Republika Hrvatska
Županijski sud u Osijeku
Osijek, Europska avenija 7
Poslovni broj Gž Ovr-142/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Osijeku, po sutkinji Tatjani Varžić, u predmetu ovrhovoditelja EOS Matrix d.o.o., Horvatova ulica 82, Zagreb, OIB 76674680107, protiv ovršenika TG iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], radi naknade troškova postupka izvansudske ovrhe, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovrv-108930/2024-2 od 8. prosinca 2025., 23. travnja 2026.,
r i j e š i o j e
Žalba ovrhovoditelja uvažava se kao osnovana te se preinačuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovrv-108930/2024-2 od 8. prosinca 2025. i rješava:
Nalaže se ovršeniku TG da u roku od 8 dana naknadi ovrhovoditelju EOS Matrix d.o.o. Zagreb troškove postupka izravne naplate u iznosu od 132,72 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 22. travnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem prvostupanjskog suda odlučeno je:
„Odbija se zahtjev ovrhovoditelja za naknadom troškova postupka izvansudske ovrhe s osnove predujmljene naknade Financijskoj agenciji za provedbu osnove za plaćanje, kao neosnovan.“
2. Ovo rješenje pravovremeno podnesenom žalbom pobija ovrhovoditelj, zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da drugostupanjski sud uvaži žalbu i preinači pobijano rješenje u smislu žalbenih navoda, a podredno da isto ukine i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba je osnovana.
5. Ispitujući pobijano rješenje, kao i postupak koji mu je prethodio te žalbene navode ovrhovoditelja, ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju čl. 365. st. 2. u vezi sa čl. 354. st. 2. toč. 2., 4, 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 80/22, 114/22, 155/23, 146/25 – dalje ZPP), u vezi sa čl. 21. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24 – dalje OZ, a žalitelj niti ne konkretizira neku drugu relativno bitnu povredu odredaba postupka.
6. Rješenjem prvostupanjskog suda odbijen je zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troška izvansudske ovrhe, odnosno izravne naplate kod Financijske agencije , koji se odnosi na propisanu naknadu za provedbu osnove za plaćanje u iznosu od 132,72 eura. Svoju odluku prvostupanjski sud obrazlaže na način da u bitnom navodi da je Financijska agencija osnovu za plaćanje vratila ovrhovoditelju zbog nemogućnosti njezina izvršenja sukladno odredbi čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima („Narodne novine" broj 68/18, 02/20, 46/20 i 47/20, dalje: ZOPNS) pa da će se stoga prema čl. 14. st. 4. Pravilnika o vrstama naknada za obavljanje poslova propisanih Zakonom o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima („Narodne novine“ broj 155/22) ovrhovoditelju na njegov zahtjev vratiti ta naknada.
7. Osnovano ovrhovoditelj žalbenim navodima dovodi u pitanje pravilnost pravnog stava prvostupanjskog suda glede prava ovrhovoditelja na naknadu predmetnog troška izravne naplate.
8. Naime, prema odredbi čl. 22. st. 1. ZOPNS-a propisano je da je ovrhovoditelj dužan predujmiti Financijskoj agenciji iznos propisane naknade za provedbu osnove za plaćanje, a da će Financijska agencija taj iznos upisati u Očevidnik redoslijeda osnova za plaćanje, zajedno sa tražbinom iz osnove za plaćanje, te provesti ovrhu u korist ovrhovoditelja.
9. Prvostupanjski sud pravilno navodi da je odredbom čl. 14. st. 1. OZ-a propisano da troškove postupka u vezi s određivanjem i provedbom ovrhe i osigu ranja prethodno snosi ovrhovoditelj, odnosno predlagatelj osiguranja, dok je st. 4. istog čl. OZ-a propisano da je ovršenik dužan ovrhovoditelju nadoknaditi troškove koji su bili potrebni za ovrhu.
10. Međutim, pogrešan je zaključak prvostupanjskog suda da u konkretnom slučaju nije osnovan zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troška izravne naplate , koji se odnosi na propisanu naknadu Financijskoj agenciji za provedbu osnove za plaćanje.
11. Pravilno se ovrhovoditelj poziva na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 29. ožujka 2018. zauzeto na zajedničkom sastanku predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, prema kojem se troškovi izravne naplate trebaju priznati kao dio troškova ovršnog postupka.
12. Po stavu ovog suda, u postupku izravne naplate koji provodi Financijska agencija, o troškovima plaćanja predmetne naknade u slučaju kada je Financijska agencija provela postupak izravne naplate tražbine ovrhovoditelja prema ovršeniku, tada bi naplatila i naknadu za provedbu osnove za plaćanje koju je ovrhovoditelj platio istoj pa u tom slučaju doista ovrhovoditelj taj iznos ne bi mogao potraživati kao trošak ovrhe na teret ovršenika. Međutim, u konkretnom slučaju nije sporno da Financijska agencija nije provela postupak ovrhe na novčanim sredstvima ovršenika, već je sukladno odredbi čl. 12. ZOPNS-a, zbog toga što u roku od tri godine od primitka osnove za plaćanje nije mogla naplatiti tražbinu od ovršenika, prestala je s izvršavanjem te osnove za plaćanje.
