Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Šibenik, Stjepana Radića 81

Kž-47/2026-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Branka Ivića kao predsjednika vijeća, Dijane Jakoliš i Nives Nikolac kao članova vijeća, uz sudjelovanje Mirjane Skelin kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog UB, zbog kaznenih djela iz članka 230. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24. dalje u tekstu: KZ/11) i dr., odlučujući o žalbi optuženog, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku od 17. studenog 2025. pod brojem K-499/2025, u sjednici vijeća održanoj dana 23. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba optuženog UB te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Osijeku pod brojem K-499/2025-35, od 17. studenog 2025., optuženi UB proglašen je krivim zbog kaznenih djela razbojništva iz članka 230. stavka 1. KZ/11 opisanih u točki I 1. i I 2. izreke te presude, te kaznenog djela krađe iz članka 228. stavka 1. KZ/11 opisanog u točki I 3. izreke, sve uz primjenu članka 51. KZ/11. Optuženom IB je za kazneno djelo razbojništva iz točke I 1. izreke, na temelju članka 230. stavka 1. KZ/11 utvrđena kazna zatvora u trajanju od dvije godine, a za kazneno djelo razbojništva iz točke I 2., na temelju članka 230. stavka 1. KZ/11 utvrđena je kazna zatvora u trajanju od jedne godine i četiri mjeseca, dok je optuženiku za kazneno djelo krađe, na temelju članka 228. stavka 1. KZ/11, utvrđena kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci, pa je optuženik na temelju članka 51. stavka 1. i 2. KZ/11 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i deset mjeseci. Optuženiku je na temelju članka 57. KZ/11 izrečena djelomična uvjetna osuda na način da neuvjetovani dio jedinstvene kazne zatvora iznosi jednu godinu i pet mjeseci, dok se uvjetovani dio kazne zatvora u trajanju od jedne godine i pet mjeseci neće izvršiti ako optuženik u vremenu provjeravanja od četiri godine ne počini novo kazneno djelo, time da vrijeme provjeravanja iz uvjetovanog dijela kazne ne teče za vrijeme izvršavanja neuvjetovanog dijela kazne. Ujedno je optuženiku, sukladno članku 54. KZ/11 u neuvjetovani dio jedinstvene kazne zatvora uračunato vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 16. svibnja 2025., pa nadalje.

2. Na temelju članka 69. KZ/11 optuženom je izrečena sigurnosna mjera liječenja od ovisnosti o alkoholu koja će se izvršavati u okviru zatvorskog sustava za vrijeme izdržavanja neuvjetovanog dijela kazne, a nakon toga za vrijeme trajanja uvjetovanog dijela kazne u zdravstvenoj ili drugoj specijaliziranoj ustanovi ili terapijskoj zajednici uz nadzor nadležnog tijela za probaciju, time da može trajati najdulje tri godine. Na temelju članka 57. stavak 6. KZ/11 u vezi s člankom 58. stavak 5. KZ/11 sud može opozvat i uvjetovani dio izrečene jedinstvene kazne zatvora i odrediti izvršenje uvjetovanog dijela kazne ako optuženi UB bez opravdanog razloga krši obvezu liječenja od ovisnosti o alkoholu koja mu je određena sigurnosnom mjerom.

3. Na temelju članka 158. stavak 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26 - dalje ZKP/08) oštećenom HB, dosuđen je imovinskopravni zahtjev u iznosu od 650,00 EUR te je optuženom UB naloženo da oštećenom HB plati navedeni novčani iznos, u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

4. Na temelju članka 148. stavak 1. ZKP/08 u vezi s člankom 145. stavak 2. točke 1. i 6. ZKP/08 naloženo je optuženom UB da podmiri troškove kaznenog postupka i to trošak sudsko-psihijatrijskog vještačenja u iznosu od 500,00 EUR i trošak paušalne svote u iznosu od 200,00 EUR, u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, kao i trošak postavljenog branitelja po službenoj dužnosti, a koji će trošak sukladno članku 148. stavak 4. ZKP/08 biti određen posebnim rješenjem.

5. Protiv te presude žalbu je podnio optuženi UB po braniteljici, odvjetnici Tihani Ranđelović iz Osijeka i to zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona, odluke o kazni, sigurnosnoj mjeri i troškovima kaznenog postupka sa prijedlogom da nadležni sud preinači osporenu presudu tako da optuženika oslobodi optužbe za predmetna kaznena djela ili da istu ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, sve u smislu žalbenih navoda.

6. Odgovor na žalbu nije podnesen.

7. Sukladno članku 474. stavku 1. ZKP/08 spis je bio dostavljen na uvid Županijskom državnom odvjetništvu u Šibeniku.

8. Žalba nije osnovana.

