REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Poslovni broj: Pnš-28/2015-95

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Josi Puljiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja JG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Petra Dulčić Kardum, odvjetnica u Splitu, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d. Zagreb, OIB: 22694857747, kojeg zastupa Odvjetničko društvo Grgić i partneri, radi naknade štete, nakon održane glavne rasprave zaključene dana 9.ožujka 2026., u nazočnosti punomoćnika stranaka, dana 23.travnja 2026. na ročištu za objavu odluke,

p r e s u d i o  j e:

I. Nalaže se tuženiku da tužitelju u roku 15 dana isplati:

a)na ime naknade neimovinske štete iznos od 10.000,00 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 18.siječnja 2013. do isplate,

b)na ime imovinske štete (tuđe pomoći i njege) iznos od 560,00 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 27.travnja 2012. do isplate,

s tim da zatezne kamate do 31.srpnja 2015. teku po stopi od 12% godišnje, od 1.kolovoza 2015. do 31.prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1.siječnja 2023. do 31.prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1.siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju u roku 15 dana isplati na ime naknade imovinske štete (troškova liječenja) iznos od 264,78 EUR sa zateznim kamatama koje teku na iznose kako slijedi:

-na iznos od 4,78 EUR od dana 27.4.2012. do isplate

-na iznos od 3,58 EUR od dana 27.4.2012. do isplate

-na iznos od 4,51 EUR od dana 9.5.2012. do isplate

-na iznos od 4,51 EUR od dana 10.5.2012. do isplate

-na iznos od 4,51 EUR od dana 22.5.2012. do isplate

-na iznos od 4,51 EUR od dana 24.5.2012. do isplate

-na iznos od 4,51 EUR od dana 28.5.2012. do isplate

-na iznos od 7,17 EUR od dana 28.6.2012. do isplate

-na iznos od 7,17 EUR od dana 10.8.2012. do isplate

-na iznos od 8,23 EUR od dana 27.8.2012. do isplate

-na iznos od 3,58 EUR od dana 27.8.2012. do isplate

-na iznos od 3,58 EUR od dana 27.8.2012. do isplate

-na iznos od 7,17 EUR od dana 3.9.2012. do isplate

-na iznos od 7,17 EUR od dana 4.9.2012. do isplate

-na iznos od 7,17 EUR od dana 6.9.2012. do isplate

-na iznos od 7,17 EUR od dana 7.9.2012. do isplate

-na iznos od 7,17 EUR od dana 10.9.2012. do isplate

-na iznos od 7,17 EUR od dana 12.9.2012. do isplate

-na iznos od 7,17 EUR od dana 13.9.2012. do isplate

-na iznos od 7,17 EUR od dana 14.9.2012. do isplate

-na iznos od 7,17 EUR od dana 17.9.2012. do isplate

-na iznos od 7,17 EUR od dana 18.9.2012. do isplate

-na iznos od 4,78 EUR od dana 20.9.2012. do isplate

-na iznos od 3,58 EUR od dana 20.9.2012. do isplate

-na iznos od 7,17 EUR od dana 19.10.2012. do isplate

-na iznos od 4,78 EUR od dana 31.10.2012. do isplate

-na iznos od 3,58 EUR od dana 31.10.2012. do isplate

-na iznos od 8,23 EUR od dana 9.11.2012. do isplate

-na iznos od 3,58 EUR od dana 9.11.2012. do isplate

-na iznos od 3,58 EUR od dana 9.11.2012. do isplate

-na iznos od 7,17 EUR od dana 12.11.2012. do isplate

-na iznos od 7,17 EUR od dana 13.11.2012. do isplate

-na iznos od 7,17 EUR od dana 14.11.2012. do isplate

-na iznos od 7,17 EUR od dana 15.11.2012. do isplate

-na iznos od 7,17 EUR od dana 16.11.2012. do isplate

-na iznos od 7,17 EUR od dana 19.11.2012. do isplate

-na iznos od 7,17 EUR od dana 20.11.2012. do isplate

-na iznos od 7,17 EUR od dana 21.11.2012. do isplate

-na iznos od 7,17 EUR od dana 22.11.2012. do isplate

-na iznos od 7,17 EUR od dana 23.11.2012. do isplate

-na iznos od 7,17 EUR od dana 30.11.2012. do isplate

-na iznos od 7,17 EUR od dana 4.12.2012. do isplate

s tim da zatezne kamate do 31.srpnja 2015. teku po stopi od 12% godišnje, od 1.kolovoza 2015. do 31.prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1.siječnja 2023. do 31.prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1.siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju u roku 15 dana isplati na ime naknade imovinske štete (izgubljene zarade) iznos od 3.007,14 EUR sa zateznim kamatama koje teku, kako slijedi:

