REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-2192/2024-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ivanu Bešliću u pravnoj stvari tužiteljice GĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Alan Hranilović, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., Zagreb, OIB: 26187994862, Vatroslava Jagića 33, Zagreb, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 27. ožujka 2026. u prisutnosti tužiteljice, punomoćnika tužiteljice te odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 23. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku u roku 15 dana isplatiti tužiteljici iznos od 1.611,17 eura sa zateznim kamatama od 23. travnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu kojim tužiteljica zahtijeva naknadu imovinske i neimovinske štete u iznosu od 124,00 eura s pripadajućim zateznim kamatama od 23. travnja 2024. do isplate.

III. Nalaže se tuženiku u roku 15 dana naknaditi tužiteljici trošak ovog postupka u iznosu od 1.857,41 eura sa zateznim kamatama koje teku od 23. travnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1.1. Tužiteljica u tužbi navodi da je 27.2.2024. stradala u prometnoj nesreći kao vozač vozila reg. oznake [registarska oznaka] na način da je na zadnji kraj vozila kojim je ona upravljala naletjelo vozilo reg. oznake [registarska oznaka] osigurano kod tuženika. U štetnom događaju tužiteljica je zadobila tjelesne ozljede te joj povrijeđeno pravo osobnosti i to pravo na tjelesno i duševno zdravlje. Tužiteljica radi trudnoće nije niti mogla obaviti sve potrebne/preporučene medicinske preglede/tretmane u svezi predmetne prometne nesreće. Tužiteljica se po iskazanom punomoćniku obratila tuženiku odštetnim zahtjevom od 23.4.2024. usmjerenim na naknadu cjelokupne pretrpljene imovinske i neimovinske štete te je tuženik tužiteljici isplatio ukupan iznos od 1.000.00 eura s osnova naknade štete, od čega se iznos od 900.00 eura odnosi na naknadu neimovinske štete, iznos od 84,83 eura na imovinske štete u vidu troškova tuđe pomoći i njege te iznos od 15,17 eura na naknadu troškova liječenja (čime su isti u cijelosti naknađeni), a koji iznos ne predstavlja pravičnu i potpunu naknadu za pretrpljenu štetu tužiteljice. Tužiteljica stoga traži da joj tuženik naknadi štetu s osnova povrede prava osobnosti za duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti, kako privremenog tako i trajnog karaktera te za tjelesne boli i strah u iznosu od 1.800,00 eura, za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 150,00 eura, odnosno ukupno s osnova naknade neimovinske i imovinske štete i troškova tuđe pomoći i njege iznos od 1.950,00 eura, umanjeno za isplaćenih 984,83 eura, tj. daljnji iznos od 965,17 eura, sve sa pripadajućim zateznim kamatama od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

1.2. Tužiteljica je u podnesku od 8.10.2025., nakon što je zaprimila nalaz i mišljenje vještaka, uredila tužbu i tužbeni zahtjev na način da od tuženika zahtijeva naknadu štete s osnove povrede prava osobnosti (za duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti iznos od 550,00 eura, za tjelesne boli iznos od 1.100,00 eura i za strah iznos od 950,00 eura) u iznosu od 2.600,00 eura te za tuđu pomoć i njegu (prema cijeni sata u iznosu od 5,00 EUR) iznos od 320,00 eura (što je na ročištu održanom 5.3.2026. ispravila u iznos od 120,00 eura jer je prilikom računanja omaškom navela krivi iznos). Slijedom navedenog, tužiteljica konačno specificiranim tužbenim zahtjevom zahtijeva s osnova naknade neimovinske i imovinske štete (trošak tuđe pomoći i njege) iznos od 2.720,00 eura, umanjeno za isplaćenih 984,83 eura, tj. daljnji iznos od 1.735,17 eura. Tužiteljica je time preinačila tužbu s obzirom na to da je povećala tužbeni zahtjev u odnosu na zahtjev postavljen u tužbi i to u pogledu visine štete. Sud je preinaku dopustio u skladu s odredbom čl. 190. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP) jer tužiteljica bez svoje krivnje nije mogla preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka, budući je konačna visina tužbenog zahtjeva (kako neimovinske štete tako i potrebnih sati tuđe pomoći i njege) utvrđena tek nakon provedenog medicinskog vještačenja. Slijedom navedenog, takva preinaka je dopuštena te je odlučeno kao u rješenju s ročišta održanog 5. ožujka 2026.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ne spori nastanak štetnog događaja, pasivnu legitimaciju niti odgovornost za nastanak štetnog događaja, ali osporava visinu tužbenog zahtjeva. Ne spori niti to da se tužiteljica u mirnom postupku odštetnim zahtjevom obratila tuženiku, koji joj je na ime naknade neimovinske i imovinske (tuđa pomoć i njega) štete isplatio ukupan nesporan iznos od 1.000,00 EUR, kao što tužiteljica i navodi u tužbi. Slijedom navedenog, predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

