Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj Kž-112/2026-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Marie Majić, kao predsjednice vijeća te Nevena Cambja i Damira Romca, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ive Mihanović kao zapisničarke, u kaznenom postupku protiv okrivljene ŽŠ, zbog kaznenog djela iz članka 190. stavka 2. i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 – ispravak 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbama Općinskog državnog odvjetništva u Vinkovcima i okrivljene ŽŠ, protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima poslovnog broja K-45/2026-7 od 27. veljače 2026., u sjednici vijeća održanoj 23. travnja 2026., putem zatvorenog tehničkog uređaja za vezu na daljinu u prisutnosti okrivljene ŽŠ i njenog branitelja Gordana Pregleja, odvjetnika u Zagrebu,

p r e s u d i o  j e

I. Prihvaća se djelomice žalba okrivljene ŽŠ te se izriče da je radnjom počinjenja kaznenog djela izbjegavanja carinskog nadzora iz članka 257. stavka 1. KZ/11, za koje je proglašena krivom u izreci pobijane presude , okrivljena počinila to kazneno djelo u pokušaju, u vezi s člankom 34. KZ/11.

II. Uslijed odluke pod I. i djelomičnim prihvaćanjem žalbe okrivljene ŽŠ, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da se okrivljenoj, za kaznena djela iz članka 190. stavka 2. KZ/11, za koje je proglašena krivom u izreci prvostupanjske presude i članka 257. stavka 1., u vezi članka 34. KZ/11, prethodno utvrđuju pojedinačne kazne zatvora i to za kazneno djelo iz članka 190. stavka 2. KZ/11, na temelju te odredbe, kazna zatvora u trajanju od (4) četiri godine i 8 (osam) mjeseci, a za kazneno djelo iz članka 257. stavka 1. KZ/11, u vezi članka 34. KZ/11, na temelju te odredbe, kazna zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci, nakon čega se, na temelju članka 51. stavka 1. i 2. KZ/11, okrivljena osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 5 (pet) godina.

Na temelju članka 54. KZ/11, u kaznu zatvora na koju je osuđena, okrivljenoj DŠ se uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 15. veljače 2025. pa nadalje.

III. Prihvaćajući žalbu okrivljene DŠ, a povodom te žalbe i po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda u pogledu odluke o oduzimanju predmeta, na način da se ukida dio točke VI. izreke pobijane presude, kojom je od okrivljene DŠ oduzeto 590,00 eura te točka VII. izreke, kojom je od okrivljene oduzet mobilni uređaj marke Samsung IMEI broja [IMEI broj] te se, na temelju članka 189. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku (»Narodne novine« br. 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 126/19. – Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 130/20. – Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26., dalje u tekstu: ZKP/08), okrivljenoj DŠ vraća iznos od 590,00 eura, kao i mobilni uređaj marke Samsung IMEI br. [IMEI broj].

IV. U preostalom dijelu žalba okrivljene DŠ te žalba Općinskog državnog odvjetništva u Vinkovcima u cijelosti, odbijaju se kao neosnovane te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Osporavanom presudom okrivljena DŠ proglašena je krivom zbog počinjenja kaznenog djela neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz članka 190. stavak 2., u vezi stavka 1., a kažnjivo po članku 190. stavku 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11), a sve u vezi članka 50. Zakona o izmjenama i dopunama kaznenih zakona ("Narodne novine" broj: 114/12), u vezi s člankom 50. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 56/15) te kazneno djelo izbjegavanja carinskog nadzora, opisano i kažnjivo po članku 257. stavku 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 – ispravak 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 – dalje u tekstu: KZ/11), sve u svezi sa člankom 51. KZ/11.

2. Za počinjena kaznena djela okrivljenoj DŠ su prethodno utvrđene pojedinačne kazne zatvora i to za kazneno djelo iz članka 190. stavka 2. KZ/11 , u trajanju od 6 (šest) godina, a za kazneno djelo iz članka 257. stavka 1. KZ/11 , u trajanju od 8 (osam) mjeseci. Nakon toga, na temelju članka 51. stavka 1. KZ/11, okrivljena DŠ osuđena je na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) godina i 6 (šest) mjeseci (pri čemu je propušteno navesti da se radi o jedinstvenoj kazni zatvora).

