Republika Hrvatska

Općinski sud u Zadru

Ulica Plemića Borelli 9,

Poslovni broj P-1947/2024-27

U  I M E R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sutkinji toga suda Maji Nevešćanin u pravnoj stvari tužitelja O (Mile) Proroković, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po Zlatku Jurlina, odvjetnik u Zadru, protiv tužene ad.1. REPUBLIKA HRVATSKA, zastupana po zakonskom zastupniku Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru, Građansko-upravni odjel i ad. 2. OV. K, [adresa], 164 Centre Ave 3N; New Rochelle, osobno i kao nasljednike (sin) upisanoga OVMN, [adresa], nakon održane glavne i javne rasprave 26. ožujka 2026. godine, u nazočnosti tužitelja osobno i zamjenika punomoćnika, i zz tužene, po objavi 23. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I.1. Utvrđuje se da je tužitelj P (Mile) Proroković, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], suvlasnik udjela od 1517/2618 dijela uknjiženog na ime tuženika ad.1. na nekretnini oznake:

- kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], naziva Nisnki Stanovi-Pro, u naravi šuma površine 1517 m2, oranica površine 1101 m2, ukupne površine 2618 m2.

2. Tuženik ad.1 je dužan priznati i ujedno trpjeti upis prava suvlasništva tužitelja na predmetnoj nekretnini, za suvlasnički udio od 1517/2618 dijela.

3. Utvrđuje se da je tužitelj P (Mile) Proroković, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], suvlasnik udjela od 1101/2618 dijela uknjiženog na ime tuženika ad.2. na nekretnini oznake:

- kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], naziva Nisnki Stanovi-Pro, u naravi šuma površine 1517 m2, oranica površine 1101 m2, ukupne površine 2618 m2.

4. Tuženik ad.2. je dužan priznati i ujedno trpjeti upis prava suvlasništva tužitelja na predmetnoj nekretnini, za suvlasnički udio od 1101/2618 dijela.

II. Nalaže se tuženiku da naknadi parnični trošak tužiteljici u iznosu od 2.379,64 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude pa do isplate, sve sukladno članku 29. ZOO-a, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je stvarni izvanknjižni vlasnik i posjednik nekretnine čest. br. 1538 k. o. [katastarska općina], naziva Ninski Stanovi-Pro, u naravi šuma površine 1517 m2, oranica površine 1101 m2, ukupne površine 2618 m2.

1.1. Tužitelj da je temeljem rješenja Županijskog suda u Zagrebu, posl. broja Gž- 1618/2021, kojim je potvrđeno Rješenje ovog suda posl. broj R1-265/2013, utvrdio pravo suvlasničkog udjela od 1101/2168 dijela predmetne nekretnine a na kojem dijelu je u zk. ulošku [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i danas upisan njegov otac pok. OVM. Nastavno, tužitelj da je u naravi stvarni vlasnik i posjednik za cijelo predmetne nekretnine, bez obzira što je u spomenutom zk. ulošku za suvlasnički udio od 1517/2618 dijela je upisan tuženika ad.1., te takvo zk. stanje ne odgovara stvarnom stanju, te da je predmetna nekretnina u vlasništvu i posjedu obitelji OVM generacijski. O činjenici posjeda nekretnine govori i povijest posjeda gdje su evidentirani posjednici upravo L, te prednik predlagatelja njegov otac pok. J, a koja nekretnina obitelji tužitelja generacijski služi za ispašu stoke, te je ista u cijelosti ograđena dijelom suhozidom, dijelom žičanom ogradom.

1.2.Tužitelj da je preko svojih pravnih prednika, predmetnu nekretninu stekao dosjelošću temeljem odredbi čl. 28. ZOVO-a, jer su kako on tako i njegovi pravni prednici bili u kvalificiranom posjedu za vrijeme važenja ovog propisa od 08.10.1991 do 31.12.1996. te odredbe čl.159. ZV (NN 91/1996) jer su bili u kvalificiranom posjedu u vremenu od 01.01.1997, pa sve do danas. Naime, prema odredbi čl. 388. st. 1. ZV-a/1996), stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava od stupanja na snagu Zakona prosuđuju se prema njegovim odredbama, ako prijelaznim i završnim odredbama ili posebnim zakonom nije drukčije određeno, dok je stavkom 2. istog članka određeno da se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ovog Zakona prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka, stavak 4. članka 388. ZV-a/1996 u rok za stjecanje dosjelošću nekretnine koje su na dan 08.10.1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, računa se i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana. Članak 388 st. 4/1996 ZV-a ukinut je odlukom Ustavnog suda RH od dana 17.11.1999., ali se primjenjuje u slučajevima kada su vlasnici stekli pravo vlasništva dosjelošću na predmetnim nekretninama temeljem toga članka prije 14.12.1999. U predmetnom slučaju prednik predlagatelja njegov otac J, a prije njega KV pok. OV koji je brat od tužiteljeva djeda, su praktički oduvijek u poštenom posjedu predmetne nekretnine, te su kako oni, a tako i predlagatelj predmetnu nekretninu stekli netom prije rečenog propisa jer su u posjedu svakako više od potrebnih 40 godina do dana 14.12.1999.

1.3. Tužitelj predmetnu nekretninu da posjeduje kao samostalni posjednik nakon smrti oca, te tužiteljeva braća i sestre, istom ne osporavaju posjed, nikada ga nisu smetali u posjedu, a niti mu bilo tko kako od njih, a tako niti od trećih osoba nije osporavano vlasništvo na predmetnoj nekretnini. Budući da upis u zemljišnim knjigama na utuženim nekretninama ne odgovara stvarnom stanju, te uzimajući u obzir da tužitelj nema ispravu podobnu za upis utužene nekretnine u zemljišne knjige na svoje ime i u svoje vlasništvo za cijelo, to predlaže kao u izreci.