-na iznos od 228,66 EUR od 6.veljače 2012. do isplate,

-na iznos od 230,52 EUR od 6.ožujka 2012. do isplate,

-na iznos od 272,44 EUR od 6.travnja do isplate,

-na iznos od 276,83 EUR od 6.svibnja 2012. do isplate,

-na iznos od 254,77 EUR od 6.lipnja 2012. do isplate,

-na iznos od 254,77 EUR od 6.srpnja 2012. do isplate,

-na iznos od 248,02 EUR od 6.kolovoza 2012. do isplate,

-na iznos od 212,00 EUR od 6.rujna 2012. do isplate,

-na iznos od 226,41 EUR od 6.listopada 2012. do isplate,

-na iznos od 212,00 EUR od 6.studenog 2012. do isplate,

-na iznos od 266,02 EUR od 6.prosinca 2012. do isplate,

-na iznos od 324,69 EUR od 6.siječnja 2013. do isplate,

s tim da zatezne kamate do 31.srpnja 2015. teku po stopi od 12% godišnje, od 1.kolovoza 2015. do 31.prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1.siječnja 2023. do 31.prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1.siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena.

IV. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu kojim je zahtijevao da mu tuženik u roku od 15 dana isplati:

a)na ime neimovinske štete i imovinske štete (tuđe njege i pomoći) iznos od 9.348,42 EUR sa zateznim kamatama od 2.ožujka 2012. do isplate,

b)na ime imovinske štete (troškova liječenja) iznos od 22,56 EUR sa zateznim kamatama tekućim na iznose kako slijedi:

-na iznos od 1,32 EUR od dana 2.2.2012. do isplate

-na iznos od 3,45 EUR od dana 20.9.2012. do isplate

-na iznos od 3,45 EUR od dana 31.10.2012. do isplate

-na iznos od 7,17 EUR od dana 19.11.2012. do isplate

-na iznos od 7,17 EUR od dana 9.11.2012. do isplate,

c)na ime imovinske štete (izgubljene zarade) iznos od 149,79 EUR sa zateznim kamatama tekućim na iznose kako slijedi:

-na iznos od 13,39 EUR od 6.veljače 2012. do isplate,

-na iznos od 13,39 EUR od 6.ožujka 2012. do isplate,

-na iznos od 12,33 EUR od 6.travnja do isplate,

-na iznos od 8,26 EUR od 6.svibnja 2012. do isplate,

-na iznos od 13,39 EUR od 6.lipnja 2012. do isplate,

-na iznos od 13,39 EUR od 6.srpnja 2012. do isplate,

-na iznos od 13,39 EUR od 6.kolovoza 2012. do isplate,

-na iznos od 13,40 EUR od 6.rujna 2012. do isplate,

-na iznos od 13,39 EUR od 6.listopada 2012. do isplate,

-na iznos od 7,61 EUR od 6.studenog 2012. do isplate,

-na iznos od 13,40 EUR od 6.prosinca 2012. do isplate,

-na iznos od 13,40 EUR od 6.siječnja 2013. do isplate,

d)počevši od 15.studenog 2013. s osnove imovinske štete zbog izgubljene zarade mjesečnu rentu u iznosu od 640,39 EUR najkasnije do 5-og u mjesecu za tekući mjesec zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 6-og u mjesecu pa do isplate,

e)zakonske zatezne kamate na iznos od 10.000,00 EUR dosuđen u toč. I.a) za razdoblje od 20.ožujka 2012. do 17.siječnja 2013. te na iznos od 560,00 EUR dosuđen u toč. I.b) za razdoblje od 20.ožujka 2012. do 26.travnja 2012.

V. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 3.172,00 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 23.travnja 2026. pa sve do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena.

Obrazloženje

1.Tužitelj je 15.1.2015. ovom sudu podnio tužbu radi naknade neimovinske i imovinske štete u ukupnom iznosu od 175.950,89 kuna (150.000,00 kuna neimovinska šteta i tuđa njega i pomoć; 2.150,00 kuna troškovi liječenja; 23.800,89 kuna izgubljena zarada) te radi plaćanja rente ubuduće u iznosu od 4.825,03 kuna. Tužba se činjenično temelji na tome: da je tužitelj ozlijeđen 17.1.2012. u prometnoj nezgodi koju je prouzročio tuženikov osiguranik; da je zadobio ozljede zbog kojih je pretrpio neimovinsku štetu te imovinsku štetu (tuđa njega i pomoć, troškovi liječenja, izgubljena zarada); da mu je HZMO rješenjem od 25.9.2013. utvrdio opću nesposobnost za rad i priznao pravo na razmjerni dio invalidske mirovine (761,42 kuna) počev od 27.11.2012. s tim da mu mirovina od 1.1.2013. iznosi 770,88 kuna, a od 1.7.2013. 778,55 kuna; da mu je 15.11.2013. otkazan ugovor o radu; da je nakon završetka bolovanja 5.12.2012. u 2013. primao prosječno 5.603,58 kuna mjesečno pa da gubi zaradu od 4.825,03 kuna mjesečno.