3.1. U tijeku dokaznog postupka sud je izvršio uvid u medicinsku dokumentaciju (listovi 7-13 spisa), odštetni zahtjev od 23.4.2024. (list 14-17 spisa), provedeno je medicinsko vještačenje (listovi 35-36 spisa), kao i dokaz saslušanjem tužiteljice (list 48-49 spisa).

3.2. Kako je tijekom postupka došlo do izmjene raspravnog suca sud je na ročištu za glavnu raspravu održanom 27. ožujka 2026., uz suglasnost stranaka, dokazni postupak obnovio čitanjem spisa i priležeće dokumentacije, a u smislu odredbe čl. 315. st. 3. ZPP.

4. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, u skladu s odredbom čl. 8 . ZPP, sud je utvrdio da je zahtjev tužiteljice djelomično osnovan.

5. Predmet spora u ovom predmetu jest zahtjev tužiteljice na naknadu imovinske štete s osnove tuđe pomoći i njege u iznosu od 120,00 eura te neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u iznosu od 1.615,17 eura, tj. ukupno 1.735,17 eura s pripadajućim zateznim kamatama, koja šteta je posljedica prometne nesreće od 27.2.2024.

6. Među strankama nije sporna činjenica nastanka štetnog događaja, aktivna i pasivna legitimacija stranaka, uzročna veza, odgovornost osiguranika tuženika, kao niti to da je tužiteljica podnijela tuženiku odštetni zahtjev 23.4.2024.

7. Među strankama je sporna visina imovinske i neimovinske štete koju tužitelj ica potražuje.

8. Radi utvrđivanja visine imovinske i neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti sud je izveo dokaz medicinskim vještačenjem te izvršio uvid u medicinsku dokumentaciju koja prileži spisu.

9.1. Vještak dr. Joško Filipušić (dalje: vještak) u svom nalazu i mišljenju navodi da je paravertebralna muskulatura vrata tužiteljice napeta, rigidna i bolna. Kretnje su u vratu ograničene i terminalno bolne. Pregledom je nađena pokretljivost kod retrofleksije od 60 stupnjeva (normalna 70 stupnjeva) i kod antefleksije od 50 stupnjeva (normalna 60 stupnjeva). Rotacija lijevo je 60 stupnjeva, a desno 65 stupnjeva (normala je 70 stupnjeva). Pasivnim pokušajem povećanja opsega kretnji javljaju se bolne senzacije koje se šire u zatiljni dio glave i na ramena. Tužiteljica je trpila bolove jačeg intenziteta u trajanju od 3 dana , srednje jaki bolovi potrajali su 8 dana dok su manji bili prisutni 30 dana. Povremeni manji bolovi javljaju se i danas i kao takvi ulaze u pojačane napore. Pretrpila je primarni kratkotrajni strah jačeg intenziteta do smirenja i regresije akutnih simptoma traume te adaptacije na nastalo stanje. U toku daljeg liječenja bio je prisutan tzv. sekundarni strah i to jači 2 dana, srednji 3 dana i manji 4 dana. Kasniji strah slabijeg intenziteta u trajanju od 30 dana bio je prisutan radi brige za stanje zdravlja kao i za ishod liječenja te strah od učešća u prometu radi mogućnih novih ozljeđivanja. Kod tužiteljice je zbog zaostale bolne paravertebralne muskulature i graničnog instabiliteta (blage zglobno -ligamentarne ozljede) došlo do smanjenja životne aktivnosti za 3% trajno. Shodno ovom postotku tužiteljica će morati ulagati pojačane napore. Dok se nalazila na kućnom liječenju bila je potrebna pomoć i njega druge osobe po 2 sata dnevno kroz 5 dana jer je nosila imobilizaciju. Nakon toga još 14 dana po 1 sat dnevno, a radi nabave i pripreme hrane, higijenske obrade te obavljanja kućanskih poslova. Naruženje nije nastupilo.