2. U odgovoru na tužbu tužena se protivi u cijelosti postavljenom tužbenom zahtjevu i navodima iz tužbe kao neosnovanim. Prvenstveno se ističe kako se Republika Hrvatska na predmetnoj čest. zem. upisala kao suvlasnica u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], a u kojem postupku je sudjelovao tužitelj kao stranka, zastupana po punomoćniku, odvjetniku, što je razvidno iz priloženog zapisnika ovog suda zk. odjela sastavljenog povodom preoblikovanja zemljišne knjige za k.o. [adresa] 29. travnja 2005. Napominje se kako prethodno naznačenim zapisnikom nije odlučeno o predmetnoj čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], ali se ista nalazi u istom popisnom listu broj 276, dio II za k. o. [katastarska općina], te se na ročištu održanom 29. travnja 2005 raspravljalo i o predmetnoj čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Uvidom u upisnike ovog odvjetništva nije evidentirano da je tužitelj nakon zatvaranja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] izjavio prigovor na rješenje kojim je formirana čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], niti da je evidentirana tužba za ispravak na završno rješenje u obnovi zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], dok iz sadržaja tužbe kao i iz tužbenog zahtjeva proizlazi da tužitelj ne podnosi tužbu za ispravak već tužbu za utvrđenje. Prema pravnom shvaćanju Županijskog suda u Zadru, Građanskog odjela broj: 1. Su: 86/2013-2 od 21. veljače 2013. rješenje doneseno u završenom postupku obnove zemljišne knjige veže sve stranke koje su sudjelovale u tom postupku, a nisu protiv rješenja izjavile žalbu, odnosno podnijele tužbu za ispravak u smislu čl. 197. Zakona o zemljišnim knjigama pa tužbeni zahtjev valja odbiti. Dakle prema gore navedenom pravnom shvaćanju, tuž itelj je trebao podnijeti tužbu za ispravak u daljnjem roku od 3 godine od donošenja završnog rješenja u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], a što a što tužitelj nije učinio, već 11. rujna 2024. podnosi predmetnu tužbu radi utvrđenja prava vlasništva predmetne za cijelo. Kako je jasno da tužitelj nije podnio tužbu za ispravak, jasno je da ovaj tužbeni zahtjev radi utvrđenja prava vlasništva prema gore navedenom pravnom shvaćanju treba odbiti. Isti stav zauzeo je Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojim zaključcima broj Su-IV-246/15 od 17. rujna 2015. zauzetim na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanom 16. i 17. rujna 2015. u Šibeniku broj: Su-IV-246/2015. U tom pogledu se ukazuje i na presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 919/2018 od 1. veljače 2023.

2.1. Isto tako podredno se navodi da bi tijekom postupka bilo potrebno utvrditi jesu li ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću. Predmetna činjenica je odlučna za rješavanje u ovoj pravnoj stvari. Potrebno je utvrditi i da je između pravnih slijednika i njihovih prednika postojala neprekinuta sukcesija u posjedu, odnosno da je posjed na osnovu valjanog pravnog posla ili nasljeđivanjem prešao s jednih na druge, te na koji način su se prednici tužitelja nalazili u posjedu predmetne nekretnine kroz navedeni niz godina, a kako to tvrdi tužitelj, odnosno koja je bila kvaliteta tog posjeda. Uvidom u priloženu povijest posjedovanja nadležne Državne geodetske uprave 9. studenog 2023. vidljivo je kako je predmetna nekretnina bila u posjedu raznih fizičkih osoba prezimena KV, ali PV, OVMN je evidentiran kao posjednik iste za površinu od 1101 m2, tek nakon formiranja nove čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Nadalje, predmetna čest. zem. je formirana i od dijela čest. zem. [katastarska čestica] koja je 1986. nastala od čest. zem. [katastarska čestica] i upisana je kao posjed Općine Zadar, a od 1997. Grada Nina. Dakle, tužitelj definitivno nije u posjedu predmetne čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] za cijelo budući je dio te čest. zem. koji odgovara dijelu čest. zem . 1480/118 šumsko zemljište, što proizlazi iz rješenja Općinskog suda u Zadru, zemljišnoknjižnog odjela, posl. br. Z-1613/70 kojim je dozvoljen upis čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], kao Šumsko gospodarstvo u Zadru.

2.2.Slijedom navedenoga, sud je pravilno i zakonito odredio suvlasničke udjele povodom preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], te upisao Republiku Hrvatsku kao suvlasnicu iste za onaj dio koji je šumsko zemljište, a LV za površinu od 1101 m2 sukladno posjedovnom stanju. Sijedom svega navedenog, a s obzirom da iz tužbe i isprava dostavljenih uz tužbu ne proizlazi osnovanost tužbenog zahtjeva, tuženica Republika Hrvatska predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan, uz obvezu naknade troškova parničnog postupka.