12.1. Dakle, u takvoj situaciji ovrhovoditelj naknadu za provedbu osnove za plaćanje koju je platio Financijskoj agenciji ne može na temelju svoje osnove za plaćanje naplatiti u novom postupku izravne naplate ili u ovršnom postupku na drugim predmetima ovrhe, jer u odnosu na tu naknadu koju je platio Financijskoj agenciji nije donesena nikakva odluka na temelju koje bi ovrhovoditelj mogao tražiti prisilnu naplatu tog iznosa naknade, a niti se za iznos naknade povećavao iznos u osnovi za plaćanje na temelju koje ovrhovoditelj može tražiti ovrhu protiv ovršenika.
12.2. Prema tome, po ocjeni ovoga suda, u pravu je ovrhovoditelj da u toj situaciji, a sukladno odluci prvostupanjskog suda, on nikada ne bi mogao naplatiti naknadu za provedbu osnove za plaćanje koju je platio Financijskoj agenciji, a koja naknada predstavlja dio troška ovrhe.
13. Osim toga, valja istaći da se odredba čl. 14. Pravilnika o načinu i postupku provedbe ovrhe na novčanim sredstvima („Narodne novine“ broj 71/18, 46/22, 155/22, dalje Pravilnik) odnosi na situacije kada je osnova za plaćanje nepodobna, pa se iz određenog razloga vraća podnositelju.
14. Naime, odredbom čl. 14. st. 1. navedenog Pravilnika propisano je da ako Agencija prema propisu kojim je uređena osnova za plaćanje, utvrdi nemogućnost izvršenja osnove za plaćanje, vraća je donositelju, odnosno podnositelju uz obrazloženje svih razloga vraćanja zbog kojih je utvrdila da ju nije moguće izvršiti, dok je st. 4. propisano da će se naknada predujmljena za osnovu za plaćanje, za koju je Agencija utvrdila nemogućnost izvršenja, vratit ovrhovoditelju na njegov zahtjev.
15. Nadalje odredbom čl. 15. navedenog Pravilnika propisano je da će Agencija nakon provjere mogućnosti izvršenja osnovu za plaćanje vratiti kao nepodobnu uz obrazloženje razloga vraćanja, osim u slučaju iz čl. 14. st. 2. Pravilnika ako:
- nije dostavljena na način propisan odredbom čl. 5. Zakona, odnosno čl. 2. Pravilnika, ako uz osnovu za plaćanje nije dostavljen dokaz o uplati naknade za provedbu osnove za plaćanje, ako osnova za plaćanje nije dostavljena uz propisani obrazac zahtjeva za naplatu, ako zahtjev za naplatu ili drugi zakonom propisani obrazac nije pravilno popunjen, odnosno ne sadrži sve propisane podatke ili su podaci na zahtjevu nečitki, brisani, precrtavani ili ispravljani ili ne odgovaraju podacima iz isprava, dokumenata ili dokaza na koje se odnose, ako osnova za plaćanje nema potvrdu pravomoćnosti i/ili ovršnosti, ako obračun poslodavca o neisplati dospjelog iznosa plaće, naknade plaće ili otpremnine nije sastavljen u skladu s pravilnikom kojim se uređuje sadržaj obračuna plaće, naknade plaće ili otpremnine koji je bio na snazi u vrijeme njegovog izdavanja, ako Agencija prije početka provedbe ovrhe utvrdi da ovršenik nema otvoren račun ili oročena novčana sredstva iz kojih se ovrha može provesti, ako je ovršenik u stečaju, a osnovom za plaćanje nije naloženo ispunjenje obveze stečajnom dužniku, ako je ovršenik prestao postojati brisanjem iz odgovarajućeg registra, ako je ovršenik preminuo, ako se osnova za plaćanje ne izvršava sukladno posebnom propisu kojim se propisuje predstečajni postupak, te ako je Agencija iz drugih razloga ne može izvršiti.
16. Smislenim tumačenjem citirane odredbe čl. 14. u svezi s čl. 15. Pravilnika, po stavu ovog drugostupanjskog suda, jasno proizlazi da se vraćanje predujmljene naknade na zahtjev ovrhovoditelja, odnosi na situacije kada Agencija prema propisu kojim je uređena osnova za plaćanje, utvrdi nemogućnost izvršenja osnove za plaćanje, u kojem slučaju ju vraća podnositelju kao nepodobnu uz obrazloženje razloga vraćanja zbog kojih je utvrdila da ju nije moguće izvršiti. Dakle , navedene odredbe čl. 14. i 15. Pravilnika uređuju povrat naknade kada osnova za plaćanje uopće nije evidentirana u Očevidnik ovršenika, već je po primitku vraćena podnositelju zbog nepodobnosti tj. određenih formalnih razloga zbog kojih njeno izvršenje nije moguće.
17. Budući da se u konkretnom slučaju ne radi o takvoj situaciji, jer je predmetna ovrha bila upisana u Očevidnik redoslijeda plaćanja, te je brisana nakon tri godine temeljem čl. 12. ZPONS-a, to nema osnova za povrat predujmljene naknade u smislu naprijed citirane odredbe čl. 14. st. 4. Pravilnika, kako to pogrešno smatra prvostupanjski sud, niti ima osnove za eventualnu dvostruku naplatu predmetnog troška.
18. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci na temelju odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a.
Osijek, 23. travnja 2026.
Sutkinja
Tatjana Varžić