2.Tuženik se u odgovoru na tužbu protivio tužbi i u bitnom naveo: da priznaje osnovu odgovornosti, a osporava visinu tužbenog zahtjeva; da je tužitelj u nezgodi zadobio lakšu povredu, a na dan nezgode je već imao opsežne degenerativne promjene i od bolova u kralježnici se liječio i prije nezgode; da tužitelj nije trebao biti toliko dugo na bolovanju; da umirovljenje nije vezano uz predmetnu nezgodu.

3.Sud je u dokaznom postupku izveo dokaz pregledom cjelokupne pisane dokumentacije u spisu koja će biti navedena u nastavku obrazloženja, spisa Općinskog radnog suda u Zagrebu br. Pr-453/2014, vještačenjem po vještacima dr. Miru Jurinoviću, dr. Marinku Ercegu, dr. Sanji Batina, dr. JGN i Anisiji Bešlić.

3.1.Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

4.Među strankama je sporna visina štete te s tim u vezi činjenice (vezane uz umirovljenje i radni odnos) koje su bitne za određivanje visine štete nastale tužitelju.

4.1.U ovom postupku mjerodavne su niže citirane odredbe Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje: ZOO).

5.U postupku je utvrđeno sljedeće:

Kao posljedice ozljeđivanja (trzajna ozljeda vrata) kod tužitelja su, prema pisanim nalazima i mišljenjima vještaka dr. Jurinovića (neurokirurga) i dr.Ercega (ortopeda) usuglašenim na ročištu od 16.9.2021. i u zajedničkom pisanom očitovanju od 5.2.2024. te prema mišljenju vještakinje dr. Batina (psihijatra), nastali:

a)bolovi jakog intenziteta 4 dana, srednjeg intenziteta 3 tjedna te blagog intenziteta 3 mjeseca;

b)trajno umanjenje životnih aktivnosti od 12,5% (zbog ograničenja pokretljivosti vratne kralježnice) koje se očituje reduciranoj sposobnosti za fizička opterećenja i rad u nefiziološkim položajima tijela i češćem zamaranju;

c)potreba za pružanjem tuđe njege i pomoći je postojala 1 tjedan 2 sata dnevno te 1 tjedan 1 sat dnevno, a nakon otpusta iz splitske bolnice 5.4.2012. poslije operacije 1 tjedan 3 sata dnevno te 2 tjedna 2 sata dnevno;

d)primarni strah jakog intenziteta 1 minutu, sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju od 4 dana (koji se reaktivirao 2 dana prije i 2 dana poslije operativnog zahvata na vratnoj kralježnici), sekundarni strah srednjeg intenziteta u trajanju od 4 tjedna, te sekundarni strah blagog intenziteta u trajanju od 3 do 4 mjeseca; e)naruženost u blagom stupnju zbog poslije-operacijskog ožiljka na vratu f)neugodnosti tijekom liječenja kao što su nošenje okovratnika, rendgensko zračenje, hospitalizacija, kontrolni pregledi specijalista, fizikalna terapija.

Vještak dr. Erceg je u pisanom nalazu od 28.7.2020. (list 294-295) naveo da je ova ozljeda u prometnoj nezgodi sigurno doprinijela potrebi za operacijom vratne kralježnice (s tim da je samo jedan od tri neurokirurga koji su pregledavali tužitelja smatrao da postoji potreba za operacijom) pa stoga je ovaj sud mišljenja da tužitelju pripada pravo na tuđu pomoć i njegu i nakon operacije.

Na mišljenje dr. Jurinovića, dr.Ercega i dr. Batina stranke nisu imale primjedbi nakon dostave pisanog očitovanja vještaka od 5.2.2024. Doduše, tuženik jest u podnesku od 16.10.2024. naveo da vještaci Jurinović i Erceg nisu imali na raspolaganju vještvo vještaka medicine rada pa da bi bio kontradiktoran njihov zaključak u pogledu prethodnih tegoba tužitelja i utjecaja na stanje vratne kralježnice nakon nesreće. Međutim, tuženik nije izrijekom osporavao točnost i pravilnost zaključka vještaka o gore taksativno navedenim posljedicama ozljeđivanja pa utoliko ovaj sud zaključuje da tuženik ne prigovara nalazu ovih vještaka i zato ovaj sud njihove nalaze i mišljenja prihvaća kao vjerodostojne dokaze.

5.1.Vještakinja medicine rada dr. Marija Muše Danielov je u pisanom nalazu i mišljenju od 8.12.2022. navela da istegnuće vratne kralježnice (laka ozljeda) bez trajnih posljedica i bez dokazanog funkcijskog oštećenja (nema nalaza akutne EMNG slike) ne može biti uzrok opće radne nesposobnosti te da nije utemeljena na pravilima struke paušalna ocjena vještaka mirovinskog osiguranja o općoj radnoj nesposobnosti uzrokovanoj 100% ozljedom izvan rada.