3. Tužitelj u odnosu na navode na odgovor na tužbu naveo da je tužitelj predmetnu nekretninu stekao temeljem rješenja Županijskog suda u Zagrebu, posl. broja Gž - 1618/2021, kojim rješenjem je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Zadru, posl. broj R1- 265/2013, u kojem je tužitelj utvrdio suvlasnički udio od 1101/2168 dijela na predmetnoj nekretnini a za koji suvlasnički udio još uvijek egzistira upis njegova otac pok. OVM, dok je na ostalom suvlasničkom udjelu ostala upisana tuženica ad.1., a da je utužena nekretnina u cijelosti u samostalnom i nesmetanom vlasništvu i posjedu obitelji OVM više od sto godina. Predmetna nekretnina kao i gore u prethodnoj točci navedeno je u vlasništvu i samostalnom posjedu obitelji OVM generacijski odnosno više od 100 godina. Tužitelja sada, a prije njega njegove pretke, nitko nikada nije ometao ili im osporavao vlasničkopravna ovlaštenja na predmetnoj nekretnini. Tužiteljevi prednici su predmetnu nekretninu obrađivali, koristi za ispašu stoke i na jednom dijelu imali izgrađene manje pomoćne objekte u kojima su držali opreme za obavljanje poljoprivrede i stočarstva. Tužitelj je preko svojih pravnih prednika predmetnu nekretninu stekao dijelom temeljem pravomoćnog rješenja Općinskog suda u Zadru, posl. broj R1 - 265/2013, dijelom temeljem instituta dosjelosti, a dosjelost se definira kao stjecanje prava neprekidnim izvršavanjem njihovog sadržaja kroz zakonom određeno vrijeme. Dosjelost pretvara faktičnu vlast u pravnu, posjed u subjektivno pravo. Posjednik izravno - originarno stječe ono što je do tada posjedovao kroz zakonom propisano vrijeme. Dosjelost je stoga jedan od originarnih načina stjecanja stvarnih prava. Učinci dosjelosti nastupaju po samom zakonu (ipso iure) u trenutku kad se ispune pretpostavke određene zakonom, a činjenično stanje se pretvara u pravno stanje. Tužitelj kao neposredni posjednik (dosjedatelj uzukapijent) stječe ono što je do tada posjedovala kroz zakonom određeno vrijeme dok na drugoj strani nastaje gubitak prava vlasništva osobe koja je do tada bila vlasnik. Tužitelj je dosjelošću stekao samo onoliko koliko je je posjedovao (quantum possessum tantum praescriptum), a što i traži tužbenim zahtjevom u odnosu na tuženika ad.1. Tužitelj je preko svojih prednika za svo ovo vrijeme samostalni posjednik i to svojstvo mu daje vlasništvo na utuženoj nekretnini dosjelošću. Samostalan posjed postoji ako posjednik izvršava svoju faktičnu vlast na stvari kao da je vlasnik stvari. To je tzv. vlasnički posjed i samo takav posjed bez obzira da li je posredan ili neposredan, može dovesti do stjecanja vlasništva dosjelošću. Za svaki se posjed pretpostavlja da je samostalan pa će se "posjed smatrati samostalnim, ako se ne dokaže suprotno. Tužitelj je dakle svakako stekao vlasništvo putem dosjelosti, i to i z v a n r e d n om dosjelosti gdje se kao pretpostavka traži da je se da je posjed barem pošten, a što je kod tužitelja svakako slučaj. Posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je obzirom na okolnosti imao razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed. Budući da je pretpostavka za stjecanje vlasništva dosjelošću samostalan (vlasnički) posjed, posjednik će biti pošten ako nije znao ili nije morao znati da mu ne pripada pravo samostalno posjedovati stvar. Reflektirajući se na prednike tužitelja, a sada i na samog tužitelja, istu su za svo ovo vrijeme koristili predmetnu nekretninu kao svoju, to im nitko nije osporavao vlasničkopravna ovlaštenja na istoj. Prema odredbama koje se odnose na dosjelost poštenim se smatra i nasljednik nepoštenog posjednika ako za nepoštenje svog prednika nije znao niti je morao znati. Dakle, poštenje posjeda se presumira. Za izvanrednu dosjelost traži se također samostalan posjed ali taj posjed ne mora imati sva ona svojstva koja se traže na redovitu dosjelost, tj. da je zakonit, istinit i pošten. Dovoljno je da je posjed barem pošten. Dakle, izvanrednom se dosjelošću može pretvoriti u pravo vlasništva samostalan posjed ako je barem pošten. Također tuženik ad.1. u svom odgovoru na tužbu predlaže upravo da se utvrdi kakva je kvaliteta posjeda tužitelja odnosno da li je tužitelj kvalificirani posjednik. Iz svega ovoga do sada izrečenoga iz priložene dokumentacije, te daljnjih dokaznih postupka kako materijalnih tako i personalnih koji će se provoditi, upravo će se utvrditi da se radi o kvalificiranom posjedu tužitelja na predmetnoj nekretnini za cijelo, a o čemu će iskazivati svjedoci i to upravo pravni sljednici upisanog posjednika vidljivoga iz povijesti posjeda, KV koji je djed tužiteljeva oca. Nastavno, u odnosu na tuženikove tvrdnje da iz pov ijesti posjeda je vidljivo da je otac tužitelja upisan kao posjednik tek nakon fo rmiranja nove predmetne nekretnine, te da su kao upisani posjednici uz prezimena KV evidentirani Općina Zadar, odnosno Grad Nin, te šumsko gospodarstvo Zadar, za napomenuti je da upisane fizičke osobe sve rođaci odnosno stričevići. Podredno, kako je već navedeno svjedoci koji će se saslušati su pravni sljednici upisanog KV, te se napominje su oni zajedno sa tužiteljem najstarije živuće osobe iz obitelji KV. Nadalje, radi se o zadnjim kuća u dijelu KV u [adresa], te je iz preslike plana vidljivo da je predmetna parcele omeđena trima parcelama oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja u naravi predstavljaju puteve u kojima je grad Nin upisan kao vlasnik i posjednik, te omeđena dijelom nekretnine oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja u naravi predstavlja šumu i u vlasništvu je RH. Upravo iz toga razloga su kao posjednici evidentirani grad Nin i šumsko gospodarstvo Zadar, a koji upisani posjednici ne polažu nikakva vlasničkopravna ovlaštenja, odnosno predmetna nekretnina ne predstavlja šumu nego obradivu parcelu, koju je obitelj KV generacijski obrađuje i koja je ograđena sa svih strana.