3. Na temelju članka 54. KZ/11 okrivljenoj DŠ je u izrečenu kazna zatvora uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru i to od 15. veljače 2025. pa nadalje.

4. Na temelju članka 79. stavka 1. KZ-a (NN, 125/11.) u svezi s člankom 21. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona (NN, br. 56/15.), u svezi s člankom 6. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona (NN, br. 118/18. – dalje KZ-a), u svezi s člankom 190. stavkom 8. KZ-a, od okrivljene ŽŠ oduzeto je "najviše" 20 006,0 grama droge tipa kokain, a na temelju članka 331. stavka 7. KZ-a, u svezi s člankom 79. stavkom 1. KZ-a, od optužene su oduzeta dva pištolja marke „Glock“ s pet praznih nabojnika, oznake 43 x Austria 9 x 19, oba s tragovima struganja na serijskom broju i dostavit će se PU vukovarsko-srijemskoj, Službi kriminalističke policije, radi uništenja.

4.1. Na temelju članka 79. stavka 2. KZ-a, od okrivljene ŽŠ oduzeto je 590,00 eura te će se predati u Državni proračun Republike Hrvatske, Ministarstvu prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine na daljnju nadležnost po pravomoćnosti presude te su oduzeti i jedan imbus ključ, osobni automobil marke i tipa "Range Rover", reg. oznaka [registarska oznaka] (Republika Slovenija), broja šasije: [broj šasije], vlasništvo ĆŠ iz [adresa], s pripadajućim ključem za pokretanje motora i prometnom dozvolom Republike Slovenije, serijskog broja D1434590, koji će se predati Republici Hrvatskoj, Ministarstvu prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, na daljnju nadležnost po pravomoćnosti presude.

4.2. Na temelju članka 79. stavka 2. KZ/11, od okrivljene ŽŠ oduzet je mobilni uređaj marke „Samsung“, IMEI broja: [IMEI broj], koji će se dostaviti Metal zecu d.o.o., radi uništenja.

4.3. Na temelju članka 189. stavka 1. ZKP/08 , vraća se okrivljenoj ŽŠ mobilni telefon marke „Redmi“ IMEI broja: [IMEI broj], mobilni telefon marke „Apple iPhone“, tablet marke „Blackview SN TAB50KEEA004680 i SIM karticu s natpisom „Nadopuna“, serijskog broja [serijski broj].

4.4. Na temelju članka 148. stavka 1., u svezi članka 145. stavka 2., točki 1. i 6. ZKP/08, okrivljena je dužna platiti na ime troškova vještačenja iznos od 3.752,16 eura te na ime troškova kaznenog postupka 265,4 eura, u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude.

4.5. Na temelju članka 145. stavka 2. točke 7. ZKP/08, "odbijen je prijedlog ODO u Vinkovcima za snošenje troškova prijevoda u iznosu od 40,85 eura" .

5. Protiv ove presude žalbu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Vinkovcima, zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači, na način da se okrivljenoj utvrde pojedinačne kazne zatvora u dužem trajanju, kao i jedinstvena kazna zatvora u dužem trajanju.

6. Žalbu protiv prvostupanjske presude podnijela je okrivljena ŽŠ, po svom branitelju Davoru Ćavaru, odvjetniku u Vukovaru, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o kazni, s prijedlogom da se okrivljena oslobodi optužbe za počinjenje kaznenog djela iz članka 257. stavka 1. KZ/11, a da se za kazneno djelo iz članka 190. stavka 2. KZ/11, osudi na blažu kaznu, odnosno podredno da se ukine pobijana presuda i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. U žalbi je predloženo da se, sukladno članku 475. stavku 2. ZKP/08, branitelj okrivljene obavijesti o održavanju sjednice vijeća.