Tužitelj je imao prigovora na mišljenje ove vještakinje koja je dopunski saslušana te je na ročištu 29.1.2025. navela kako slijedi: da nakon uvida u dopunski nalaz i mišljenje vještaka neurokirurga i ortopeda i prigovora tužitelja u cijelosti ostaje kod svog nalaza i mišljenja da istegnuće mišića vratne kralježnice ne može biti uzrok umirovljenja tužitelja zbog profesionalne ili opće nesposobnosti za rad; da je netočna tvrdnja vještaka neurokirurga i ortopeda koju tužitelj ponavlja da se "pregledom e- zdrav. kartona tužitelj prije štetnog događaj nije liječio niti žalio na tegobe koje bi ga svakodnevno ograničavale" jer je u zdravstvenom kartonu u svibnju još 2008. upisana šifra dijagnoze bolesti M54 i M51, a od svibnja 2011. do listopada 2011. 6 mjeseci bio na bolovanju sa šifrom bolesti M54 i M51.1 koja označava degenerativnu bolest kralježnice vrata i leđa s prolapsom diska i radikulopatijom uz šifru M17 koja označava degenerativnu bolest oba koljena; da je obiteljski liječnik pri slanju tužitelja na ocjenu radne sposobnosti u sustavu mirovinskog osiguranja u svom obrascu 1 IN glavnu dijagnozu upisao dijagnozu M50.1 (bolest diska vratne kralježnice) upravo onu zbog koje je tužitelju bio indicirano operativno liječenje u ožujku 2012. nakon predmetne ozljede u prometu; da je tužitelju pri utvrđivanju i ocjeni tjelesnog oštećenja od 30% u sustavu mirovinskog osiguranja u rujnu 2015. kao uzrok navedena bolest sa šifrom dijagnoze M 50 stanje poslije operacije prolapsa diska; da tvrdnja vještaka neurokirurga i ortopeda "da nije bilo trzajne ozljede vrata ne bi bilo kasnije operacije kralježnice" je medicinski bez ikakvog utemeljenja pa bi se temeljeno na cjelokupnoj medicinskoj dokumentaciji u spisu moglo reći da je tužitelj imao zdravu vratnu kralježnicu, nakon trzajne ozljede vrata ne bi bilo kasnije operacije kralježnice, što je poznata medicinska činjenica jer ta vrsta ozljede u pravilu ne ostavlja trajne posljedice na radnu sposobnost; da joj je nejasno temeljem koje su objektivne dijagnostičke pretrage vještaci utvrdili akutnu ozljedu međukralježničkog diska kad tijekom cijelog perioda neposredno nakon ozljeđivanja, a niti prije operativnog zahvata nije napravljena EMNG pretraga obje ruke koja bi objektivno isključila ili dokazala i razlučila akutnu ozljedu vratnih korijena živaca od kronične bolesti istih; da laka ozljeda kralježnice nije i ne može biti indikacija za operaciju kralježnice niti je to bilo gdje navedeno u cjelokupnoj medicinskoj dokumentaciji; da je indikacija za operaciju bila bolest vratnog međukralježničkog diska i njegov prolaps s posljedičnom radikulopatijom; da je sukladno Pravilniku o spec. usavršavanju dr. med., Uredbi o med. vještačenju u sustavu zdrav. i mirov. osiguranja i Pravilniku o postupku utvrđivanja i priznavanja ozljeda na radu, a i završenom poslijediplomskom tečaju te problematike utvrđivanje uzročno-posljedične veze isključivo ovlast vještaka spec. med. Rada; da se ozljede i posljedice ozljeda u sustavu zdravstvenog i mirovinskog osiguranja priznaju temeljem čl. 34., 35., 36., 37., 53., 54. i 55. Pravilnika, a nikako paušalnom i subjektivnom tvrdnjom tužitelja što je posljedica ozljede, a što bolesti; da posljedica ozljede nije atak kronične bolesti ili stečene predispozicije zdravstvenog stanja koje za posljedicu mogu imati bolest prema čl. 66 i 67 ZOZO, a što je slučaj kod tužitelja; da njezini zaključci o oštećenju funkcije vertrebralnog segmenta su jednaki zaključcima vještaka revizora Ministarstva rada, ali se bitno razlikuju u odnosu uzroka smanjenja te funkcije, niti su revizori pravilno razgraničili uzroke, a niti ih utemeljeno obrazložili što im je bila obveza prema Uredbi; da sukladno gore navedenim pozitivnim zakonskim propisima vrsta ozljede koju je tužitelj zadobio u prometu nema utjecaja na radnu sposobnost i nema priznat institut ozljede na radu u sustavu zdravstvenog osiguranja prema podacima iz spisa; da je pravilno utvrđeno u rješenje HZMO Središnji ured ZG da je kod tužitelja zbog bolesti 27.11.2012. utvrđena prof. nesposobnost za rad uz kontraindikacije (teški fizički poslovi, dugotrajni nefiziološki položaj kralježnice i rad na visini), dok je nepravilno utvrđenje samostalnog revizora mirovinskog sustava da od 27.3.2013. postoji opća nesposobnost za rad i da joj je uzrok 100% ozljeda u prometu izvan rada bez drugog utemeljenog obrazloženja; da u spisu nema podataka da bi prije 2012. tužitelj išao pred neku komisiju na takvu ocjenu radne sposobnosti; da bi u slučaju teške trzajne ozljede vrata kod osobe za koju nema morfološki utvrđenih znakova degenerativne bolesti kralježnice iznimno moglo doći do iskliznuća diska, ali to treba dokazati objektivnom medicinskom dokumentacijom; da ako ima morfološki utvrđenih znakova degenerativne bolesti, onda bi sve trajne posljedice ovakvog tipa ozljede bile samo one koje proizlaze iz degenerativne bolesti kralježnice; da trzajna ozljeda vrata nipošto ne može dovesti ni do opće ni do profesionalne nesposobnosti nego samo do privremene nesposobnosti i to do najviše do 2 mjeseca; da joj je poznata jedino šifra trzajne ozljede po MKB, a nije joj poznato je li postoji nekakva dodatna klasifikacija pojedinih vrsta težine te ozljede.