3.1 U odnosu na dio odgovora na tužbu u kojem tuženik ad.1. nadvodi da bi predmetnu tužbu trebalo odbiti, a sve iz razloga jer tužitelj nije podnio prigovor nakon završetka obnove zemljišne knjige za predmetnu katastarsku općinu, a niti je nakon toga u zakonom ostavljenom roku podnio tužbu za ispravak, izvodeći ovakav zaključak upravo na temelju pravnog shvaćanje Županijskog suda u Zadru, Građanskog odjela broj 1. Su: 86/2013 -2 od 21.02.2013 godine, tužitelj smatra se da su isti navodi tuženika ad.1. neosnovani i paušali. Tužitelj u odnosu na takve tvrdnje tuženika ad.1 prilaže rješenje Županijskog suda u Splitu, posl. broja GŽ- 286/2023- 3 od dana 24.08.2023 godine, u kojem je potvrđeno da ukoliko osobe koje nisu pravodobno podn ijele prijavu ili prigovor, ako smatraju da su oštećene upisom provedenim prilikom osnivanja zemljišne knjige, mogu svoja prava ostvariti po općim propisima o zaštiti prava na nekretninama iz ZVDSP -a odnosno mogu zahtijevati upis svojih izvanknjižnih stečenih prava po općim pravilima o njihovom upisu u zemljišne knjige. Također te osobe mogu podnijeti tužbu na utvrđenje postojanja knjižnog prava. Predmetnim rješenjem Županijskog suda u Splitu je navedeno da se prigovorom osporava valjanost rješenja o upisu u kojem je odlučeno jel i prijedlog za upis osnovan ili ne. Tužba na ispravak usmjerena je na sami upis, dok se tužbom na utvrđenje traži utvrđenja postojanja kakvog prava. Slijedno tome, tužbe na utvrđenje se kako od prigovora tako i od tužbe na ispravka razlikuje kako u činjeničnom pogledu tako I u pogledu objekta pobijanja. Podredno, upravo na temelju gore navedenog, tužitelj smatra kako je tuženikova netom spomenuta tvrdanja neosnovana i paušalna, te nebitna za zakonito i pravilno rješavanja ove pravne stvari.

4. Temeljem odredbe čl. 284. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Nar. Nov. broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/20 i 114/22– dalje ZPP) Sud je dostavio primjerak tužbe podnesen u ovom predmetu, tuženom ad. 2. (sin zk. upisanog) radi podnošenja pisanog odgovora na tužbu, slijedom čega je isti podneskom 07. listopada 2025. dostavio odgovor kojim je priznao tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti.

4.1.Obzirom da je odredbom čl. 331. ZPP-a propisano da ako tuženik do zaključenja glavne rasprave prizna tužbeni zahtjev, sud će bez daljnjeg raspravljanja donijeti presudu kojom prihvaća tužbeni zahtjev (presuda na temelju priznanja), stoga je u odnosu na tuženog ad. 2 valjalo odlučiti kao u izreci.

5. Tijekom postupka sud je izveo dokaze uvidom i čitanjem dokumentacije priložene spisu i to: Rješenje Županijskog suda u Zagrebu, posl. broj: Gž-1618/2021 (l.s.4-9), Povijest posjedovanja čest. br. 1538 k. o. [katastarska općina] (l.s.10-21), zk. izvadak (l.s. 23), zapisnik Općinskog suda u Zadru Zemljišnoknjižni odjela za k. o. [katastarska općina] od 29. travnja 2005. (l.s. 32-36), Izvod iz Popisnog lista br. 276 (l.s. 37-40), zapisnik Općinskog suda u Zadru Zemljišnoknjižni odjela za k. o. [katastarska općina] od 03. lipnja 2005. (l.s. 52-54, 60- 62), Nalaz i mišljenje vještaka geodetske struke (l.s. 73-76), te saslušao svjedoke JV i NV (l.s. 83-85), HV i MV i tužitelja kao stranku u postupku (l.s. 87-89).

6. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

6.1. Predmet spora je zahtjev na utvrđenje stečenog prava vlasništva čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] za cijelo uz trpljenje promjene upisa u zemljišnoj knjizi, koje tužitelj temelji na navodima da se on i njegovi prednici nalaze u kontinuiranom i nesmetanom posjedu preko 100 godina i koriste je kao vlasnici.

5. Sukladno odredbi čl. 219 st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst 25/13, 89/14, 70/19 – dalje ZPP), svaka je stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika, dok iz čl. 221 a ZPP-a proizlazi da ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može utvrditi neku činjenicu da će o postojanju te činjenice zaključiti primjenom pravila o teretu dokazivanja. Prethodno citirane zakonske odredbe ukazuju da je upravo tužitelj onaj koji je ovome sudu na nedvojben način morao dokazati osnovanost navoda iz povjesnice tužbe vezano za način stjecanja prava vlasništva ovdje utužene čestice zemlje.

7. Iz sadržaja predmeta u bitnome proizlazi, a što nije sporno:

- da je u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] utvrđeno da čest. zem. [katastarska čestica], površine 2618 m2 oranica (djelom odgovara staroj čest. zem. [katastarska čestica] i dijelu čest 1480/118 k. o. [katastarska općina])

- zemljišnoknjižnim rješenjem od 03. lipnja 2010. preoblikovana zemljišna knjiga za tu česticu tako što je ista upisana u novi zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao suvlasništvo stranaka – 1101/2618 dijela tužiteljeva prednika PV, 1517/2618 dijela tuženika (l.s. 60-62);

- da tužitelj koji je sudjelovao u postupku preoblikovanja nije podnio prigovor na takav upis

- stvarnu osnovu predmetne tužbe tužitelj temelji dijelom na odluci suda i dijelom na izvorno stečenom pravu vlasništva po pravilima o izvanrednoj dosjelosti – mirnom i kontinuiranom posjedu predmetne nekretnine po njegovim prednicima i njemu preko 100 godina.

8. Iz činjeničnih utvrđenja utemeljenih na sadržaju isprava koje se nalaze u spisu proizlazi:

- iz Povijesti promjena na katastarskoj čestici izdano od strane Državno geodetske uprava, Područni ured za katastar (l.s. 10) proizlazi da predmetna nekretnina (nove izmjere) čest. br. 1538 površine 2618 m2 (odgovara staroj čest. zem. [katastarska čestica] i dijelu čest. 1480/118 k. o. [katastarska općina]), te da su još od 1883 godine na čest. zem. [katastarska čestica] upisane fizičke osobe KV, N i H svi pok. OV dok je na čest. 1480/1 upisana Općenarodna imovina, koji upis na toj čestici ostaje isti sve do 1971 godine kada se posjednikom temeljem Rješenja Z-1613/70 evidentira posjednikom Šumsko Gospodarstvo. Razgraničenjem šumskog od građevinskog zemljišta cijepana je matična čestica i na čest. br. 1480/118 te posjednikom iste postaje Općina Zadar, donosno od 1997 Grad Nin, dok su se na preostalim česticama stare izmjere 1527, 1528/2, 1528/1 temeljem nasljeđivanja mijenjali suposjednici obitelji KV.

