Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Stalna služba u Gospiću

Gospić

Gž-160/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Milke Vraneš, predsjednice vijeća, Tatjane Radaković Bašić, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Kristine Pavelić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB:84397956623, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d., OIB:94472454976, Zagreb, Listopadska 2, zastupanog po punomoćniku Davoru Bubalu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-6401/2021-35 od 14. studenoga 2024., na sjednici vijeća 23. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e:

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-6401/2021-35 od 14. studenoga 2024.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

"I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 6.104,69 eura/ 45.995,75 kn zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 27. svibnja 2021. pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotnih poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29.st.2. i 8. ZOO-a, sve do isplate te nadoknaditi parnične troškove, sve u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju platiti tuženiku parnični trošak u iznosu od 1.000,00 eura sa zateznim kamatama od 14. studenoga 2024. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška u iznosu od 312,50 eura, kao neosnovan."

2. Protiv navedene presude u pravovremenom roku žali se tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da drugostupanjski sud usvoji žalbu tužitelja kao osnovanu i preinači prvostupanjsku presudu na način da usvoji tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti ili podredno da ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Na žalbu tužitelja nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Donoseći pobijanu presudu prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/2022 i 155/23, dalje: ZPP), na koje povrede sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.

6. Prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Izreka presude je jasna i razumljiva i ne proturječi razlozima presude koji su jasni i logični, te odgovaraju stanju spisa. Dakle, ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima u presudi navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku. Naime, razlozi dani u obrazloženju pobijane presude su jasni logični i sasvim razumljivi, pa nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju sadržajem žalbe ukazuje tužitelj.

7. Naime, predmet spora je potraživanje tužitelja za naknadu štete koju je pretrpio isplatom invalidske mirovine svojem osiguraniku IČ za razdoblje od 01. svibnja 2019. do 30. travnja 2021. i to u omjeru od 70% koji iznos potražuje od tuženika budući da je njegov osiguranik odgovoran za prometnu nesreću od 19. kolovoza 2009. u omjeru od 70%.

8. U provedenom postupku utvrđene su sve činjenice odlučne za donošenje zakonite i pravilne presude te je na osnovi izvedenih dokaza i njihove ocjene u potpunosti i pravilno utvrđeno činjenično stanje.

9. Tako je prvostupanjski sud utvrdio:

- da je rješenjem HZMO Područna služba u Zagrebu broj 769455 od 19. listopada 2010. osiguraniku tužitelja IČ priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad, a uzrok nastale invalidnosti je 100% ozljeda na radu kao posljedica prometne nezgode u kojoj je zadobio teške tjelesne ozljede ,

- da je za prethodno razdoblje naknade štete zaključno od 30. ožujka 2013. vođen postupak kod Trgovačkog suda u Zagrebu pod br. P-51/12, a u kojem postupku je utvrđena suodgovornost na strani osiguranika tuženika u visini od 70% zbog nekorištenja sigurnosnog pojasa,

- da je u razdoblju od 1. ožujka 2017. do 31. srpnja 2015. vođen postupak kod Trgovačkog suda u Zagrebu Stalna služba u Karlovcu broj P-3105/15 u kojem je donesena presuda dana 25. siječnja 2019..

- da je za razdoblje naknade štete od 1. svibnja 2017. do 30. travnja 2019. vođen postupak pred Trgovačkim sudom u Zagrebu broj P-1499/19 u kojem je donesena nepravomoćna presuda dana 19. ožujka 2021.,

- da je tužitelj za razdoblje od 1. svibnja 2019. do 30. travnja 2021. na ime invalidske mirovine svom osiguraniku isplatio iznos od 65.708,22 kuna, a obzirom na utvrđenu suodgovornost u visini od 30% na strani osiguranika tužitelja odnosno 70% na strani osiguranika tuženika, to potražuje iznos od 45.995,75 kuna/6.104,69 eura.