7. Okrivljena DŠ je žalbu protiv prvostupanjske presude podnijela i po svom branitelju Gordanu Pregleju, odvjetniku u Zagrebu, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o kazni, s prijedlogom da se ukine prvostupanjska presuda i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku pred potpuno izmijenjenim vijećem, a podredno da se prihvati žalba i preinači prvostupanjska presuda na način da se okrivljena DŠ oslobodi optužbe za počinjenje kaznenog djela izbjegavanja carinskog nadzora, a za počinjenje kaznenog djela neovlaštene proizvodnje i prometa drogama da se osudi na blažu kaznu.

8. Odgovor na žalbu državnog odvjetnika podnijela je okrivljena DŠ , po svom branitelju Gordanu Pregleju, s prijedlogom da se prihvaćanjem njene žalbe "utvrdi kako je žalba tužiteljice bespredmetna", a u odgovoru je zatraženo da se obrana izvijesti o sjednici drugostupanjskog vijeća.

9. S obzirom na to da su se žalbe koje je okrivljena podnijela po različitim braniteljima odnosile na iste žalbene osnove i iste žalbene razloge te su se međusobno nadopunjavale, ovaj drugostupanjski sud ih je razmatrao kao jedinstvenu žalbu podnesenu u korist okrivljene.

9.1. Prije održavanja sjednice drugostupanjskog vijeća, u suglasju s člankom 474. stavka 1. ZKP/08, spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu , koje ga je, po obavljenom uvidu, vratilo ovom sudu na daljnji nadležni postupak.

10. Sjednica vijeća je, na temelju članka 475. stavka 3. ZKP/08, održana u odsutnosti uredno izvještenih državnog odvjetnika te branitelja okrivljene Davora Ćavara, a ista je održana putem zatvorenog tehničkog uređaja za vezu na daljinu marke Polycom, kojim je upravljao informatičar ovog suda TŠ, na način da je u prostorijama Zatvora u Požegi bila nazočna okrivljena ŽŠ, dok je u prostorijama Županijskog suda u Splitu bio nazočan branitelj okrivljene odvjetnik Gordan Preglej. Na sjednici vijeća branitelj okrivljene je iznio najvažnije dijelove žalbe i odgovora na žalbu te je u potpunosti ostao kod svih navoda i prijedloga iz istih , dok se okrivljenja pridružila riječima svog branitelja.

11. Žalba okrivljene ŽŠ je djelomično osnovana, dok je žalba Općinskog državnog odvjetništva u Vinkovcima neosnovana.

12. U pogledu žalbe okrivljene najprije treba istaknuti kako je ona podnesena , između ostalog, i zbog žalbene osnove pogrešno ili nepotpunog utvrđenog činjeničnog stanja, međutim sukladno odredbi članka 464. stavka 7. ZKP/08 , žalbu zbog te žalbene osnove ne može podnijeti okrivljenik u odnosu na točku optužbe za koju se izjasnio da se smatra krivim, osim ako je za dokaze o isključenju protupravnosti i krivnje saznao nakon donošenja presude ili se radi o činjenicama odlučnim za izbor vrste i mjere kaznenopravne sankcije, što međutim u konkretnoj situaciji nije bio slučaj. Budući da se okrivljena na raspravi očitovala kako se smatra krivom zbog oba kaznena djela koja su joj stavljena na teret optužnicom, njezina žalba zbog pogrešno i li nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja je nedopuštena te ovaj sud u tom dijelu nije uzeo u razmatranje.

13. Što se tiče kaznenog djela iz članka 257. stavka 1. KZ/11, okrivljena u svojoj žalbi ističe kako bi se njeno postupanje moglo eventualno pravno kvalificirati kao pokušaj počinjenja tog kaznenog djela, u smislu članka 34. stavka 1. KZ/11, premda je prilikom očitovanja o krivnji navela kako se smatra krivom zbog počinjenja kaznenog djela , onako kako joj je to stavljeno na teret optužnicom , ali da se radi o kaznenom djelu kod kojega pokušaj nije kažnjiv.