- Rješenjem Županijskog suda posl. br. Gž- 1618/21 od 04. svibnja 2021. godine je potvrđeno Rješenje ovog suda posl. br. R1-264/2013 kojim je između ostalog ovdje tužitelju u odvojen posjed i vlasništvo na ime njegovog suvlasničkog dijela od 2/6 dijela pripala predmetna nekretnina čest. br. 1538 k.o. [adresa]

9. Sud je prihvatio prijedlog tužitelja, te je dana 24. listopada 2025. godine proveden sudski očevid uz sudjelovanje vještaku geodeta koji je identificirao predmetnu nekretninu te naveo da je sjeverni dio nekretnine ograđen suhozidima i betonskim zidom, a tužitelj navodi da se isti dio koristi za vrta i da je na istoj i sad posađeno žito, a južni dio predmeta spora koji je ograđen žičanom ogradom tužitelj navodi da na dijelu drži blago te odlaže poljoprivredne strojeve i gnojivo.

14.1. Uz skicu sudskog očevida (l.s. 75) geodet je u svom Nalazu priložio i fotografije zatečenog stanja nekretnine iz kojih su vidljivi stari suhozidi, a koje je zajedno sa žičanom ogradom obilježio i na skici sudskog očevida. Iz skice je razvidna susjedna čest. br. 1566 koja je od predmetne ograđena žičanom ogradom za koju tužitelj tvrdi da je u naravi šuma i da je u vlasništvu tužene. Stranke nisu imale primjedbe na Nalaz i mišljenje vještaka a sud isti smatra pravilno i točno izrađen u skladu s pravilima struke.

9.1. Sud je tijekom postupka izveo i dokaze saslušanjem svjedoka JV i NV, HV i MV na okolnost stjecanja prava vlasništva predmetne nekretnine tužitelja.

9.1.Iz iskaza svjedoka JV (star 70 g) proizlazi da je njegov dida preminuo 1974. godine i da mu je uvijek pričao da je predmetna nekretnina od njegovog sinovca K. Mira nekretnina, a on da se sjeća da je kao dijete tu gonio janjce na toj nekretnini, a poslije kada je odrastao da je u hladu upravo na toj nekretnini kovao konje, a pok. J da je to stekao nasljeđivanjem svojih roditelja i u diobi. Zna da je Vladimirov otac OVMN imao još tri brata i to KV, H i M, a predmetna nekretnina je pripala OVMN, a kasnije i ovdje tužitelja, njegova sina. Na jednom dijelu nekretnine je bio vrta o kojem se brinuo OVM odnosno tužitelj pa je na istom sadio kupus, salatu, krumpir i ostale povrtne kulture, a na drugom dijelu nekretnine se ista koristila kao ispaša za blago koje je ta obitelj imala, a predmetna nekretnina da je ograđena jednim dijelom sa suhozidom, a drugim dijelom da je postavljena žica koja i dan danas postoji na terenu. Tužitelj je na predmetnoj nekretnini imao i svoje hraste, a koji i dan danas su na terenu, a koliko on zna da tužitelju nikad nitko nije osporavao pravo na posjed niti vlasništvo, a međaši tužitelja su s jedne strane Šumarija, a s druge strane susjed H koji ima tamo kuću, a s treće strane još jedan susjed kojem više ne zna ime, no međutim između njih je ograđeni zid dok s četvrte strane tužiteljeva nekretnina je odmah do javnog puta. Predmetna nekretnina da nikad nije bila pod šumom odnosno hrastima od strane RH već je bila privatno vlasništvo ovdje tužitelja i njegove obitelji, dok lugar nikad nije bio nikad na terenu niti osporavao tužiteljima korištenje svoje nekretnine , te isto tako da suhozidi na terenu postoje otkada zna za sebe na cijeloj čestici i to sa svih strana kako je i danas, a da površinu upravo koja je u posjedu tužitelja je bila oduvijek u posjedu njega i njegovih prednika.

9.2.Iz iskaza svjedoka NV, (star 67 g) proizlazi da se rodio u mjestu gdje se nalazi predmetna nekretnina tužitelja te da tu i danas živi zajedno sa svojom obitelji i da mu je poznato da je predmetna nekretnina oduvijek u vlasništvu ovdje tužitelja, a koju je stekao nasljeđivanjem svoga oca K, a ovaj u diobi sa svojom braćom i to KV (njegovim didom), H i OVMN. Naime, tužitelj ima još dva brata no međutim, diobom je predmetna nekretnina pripala tužitelja. Kad je bio mali predmetnu nekretninu je koristio pok. otac od tužitelja J, i na istoj nekretnini su postojali stogovi jer je obitelj tužitelja imala blago i na toj nekretnini je bila ispaša. Dio nekretnine od tužitelja je u naravi predstavljao vrt o kojem su brigu vodili kako tužitelj tako i njegovi roditelji, a sadilo se povrće. Nekretnina je omeđena suhozidom i otkad zna za sebe ti suhozidi su na terenu kao i dan danas, a nekretnina je isto tako i omeđena i to žicom. Susjedi i međaši predmetne nekretnine je obitelj CV koji ima ju kuću, a isto tako s predmetnom nekretninom graniči i štala od rođaka od tužitelja, a isto tako graniči i šuma koja je u vlasništvu države. Iskazuje da je u blizini predmetne nekretnine i njegova kuća i predmetna nekretnina nikad u naravi nije predstavljala šumu, a lugara nikad ni je vidio na predmetnoj nekretnini, a niti da je čuo da je ometao tužitelja lugar kao ni treće osobe.