9.2. Stranke nisu imale primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Joška Filipušića budući je sačinjen jasno i obrazloženo, nije u proturječnosti sa sobom ili s izviđenim okolnostima te je u skladu s ostalim izvedenim dokazima.

10. Tužiteljica u svom iskazu navodi da se sjeća prometne nesreće koja se dogodila prije dvije godine. Prije navedene nesreće nije imala nikakve ozljede koje bi se mogle tretirati kao kronična stanja, dok nakon predmetne nesreće ima bolove u vratu i česte migrene, a posebno nakon promjene vremena. Muž joj je pružao njegu, a ta pomoć i njega od strane muža trajala je 15 do 30 dana. S obzirom na to da je prije godinu dana rodila, zbog te prometne nesreće ima la je problema prilikom dojenja djeteta, a sve s obzirom na ozljedu vrata. Navodi i to da i danas osjeća otežane posljedice pokretljivosti vrata koje su uzrokovane predmetnom nesrećom. Prije predmetne nesreće nije bila trudna, međutim nakon što joj je zakazan termin rendgena vratne kralježnice ostala je trudna te joj je doktor zabranio provođenje navedene pretrage zbog toga što bi se tada trudnoća vodila kao rizična.

11.1. Odredbom čl. 1100. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje ZOO) propisano je da u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

11.2. Imajući na umu okolnosti koje utječu na visinu dosuđene naknade (pretrpljene fizičke bolove i strah) kao i druge okolnosti slučaja, posebno ocijenivši da je tužiteljica mlada osoba (u vrijeme štetnog događaja imala je navršenu 31 godinu) koja će posljedice navedene predmetne nesreće u vidu smanjena životnih aktivnosti trpjeti u ostatku životu i da zbog trudnoće neke od pretraga nije niti mogla obaviti , kao i zbog toga što je uslijed ozljede vrata imala problema prilikom dojenja djeteta, što će se ponoviti ako eventualno bude imala još djece, ovaj sud smatra da tužiteljici za pretrpljenu neimovinsku štetu zbog povrede prava na duševno i tjelesno zdravlje pripada pravična novčana naknada u ukupnom iznosu od 2.500,00 eura.

11.3. Ovdje valja napomenuti da se sud odlučujući o visini pravične novčane naknade za neimovinsku štetu vodio noveliranim Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske koja se prema pravnom shvaćanju broj Su -IV-47/2020-5 zauzetom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. primjenjuju i na obvezne odnose nastale nakon 1. siječnja 2006. i stupanja na snagu ZOO/05 te na sve parnične postupke za naknadu neimovinske štete u svim stupnjevima suđenja (ubuduće), tj. od dana prihvaćanja na sjednici Građanskog odjela VSRH (15. lipnja 2020.).

12. U odnosu na zahtjev tužiteljice za naknadu imovinske štete s osnove tuđe pomoći i njege valja reći da iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je tužitelj ici bila potrebna tuđa pomoć i njega u trajanju po 2 sata dnevno kroz 5 dana te još 14 dana po 1 sat dnevno. Sud je iz iskaza tužiteljice, koji je ocijenio istinitim i vjerodostojnim s obzirom na to da je u skladu s dostavljenom medicinskom dokumentacijom, utvrdio da joj je pomoć i njegu pružao muž. Stoga sud smatra osnovanim zahtjev tužiteljice za naknadu imovinske štete s osnove tuđe pomoći i njege u iznosu od 96,00 eura, čija je visina naknade određena sukladno odredbi čl. 223. st. 1. ZPP -a pri čemu je naknada za jedan sat tuđe pomoći i njege određena u iznosu od 4,00 eura za cijelo utuženo razdoblje.

