Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž Ovr-261/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Osijeku, po sutkinji Tatjani Varžić, u ovršnoj stvari ovrhovoditelja PT iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Josip Kozjak, odvjetnik iz Varaždina, protiv ovršenika InTolerant Invest d.o.o. iz Trnovca Bartolovečkog, Radnička ulica 94, OIB 37434115878 koga zastupa punomoćnik Petar Petrić, odvjetnik iz Zagreba, radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-101/2025-3 od 21. siječnja 2025., 23. travnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Žalba ovršenika se odbija kao neosnovana i potvrđuje rješenje o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-101/2025-3 od 21. siječnja 2025., osim zbog žalbenog razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7. Ovršnog zakona.

II. Zahtjev ovršenika za naknadu troška žalbenog postupka i zahtjev ovrhovoditelja za trošak odgovora na žalbu odbijaju se kao neosnovani.

Obrazloženje

1. Rješenjem o ovrsi prvostupanjskog suda određena je predložena ovrha na nekretnini ovršenika na temelju ovršne isprave – bjanko zadužnice od 9. rujna 2024., izdavatelja InTolerant Invest d.o.o., solemnizirane po javnom bilježniku Stjepanu Trstenjaku iz Varaždina 9. rujna 2024. pod poslovnih brojem OV-4142/2024, radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja u ukupnom iznosu od 122.768,90 eura sa zateznom kamatom koja teče na taj iznos od 1. listopada 2024. do isplate.

2. Ovo rješenje o ovrsi pravovremeno podnesenom žalbom pobija ovršenik iz svih zakonom predviđenih žalbenih razloga, s prijedlogom da drugostupanjski sud uvaži žalbu i pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Ujedno predlaže odgodu ovrhe i traži trošak žalbe.

3. U odgovoru na žalbu ovrhovoditelj je osporio žalbene navode ovršenika i predložio odbiti istu, uz naknadu troška odgovora na žalbu.

4. Ispitujući pobijano rješenje o ovrsi prvostupanjskog suda u okviru žalbenih navoda ovršenika i postupak koji je prethodio, ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25 - dalje ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a u vezi sa čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 i 114/22 – dalje OZ).

5. Nadalje, pazeći po službenoj dužnosti na žalbene razloge iz čl. 50. st. 5. OZ -a u vezi sa čl. 50. st. 1., toč. 1., 3. i 5. OZ-a, ovaj sud je utvrdio da bjanko zadužnica na temelju koje je određena ovrha predstavlja ovršnu ispravu u smislu odredbe čl. 214. st. 7. OZ-a u vezi sa čl. 23. toč. 7. OZ-a, te da ovršna isprava na temelju koje je određena ovrha nije ukinuta, poništena, preinačena ili na drugi način stavljena izvan snage niti je protekao rok u kojem se može tražiti ovrha.

6. Suprotno navodima žalitelja, ovrhovoditelj je ovlašten na temelju bjanko zadužnice pokrenuti ovršni postupak na nekretnini ovršenika, bez obveze dokazivanja prethodne nemogućnosti provedbe ovrhe na novčanim sredstvima ovršenika ili drugom predmetu ovrhe.

6.1. Naime, odredbom čl. 215. st. 1. OZ-a propisano je da dužnik može privatnom ispravom potvrđenom kod javnog bilježnika dati suglasnost da se radi naplate tražbine, čiji će iznos biti naknadno upisan u ispravi, zaplijene svi njegovi računi kod banaka te da se novčana sredstva s tih računa, u skladu s njegovom izjavom sadržanom u toj ispravi, izravno s računa isplate vjerovniku koji je određen u ispravi ili koji će naknadno biti u nju upisan (bjanko zadužnica). Takva isprava izdaje se u jednom primjerku i, nakon što u nju bude upisan iznos tražbine i podaci o vjerovniku, ima učinak rješenja o ovrsi kojim se zapljenjuje tražbina po računu i prenosi na ovrhovoditelja.

6.2. Međutim, u smislu odredbe čl. 214. st. 7. OZ-a (u vezi sa čl. 215. st. 3. OZ-a), bjanko zadužnica, uz učinak pravomoćnog rješenja o ovrsi, ima i značenje opće ovršne isprave na temelju koje se može tražiti ovrha protiv dužnika i jamaca plataca i na drugim predmetima ovrhe, a kako je ovrhovoditelj i postupio podnoseći prijedlog za ovrhu na nekretnini ovršenika u ovoj ovršnoj stvari.

7. U odnosu na žalbene navode ovršenika da ovrhovoditelj nije ovlašten zahtijevati ovrhu, jer da ne postoji nikakvo dugovanje ovršenika prema ovrhovoditelju utemeljeno na nekom pravnom poslu, te da se radi o proizvoljnom iznosu dugovanja koji je ovrhovoditelj naveo u bjanko zadužnici, valja odgovoriti da ovi navodi predstavljaju žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 7. OZ-a (ako ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu protiv ovršenika na temelju ovršne isprave, odnosno ako nije ovlašten na temelju iste tražiti ovrhu protiv ovršenika), a povodom kojeg, radi provjere osnovanosti tih navoda, prvostupanjski sud treba postupiti u skladu s odredbom čl. 52. st. 3. OZ-a, budući je ovrhovoditelj osporio te žalbene navode.

8. Nije u pravu ovršenik ni kada žalbenim navodima upire da je prvostupanjski sud prijedlog za ovrhu trebao odbiti na temelju odredbe čl. 80. b st. 2. OZ -a, kojim je propisano da ako glavnica tražbine, radi čijeg se namirenja ovrha traži, prelazi iznos od 5.300,00 eura, sud može odbiti prijedlog za ovrhu na nekretnini ako ocijeni da bi prodaja nekretnine narušila pravičnu ravnotežu između interesa ovršenika i interesa ovrhovoditelja.

9. Po stavu ovog suda, neosnovan je žalbeni navod da bi se provedbom ovrhe na predmetnoj nekretnini narušila pravična ravnoteža u smislu odredbi čl. 80.b. st. 2. i st. 3. OZ, niti je primjenjiv Zaključak Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Su IV-308/2020 od 5. studenog 2020., na koji se žalitelj poziva, jer u konkretnom slučaju ovršenik nije potrošač (fizička osoba), već društvo s ograničenom odgovornošću i predmet ovrhe nije dom ovršenika.

9.1. Sama činjenica što ovršenik obavlja poslovnu djelatnost na predmetnoj nekretnini ne utječe na dopuštenost ovrhe, jer može zakupiti poslovni prostor za obavljanje svoje djelatnosti na drugoj nekretnini.

10. U odnosu na prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe, o istom će odlučiti prvostupanjski sud u skladu s odredbom čl. 65. OZ-a.

11. Dakle, žalbenim navodima ovršenika nije dovedena u sumnju pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja o ovrsi, osim u odnosu na žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 7. OZ-a.

12. O troškovima žalbenog postupka odlučeno je na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP-a u vezi sa čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a te čl. 14. st. 4. i 5. OZ-a. Ovršeniku nije priznat trošak žalbe, jer sa žalbom nije uspio, dok trošak ovrhovoditelja koji je nastao povodom odgovora na žalbu nije bio nužan.

13. Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci.

Osijek, 23. travnja 2026.

Sutkinja

Tatjana Varžić