REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: Us I-4424/2024-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Meri Dominis Herman, na prijedlog više sudske savjetnice Margarete Duvnjak, uz sudjelovanje Slobodanke Gorsensky, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja PK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Koturaška 43/IV, OIB: 18683136487, radi utvrđivanja obveze poreza na dodanu vrijednost, 23. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev za oglašavanje ništavim i poništenje rješenja tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-19/23-01/67, URBROJ: 513-04- 24-2 od 5. rujna 2024. i privremenog poreznog rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske – Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, Ispostave Dubrava KLASA: UP/I-410-19/23-02/31, URBROJ: 513-07-01-03-23-1 od 16. svibnja 2023. II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-19/23- 01/67, URBROJ: 513-04-24-2 od 5. rujna 2024. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv privremenog poreznog rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske – Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, Ispostave Dubrava KLASA: UP/I-410- 19/23-02/31, URBROJ: 513-07-01-03-23-1 od 16. svibnja 2023.

2. Privremenim poreznim rješenjem prvostupanjskog javnopravnog tijela od 16. svibnja 2023. tužitelju se utvrđuje za razdoblje od 1. siječnja – 31. prosinca 2021. porezna osnovica u iznosu od 8.388,08 EUR / 63.200,00 kuna, porezna stopa od 25%, porezna obveza u iznosu 2.097,02 EUR / 15.800,00 kuna, kamate zbog nepravodobno plaćenog poreza obračunate do dana 16. svibnja 2023., odnosno ukupne obveze u iznosu od 2.243,75 EUR / 16.905,54 kuna. Porezni obveznik, ovdje tužitelj dužan je platiti ukupne obveze u roku od 15 dana od dana primitka rješenja, uvećano za kamate koje treba obračunati na iznos utvrđene porezne obveze od dana donošenja rješenja do uplate na račun naznačen u rješenju. Na nepravodobno uplaćeni iznos poreza obračunava se i plaća zatezna kamata po stopi važećoj za razdoblje u kojem dospjela obveza nije plaćena u iznosu. Žalba ne odgađa izvršenje rješenja.

3. Tužitelj u cijelosti osporava zakonitost pobijanog akta. U bitnom ističe da je imao otvoren obrt od 19. siječnja 2011., a da je navedeni obrt odjavljen 31. kolovoza 2020. radi odlaska u mirovinu i kao takav je prestao postojati i da je sve porezne obveze obrta do 1. rujna 2020. podmirio, uključujući i PDV. Ističe kako je na temelju tog obrta izvršen upis u registar obveznika poreza na dodanu vrijednost, o čemu je nadležna Ispostava Porezne uprave izdala rješenje još 2011. godine te da je samim činom odjave navedenog obrta prestalo vrijediti i rješenje o upisu u sustav poreza na dodanu vrijednost koje je isključivo vrijedilo za taj obrt. Nadalje, da je ponovo postao poreznim obveznikom temeljem sporednog zanimanja otvorenog 1. rujna 2020. godine, za koji mu je Porezna uprava izdala rješenje o paušalnom oporezivanju i da je oslobođen plaćanja PDV-a na isporuku dobara ili usluga te da nema pravo iskazivati PDV na izdanim računima i nema pravo na odbitak pretporeza i da je on samo obveznik paušalnog poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak koji je platio te da nije bio dužan podnositi obračunske prijave poreza na dodanu vrijednost za I., II., III. i IV. kvartal 2021., izdavati račune sa obračunatim PDV-om i predavati PDV obrazac. Smatra da u konkretnom slučaju postoji spor o pravu, je tuženik pogrešno primijenio materijalno pravo te da su počinjene bitne povrede postupka. Predlaže oglasiti ništavim, i/ili poništiti rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje uz naknadu troškova upravnog spora zajedno sa zateznim kamatama.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti ostaje kod navoda iznesenih u obrazloženju osporenog rješenja, predlaže da sud riješi predmetni spor bez rasprave i tužbu odbije kao neosnovanu.

5. Strankama je dana mogućnost izjasniti se o svim zahtjevima i navodima drugih stranka, odnosno o činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora u skladu s člankom 6. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24 – dalje: ZUS), te je spor riješen bez održavanja rasprave, na temelju ovlaštenja iz članka 98. stavka 1. točke 4. ZUS-a, s obzirom da tužitelj osporava samo primjenu prava i nije izričito zatražio održavanje rasprave.

6. Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja sud je izveo dokaze uvidom u sudski spis, isprave priložene spisu tuženika te vezani spis ovog suda poslovni broj: Us I-944/2023.

7. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Iz spisa predmeta proizlazi da su privremenim poreznim rješenjem prvostupanjskog javnopravnog tijela od 16. svibnja 2023. tužitelju utvrđene ukupne porezne obveze u iznosu od 2.243,75 EUR / 16.905,54 kuna.