9.3. Iz iskaza svjedoka MV, (star 70 g) proizlazi da je tužitelj predmetne nekretnine stekao nasljeđivanjem svoga oca DV koji je preminuo 80 -ih godina prošloga stoljeća a koje je nekretnine isti stekao od svoga oca nasljeđivanjem i to RV. Predmetne nekretnine su oduvijek u posjedu ove obitelji te ih nitko nije ometao a niti im osporavao pravo vlasništva a iste nekretnine su bile obrađivane od ovih obitelji jer se na istima sadile povrtne kulture i to još od pok. oca DV i nastavio je i ovdje tužitelj. Jedna nekretnina je također ograđena suhozidom budući je ta nekretnina služila za ispašu stoke koju su imali obitelj RV. Osim suhozida da je bila ograđena i sa željeznim stubovima i žicom i to sve povezano. Nikad da nije čuo da je bilo sporova u pogledu međe sa susjedima i to sa obitelji VV i ĆV. Nekretnina da se sad obrađuje od strane tužitelja na način da ista služi kao oranica te zna da se ore i sadi se povrtne kulture. Sve da mu je poznato budući je mještanin [adresa] gdje živi od svog rođenja a isto tako da je pomogao svojim rođacima kao ispomoć i to upravo na predmetnoj nekretnini. Iskazuje da otkad on zna za sebe a ima 70 godina da suhozid je već tad bio napravljen pa tko zna koga je i sagradio, kao i da je to nekretnina od obitelji VV s tim da lugare nikad nije vidio na tom terenu a nije mu poznato ni da je to državna zemlja.

9.4. Iz iskaza saslušanog svjedoka HV (star 68 g) proizlazi da je tužitelj predmetne nekretnine stekao nasljeđivanjem svoga oca K zvanog RV, a ovaj nasljeđivanjem oca OVMN. Poznato da mu je da predmetna nekretnina oduvijek bila u posjedu ove obitelji te da su isti je obrađivali i to jedan dio da je bila nekretnina za ispašu i bila je omeđena suhozidom i žicom i kolcima te se na istoj nekretnini kasnije držali i alati odnosno strojevi i tu su se držale stoka i blago koja je ova obitelj imala. Ispred suhozida, ta nekretnina je bila obradiva pa je na istoj sađeno povrtne kulture i to za obitelj pa se na istoj sadilo krumpira, luka, kapule, biži itd. Sada isto tako da je nekretnina obradiva i na njoj radi upravo tužitelj sa svojom obitelji, također sadi povrtne kulture. Nije mu poznato da je tužitelj ikada imao problema sa susjedima predmetne nekretnine , a to su obitelji ĐV, GV, NV, VV. Nikad nije država tu imala svoje vlasništvo a nekretnina je oduvijek bila otkad on zna za sebe, a živi u [adresa] od obitelji VV, ovdje tužitelja. Iskazuje na upit da su se braća od dide zvala H, C, OVMN i KV, 4 brata. Iskazuje da su lugari bili iz mjesta Nina te da ih je on poznavao, ali da isti nikad nisu dolazili na tu nekretninu.

9.5.Iskaze svjedoka ovaj Sud prihvaća u cijelosti kao istinite i uvjerljive, te međusobno suglasne a isti su u skladu i sa priležećom materijalnom dokumentacijom u spisu, a radi se o osobama starije životne dobi, susjedima i daljnjom rodbinom tužitelja, a kojima je osobno poznata kako obitelj tužitelja tako i predmetna nekretnina. U pogledu stjecanja prava vlasništva i korištenja nekretnine od strane tužitelja i njegovih prednika ovi svjedoci iskazuju identično, a isto tako iskazuju identično i u pogledu činjenice da nekretnina nikad nije u naravi predstavljala šumu i njima da je poznat lugar, mještanin mjesta iz kojeg oni i jesu, te svi identično iskazuju da nikad nije bio na predmetnoj nekretnini. U pogledu takovog iskazivanja ovaj sud poklanja vjeru iskazima svjedoka (da predmetna nekretnina nije u naravi šuma) budući iz povijesti posjedovanja proizlazi da je do 1970 -tih bio upis na Općenarodnu imovinu (i to na matičnu čest. 1480/1), a nakon čega posjednikom postaje Šumsko gospodarstvo Zadar i to na čest. površine 23 237 m2, a razgraničenjem šumskog od građevinskog zemljišta te diobom matične dolazi do upisa na Općinu Zadar odnosno Grada Nina i to upravo onog dijela koji predstavlja građevinsko zemljište a ne šumsko i to stare čest. 1480/118 (koja odgovara predmetnoj). Proizlazi, a što su potvrdili i sami svjedoci da na dijelu nekretnine i u površini na kojoj je upisana tužena (nikad nije bila šuma) proizlazi i iz samih fotografija na terenu sa sudskog očevida. Svjedoci i to svi saslušani, koji nisu osobno zainteresirani za uspjeh tužitelja u ovom sporu, su identično iskazali da je dio nekretnine predstavljao vrt gdje su sađene kao i danas povrtlarske kulture i oranica, a drugi ograđeni žicom, da je služio za ispašu stoke koje je obitelj tužitelja imala, kao i da je suhozidom dijelom omeđena nekretnina koji suhozid postoji ranije nego su se oni rodili a isti imaju i preko 70 godina.

10. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je predmetne nekretnine stekao u diobi sa braćom i sestrama a koju da su stekli nasljeđivanjem oca K koji je preminuo 1984. godine a koji je predmetnu nekretninu stekao u diobi sa svojom braćom D i R, a koju nekretninu su stekli nasljeđivanjem svoga oca OVMN koji je preminuo 60-ih godina prošlog stoljeća. Jedan dio nekretnine je bio oranica i koristio se kao vrt , pa čak i među mještanima se zvao vrt, a drugi dio da je bio ograđen, kolcima, suhozidom i žicom te je predstavljao ispašu za blago koje su imali kao obitelj, a drugi dio te nekretnine da su držali sijeno za stoku, drva i alate za obrađivanje poljoprivrednog zemljišta. Trenutno dio nekretnina koristi i na njoj su zasađeni krumpiri, žito a to da se nalazi sve na parceli zvanoj vrta a na drugoj parceli drži drva i alate, a tokom ljeta da su mu tu smještene ovce kojih ima 40 komada. Iskazuje da mu nitko nije nikada osporavao vlasništvo te nekretnine kako njemu tako ni njegovim prednicima, a sa susjedima, međašima da je u dobrim odnosima te da nije nikad bila sporna međa. Predmetnu tužbu da je pokrenuo jer da nije riješio pravo vlasništva na ovoj nekretnini a da je sudjelovao u obnovi no da se upisala ovdje tužena RH na dijelu nekretnine. Prigovor da nisu podnijeli ali zašto da ne zna, ali da je sad odlučio riješiti nekretninu ovom tužbom. Iskazuje da je sudjelovao u obnovi predmetnih nekretnina i to 2005. godine a podjela njega i braće i sestre se dogodila 2021. godine pa da u tom razdoblju nisu znali kome će pripasti predmetna nekretnina tako da nitko od nas nije ni pokretao prigovor na isti, tek da je 2021. godine diobom dobio predmetnu nekretninu i uvidio da je na istoj upisana RH točno za dio koji ga je pripao diobom.

10.1. Iskazu tužitelja sud isto tako u cijelosti poklanja vjeru, jer ga drži istinitim i njegov iskaz u pogledu stjecanja vlasništva nekretnine identičan je i u skladu s saslušanim svjedocima i s dokumentacijom priležećom u spisu.

11. Općepoznato je da se na području Dalmacije stvarna prava na nekretninama nisu uknjižavala u zemljišne knjige, što je dovelo do zanemarivanja uloge zemljišnoknjižnog prava te do nesklada u postojećim zemljišnim i katastarskim upisima sa stvarnim stanjem, ali i nesklada stanja u zemljišnim knjigama i katastra međusobno, baš kao što je i u ovom konkretnom slučaju.

12.Pravilima o stjecanju vlasništva u kontinuitetu je između ostalog propisano da se vlasništvo može steći na temelju pravnog posla, odluke suda, odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona (članak 114. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima /Narodne novine, broj: 81/2015. - pročišćeni tekst, 94/2017. - ispravak, u daljnjem tekstu: ZVDSP-a/), da onaj kojem se glede neke stvari ispune pretpostavke određene zakonom, a nisu pravni posao, ni odluka suda ili drugog tijela na temelju kojeg se stječe vlasništvo, niti su nasljeđivanje, stječe pravo vlasništva na toj stvari u trenutku ispunjenja tih pretpostavki (članak 129. stavak 1.) i ovlašten je ishoditi upis stečenog prava vlasništva u zemljišnoj knjizi (članak 130. stavak 1.).

11. Iz navedenih pravila proizlazi da tužbom za ispravak u smislu odredbe članka 205. ZZK-a, jednako kao i tužbom na utvrđenje stečenog prava vlasništva na temelju zakona (dosjelošću) stranka zahtijeva isti oblik zaštite - pretendirano pravo u oba slučaja je upis stečenog prava vlasništva stranke na nekretnini u zemljišnu knjigu.

12. Odbijanje ovako postavljenog tužbenog zahtjeva, kako predlaže tuženi, samo zato što tužitelj (nije podnio prigovor u zemljišnoknjižnom postupku a kasnije i tužbu za ispravak) već je podnio tužbu na utvrđenje stečenog prava vlasništva dosjelošću i trpljenje upisa u zemljišnoj knjizi, umjesto tužbe koja glasi na provođenje upisa koji nije proveden u zemljišnoknjižnom postupku, ima značenje pretjeranog (ekscesivnog) formalizma, koji u suđenju postoji onda kad su pravna stajališta proizvod "mehaničke" primjene pozitivnog prava, bez uzimanja u obzir konteksta i bez sagledavanja pravnog problema kao jedinstvene cjeline (odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-2184/2009, U- III-5703/2020, U-III-4751/2021, U-III-2089/2024 i druge).

13. Stoga, ovaj sud ocjenjuje neodrživim razloge tuženika a koji su s obzirom na okolnosti konkretnog slučaja odraz pogrešne primjene Zaključka 3.2. sa Sastanka predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 16. i 17. rujna 2015. u Šibeniku broj Su-IV-246/2015 koji glasi: "Rješenje doneseno u završenom postupku obnove zemljišne knjige veže sve stranke koje su sudjelovale u tom postupku, a nisu protiv rješenja izjavile prigovor ili podnijele tužbu za ispravak u smislu čl. 197. ZZK pa u prethodno navedenoj situaciji kada se tužba temelji na identičnom činjeničnom stanju tužbeni zahtjev valja odbiti kao neosnovan. U situaciji kada se tužba temelji na drugačijem činjeničnom stanju (npr. takva stranka je naknadno tj. nakon okončanja zemljišnoknjižnog postupka stekla pravo vlasništva) uspjeh tužitelja ovisit će prvenstveno o tome je li ili ne dokazao tužbenu osnovu."

