem članka 474. stavka 1. ZKP/08 spis je prije nego što je dostavljen sucu izvjestitelju dostavljen na uvid Županijskom državnom odvjetništvu u Šibeniku.

5. Žalba nije osnovana.

6. Žalitelj u prvom redu u žalbi navodi da presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, a da su razlozi navedeni u obrazloženju presude nejasni i nerazumljivi, te dijelom proturječni sami sebi i drugim razlozima zbog čega se presuda ne može ispitati, pa da je na takav način ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. ZKP/08 (pravilno bi bilo 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08).

6.1. Međutim, žalitelj u pravcu obrazlaganja istaknutih bitnih povreda odredba kaznenog postupka iznosi žalbene navode koji se po svom sadržaju u biti odnose na žalbenu osnovu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, a o čemu će biti govora u nastavku ove odluke. Stoga, ispitujući pobijanu presudu u smislu postojanja gore navedenih bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, zaključak je ovog drugostupanjskog suda, da je izreka prvostupanjske presude jasna i razumljiva, te da pobijana presuda sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama, oni su potpuno jasni i bez proturječnosti, pri čemu valja naglasiti da je prvostupanjski sud u konkretnom slučaju utvrdio sve odlučne i pravno relevantne činjenice važne za kazneno pravnu odgovornost počinitelja djela, a sasvim je druga stvar što žalitelj subjektivno smatra da iznijeti razlozi iz pobijane presude nisu valjani i dostatni te ih ne prihvaća.

7. Ujedno, nije u pravu žalitelj kada navodi da je počinjenja i bitna povreda odredbi kaznenog postupka iz članka 468. stavak 2. ZKP/08 (sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o kaznenom postupku Narodne novine 13/26 sada članak 468. stavak 1. točka 12. ZKP/08) jer da se pobijana presuda temelji na iskazu svjedoka LĐ koji je dao prilikom ispitivanja u policijskoj upravi Virovitičko-Podravskoj, koji iskaz je „nekontradiktoran‟ . Iz navedenog zapravo proizlazi da žalitelj smatra kako je sud prvog stupnja teško povrijedio pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

7.1. Naime, pravilno žalitelj navodi da se presuda isključivo ili u odlučujućoj mjeri ne može temeljiti na iskazu svjedoka koji nije konfrontiran. Međutim, žalitelj istovremeno ispušta iz vida razloge prvostupanjske presude, odnosno činjenicu da iskaz svjedoka LĐ koji je dao pred policijskim službenicima, te onaj koji je dao na raspravi pred sudom nisu proturječni, dok se pri tom u pobijanoj presudi detaljno analizira, valjano obrazlaže i argumentirano zaključuje o dokazanosti da je optuženik počinio kazneno djelo iz članka 190. stavka 2. KZ/11. i na temelju drugih dokaza provedenih na raspravi, a ne isključivo ili u odlučujućoj mjeri na iskazu svjedoka LĐ danom pred policijskim službenicima. Stoga nije počinjena bitna povreda odredbi kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 12. ZKP/08.

8. Nadalje, žalitelj ističe i da sud nije postupio sukladno uputi iz rješenja Županijskog suda u Šibeniku broj Kž-270/2020-4 od 4. veljače 2021. kojim je ukinuta presuda Općinskog suda u Virovtici broj K-172/2019-11 te da nije iznova proveo sve dokaze, a pogotovo da nije saslušao svjedoka LĐ, već je bez suglasnosti stranaka pročitao iskaz tog svjedoka na raspravi održanoj 25. ožujka 2021.. Iz navedenog bi proizlazilo da je prvostupanjski sud postupio protivno odredbi članka 431. ZKP/08, te da je posljedično ostvarena bitna povreda odredbi kaznenog postupka iz članka 468. stavak 3. ZKP/08 jer je prvostupanjski sud u tijeku rasprave nepravilno primijenio odredbu ZKP/08, a što je utjecalo na pobijanu presudu.

8.1. Međutim, protivno navedenom u konkretnoj procesnoj situaciji su bile ispunjene zakonske pretpostavke za čitanjem zapisnika o ispitivanju svjedoka, pa samim time i zapisnika o ispitivanju svjedoka LĐ. Naime, iz raspravnog zapisnika od 25. ožujka 2021. ne proizlazi da bi se optuženik niti njegov branitelj, koji su bili prisutni na raspravi, protivili čitanju zapisnika, kao niti da su predlagali neposredno ispitivanje svjedoka LĐ. Suviše navedenog, imajući u vidu odredbu članka 431. stavak 1. točka 7. ZKP/08 kojom je propisano da se zapisnik o iskazivanju svjedoka može pročitati ako je svjedok ispitan na raspravi pred istim predsjednikom vijeća, dok je točkom 8. istog članka propisano da se zapisnik o ispitivanju svjedoka može pročitati i u slučaju kada je svjedok ispitan na raspravi u prisutnosti stranaka, u konkretnoj situaciji prvostupanjskom sudu nije niti bila potrebna suglasnost za čitanje navedenog zapisnika o ispitivanju svjedoka. To stoga jer je svjedok RĐ ispitani na raspravi u prisutnosti stranaka te pred istim predsjednikom vijeća. Stoga, prvostupanjski sud je pravilno primijenio citirane zakonske odredbe, pa samim time nije niti počinjena bitna povreda odredbi kaznenog postupka iz članka 468. stavak 3. ZKP/08.