9. U obrazloženju citiranog prvostupanjskog rješenja navedeno je da je tužitelju upućen poziv KLASA: 410-01/22-02/4 URBROJ: 513-07-01-03-22-4 kojim ga se poziva da u roku od 8 dana dostavi obračunske prijave poreza na dodanu vrijednost (dalje: pdv) za I., II., III. i IV. tromjesječje 2021. godine, koji je tužitelj zaprimio 8. veljače 2022. što je vidljivo iz dostavnice u spisu. S obzirom da ni po pozivu nije dostavio obračunske isprave, dana 22. ožujka 2022. izdano mu je rješenje o osiguranju naplate klasa: 415-02/2022-09/48, urbroj: 513-007-01/003-2022-0001, a obveza pdv-a utvrđuje se na temelju poznatih činjenica u trenutku donošenja ovog rješenja odnosno na temelju službenih podataka. Nastavno, navedeno je da je tužitelj u sustavu pdv-a i da je prema izvodima vidljivo da je primao uplate od poreznih obveznika navedenih u rješenju, a da je po istima bio dužan obračunati i predati pdv obrasce.

10. Sud je izvršio uvid u rješenje Ministarstva financija Republike Hrvatske – Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, Ispostave Dubrava KLASA: UP/I-410- 19/21-02/129, URBROJ: 513-07-01/03-21-1 od 30. rujna 2021., koje prileži spisu tuženika i kojim je točkom I izreke riješeno da je tužitelj po sili zakona postao obveznik poreza na dodanu vrijednost od 1. siječnja 2021. te se s danom donošenja tog rješenja upisuje u registar obveznika poreza na dodanu vrijednost. Točkom II izreke nalaže se tužitelju za razdoblje od 1. siječnja 2021. do dana donošenja ovog rješenja utvrditi obvezu pdv-a te istu iskazati u prijavi pdv-a koju podnosi za prvo razdoblje oporezivanja od dana upisa u registar poreznih obveznika pdv-a. Točkom III izreke određeno je da tužitelj obvezu pdv-a utvrđuje za razdoblja oporezivanja od prvog do posljednjeg dana u tromjesečju. Žalba ne odgađa izvršenje rješenja (točka IV izreke).

11. Iz obrazloženja citiranog rješenja proizlazi da je tužitelj u razdoblju od 1. siječnja do 31. prosinca 2020. obavio isporuke dobara ili usluga iz članka 90. stavka 5. Zakona o porezu na dodanu vrijednost u iznosu od 320.281,19 kuna pa da su se stekli uvjeti za utvrđenjem obveznikom pdv-a po sili zakona od dana 1. siječnja 2021. Iz preslike dostavnice koja prileži citiranom rješenju proizlazi da je tužitelj rješenje zaprimio 6. listopada 2021.

12. Pozivom Ministarstva financija Republike Hrvatske – Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, Ispostave Dubrava, KLASA: 410-01/2021-02/1, URBROJ: 513-07-01-03-21-1 od 17. prosinca 2021., koji prileži spisu tuženika, tužitelj se poziva odmah po primitku poziva dostaviti putem e-porezne prijavu poreza na dodanu vrijednost (obrazac pdv) za razdoblja od 1. siječnja 2021. – 31. ožujka 2021.; od 1. travnja 2021. – 30. lipnja 2021. i od 1. srpnja 2021. – 30. rujna 2021., a koji poziv je tužitelj zaprimio 21. prosinca 2021.

12.1. Također, spisu tuženika prileži i poziv od 4. veljače 2022. kojim se tužitelj poziva u roku 8 dana od dana primitka poziva dostaviti obračunsku prijavu poreza na dodanu vrijednost za razdoblja od 1. siječnja 2021. – 31. ožujka 2021.; od 1. travnja 2021. – 30. lipnja 2021.; od 1. srpnja 2021. – 30. rujna 2021. i od 1. listopada 2021. – 31. prosinca 2021., a koji poziv je tužitelj zaprimio 8. veljače 2022.

13. Tuženik je osporenim rješenjem odbio žalbu tužitelja navodeći da je tužitelj obveznik pdv-a od 1. siječnja 2021. pa da je bio dužan izdavati račune s obračunatim pdv-om i predavati pdv obrasce. Kako tužitelj nije dostavio obračunske prijave sa iskazanom poreznom osnovicom i obvezama pdv-a, porezna obveza utvrđena je procjenom, u skladu s odredbama članka 79. stavka 8. Općeg poreznog zakona.

14. Prigovor tužitelja odnosi se na tvrdnju da nije obveznik pdv-a.

15. Sukladno članku 79. stavku 8. Općeg poreznog zakona (Narodne novine 115/2016, 106/2018, 121/2019, 32/2020, 42/2020, 114/2022, dalje: OPZ) u poreznom postupku porezno tijelo može koristiti obavijesti o činjenicama utvrđenima u jednom poreznom postupku, a koje mogu utjecati na utvrđivanje činjenica i okolnosti bitnih za oporezivanje drugoga poreznog obveznika.

