Republika Hrvatska

Općinski sud u Slavonskom Brodu

Trg pobjede 13 Slavonski Brod

Poslovni broj: Pr-1409/2021-37

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Slavonskom Brodu, po sutkinji Mirandi Gavrić Jularić, u pravnoj stvari tužiteljice ĆČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Ireni Konrad, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Rački i kolege j.t.d. iz Zagreba, Pisarnica u Slavonskom Brodu, protiv tuženika Opće bolnice „Dr. Josip Benčević“ Slavonski Brod, OIB: 91554844265, Slavonski Brod, Andrije Štampara 42, zastupanog po punomoćnici Ana-Mariji Bogović, odvjetnici u Slavonskom Brodu, radi isplate razlike plaće, nakon održane i zaključene glavne rasprave 16. ožujka 2026. godine, a presude javno objavljene dana 23. travnja 2026. godine

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Opća bolnica „Dr. Josip Benčević“ Slavonski Brod isplatiti tužiteljici ĆČ na ime razlike neisplaćene plaće za razdoblje od veljače 2017. do veljače 2022. godine, ukupan iznos od 84,59 EUR bruto sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate (izuzev na iznos poreza i prireza sadržanog u bruto iznosu), i to na pojedinačne mjesečne iznose kako slijedi:

⎯ za svibanj 2017. na iznos od 0,86 EUR počev od 16. lipnja 2017. pa do isplate;

⎯ za lipanj 2017. na iznos od 9,90 EUR počev od 16. srpnja 2017. pa do isplate; ⎯ za kolovoz 2017. na iznos od 0,94 EUR počev od 16. rujna 2017. pa do isplate;

⎯ za studeni 2017. na iznos od 0,14 EUR počev od 16. prosinca 2017. pa do isplate;

⎯ za prosinac 2017. na iznos od 2,95 EUR počev od 16. siječnja 2018. pa do isplate;

⎯ za siječanj 2018. na iznos od 0,09 EUR počev od 16. veljače 2018. pa do isplate;

⎯ za ožujak 2018. na iznos od 3,76 EUR počev od 16. travnja 2018. pa do isplate;

⎯ za travanj 2018. na iznos od 0,55 EUR počev od 16. svibnja 2018. pa do isplate;

⎯ za svibanj 2018. na iznos od 0,19 EUR počev od 16. lipnja 2018. pa do isplate;

⎯ za lipanj 2018. na iznos od 7,88 EUR počev od 16. srpnja 2018. pa do isplate;

⎯ za srpanj 2018. na iznos od 3,76 EUR počev od 16. kolovoza 2018. pa do isplate;

⎯ za kolovoz 2018. na iznos od 1,37 EUR počev od 16. rujna 2018. pa do isplate;

⎯ za rujan 2018. na iznos od 5,22 EUR počev od 16. listopada 2018. pa do isplate;

⎯ za listopad 2018. na iznos od 1,07 EUR počev od 16. studenog 2018. pa do isplate;

⎯ za siječanj 2019. na iznos od 0,11 EUR počev od 16. veljače 2019. pa do isplate;

⎯ za ožujak 2019. na iznos od 3,06 EUR počev od 16. travnja 2019. pa do isplate;

⎯ za travanj 2019. na iznos od 6,81 EUR počev od 16. svibnja 2019. pa do isplate;

⎯ za svibanj 2019. na iznos od 7,45 EUR počev od 16. lipnja 2019. pa do isplate;

⎯ za lipanj 2019. na iznos od 11,45 EUR počev od 16. srpnja 2019. pa do isplate;

⎯ za srpanj 2019. na iznos od 7,45 EUR počev od 16. kolovoza 2019. pa do isplate;

⎯ za rujan 2019. na iznos od 5,46 EUR počev od 16. listopada 2019. pa do isplate;

⎯ za listopad 2019. na iznos od 3,76 EUR počev od 16. studenog 2019. pa do isplate;

⎯ za studeni 2019. na iznos od 0,36 EUR počev od 16. prosinca 2019. pa do isplate od pojedinih dospijeća do 31. prosinca 2022. po stopi koja se dobije uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana

II. Nalaže se tuženiku Opća bolnica dr. Josip Benčević Slavonski Brod nadoknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 988,75 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od dana presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope Europske središnje banke za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je 10. ožujka 2021. godine podnijela tužbu u formi stupnjevite tužbe radi isplate razlike plaće navodeći da je od 25. ožujka 1996. godine neprekidno zaposlena kod tuženika, trenutno na radnom mjestu medicinske sestre na Odjelu za neurologiju. U tužbi navodi da joj tuženik prilikom obračuna plaće nije isplaćivao propisane dodatke na plaću (za posebne uvjete rada od 25% i za iznimnu odgovornost za život i zdravlje od 4%) na sate ostvarene u prekovremenom radu i dežurstvima. Također potražuje i razliku naknade za godišnji odmor, jer ista nije obračunata na bazi prosjeka koji bi uključivao ove dodatke.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu od 7. ožujka 2022. godine u cijelosti osporio tužbeni zahtjev. Istaknuo je prigovor zastare potraživanja, prigovor nedostatka aktivne legitimacije te se usprotivio formi stupnjevite tužbe. Tuženik tvrdi da je plaća isplaćivana sukladno Kolektivnom ugovoru (KU) i Temeljnom kolektivnom ugovoru (TKU) te da se dodaci obračunavaju isključivo na osnovnu plaću za redovne sate rada, a ne na prekovremene sate. Ističe da se obračun vrši putem Centralnog obračuna plaća (COP) koji je u nadležnosti ministarstva, što smatra dokazom ispravnosti. Poziva se na zaključke Zajedničkog povjerenstva (npr. Zaključak 48) prema kojima se prekovremeni rad uvećava za 50% osnovne plaće bez primjene dodataka.

3. Tijekom postupka stranke su uložile brojne podneske. Tužiteljica u podnesku od 15. travnja 2022. ističe da naknada za prekovremeni rad uvećava osnovnu plaću te se na nju moraju platiti svi dodaci kao i za redovni rad. Tuženik u podnesku od 11. travnja 2022. ustraje kod svojih navoda, tvrdeći da stupnjevita tužba nije dopuštena jer tužiteljica posjeduje isplatne liste i može sama izračunati tražbinu. Tužiteljica u podnesku od 3. svibnja 2022. navodi da tumačenja Povjerenstva ne mogu lišiti radnike prava zajamčenih kolektivnim ugovorom i sudskom praksom.

4. U postupku je nesporno da je tužiteljica u utuženom razdoblju bila zaposlenica tuženika na radnom mjestu medicinske sestre s koeficijentom 1,0180. Sporno je ima li tužiteljica pravo na obračun dodataka za posebne uvjete rada i odgovornost i na sate prekovremenog rada, te posljedično i na razliku naknade za godišnji odmor i bolovanje.

5. Provedeni su dokazi uvidom u dokumentaciju, isplatne liste, evidencije radnog vremena te je provedeno financijsko vještačenje po vještakinji Mirni Tot Nužda.

6. Vještakinja je u nalazu od 24. siječnja 2025. utvrdila da tuženik do 31. ožujka 2020. godine tužiteljici doista nije obračunavao dodatke za posebne uvjete rada i odgovornost na prekovremene sate, dok je od 1. travnja 2020. počeo s takvim obračunom. Vještakinja je izračunala razliku plaće, naknade za godišnji odmor (na bazi najpovoljnijeg prosjeka prethodna tri mjeseca) i bolovanja do 42 dana na teret poslodavca. Ukupna utvrđena razlika iznosi 84,59 EUR (637,34 HRK).

7. Tuženik je u podnesku od 26. ožujka 2025. godine iznio opsežne primjedbe na nalaz i mišljenje vještakinje Mirne Tot Nužda, osporavajući ga u cijelosti uz tvrdnju da nije izrađen u skladu s pravilima financijske struke te da je kao takav nepotpun i nepodoban za dokaz u postupku. U svojim prigovorima tuženik ističe da se pravno shvaćanje Vrhovnog suda RH od 9. prosinca 2019. godine odnosi isključivo na dodatke za posebne uvjete rada i iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, a nikako na ostale dodatke koje tužiteljica potražuje tužbenim zahtjevom. Nadalje, tuženik prigovara da vještakinja pri izradi nalaza nije uvažila jasnu razliku između pojmova „osnovna plaća“ i „plaća“, niti je primijenila prisilne propise i obvezujuće zaključke Zajedničkog povjerens tva (posebice zaključke 48, 58, 95 i 106), prema kojima se dodaci na plaću obračunavaju isključivo na sate redovnog rada, a ne na prekovremeni rad. Zaključno, tuženik smatra da je metodologija izračuna razlike bruto plaće pogrešna i nejasna te osporava pravo tužiteljice na razliku naknade za godišnji odmor i bolovanje, ustrajući u tvrdnji da je tužiteljici plaća isplaćivana strogo sukladno Kolektivnom ugovoru