13.1. Vezano za istaknute žalbene navode za naglasiti je kako se okrivljena tereti da je izbjegavajući mjere carinskog nadzora prenijela preko granice robu čiji je promet ograničen i to dva pištolja marke „Glock“, s pet praznih nabojnika, oznake 43 x Austria 9 x 19, s tragovima struganja na serijskom broju, međutim, pravilno se u žalbi okrivljene ističe da je ona nesporno zaustavljena na graničnom prijelazu Bajakovo, koji se nalazi na teritoriju Republike Hrvatske pa je potpuno jasno kako nije uspjela predmete čiji je promet ograničen prenijeti preko granice. Dakle, okrivljena je s namjerom počinjenja ovog kaznenog djela, poduzela radnju koja prostorno i vremenski neposredno prethodi ostvarenju bića tog djela, ali, budući da je zaustavljena na graničnom prijelazu kada su ovi predmeti pronađeni skriveni u vozilu kojim je upravljala, očito je kako to kazneno djelo nije dovršeno, već je ostalo u pokušaju, kako se to osnovano ističe i u žalbi okrivljene.

13.2. Međutim, daljnji navod iz žalbe da se radi o kaznenom djelu kod kojega pokušaj nije kažnjiv, radi čega je trebalo okrivljenu osloboditi optužbe, ipak nije točan. Naime, odredbom članka 34. stavka 1. KZ/11 propisano je da će se kaznit i za pokušaj, ako se za kazneno djelo može izreći kazna zatvora od 5 (pet) godina ili teža kazna ili kad zakon izričito propisuje kažnjavanje za pokušaj. Za kazneno djelo iz članka 257. stavka 1. KZ/11, zakon izrijekom ne propisuje da je pokušaj tog kaznenog djela kažnjiv, ali je za to kazneno djelo propisao kaznu zatvora od 6 (šest) mjeseci do 5 (pet) godina pa se dakle za to kazneno djelo može izreći kazna zatvora od 5 (pet) godina, što pokušaj ovog kaznenog djela čini kažnjivim po ovom drugom kriteriju odredbe članka 34. stavka 1. KZ/11. Stoga je preinačena prvostupanjska presuda na način da je izrečeno kako je kazneno djelo iz članka 257. stavka 1. KZ/11 počinjeno u pokušaju, u vezi s člankom 34. KZ/11.

14. U odnosu na žalbene navode okrivljene vezano za žalbenu osnovu bitne povrede odredaba kaznenog postupka, za kazati je kako je tu povredu pravno označila kao povredu iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08 te se ističe kako je izreka presude nerazumljiva jer je u pravnom opisu kaznenog djela iz članka 190. stavka 2. KZ/11 okrivljena proglašena krivom što je, između ostalog, i nabavljala tvari koje su proglašene drogom, dok u činjeničnom opisu nije opisana njena radnja nabavljanja. Premda je točno da se u činjeničnom opisu ni jedan navod ne može podvesti pod radnju nabavljanja droge, time što je u pravnom opisu kao jedan od modaliteta počinjenja ovog kaznenog djela ostao i izraz nabavljanje, izreka presude nije do te mjere proturječna i nerazumljiva da se ne bi mogla ispitati jer je i dalje nesporno da ostala dva modaliteta počinjenja iz pravnog opisa kaznenog djela , a to je da je okrivljenja prenosila i posjedovala tvari koje su proglašene drogom, neupitno proizlaze iz činjeničnog opisa kaznenog djela te se njeno postupanje može podvesti pod zakonski opis kaznenog djela iz članka 190. stavka 2. KZ/11, što je ona uostalom, očitujući se o krivnji i priznala. Stoga na opisani način nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju se ukazuje žalbom.