5.2.Nakon dopunskog saslušanja, tužitelj je prigovarao mišljenju vještakinje dr. Marije Muše Danielov. Ovaj sud je mišljenja kako tužitelj svojim navodima nije doveo u pitanje pravilnost danog mišljenja vještakinje koja je dosta detaljno, pozivom na relevantne odredbe propisa, objasnila zašto je nepravilna odluka nadležnog tijela HZMO o umirovljenju tužitelja. I ovom sudu, koji nema stručnih medicinskih znanja, zvuči logično objašnjenje vještakinje da trzajna ozljeda vrata zadobivena u prometnoj nezgodi nije ozljeda takve naravi da bi imala za posljedicu opću radnu nesposobnost i umirovljenje, a ne treba pritom zaboraviti općepoznatu činjenicu da se u Hrvatskoj olako određuju umirovljenja, a pogotovo ako je riječ o osobi koja je pri kraju radnog vijeka. Stoga, ovaj sud prihvaća nalaz i mišljenje vještakinje dr. Marije Muše-Danielov kao vjerodostojan i stručno utemeljen dokaz iz sljedećih razloga:

Prvo, vještakinja je specijalist medicine rada, tj. upravo one struke koja je prema pozitivnim propisima nadležna za ocjenu uzročno-posljedične veze između ozljede i radne sposobnosti. Vještaci neurokirurg i ortoped nadležni su za ocjenu kliničke slike i indikacije za operaciju, ali ne i za ocjenu radne sposobnosti kao mješovite pravno- medicinske kategorije.

Drugo, vještakinja je svoje mišljenje utemeljila na objektivnoj medicinskoj dokumentaciji iz spisa, tj. zdravstvenom kartonu tužitelja koji pokazuje dijagnoze M54 i M51 već od 2008. godine te šestomjesečno bolovanje zbog degenerativne bolesti kralježnice od svibnja do listopada 2011., dakle prije predmetne prometne nesreće. Treće, neosporna je činjenica da se tužitelj nakon operacije vratio na posao te radio neprekidno još cca deset mjeseci. Ta okolnost sama po sebi isključuje zaključak da je operacija uzrokovala radnu nesposobnost i prekida pretpostavljeni "uzročni lanac ozljeda–operacija–umirovljenje" na koji se tužitelj poziva.

Četvrto, suprotstavljeno mišljenje vještaka kliničara (da je trzajna ozljeda bila "okidač" za razvoj simptoma i operaciju) ne dovodi u pitanje mišljenje vještakinje jer se tiče različitog pitanja. Klinički vještaci obrazlažu razloge operacije, dok je predmet vještačenja vještaka medicine rada uzrok umirovljenja. Ta su pitanja srodna, ali nisu istovjetna, što tužiteljevi prigovori ne razlikuju.

Peto, tužiteljevi prigovori nisu potkrijepljeni dokazom da trzajna ozljeda lake naravi, bez objektivno utvrđenog akutnog neurološkog oštećenja (bez elektromioneurografskog nalaza koji bi dokazao akutnu ozljedu živčanih korijena), može sama po sebi, neovisno o prethodnoj degenerativnoj bolesti, uzrokovati opću radnu nesposobnost.

Stoga, ovaj sud zaključuje da uzrok umirovljenja tužitelja nije prometna nesreća od 17.1.2012., već prethodna i objektivno dokumentirana degenerativna bolest kralježnice.