14. Nadalje, prema pravilima o dosjelosti (izvornom načinu stjecanja vlasništva na tuđoj stvari), kojima je svrha uklanjanje trajnog nesklad između posjeda i vlasništva, uspostavljanje pravnog stanja i dopuna zaštiti pravnog prometa, među kojima su i pravila o izvanrednoj dospjelosti (pravno pravilo iz § 1472. Općeg građanskog zakona /Allgemeines bürgerliches Gesetzbuch/, članak 28. stavak 4. i 5. u vezi s člankom 21. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima /Narodne novine, broj: 53/1991./, članak 159. stavak 4. u vezi s člankom 129. stavkom 1. i članka 114. ZVDSP -a), u kontinuitetu, uz neznatna odstupanja koja nisu relevantna za predmetni spor, samostalni posjednik nekretnine u vlasništvu Republike Hrvatske, županije, jedinice lokalne samouprave i jedinice područne (regionalne) samouprave, i s njima izjednačenih pravnih osoba, stječe dosjelošću vlasništvo pošto njegov zakonit, istinit i pošten ili barem pošten, samostalan posjed neprekidno traje četrdeset godina, s tim da se u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava i vrijeme za koje su prednici sadašnjega posjednika neprekidno posjedovali stvar (članak 160. stavak 2. ZVDSP-a) i da ostaviteljevi posjedi stvari i prava prelaze na njegove nasljednike zbog ostaviteljeve smrti i u njezinu času, onakvi kakvi su u tom času bili u ostavitelja (članak 17. stavak 1. ZVDSP-a) neovisno o tome koje posjedovne čine je vršio prednik, a koje njegov sljednik i je li predmet posjeda obuhvaćen ostavinom, i smatraju se poštenim, osim ako se dokaže suprotno (članak 18. stavak 5. ZVDSP -a).

15. Iz navedenih pravila mjerodavnih za razrješenje spora po zahtjevu na utvrđenje stečenog prava vlasništva na nekretnini proizlazi da kod izvanredne dosjelosti ne treba utvrđivati naslov posjednika ili njegovih prednika, već da je posjed bio miran s uočl jivom voljom držanja nekretnine kao svoje i ponašanje posjednika kao vlasnika kroz čitavo vrijeme potrebno za dosjelost, i da je tužena bila dužna dokazati da je posjed tužitelja i njegovih prednika čest. zem. [katastarska čestica] ukupne površine 2618 m2 bio nepošten.

16. Dovođenjem u vezu svih materijalnih dokaza već ranije navedenih (Povijest promjene na katastarskim čestima, Skica sudskog očevida sa fotografijama izrađena po stalnom sudskom vještaku za geodeziju Frani Vlatkoviću sa neposrednim zapažanjem suda na očevidu uz saslušanje svih svjedoka i tužitelja kao jedini objektivni zaključak suda ostaje da su se prednici tužitelja, njegov pradjed, pa djeda, pa otac pa kasnije i sam tužitelj najkasnije od 1883. godine (l.s. 12 i 13) nalaze u kontinuiranom i mirnom posjedu predmetne čestice s uočljivom voljom držanja kao svoje i da su se ponašali kao vlasnici te nekretnine, odnosno da su tužitelj i njegovi prednici pošteni posjednici iste kontinuirano preko 70 godine (tuženik na kojem je teret dokazivanja nije niti pokušao dokazivati nepoštenje posjeda tužitelja i njegovog prednika).

17. Kako za odluku na utvrđenje stečenog prava vlasništva po pravilima o izvanrednoj dosjelosti nije odlučan naslov tužiteljevog oca kao posjednika, a ni tužitelja kao njegovog nasljednika, već činjenica da je posjed prednika tužitelja i tužitelja bio miran s uočljivom voljom držanja nekretnine kao svoje i da su se ponašali kao vlasnici kontinuirano preko najmanje sedamdeset godina, što kao izvjesno proizlazi iz rezultata raspravljanja, to se ne mogu prihvatiti navodi tuženika iz odgovora na tužbu.

18. Pored sada utvrđene činjenice da su tužitelj i njegovi prednici u mirnom posjedu s uočljivom voljom držanja nekretnine kao svoje preko najmanje 70 godina, da su se kroz svo vrijeme ponašali kao vlasnici i svoja vlasnička prava manifestiraju na očigled, da tuženik (niti njegov pravni prednik) nikada kroz vrijeme stjecanja po pravilima o izvanrednoj dosjelosti nije osporavao vlasništvo predniku tužitelja i tužitelju, tužitelj i njegov prednik su na temelju tih okolnosti, osnovano vjerovali da su vlasnici, zbog čega im se propust da izvrše uvid u zemljišnu knjigu, ne može stavljati na teret, u smislu da su bili nepošteni posjednici kroz vrijeme potrebno za izvorno stjecanje vlasništva predmetne nekretnine po pravilima o izvanrednoj dosjelosti.

19. Dakle, pravilnom primjenom navedenog materijalnog prava na u bitnome nesporne činjenice je trebalo prihvatiti glavni tužbeni zahtjev na utvrđenje i vezani zahtjev usmjeren na uklanjanje trajnog nesklad između posjeda i vlasništva i uspostavljanjem pravnog stanja vezano za predmetnu nekretninu, a zbog čega je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja kao osnovan kako je odlučeno pod točkom I. izreke.

20. Trošak tužitelja temelji se na čl. 154. ZPP-a, a odnosi se na zastupanje istoga po punomoćniku iz reda odvjetnika, a prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN br. 138/23, 107/25) Budući je vrijednost predmeta spora 1.100,00 EUR to je tužitelju priznato za svaku zatraženu radnju u visini 100 bodova i to za sastav tužbe od 11. rujna 2024, ročišta na kojem se raspravljalo od 13. listopada 2025., 24. listopada 2025., 02. ožujka 2026. i 26. ožujka 2026. te obrazloženi podnesci od 07.ožujka 2025., i 04. studenoga 2025. uvećano za 25 % PDV-a, od 350,00 EURA, (1 bod /2 Eura), te troškovi vještačenja u iznosu od 550,00 Eura, te sudske pristojbe na tužbu i na presudu svaka u iznosu od 79,64 eura, što ukupno iznosi 2.379,64 EUR.

Zadar, 23. travnja 2026.

Sutkinja

Maja Nevešćanin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, žalba se podnosi pisano, u dovoljnom broju primjeraka za sud i suprotnu stranu, putem ovoga suda za nadležni županijski sud.

DNA:

1. Tužiteljici po punomoćniku Juliji Strmoti, odvjetniku u Biogradu na Moru

2. Tuženoj po z.z. Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru – Građansko upravni odjel,