15. Daljnji navodi žalbe okrivljenje u pogledu ove žalbene osnove, se odnose na kazneno djelo iz članka 257. stavka 1. KZ/11, pri čemu se ističe kako nije provedeno balističko vještačenje, kojim bi se utvrdilo predstavljaju li ti predmeti opće oružje u smislu Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana, u koju kategoriju spadaju, a isto tako da u obrazloženju ne postoji ni jedan odlomak u kojem prvostupanjski sud analizira objektivna obilježja ovog kaznenog djela, čime da su izostali razlozi o odlučnim činjenicama pa je i na taj način počinjena apsolutna bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08 . U tom smislu je za navesti kako se dio tih žalbenih navoda odnosi na žalbenu osnovu nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, što ovaj sud, kako je ranije navedeno, nije uzeo u razmatranje, s obzirom na pozitivno očitovanje okrivljenje o krivnji u odnosu na ovo kazneno djelo, a što se tiče navoda da su izostali razlozi o objektivnim obilježjima ovog kaznenog djela, za istaknuti je kako, prema članku 459. stavku 7. ZKP/08, u situaciji kada se okrivljenik o svim točkama optužbe očituje na način da se smatra krivim, obrazloženje presude sadrži samo razloge u pogledu okolnosti koje je sud uzeo u obzir prilikom odmjeravanja kazne. Budući da se okrivljena u odnosu na ovo kazneno djelo očitovala da se smatra krivom, prvostupanjski sud nije bio u obvezi obrazlagati i analizirati objektivna obilježja tog kaznenog djela pa tako ni na ovaj način nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju se neopravdano ukazuje u žalbi okrivljene.

16. Isto tako, uslijed očitovanja okrivljene o krivnji, nije počinjenja bitna povreda odredaba kaznenog postupka ni time što prvostupanjski sud u pogledu subjektivnog obilježja kaznenih djela – krivnje nije dao razloge. Istina, bilo bi poželjno da je to napravljeno, međutim kako se okrivljena izjasnila da je kriva, to njeno očitovanje se, osim na zakonska obilježja utuženih kaznenih djela, svakako odnosi i na subjektivni element oba kaznena djela, koji obuhvaća svijest i volju počinitelja (oblik krivnje), njegovu ubrojivost, svijest o protupravnosti i nepostojanje nekog od ispričavajućih razloga. Stoga se okrivljena neosnovano žali zbog žalbene osnove bitne povrede odredaba kaznenog postupka.

17. Dio žalbenih navoda, koje je okrivljena vezala uz žalbenu osnovu bitne povrede odredaba kaznenog postupka, se sadržajno odnose na žalbenu osnovu povrede kaznenog zakona, u pogledu pitanja je li odlukom o oduzimanju predmeta prekoračena ovlast koju sud ima po zakonu (članak 469. točka 5. ZKP/08), a na koju, ako je počinjena na štetu okrivljenika, drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti. U tom smislu je utvrđeno kako je potpuno ispravan žalbeni navod da je sud pogrešno odlučio kada je okrivljenoj oduzeo novčani iznos od 590,00 eura , na temelju članka 79. stavka 2. KZ/11 jer je tom odredbom propisano fakultativno oduzimanje predmeta, koji su bili namijenjeni ili uporabljeni za počinjenje kaznenog djela. Okrivljenoj se optužnicom nije stavljalo na teret da je novčani iznos od 590,00 eura bio namijenjen ili uporabljen za počinjenje kaznenog djela, a nije utvrđeno niti da bi taj iznos eventualno bio imovinska korist koju je okrivljena ostvarila počinjenjem kaznenog djela (što bi onda bila sasvim druga osnova za oduzimanje ovog iznosa, koja međutim također nije utvrđena). U takvoj situaciji valjao je djelomičnim prihvaćanjem žalbe okrivljene, a i po službenoj dužnosti, ukinuti odluku kojom je taj novčani iznos oduzet od okrivljene i nalož iti da se ovaj iznos ima vratiti okrivljenoj, na temelju odredbe članka 189. stavka 1. ZKP/08.