9. Optuženi pobija prvostupanjsku presudu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08 navodeći da je izreka prvostupanjske presude proturječna iskazu oštećenog HB čiji iskaz je sud prvog stupnja, prihvatio. Time žalitelj u stvari osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja po prvostupanjskom sudu, o čemu će u nastavku ove odluke biti govora. Stoga, ispitivajući pobijanu presudu, povodom podnesene žalbe, a po službenoj dužnosti, u smislu članka 476. stavak 1. točka 1. ZKP/08, nisu utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, pa žalba optuženog izjavljena iz žalbenog razloga bitne povrede odredaba kaznenog postupka, nije osnovana.

10. Nije u pravu optuženik niti kada se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. U okviru ove žalbene osnove optuženik u stvari iznosi vlastitu analizu i ocjenu provedenih dokaza, sugerirajući potpuno drugačije zaključke od onih iz pobijane presude.

10.1. Tako žalitelj u odnosu na kazneno djelo razbojništva opisano u točki I 1. izreke pobijane presude u žalbi ističe da nije prijetio oštećeniku, niti uporabio silu u cilju protupravnog oduzimanja tuđe stvari, već da je od oštećenika tražio povrat iznosa od 200,00 eura koji iznos je bio namijenjen podmirenju zajedničkog dugovanja upirući pri tomu na nelogičnosti i proturječja u iskazu oštećenog u pogledu vremena, mjesta počinjenja djela i iznosa otuđenog novca. Suprotno izloženim žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud prihvatio kao vjerodostojan iskaz oštećenog, HB čiji iskaz bi potvrdio svjedok CB. Tako je oštećeni u svom iskazu okolnosno opisao događaj koji se odvio u njegovoj kući kada je optuženi od njega zatražio predaju iznosa od 200,00 eura, nakon čega je fizički nasrnuo na njega udarajući ga šakama po tijelu da bi potom iz novčanika uzeo sav novac u iznosu od 450,00 eura, zaprijetivši mu ukoliko bude zvao policiju da će dobiti još batina. Da je oštećeni te prigode zadobio ozljede potvrđuje u svom iskazu i svjedok CB koji je iskazivao da bi, na zahtjev optuženog, oštećeni podignuo majicu te da je na njegovom tijelu sa lijeve strane vidio plavilo, a i sam oštećeni da je kazao da mu je optuženik nanio ozljede, što je potvrdio i optuženi kada je kazao da je udario oštećenog par puta. Isti svjedok je suviše istaknuo da ga je oštećenik zamolio da ostane kod njega prespavati jer da se boji da bi ga optuženik ponovno mogao pretući. Osnovano prvostupanjski sud izložene iskaze oštećenog i svjedoka CB prihvaća kao vjerodostojne i uvjerljive te suviše toga i u suglasnosti sa obranom optuženika kako pred policijskim istražiteljem kada je iskazivao da bi te prigode oštećenog nalupao više puta šakama i iz novčanika uzeo iznos od 450,00 eura, tako i u obrani pred državnim odvjetnikom kada je potvrdio da se događaj zbio upravo na način kako se i tereti, osim vremena počinjenja djela, tvrdeći da se utuženi događaj dogodio prošle godine u 9. ili 10. mjesecu. Pravilno pri tomu prvostupanjski sud u tom pravcu utvrđuje da se događaj zbio upravo 15. siječnja 2025., a što je logično i obrazložio u točki 15.6. obrazloženja. Valjano je prvostupanjski sud u pobijanoj presudi obrazložio i zbog čega nije kao vjerodostojnu prihvatio obranu optuženika datu na raspravi u kojoj nije osporavao da bi uzeo novac od oštećenika ali da bi to učinio radi povrata zajedničkog duga i da oštećenog nije udario toliko puta koliko se teretio, pravilno zaključujući da je optuženik na taj način nastojao umanjiti ili otkloniti kaznenu odgovornost.

10.2. Što se tiče kaznenog djela razbojništva opisanog u točki II 2. izreke pobijane presude žalitelj posve pogrešno smatra da opis toga djela na način kako je naveden u prvostupanjskoj presudi ne ispunjava zakonska obilježja kaznenog djela razbojništva jer da nije bilo uporabe sile niti neposredne prijetnje, tvrdeći da je oštećeni dragovoljno predao novac koji je pribavio od treće osobe - DB. Pravilno je prvostupanjski sud iskaz oštećenog doveo u vezu sa iskazom DB koji je potvrdio da bi na traženje oštećenog, istome dao 200,00 eura koji novac bi mu kasnije oštećeni, vratio. Kada se pri tome analizira iskaz oštećenog da bi upravo na zahtjev optuženika pozvao svjedoka DB da mu posudi novac, kojega će, upravo zbog straha od dan ranije upućene prijetnje, predati optuženiku, tada nema nikakve dvojbe da je optuženik upućenom prijetnjom oštećeniku istoga prisilio da mu preda posuđeni novac.