8. Vještakinja se podneskom od 22. travnja 2025. očitovala na primjedbe tuženika, pojašnjavajući da je nalaz izrađen na temelju pravnog shvaćanja Vrhovnog suda RH prema kojem zdravstveni radnici imaju pravo na kumulaciju dodataka i za prekovremeni rad. Istaknula je da je matematički izračun rađen bez položajnog dodatka sukladno Zaključku. Sud u cijelosti prihvaća nalaz i mišljenje vještakinje Mirne Tot Nužda kao stručan, detaljan i utemeljen na materijalnim ispravama u spisu.

9. Ocjenom provedenih dokaza i to kako svakog pojedinog, tako i u njihovoj međusobnoj svezi, sud nalazi tužbu i tužbeni zahtjev tužitelj ice osnovanim u cijelosti.

10. Na temelju članka 90. stavak 1. Zakon o radu ("Narodne novine" br. 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 64/23. dalje ZR) poslodavac je dužan radniku obračunati i isplatiti plaću u iznosu utvrđenom propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, odnosno ugovorom o radu. Na temelju članka 94. ZR-a za otežane uvjete rada, prekovremeni rad i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću. Plaću isplaćuje poslodavac. Poslodavac tužitelja je u utuženom razdoblju bila Opća bolnica „Dr. Josip Benčević“, Slavonski Brod pa je za ovo razdoblje pasivno legitimirana u ovom sporu.

11. U odnosu na osnov tužbenog zahtjeva ističe se da su dodatci na plaću zdravstvenih radnika za razdoblje obuhvaćeno tužbenim zahtjevom ugovoreni Kolektivnim ugovorima za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja i to:

- Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ broj 143/13 – na snazi od 1. prosinca 2013. do 1. ožujka 2018. - dalje KU/13), kojim je u čl. 57. utvrđen položajni dodatak liječnika za posebne uvjeta rada od 25% (Radna mjesta I. vrste) i u članku 59. dodatak za iznimnu odgovornost doktora medicine od 10%,

- Dodatkom I. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ broj 96/15 – na snazi od 1. listopada 2015. – dalje Dodatak I) koji je u članku 4. izmijenio članak 59. KU/13 na način da dodatak za iznimnu odgovornost doktora medicine, od dana primjene predmetnog Dodatka I., iznosi 12%,

- Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ broj 29/18 – na snazi od 1. ožujka 2018. – dalje KU/18), kojim je u članku 55. utvrđen položajni dodatak liječnika za posebne uvjeta rada od 25% (Radna mjesta I. vrste) i u članku 57. dodatak za iznimnu odgovornost doktora medicine od 12%,

- Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike u namještenike u javnim službama („Narodne novine“ broj 141/12, 128/17 i 47/18- Dopuna – na snazi od 1. prosinca 2017. – dalje TKU/17), kojim je u članku 55., a kasnijim TKU (128/17) u čl. 54. određeno pravo na posebne dodatke u skladu s granskim ugovorom. - odredbom članka 36. KU/13 i članka 34. stavak 1. i 2. KU/18 propisano je da se radniku za vrijeme korištenja godišnjeg odmora isplaćuje naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu, a radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene u prethodna tri mjeseca, ako je to za radnika povoljnije,

- odredbom članka 59 TKU propisano je da ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana pripada mu naknada plaće u visini 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje, a prema stavku 2. istog članka naknada u 100% iznosu njegove plaće u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje, kada je na bolovanju zbog profesionalne bolesti ili ozljede na radu. Struktura plaće zdravstvenih radnika određena je člankom 47. KU/13 i člankom 45. KU/18. Plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koji je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodaci na osnovnu plaću su: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća

12. Ukoliko radnik u redovnom radnom vremenu radi u posebnim uvjetima rada i s iznimnom odgovornošću za život i zdravlje ljudi te u potpuno istim okolnostima obavlja i prekovremeni rad, onda radnik pravo na ugovorene dodatke na plaću ostvaruje i za vrijeme prekovremenog rada, ujedno uvažavajući činjenicu da uvećanje plaće na temelju posebnih uvjeta rada i po osnovu iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi ne ulazi u osnovnu plaću liječnika. Stoga tužitelj ima pravo istodobno na isplatu navedenih dodataka i za redovni i za prekovremeni rad. Vrhovni sud Republike Hrvatske na osmoj sjednici Građanskog odjela broj: SU-IV-56/19-18, koja je održana 9. prosinca 2019., zauzeo je slijedeće pravno shvaćanje: „Zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine broj 143/13 i 96/15) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz članka 59. KU imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu“. Osim toga pravo na isplatu dodataka na temelju posebnih uvjeta rada i po osnovu iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi te za znanstveni stupanj potvrđu je i Dodatak III. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ broj 66/2020) koji se ne primjenjuje na utuženo razdoblje, ali je u konačnici jasno definirao prava zdravstvenih radnika i namjeru ugovornih strana te u članku 2. odredio da se navedeni dodatci na plaću isplaćuju i na dio plaće ostvaren na temelju prekovremenog rada. Iz navedenih razloga Zaključci Povjerenstva na koje se poziva tužena u dijelu obračunatih dodataka na plaću ne mogu se primijeniti jer su suprotni zakonskim propisima i prihvaćenim pravnim stavovima, kao i odredbama sklopljenih Kolektivnih ugovora. Sukladno utvrđenju prava na uvećanje plaće za dodatke koji su predmet ovog spora, tuženik nije ispravno obračunao prosjek plaće koji predstavlja osnovu za izračun naknade za godišnji odmor i bolovanje, a na temelju naprijed navedenih odredbi Kolektivnih ugovora koji su važili u utuženom razdoblju. Osim odredbi KU i Zakon o radu u članku 81. određuje da za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koji predstavljaju naknadu za rad), a u članku 95. stavak 5. Zakon o radu određuje da radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca za razdoblje kad nije radio zbog opravdanih razloga (npr. bolovanje).

13. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 29. ZOO-a prema kojoj dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate. Kako prema čl. 90. st. 4. Zakona o radu plaća, naknada plaće i ostali primici isplaćuju se u rokovima određenim kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu, a najkasnije petnaestog dana tekućeg mjeseca za prethodni mjesec, tako je kao datum početka tijeka kamata određen 16. datum slijedećeg mjeseca na iznose utvrđenih razlika plaće za pojedine mjesece.

14. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. Zakona o parničnom postupku s obzirom na to da je tužiteljica u cijelosti uspjela u sporu. Troškovi su odmjereni prema vrijednosti predmeta spora od 84,59 EUR i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.Sud je tužiteljici kao opravdane i potrebne priznao troškove za sastav tužbe u iznosu od 50,00 EUR prema Tbr. 7. toč. 1. Tarife, za zastupanje na pripremnom ročištu održanom 6. lipnja 2024. u iznosu od 50,00 EUR sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife, za zastupanje na ročištu glavne rasprave održanom 16. ožujka 2026. u iznosu od 50,00 EUR sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife, te za zastupanje na ročištu za objavu presude u iznosu od 25,00 EUR prema Tbr. 9. toč. 3. Tarife. Nadalje, tužiteljici je priznat trošak sastava četiriju obrazloženih podnesaka (od 31. ožujka 2022., 15. travnja 2022., 3. svibnja 2022. i 1. travnja 2025.) u iznosima od po 50,00 EUR po svakom podnesku (ukupno 200,00 EUR) prema Tbr. 8. toč. 1. Tarife. Sud nije priznao trošak za podnesak od 6. rujna 2023. jer se u istome ponavljaju ranije izneseni navodi, kao niti trošak sastava zahtjeva za mirno rješenje spora i molbe za dostavu dokumentacije od 22. siječnja 2021. jer taj trošak nije nastao u povodu tužbe niti je bio nužan za vođenje parnice. Na priznate odvjetničke radnje u ukupnom iznosu od 375,00 EUR tužiteljici pripada i iznos PDV-a (25%) u iznosu od 93,75 EUR. Konačno, tužiteljici je priznat stvarni trošak financijskog vještačenja u iznosu od 520,00 EUR. Ukupno priznati trošak postupka iznosi 988,75 EUR, na koji iznos tužiteljici pripadaju zakonske zatezne kamate od dana presuđenja do isplate.

Slavonski Brod, 23. travnja 2026.

Sutkinja

Miranda Gavrić Jularić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dozvoljena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda na Županijski sud.

DNA:

1. Tužitelj po punomoćniku

2. Tuženik po punomoćniku

3. Porezna uprava po pravomoćnosti