5.3.U odnosu na navode tužitelja kojima se poziva na odluku Europskog suda za ljudska prava (Gashi protiv Hrvatske br. 32457/05) prema kojoj bi greške ili propusti državnih tijela trebale ići u korist pogođenih osoba, osobito ako se time ne dovodi u pitanje kakav drugi suprotstavljeni privatni interes, odnosno da rizik svake greške što ju napravi državno tijelo trebala bi snositi država, a propusti se ne smiju ispravljati na štetu dotičnoga građanina, za navesti je sljedeće. U konkretnom slučaju bi greškom HZMO-a (državnog tijela) bio doveden u pitanje tuženikov suprotstavljeni pravni interes (jer bi morao plaćati izgubljenu zaradu tužitelja koji je neosnovano umirovljen) pa ta odluka nije primjenjiva na ovaj predmet.

Isto tako, glede stajališta tužitelja da načelo "dobrog upravljanja" ne bi trebalo sprječavati vlast odnosno državu da ispravi povremene pogreške, međutim, potreba da se isprave ranije pogreške ili propusti države ne bi se trebala nesrazmjerno miješati u novo pravo koje je pojedinac stekao u dobroj vjeri, oslanjajući se na legitimnost djelovanja javne vlasti, treba reći da je tužitelj greškom HZMO-a stekao pravo na mirovinu prije 65.godine i to mu pravo nitko ne oduzima, ali to ne znači da bi zbog te greške državnog tijela trebao dobiti dodatna prava (na isplatu izgubljene zarade jer je ranije nezakonito umirovljen) nauštrb drugih privatnih subjekata (tuženika).

Inače, treba reći da je Europski sud za ljudska prava u nizu svojih odluka (odluka br. 49429/99 od 24.11.2005. Capital banka AD v. Bulgaria; odluka br. 43578/98 od 28.4.2005. I.D. v. Bulgaria; odluka br. 72034/01 od 31.7.2008. Družstevni založna pria and others v. Czech Republic; odluka br. 11761/85 od 28.6.1990. Obermeier v. Austria; odluka br. 20641/92 od 17.12.1996. Terra Woningen B.V. v. Netherlands), a koje su javno dostupne i putem interneta, zauzeo pravni stav da subjekt, koji nije sudjelovao u određenom upravnom postupku ili mu nije bilo omogućeno da sudjeluje u tom postupku, nije vezan odlukom donesenom u tom postupku. I Ustavni sud RH je u svojoj odluci br. U-III-350/2006 od 20.5.2008. zauzeo istovjetan stav. S obzirom na to, ovaj sud je mišljenja da sud nije beziznimno vezan odlukom (o umirovljenju) donesenom u upravnom postupku i da istu tuženik može osporavati u situaciji kad nije sudjelovao u tom upravnom postupku.

5.4.Tužitelju je, prema dopisu Hidroelektra mehanizacija d.d. u stečaju od 27.1.2025., radni odnos prestao sporazumom 14.10.2013., a tužitelj je u predmetu br. Pr- 453/2014 ishodio pravomoćnu presudu za isplatu razlike neisplaćenog dijela plaće i terenskog dodatka za 2011., 2012. i 2013. Nadalje, navedeno je da pravo na otpremninu nije bilo regulirano sporazumom.

5.5.Glede izgubljene zarade, tužitelj je bio na bolovanju u periodu od 17.1.2012. do 4.12.2012. Tužitelj je prije ozljeđivanja u mjesecima listopad, studeni i prosinac 2011. imao puni fond sati te je izračunata prosječna neto plaća od 4.157,49 kuna. Neto izgubljena zarada tužitelja za vrijeme dok je bio na bolovanju iznosi 22.657,29 kn, tj. nakon konverzije 3.007,14 EUR, odnosno po mjesecima (počevši od siječnja 2012. do prosinca 2012.) kako slijedi: 228,66 EUR, 230,52 EUR, 272,44 EUR, 276,83 EUR, 254,77 EUR, 254,77 EUR, 248,02 EUR, 212,00 EUR, 226,41 EUR, 212,00 EUR, 266,02 EUR, 324,69 EUR.

Nakon što je tužitelju završilo bolovanje, vratio se raditi sve do dana 15.11.2013. kada mu je prestao radni odnos te je umirovljen dana 16.11.2013. Razlika između plaće koju bi tužitelj primio da je nastavio raditi i mirovine koju je primao do dana 2.11.2017. (kad bi bio umirovljen zbog navršenih 65 godina) iznosi 194.316,20 kn, odnosno 25.790,19 EUR.

Sve navedeno je vidljivo iz nalaza i mišljenja vještak financijske struke Anisije Bešlić.