13.1. Slijedom navedenog, tužiteljici s osnova neimovinske štete pripada iznos od 2.500,00 eura, a navedeni iznos valjalo je umanjiti za nesporno isplaćeni iznos na ime naknade neimovinske štete u visini od 900,00 eura, pa tužiteljici po toj osnovi pripada iznos od 1.600,00 eura. Tužiteljici s osnova imovinske štete zbog tuđe pomoći i njege pripada iznos od 96,00 eura, a navedeni iznos valjalo je umanjiti za nesporno isplaćeni iznos na ime te štete u visini od 84,83 eura, pa tužiteljici po toj osnovi pripada iznos od 11,17 eura.

13.2. Stoga je tužiteljici dosuđen iznos od 1.611,17 eura te je odlučeno kao u toč. I. izreke presude. Tužbeni zahtjev je odbijen u preostalom zatraženom iznosu od 124,00 eura s pripadajućim zateznim kamatama te je odlučeno kao u toč. II. izreke presude

14. Na gore dosuđeni iznos naknade imovinske i neimovinske štete tužiteljici su dosuđene zatezne kamate tekuće od dana podnošenja odštetnog zahtjeva (23.4.2024.) do isplate, sukladno odredbi čl. 1103. ZOO-a u vezi čl. 12. st. 4. Zakon o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine br. 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 i 155/23). Visina stope određena je primjenom odredbe čl. 29. st. 2. ZOO -a. U odnosu na tijek zateznih kamata na dosuđenu neimovinsku i imovinsku štetu valja reći da se i u konkretnom slučaju ima primijeniti odredba čl. 12. st. 4. ZOOP -a, kojom je propisano da u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete ili nespornog iznosa naknade štete, u roku iz stavka 1. ovoga članka, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, odnosno uz dužni nesporni iznos naknade štete ima pravo i na isplatu iznosa kamate, i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

15. Slijedom navedenog, sud je prihvatio tužbeni zahtjev kao osnovan na temelju odredbe čl. 1072. st. 1. ZOO-a i 1100. ZOO-a.

16.1. Odluka o parničnom trošku donesena je na temelju odredbe čl. 154. st. 5. i 155. ZPP u skladu s vrijednosti predmeta spora od 965,17 eura do preinake (8.10.2025.), a nakon nje u skladu s vrijednosti predmeta spora od 1.735,17 eura te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/23, dalje Tarifa). Tužiteljica nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva (uspjeh od preko 92%) pa joj je tuženik dužan naknaditi sve troškove parničnog postupka. Tako joj je priznat trošak sastava odštetnog zahtjeva u iznosu od 100 bodova, trošak sastava tužbe u iznosu od 75 bodova (Tbr. 7/1), trošak sastava podneska od 21.1.2025. u iznosu od 75 bodova, (Tbr. 8/1), trošak zastupanja na ročištu održanom 14.7.2025. u iznosu od 75 bodova (Tbr. 9/1), trošak sastava podneska od 8.10.2025. u iznosu od 100 bodova te trošak zastupanja na ročištima održanim 5.3.2026 i 27.3.2026. u iznosu od 100 bodova(x2) (Tbr. 9/1).Navedeno sveukupno iznosi 625 bodova što pomnoženo sa vrijednošću jednog boda u iznosu od 2,00 eura te uvećano za 25% na ime PDV iznosi 1.562,50 eura. Priznat joj je i trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 250,00 eura te trošak plaćene sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 19,91 eura i sudske pristojbe na presudu u iznosu od 25,00 eura. Slijedom navedenog, tužiteljici je priznat trošak parničnog postupka u iznosu od 1.857,41 eura sa zateznim kamatama od donošenja odluke do isplate na temelju odredbe čl. 151. st. 3. ZPP -a, po visini stope određene čl. 29. st. 2. ZOO-a, kako je to odlučeno u točki III. izreke.

16.2. Tužiteljici nije priznat trošak za sastav podnesaka od 12.11.2024. i 21.7.2025. jer u smislu odredbe čl. 155. ZPP nisu bili potrebni za vođenje ove parnice, a sud prilikom odlučivanja o troškovima određuje naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice cijeneći pri tome brižljivo sve okolnosti i vodeći računa o pravilima za pripremanje glavne rasprave. Također, sud je parnične radnje za koje je priznao parnični trošak cijenio prema vrijednosti predmeta spora koja je u tom trenutku bila na snazi.

U Zagrebu 23. travnja 2026.

Sudac:

Ivan Bešlić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi ovome sudu pisanim putem, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

- tužiteljica po pun.

- tuženik po pun.