18. Ista stvar vrijedi i u pogledu odluke pod točkom VII. izreke prvostupanjske presude, kada je na temelju članka 79. stavka 2. KZ/11 od okrivljene oduzet mobilni uređaj marke Samsung, uz obrazloženje da je mobitel uporabljen "u vrijeme počinjena kaznenog djela i pri pisanju poruka". Naime, u činjeničnom opisu kaznenog djela za koje je okrivljena proglašena krivom nije naveden nikakav mobitel niti da bi putem tog mobitela, odnosno pisanjem poruka ovo kazneno djelo bilo počinjeno. U spisu nema podataka iz kojih bi proizlazilo da bi mobitel kojeg je okrivljena kod sebe imala bio korišten isključivo ni pretežito za komunikaciju i dogovor oko počinjena ovog kaznenog djela, a osnovna namjena mobitela nije počinjenje kaznenih djela jer se radi o uređaju koji prvenstveno služi za međusobnu komunikaciju i svakodnevne potrebe korisnika, odnosno razgovore koji ni na koji način nisu povezani s činjenjem kaznenih djela. Okolnost da je okrivljena putem mobitela svom izvanbračnom suprugu poslala poruke "našli su" i "kraj je", a na što joj je on odgovorio "samo tišina ništa ne znaš", ne opravdava odluku suda da na temelju članka 79. stavka 2. KZ/11 trajno od okrivljene oduzme mobitel jer za počinjene ovog kaznenog djela posjedovanje mobitela uopće nije nužno niti je od presudne važnosti, a oduzimanje istog nije ni jamstvo da bi se na taj način moglo okrivljenu odvratit i od mogućeg ponovnog počinjenja ovog kaznenog djela. Stoga je ovakvom odlukom suda povrijeđen kazneni zakon na štetu okrivljene jer je odlukom o oduzimanju predmeta prekoračena ovlast koju sud ima po zakonu, na koji način je ostvarena povreda kaznenog zakona iz članka 469. točke 5. ZKP/08, na koju ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti. Stoga je i u ovom dijelu preinačena prvostupanjska presuda na način da je odluka o oduzimanju mobitela ukinuta te je odlučeno da se isti ima vratiti okrivljenoj.

19. Što se tiče žalbene osnove odluke o kazni, u tom pravcu se žale i okrivljena i državni odvjetnik. Okrivljena u svoj žalbi ističe kako je izrečena kazna prestroga, s obzirom na sve okolnosti počinjenja predmetnog kaznenog djela, olakotne i otegotne okolnosti, kao i dosadašnju sudsku praksu u usporedivim predmetima. Ističe se kako je okrivljena ovdje bila iskorištena, kako je njena uloga u konkretnom slučaju bila samo ta da ovu drogu preveze, a da ona nije bila ni vlasnica droge niti bi osobno zadržala zaradu njene prodaje. Njena uloga je da je u konkretnom slučaju bila ono što se u žargonu naziva "mula", odnosno prijevozno sredstvo za drogu i osoba koja preuzima najveći rizik, a ostvaruje najmanju korist. Ističe se nadalje da je okrivljenja svojom teškom životnom situacijom bila prisiljena na ovaj čin te da je u stanju nužde pristala na ovaj prijevoz i da bi u konačnici zaradila zanemarivi dio novca , što je trebalo uzeti u obzir prilikom odmjeravanja kazne.

20. S druge strane, državni odvjetnik u svoj žalbi ističe kako se radi o znatnoj količini droge visoke čistoće, koja bi dovela do ugroze većeg broja osoba pa se radi o znatnoj većoj kriminalnoj količini obuhvaćenom namjerom okrivljene, što je trebalo otegotnim cijeniti prilikom odmjeravanja kazne i dovesti do težeg kažnjavanja, kako bi se postigla svrha propisana člankom 41. KZ/11, osobito specijalne i generalne prevencije.