10.3. Neosnovano žalitelj osporava i počinjenje kaznenog djela krađe navodeći u žalbi da su optuženik i oštećenik imali dugotrajan i blizak odnos te da su se međusobno pomagali, pa da sam posjed stvari - motorne kopačice nije dostatan dokaz kaznenog djela krađe. Pravilno je i u odnosu na predmetno kazneno djelo prvostupanjski sud prihvatio kao vjerodostojan iskaz oštećenog u kojem je navodio da bi mu bila nestala kopačica, koja je kasnije pronađena kod optuženika, a što proizlazi i iz priležeće potvrde o privremenom oduzimanju predmeta, osporavajući da bi mu je poklonio. Izloženi iskaz oštećenog potvrđen je i od strane CB kojemu je oštećeni ispričao da mu je optuženik, dan nakon što ga je istukao, uzeo kopačicu i odveo je kod sebe, što uostalom optuženik u obrani pred državnim odvjetnikom nije niti osporavao, dapače, navodi da bi kopačicu uzeo nakon što je istukao oštećenika i uzeo mu 450,00 eura. Prema tome, uvodno istaknuti žalbeni navodi optuženika, ničim nisu utemeljeni.

11. Stoga, kako je na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjen kazneni zakon u pogledu pravne kvalifikacije djela, nije osnovana niti žalba optuženika zbog povrede kaznenog zakona koju ističe u žalbi a posebno ne obrazlaže, zbog čega je ovaj drugostupanjski sud ispitao pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu članka 476. stavka 1. točke 2. ZKP/08 te nije utvrdio da bi na štetu optuženika bio povrijeđen kazneni zakon.

12. Optuženik se žali i zbog odluke o kazni makar tu žalbenu osnovu ne obrazlaže.

12.1. Ocjenjujući osnovanost i zakonitost odluke o kazni, ovaj drugostupanjski sud je ocjene da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje su u smislu članka 47. KZ/11 bile od utjecaja na odmjeravanje kazne, cijeneći kao olakotne okolnosti na strani optuženika djelomično priznanje počinjenja djela, smanjenu ubrojivost u vrijeme počinjenja djela te okolnost da je otuđena kopačica vraćena oštećenom dok je od otegotnih okolnosti uzeo u obzir dotadašnje prijateljske odnose između optuženika i oštećenog, iskazana upornost i bešćutnost pri počinjenju djela te raniju osuđivanost za kazneno djelo s elementima nasilja. Kraj tako pravilno utvrđenih i vrednovanih olakotnih i otegotnih okolnosti osnovano je prvostupanjski sud optuženiku utvrdio prvo pojedinačne kazne za svako kazneno djelo, a potom ga osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i deset mjeseci nakon čega mu je izrekao djelomično uvjetnu osudu tako da se dio izrečene jedinstvene kazne zatvora u trajanju od jedne godine i pet mjeseci neće izvršiti ako optuženik u roku od 4 godine ne počini novo kazneno djelo. Ovako odmjerena i izrečena djelomična uvjetna osuda, i po stajalištu ovog drugostupanjskog suda je primjerena okolnostima, težini i stupnju krivnje optuženika te će se istom ispuniti zahtjevi specijalne i generalne prevencije te svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11.

13. Optuženik podnosi žalbu i zbog odluke o sigurnosnoj mjeri iako niti ovu žalbenu osnovu posebno ne obrazlaže.

13.1. Pravilno je i utemeljeno prvostupanjski sud prihvaćajući nalaz i mišljenje vještaka psihijatra dr. BB optuženiku, temeljem članka 69. KZ/11 izrekao sigurnosnu mjeru obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu. Naime, iz provedenog psihijatrijskog vještačenja proizlazi da je optuženik emocionalno nezrela ličnost s disocijalnim crtama uz dezinhibirajuće djelovanje alkohola kao sredstvo ovisnosti, a kako je kazneno djelo počinjeno uslijed kronične ovisnosti o alkoholu, da postoji visoka vjerojatnost počinjenja istog ili težeg kaznenog djela u budućnosti pod sličnim okolnostima, zbog čega je vještak predložio, a prvostupanjski sud pravilno prihvatio, izricanje sigurnosne mjere liječenja od ovisnosti o alkoholu.

14. Optuženi se žali i zbog odluke o troškovima postupka, iako ne obrazlaže navedenu žalbenu osnovu.

15. Pravilno je prvostupanjski sud obvezao optuženika na plaćanje troška psihijatrijskog vještačenja i troška paušala u ukupnom iznosu od 700,00 eura, kao i plaćanje troška postavljene mu braniteljice po službenoj dužnosti o čemu će biti donijeto posebno rješenje, smatrajući da je to rezultat složenosti i trajanja postupka. I po stajalištu ovog drugostupanjskog suda, plaćanje tako odmjerenog, stvarnog troška postupka ničim neće biti dovedeno u pitanje uzdržavanje optuženika kada se uzme u obzir da je isti, iako nezaposlen, korisnik invalidske mirovine u iznosu od 700,00 eura, te nije u obvezi uzdržavanja drugih osoba.

16. Slijedom svega prednje iznesenog, na temelju članka 482 . ZKP/08 odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Šibeniku, 23. travnja 2026.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Branko Ivić