- da nije sporan nastanak štetnog događaja, te pasivna legitimacija tuženika s obzirom da je vlasnik vozila u kojem je ozlijeđen osiguranik tužitelja u vrijeme štetnog događaja 19. kolovoza 2009. imao kod tuženika sklopljen ugovor o osiguranju od automobilske odgovornosti za štetu koju uporabom vozila može nanijeti trećim osobama zbog oštećenja zdravlja,

- da je među strankama sporan osnov i visina tužbenog zahtjeva, odnosno primjenjuje li se na konkretni slučaj odredba članka 161. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine broj 157/13, 157/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21 i 119/22, dalje: ZMO) ili Zakon o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14, dalje: ZOOP).

10. Prema ocjeni ovog suda drugog stupnja, prvostupanjski sud je na utvrđene činjenice pravilno primijenio materijalno pravo iz članka 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, 155/23, dalje: ZOOP), kojim je propisano:

(1.) Društvo za osiguranje obavezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju.

(2.) Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovog članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznosi mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. (3.) Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

(4.) Odredbe stavka 1., 2. i 3. ovog članka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja.

11. Prema shvaćanju Vrhovnog suda RH u odluci broj Rev-x-388/18 od 25. kolovoza 2020. zauzeto je pravno shvaćanje prema kojem je za odluku u sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mjerodavne mirovine, mjerodavan je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine. Ista pravna shvaćanja zauzeta su i u kasnijim odlukama Vrhovnog suda RH (Rev-5292/19 od 16. lipnja 2020., Rev- 12/2022 od 12. siječnja 2022., Rev-552/2022 od 17. svibnja 2022. i Rev-850/2022 od 25. listopada 2022.).

12. Temeljem naprijed utvrđenih činjenica i zauzetih stajališta Vrhovnog suda RH, suprotno žalbenim navodima tužitelja pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da kada je riječ o izdacima učinjenim na ime invalidske mirovine, da se tada obveza tuženika određuje prema članku 27. stavak 2. i 3., u svezi sa člankom 4. ZOOP -a i ta obveza postoji samo ako postoji razlika između iznosa invalidske mirovine koja je isplaćuje i iznosa koji bi bili isplaćeni kada bi razlog isplati bila ozljeda na radu.

13. Tijekom postupka nije bilo sporno, a ni sada u žalbenim stadiju postupka nije sporno, da tužitelj svom osiguraniku isplaćuje invalidsku mirovinu zbog nesreće izvan rada, pa stoga u okolnostima konkretnog slučaja bilo je potrebno utvrditi je li tužitelj pretrpio stvarnu štetu u odnosu na utvrđenje razlike između isplaćenih invalidskih mirovina i iznosa pretpostavljenih starosnih mirovina osiguranika tužitelja.

14. U tom smislu na tužitelju je teret dokazivanja visine tužbenog zahtjeva, odnosno da postoji razlika između iznosa invalidske mirovine koju isplaćuje svom osiguraniku i pretpostavljenog iznosa mirovine koja bi bila isplaćena kada bi razlog isplate bila ozljeda na radu.

15. Nije sporno da je tužitelj u spis dostavio obračun isplaćenih mirovina, dakle, svih izvršenih isplata, a čime nije dokazao štetu koju bi mu eventualno bio dužan naknaditi tuženik u smislu odredbe članka 27. stavak 2. i 3., a u svezi sa stavkom 4. ZOOP-a.

16. Stoga, suprotno žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud na utvrđeno činjenično stanje primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan, budući da iz provedenih dokaza, a sud je proveo sve predložene dokaze ne proizlazi da postoji razlika koja bi predstavljala tužiteljevu štetu.

17. Pravilna je i odluka o parničnom trošku, kako po osnovi tako i po visini, pravilno je obrazložena i utemeljena na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP -a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 138/23).

18. Iz iznesenih razloga valjalo je odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu (članak 368. stavak 1. ZPP-a).

U Gospiću, 23. travnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Milka Vraneš