5.6.Tužitelj je predložio dopunu financijskog vještačenja na način da vještakinja izračuna: a) gubitak zarade na temelju očekivano uvećane prosječne plaće, dakle plaće koja bi na jednaki način očekivano rasla upravo zbog prosječnog godišnjeg porasta plaća (jer da je za očekivati da bi se u 4 godine trend porasta plaće odrazio i na plaću tužitelja); b) gubitak u zaradi nakon 2.11.2017. odnosno gubitak u zaradi kao razlike mirovine koju bi primao da je nastavio radni odnos i invalidske mirovine koju prima.

Vještakinja je u pisanom očitovanju navela: da se obratila stečajnom upravitelju Hidroelektra mehanizacija d.d. u stečaju te zatražila plaće usporednih radnika za period počev od plaće za 11/2013 do zaključno isplaćene plaće za 10/2017; da je stečajni upravitelj nju obavijestio da nema nikakvu dokumentaciju oko isplata plaće za usporedne radnike te iz tog razloga nije u mogućnosti udovoljiti zahtjevu vještaka; da sve izračune koji se od njega traže može temeljiti isključivo na osnovu vjerodostojne dokumentacije i egzaktnih podataka te se iz tog razloga vještak ne može u svome izračunu upuštati u projekcije i simulacije očekivanih porasta plaće; da je za eventualni izračun mirovine potrebno je kontaktirati nadležnu službu Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje koja je jedino ovlaštena izračunati mirovinu sukladno zakonskim propisima, a na temelju podataka o isplaćenim plaćama za svakog pojedinog radnika (budućeg umirovljenika).

Tužitelj je na ročištu 9.3.2026., u svezi netom navedenog pisanog očitovanja vještakinje, naveo da se u presudi Općinskog radnog suda u Zagrebu br. Pr-453/14 isplate odnose i na kolovoz i rujan 2013. što utječe na visinu prosječne plaće isplaćene 3 mjeseca prije odlaska tužitelja u invalidsku mirovinu pa je vještakinja trebala na temelju ovakvih podataka u spisu izvršiti korekciju izračuna u tablici 5. vještačenja.

Ovaj sud je mišljenja kako je ovaj prijedlog/prigovor zapravo bespredmetan budući da ovaj sud prihvaća mišljenje vještakinje medicine rada pa utoliko tužitelja ionako ne pripada izgubljena zarada nakon 16.11.2013., tj. nakon odlaska u mirovinu. Isto vrijedi i za tužiteljeve prigovore koji se tiču projekcija rasta plaće da je kojim slučajem nastavio raditi nakon 15.11.2013. Osim toga, treba reći da tužitelj pogrešno smatra da bi po nekom redovnom tijeku stvari njemu plaća rasla i nakon 15.11.2013. Naime, iz javno dostupnog sudskog registra je vidljivo da je nad tužiteljevim poslodavcem otvoren stečaj 17.9.2019. (uz prethodno pokretanje postupka utvrđivanja pretpostavki za otvaranje stečajnog postupka 15.2.2019.) te je osim toga u parnici br. Pr-453/14 tužiteljev poslodavac u odgovoru na tužbu (list 468-469) tvrdio da je plaću umanjio za 10% zbog teške ekonomske situacije. Dakle, navedena dva detalja upućuju na to da nije izgledno da bi tužitelju plaća rasla nakon 15.11.2013.

6.S obzirom na navedeno pod točkom 5. o svim posljedicama predmetnog ozljeđivanja tužitelja, ispunjeni su uvjeti iz odredbe čl.1100.ZOO-a te bi tužitelju pripadala pravična novčana naknada u iznosu od 10.000,00 EUR zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje. Prilikom određivanja pravične novčane naknade uzeti su u obzir Orijentacijski kriteriji Vrhovnog suda RH od 29.11.2002. te njihova izmjena od 15.6.2020., kao i inflatorna zbivanja u međuvremenu.

Zatezne kamate na iznos od 10.000,00 EUR su dosuđene od 18.1.2013. do isplate sukladno čl.29.st.1. u vezi s čl.1103.ZOO-a. Naime, s obzirom da je zdravstveno stanje tužitelja ustaljeno protekom 12 mjeseci od ozljede (prema mišljenju vještaka od 5.2.2024.), tj. 17.1.2013. tuženik je u zakašnjenju s plaćanjem pravične novčane naknade od 18.1.2013. Utoliko nije za tijek zateznih kamata relevantan odštetni zahtjev od 29.2.2012. za kojeg tuženik priznao da ga je primio 15.3.2012. (list 103- 105).

6.1.Što se tiče tuđe njege i pomoći, tužitelju je ista sveukupno bila potrebna 70 sati. S obzirom na to da recentna sudska praksa (ŽS Split: Gž-491/2025) prihvaća cijenu od 8,00 EUR za sat pružanja tuđe pomoći i njege (prema potvrdama Doma za starije i nemoćne osobe Lovret), to se dobije iznos od 560,00 EUR (70 x 8) pa je taj iznos temeljem čl.1095.st.1.ZOO dosuđen tužitelju.