9. Nadalje, nije u pravu žalitelj niti kada se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a iz sadržaja žalbe proizlazi da se zapravo žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Obrazlažući navedenu žalbenu osnovu, optuženik analizira iskaz svjedoka LĐ te iznosi zaključak da imenovani svjedok inkriminirane prigode nije kupio drogu od optuženika a što da proizlazi iz njegovih navoda prema kojem te godine nije kupovao drogu od optuženika.

9.1. Suprotno izloženim tvrdnjama i subjektivnim stajalištima žalitelja, pravilno zaključuje prvostupanjski sud da je inkriminirane prigode optuženik postupio na način kako ga se i tereti, izvodeći takav zaključak na temelju analize i ocjene svih provedenih dokaza tijekom postupka. Naime, iako je točno da svjedok RĐ u svom iskazu danom na raspravi dana 3. prosinca 2019. iskazuje kako nije kupovao drogu od optuženika „ove godine‟, u nastavku svog iskaza navodi da ga je, kada je kupio drogu od optuženika, policija isti dan zaustavila i oduzela mu drogu. Dovodeći u vezu prethodno navedeno s činjenicom da iz potvrde o privremenom oduzimanju predmeta serijski broj [serijski broj] od 16. ožujka 2019. proizlazi da je od LĐ upravo utuženog dana oduzeta droga marihuana, kao i da je u konačnici zbog toga i prekršajno kažnjen zbog počinjenja prekršaja iz članka 54. stavak 3. u svezi sa stavkom 1. točka 1. istog članka Zakona o suzbijanju zlouporabe ("Narodne novine" br. 107/01., 87/02., 163/03., 141/04., 40/07., 149/09., 84/11., 80/13., 39/19. – dalje u tekstu ZSZD), što je utvrđeno uvidom u spis Pp J-226/2019-17 Općinskog suda u Virovitici, Stalna služba u Slatini, stajalište je ovog drugostupanjskog suda da izloženim žalbenim navodom nije s uspjehom dovedena u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja. Suviše navedenog, svjedok RĐ je izričito iskazao da optuženika poznaje jer da je i ranije od njega kupovao drogu. Kraj takvog stanja stvari, prema stajalištu i ovog vijeća, opravdanim se ukazuje zaključak prvostupanjskog suda da je imenovani svjedok naknadno shvatio da je svojim iskazom danim pred policijskim istražiteljima optuženog IĐ doveo u položaj okrivljenika, pa da je, izmjenom dijela iskaza koji se odnosi na inkriminirani događaj, na svojevrstan način nastojao pogodovati položaju optuženika u ovom kaznenom postupku .

9.2. Pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja nije s uspjehom dovedena u sumnju niti žalbenim navodima da je prvostupanjski sud pogrešno relativizirao pravomoćnu presudu Prekršajnog suda u Virovitici broj Pp 9. J-245/2019-6 kojom presudom je optuženik oslobođen da bi počinio prekršaj kažnjiv po članku 54. stavak 3. u svezi stavka 1. točke 1. istog članka i u svezi sa člankom 3. stavak 1. ZSZD. Naime, iako se radi o dokazu koji nije odlučujući u ovom kaznenom predmetu, na ovom mjestu žalitelju valja kazati kako je s pravom sud prvog stupnja, bez obzira što je optuženik oslobođen od prekršajne odgovornosti, cijenio činjenicu da je u tom prekršajnom postupku od njega oduzeta marihuana. To stoga jer se radi o događaju koji se zbio u isto vrijeme kada i inkriminirani događaj, pri čemu su, ako se ima u vidu da je optuženik zatečen u susjednom mjestu [adresa] koje je udaljeno od mjesta [adresa] kako žalitelj ističe 15 kilometara, neosnovani i žalbeni navodi da optuženik nije mogao biti u isto vrijeme na dva mjesta obzirom da se radi o razdaljini koja se može prijeći automobilom u kraćem vremenskom periodu. Prema tome, žalbeni navodi žalitelja nisu ničim doveli u pitanje pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja po prvostupanjskom sudu, pa je žalba izjavljena iz ovog žalbenog razloga, neosnovana.