21. Vezano za odluku o vrsti i mjeri i kaznenopravne sankcije za istaći je kako je sud pravilno utvrdio sve okolnosti vezane uz počinjenje ovog kaznenog djela te je ispravno, kao olakotno, cijenio životne okolnosti koje su pratile okrivljenu, raniju neosuđivanost, obiteljske prilike jer skrbi o četvero djece, dok je pravilno otegotnim cijenio količinu droge koja je pronađena, kao i čistoću iste te društvenu opasnost, s obzirom na posljedice koje bi proizašle iz pojave tolike količine ne ilegalnom tržištu, a također i okolnost da je prilikom počinjena ovog kaznenog djela koristila malodobnu djecu. Pri tome je, međutim, za navesti kako sve utvrđene okolnosti prvostupanjski sud nije adekvatno vrednovao, što je u konačnici rezultiralo ipak prestrogim kažnjavanjem okrivljene, kako se to osnovano navodi u njenoj žalbi.

22. Prvenstveno je kod toga za naglasiti kako je kazneno djelo izbjegavanja carinskog nadzora ostalo u pokušaju, radi čega je bilo opravdano blaže kažnjavanje okrivljene pa je za to kazneno djelo preinačena pojedinačna utvrđena kazna zatvora na način da je odmjerena u trajanju od sedam mjeseci. Isto tako, bez obzira na doista veliku količinu droge koju je okrivljena prevozila i visoku čistoću kokaina koja je utvrđena vještačenjem, osnovao se u žalbi okrivljenje ističe kako je očigledno da ova droga nije bila njeno osobno vlasništvo te je njena uloga u svemu ovome doista bila ta da ovu drogu preveze, radi čega se izložila velikom riziku, što joj se u konačnici nije isplatilo. Točno je da ova činjenica ne može ekskulpirati okrivljenu, međutim tu okolnost svakako treba imati u vidu kod odmjeravanja kazne. Nadalje, okrivljenja je do sada bila neosuđivana, majka je troje malodobne djece, a brine se i o četvrtom malodobnom djetetu, što sve ukazuje da bi se ovaj događaj mogao tretirati kao jedan izolirani incident u njenom do sada neporočnom životu, u kojem je doživjela niz osobnih tragedija i našla se u teškoj financijskoj situaciji, radi čega se odlučila na ovaj korak. Naravno, ništa ne može opravdati ovakvo postupanje okrivljenje jer ona kao odrasla i zrela osoba u potpunosti svjesna da je ovakvo postupanje zabranjeno i da se, upuštajući se u takvo nešto izlaže i riziku da bude uhvaćena i da za takvo postupanje bude i odgovarajuće sankcionirana. Dakle, u takvoj situaciji ocjena ovog drugostupanjskog suda da je bilo prostora za nešto blaže kažnjavanje okrivljenje , u odnosu na kaznu koju je odmjerio prvostupanjski sud pa je prvostupanjska presuda preinačena u odluci u kazni i za ovo kazneno djelo na način da joj je prethodno utvrđena kazna zatvora u trajanju od 4 (četiri) godine i 8 (osam) mjeseci. Nakon toga, okrivljenoj je valjalo izreći jedinstvenu kaznu zatvora, primjenom odredbe članka 51. KZ/11 pa je tako osuđena na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 5 (pet) godina jer je ocjena ovog drugostupanjskog suda da će se i ovakvom kaznenopravnom sankcijom u potpunosti ostvariti svrha kažnjavanja propisana člankom 41. KZ/11 , a prvenstveno da će se i ovakvom kaznom izraziti društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava te utjecati na okrivljenu, ali i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti zbog idejnosti činjenja kaznenih djela i o pravilnosti kažnjavanja te omogućiti okrivljenoj ponovno uključivanje u društvo. Stoga je prihvaćena žalba okrivljene te je preinačena prvostupanjska presuda na način opisan u izreci, dok je žalba državnog odvjetnika odbijena kao neosnovana.

23. Slijedom navedenog, djelomično je prihvaćena žalba okrivljene ŽŠ te je preinačena prvostupanjska presuda, sukladno članku 486. stavku 1. ZKP/08, dok su njena žalba u preostalom dijelu te žalba državnog odvjetnika u cijelosti , odbijene kao neosnovane tako da je u ostalom pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđena prvostupanjska presuda, sukladno članku 482. ZKP/08.

Split, 23. travnja 2026.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Maria Majić