16. Sukladno članku 100. OPZ-a ako je propisano da se porez prijavljuje obračunskom prijavom, tada se porez utvrđuje rješenjem ako je to zakonom propisano ili ako se njime utvrđuje drugačiji iznos poreza od onoga koji je porezni obveznik sam obračunao ili ako porezni obveznik nije predao obračunsku prijavu.

17. Sukladno članku 100. stavku 3. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine 47/2009, 110/2021, dalje: ZUP) ako prema okolnostima slučaja prije okončanja postupka treba donijeti rješenje kojim se privremeno uređuju sporna pitanja ili odnosi, rješenje će se donijeti na temelju činjenica poznatih u vrijeme njegova donošenja. To rješenje mora biti označeno kao privremeno (privremeno rješenje). Privremeno rješenje ukinut će se rješenjem kojim se rješava o upravnoj stvari.

18. Analizom cjelokupnog spisa predmeta, ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja, sud nalazi kako je rješenjem Ministarstva financija Republike Hrvatske – Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, Ispostave Dubrava KLASA: UP/I-410- 19/21-02/129, URBROJ: 513-07-01/03-21-1 od 30. rujna 2021. po sili zakona tužitelj postao obveznik pdv-a od 1. siječnja 2021. te da je navedeno rješenje zaprimio 6. listopada 2021.

19. Uvidom u pravomoćnu presudu ovog suda poslovni broj: UsI-944/2023- 7 od 19. travnja 2024. sud nalazi da je istom odbijen tužbeni zahtjev tužitelja. U obrazloženju citirane presude navedeno je kako je tužitelju rješenje od 30. rujna 2021. predočeno na raspravi, a odgovarajući na pitanje suda da li je to rješenje osporavao žalbom, tužitelj je iskazao da se o tome ne može očitovati budući samo rješenje nema u svojoj evidenciji, odnosno navedenu činjenicu nije osporio, a niti je na tu okolnost ponudio dokaze ili predložio izvođenje daljnjeg dokaznog postupka.

20. Slijedom navedenog, uzimajući u obzir činjenicu da je tužitelj rješenjem od 30. rujna 2021. po sili zakona postao obveznik pdv-a od 1. siječnja 2021., koje je uredno zaprimio te da je uredno zaprimio i pozive poreznog tijela od 17. prosinca 2021. i 4. veljače 2022., a na koje se nije očitovao, niti je iste osporio, prvostupanjsko tijelo je osnovano donijelo rješenje od 16. svibnja 2023., slijedom čega je i rješenje tuženika zakonito.

21. U odnosu na navode tužitelja, a koji se odnose na činjenicu ranije odjavljenog obrta (rješenje od 26. kolovoza 2020.), upisa sporednog zanimanja s početkom obavljanja 1. rujna 2020. (rješenje od 27. kolovoza 2020.), utvrđenja paušalnog godišnjeg dohotka i poreza od 1. rujna 2020. (rješenje od 15. rujna 2020.) te stjecanja svojstva umirovljenika ostvarenjem prava na starosnu mirovinu i drugo, ne dovodi do drugačije odluke u ovoj upravnoj stvari.

22. Naime, obzirom da je osnov za daljnje postupanje poreznog tijela kada traži od tužitelja dostavu obračunskih prijava poreza na dodanu vrijednost rješenje od 30. rujna 2021., kojim tužitelj postaje obveznik pdv-a od 1. siječnja 2021., a koje rješenje tužitelj nije osporio, osporeno rješenje je zakonito, a prigovori tužitelja neosnovani.

23. U odnosu na zahtjev tužitelja za oglašavanje ništavim osporenog rješenja, ovaj sud ne nalazi razloge propisane Zakonom o općem upravnom postupku (Narodne novine, 47/09 i 110/21) koji bi predmetno rješenje činili ništavim.

24. S obzirom da tužiteljevi prigovori nisu osnovani te isti nisu od utjecaja na drugačije rješavanje ove upravne stvari, a niti je tužitelj svojim prigovorima doveo u sumnju zakonitost postupanja tuženika, ovaj Sud smatra da je osporena odluka donesena u zakonito provedenom postupku, na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja i uz pravilnu primjenu materijalnog prava te provedeni postupak i osporeno rješenje ocjenjuje zakonitim.

25. Trebalo je stoga temeljem odredbe članka 116. stavak 1. ZUS-a, odlučiti kao u točki I izreke presude.

26. Budući da je tužbeni zahtjev u cijelosti odbijen, odluka o troškovima donesena je na temelju članka 147. stavka 1. ZUS-a (točka II izreke).

U Zagrebu 23. travnja 2026.

Sutkinja:

Meri Dominis Herman

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dna:

1. PK, [adresa]

2. Ministarstvo financija RH, Samostalni sektor za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Koturaška 43/IV

3. U spis