Na dosuđeni iznos od 560,00 EUR zatezne kamate su temeljem čl.29.ZOO dosuđene od 27.4.2012. do isplate sukladno traženju jer je pružanje tuđe pomoći i njege dovršeno 26.4.2012. (3 tjedna nakon otpusta iz splitske bolnice 5.4.2012.) pa je tog dana dospjelo to potraživanje.

6.2.Glede troškova liječenja, iz dostavljenih karata i potvrda (list 52-59) proizlazi da je tužitelj imao opravdane putne troškove radi odlazaka u medicinske ustanove (koji odlasci su dokumentirani nalazima i ispravama o provedenim fizikalnim terapijama) u ukupnom iznosu od 1.995,00 kuna (264,78 EUR) pa je temeljem čl.1095.st.1.ZOO tužitelju dosuđen taj iznos.

Na pojedine iznose koji tvore tu glavnicu, a navedeni su u izreci, teku temeljem čl.29. u vezi s čl.1086.ZOO zatezne kamate od nastanka troška do isplate.

Preostali iznos (22,56 EUR) potraživan iz ove osnove nije tužitelju dosuđen jer: iznos od 10,00 kuna plaćen 2.2.2012. se odnosi na neko uvjerenje izdano od katastra pa nije jasna povezanost tog troška s ovim sporom; u dane 20.9.2012. i 31.10.2012. tužitelju su nastali troškovi od po 36,00 kuna (a ne 62,00 kune); iznosi od po 54,00 kune u dane 9.11.2012. i 19.11.2012. su očito duplicirani jer su za te dane već priznati troškovi u tom iznosu.

6.3.U pogledu izgubljene zarade tužitelju za vrijeme dok je bio na bolovanju pripada ista temeljem čl.1095.st.1.ZOO u iznosu od 3.007,14 EUR, odnosno po mjesecima iznose navedene u izreci pod točkom III.

Na te iznose teku temeljem čl.29. u vezi s čl.1086.ZOO zatezne kamate od prvog dana nakon isplate umanjene plaće do isplate.

6.4.S obzirom na iznose dosuđene tužitelju i postavljeni tužbeni zahtjev (vidi toč.1.), isti je odbijen u pogledu više traženih iznosa neimovinske i imovinske štete pobliže specificiranih u točki IV. izreke, kao i za više tražene zatezne kamate jer u tom razdoblju tuženik nije bio u zakašnjenju.

7.Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154.st.2.Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 155/23, 146/25, dalje: ZPP) i na odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" 138/23, dalje: OT). S obzirom na postavljeni rentni zahtjev, činjenicu da bi tužitelj bio umirovljen zbog dobi 2.11.2017. te odredbu čl.36.ZPP, vrijednost predmeta spora u ovoj parnici je 407.552,33 kuna [(4 x 12 x 4.825,03) + 175.950,89 kn] tj. 54.091,49 EUR. Kako je tužitelju dosuđeno 13.831,92 EUR (26% uspjeha u pogledu visine zahtjeva), a bila je sporna i osnova tužbenog zahtjeva, tužitelj je ukupno uspio 63%, a tuženik 37% pa bi tuženik tužitelju trebao naknaditi 26% troška koji mu je nastao.

7.1.Tužitelju je priznat sljedeći trošak: po 500 bodova za sastav odštetnog zahtjeva, tužbe, podnesaka od 1.7.2021., 18.10.2024., te za ročišta od 20.10.2016., 16.10.2017., 20.2.2020., 4.6.2020., 16.9.2021., 29.1.2025., 11.6.2025., 9.3.2026., 50 bodova za ročišta od 6.7.2021. i ročište za objavu, što zbrojeno, pretvoreno u EUR i iznosi 12.200,00 EUR. No, sukladno uspjehu, tužitelju je dosuđeno 26% od tog iznosa tj. 3.172,00 EUR.

Na iznos troška teku zatezne kamate od presuđenja do isplate temeljem čl.151.st.3.ZPP.

7.2.Tužitelju nije priznat, sukladno čl.155.st.1.ZPP, sljedeći trošak: podnesaka od 19.10.2016. i 16.10.2017. zato jer su isti predani dan prije ročišta, odnosno na ročištu te su mogli biti izloženi usmeno na ročištu; podneska od 27.2.2019. kojim se obavještava sud o besplatnoj pravnoj pomoći odobrenoj tužitelju; podneska od 8.6.2025. budući da tužitelj nije uspio s prigovorima na nalaze vještaka iznesenim u tom podnesku. Također mu nije priznat trošak vještačenja i sudskih pristojbi budući da te troškove nije ni imao jer mu je priznata besplatna pravna pomoć.

U Splitu, 23.travnja 2026.

S U D A C

Joso Puljić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi ovom sudu elektroničkom komunikacijom ili u 3 primjerka (čl.106.a st.5.ZPP), a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

-pun.tužitelja

-pun.tuženika