10. Također nije u pravu optuženik kada se žali zbog povrede kaznenog zakona navodeći kako se u ovom kaznenom predmetu, za slučaj kada bi i bila ostvarena zakonska obilježja kaznenog djela, radi o beznačajnom djelu, te da je sud trebao primijeniti odredbu članka 33. KZ/11. Naime, navedenom odredbom je propisano da nema kaznenog djela, iako su ostvarena njegova obilježja, ako je stupanj počiniteljeve krivnje nizak, djelo nije imalo posljedice ili su posljedice neznatne i ne postoji potreba da počinitelj bude kažnjen jer se u takvom slučaju radi o beznačajnom djelu. Iz ovako formulirane odredbe nedvosmisleno proizlazi da je za zaključak o beznačajnosti djela potrebno cijeniti subjektivne okolnosti koje se odnose na osobu počinitelja , ali isto tako i objektivne okolnosti počinjenja djela. Dovodeći u vezu prethodno navedeno s činjenicom da se optuženik u ovom kaznenom postupku tereti da je prodao drogu PĐ, odnosno da je počinio kazneno djelo iz članka 190. stavak 2. KZ/11, iako se radi o manjoj količini droge, navedeno se kazneno djelo ne može smatrati beznačajnim. To posebice imajući u vidu društvenu opasnost i raširenost ovakvih kaznenih djela koja često imaju kobne i trajne posljedice po zdravlje ljudi, i to u pravilu mladih ljudi. Slijedom navedenog nije osnovana žalba optuženika zbog povrede kaznenog zakona, a niti je ovaj drugostupanjski sud u smislu odredbe članka 476. stavka 1. točke 2. ZKP/08 utvrdio da bi na štetu optuženika bio povrijeđen kazneni zakon.

11. Nadalje, žalitelj u žalbi, jednako kao i u žalbi podnesenoj protiv presude broj 2 K- 172/2019-11, ponovno upire na nezakonitost potvrde o privremenom oduzimanju predmeta kojom je od svjedoka LĐ oduzeta droga marihuana, kao i zapisnika o ispitivanju svjedoka LĐ koje ispitivanje je proveo policijski istražitelj AĐ. Međutim, iako iz predmetnog spisa ne proizlazi da bi optuženik ili njegov branitelj u ponovljenom postupku predlagali izdvajanje gore navedenih dokaza, žalitelju valja kazati, a kako je to već i ranije obrazloženo rješenjem Županijskog suda u Šibeniku Kž-270/2020-4 od 4. veljače 2021., imajući u vidu da su na okolnost sastavljanja predmetne potvrde i zapisnika o ispitivanju svjedoka na raspravi ispitani svjedoci policijski službenici AĐ, CĐ i ŽĐ, da je pravilno postupio prvostupanjski sud kada je odbio prijedlog optuženika da se navedeni dokazi izdvoje kao nezakoniti. Ujedno prvostupanjski sud nije postupio niti protivno odredbi članka 431. stavak 3. ZKP/08 kako to u svojoj žalbi ističe žalitelj. U tom pravcu pravilno je sud prvog stupnja, odbivši prijedlog za izdvajanjem dokaza kao nezakonitih, odlučio nastaviti s raspravom, izloživši razloge za tu svoju odluku u prvostupanjskoj presudi. Nadalje, promašen je žalbeni navod žalitelja u kojem navodi da je sud bio dužan izdvojiti u poseban omot zapisnik o ispitivanju osumnjičenika LĐ, koji dokaz je izdvojio kao nezakonit, te da na takvom dokazu pogrešno temelji svoju odluku kako to proizlazi iz obrazloženja. To stoga jer je pregledom predmetnog spisa utvrđeno da je zapisnik o ispitivanju LĐ u svojstvu osumnjičenika sukladno odredbi članka 431. stavak 3. ZKP/08 stavljen u poseban omot na kojem je naznačeno da se taj dokaz izdvaja iz spisa kao nezakonit dokaz, kao i da taj dokaz nije izveden u ponovljenom postupku na raspravi 25. ožujka 2021., a niti iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da bi sud na tako izdvojenom dokazu temeljio pobijanu presudu.

12. Kako žalba podnesena zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona u korist optuženika, sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o kazni (članak 478. ZKP/08), ovaj drugostupanjski sud je preispitao i odluku o kazni, te našao da je sud prilikom odmjeravanja kazne optuženom IĐ vodio računa o svim okolnostima iz članka 47. KZ/11. Tako je od olakotnih okolnosti optuženiku cijenio njegovu raniju neosuđivanost, cjelokupnu obiteljsku i materijalnu situaciju, i činjenicu što je neoženjen i bez djece, našavši pri tom osobito olakotnu okolnost u smislu članka 48. stavak 2. KZ/11 jer se u konkretnom slučaju radilo o vrlo maloj količini droge i to najblažeg tipa – marihuani, koja je prodana osobi koja ju je kanila koristiti za svoje potrebe, dok mu je od otegotnih okolnosti cijenjenja činjenica što je i ranije, u manjim količinama, prodavao drogu ovog tipa istoj osobi. Na temelju tako utvrđenih okolnosti i prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda kaznom zatvora u trajanju od deset mjeseci koja se neće izvršiti ukoliko optuženik u roku od jedne godine ne počini novo kazneno djelo, će se u potpunosti ostvariti svrha kažnjavanja propisana člankom 41. KZ/11, kako to pravilno ističe i prvostupanjski sud.

13. Slijedom svega izloženog, valjalo je žalbu optuženika odbiti kao neosnovanu, i temeljem članka 482. ZKP/08 odlučiti kao u izreci ove presude.

U Šibeniku, 23. travnja 2026. godine

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Branko Ivić