Republika Hrvatska

Općinski sud u Gospiću

Trg Alojzija Stepinca 3

53000 Gospić

Poslovni broj Psp-1/2025-43

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Gospiću po sucu Mirjani Kosanović u pravnoj stvari tužitelja 1. ĆPZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. ĆP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] obje zastupane po punomoćnici Gordani Peraković-Turković, odvjetnici u Otočcu, Bartola Kašića 4 protiv tužene CP iz [adresa] koju zastupa punomoćnik Silvije Petrović, odvjetnik u [adresa], zbog smetanja posjeda, nakon glavne rasprave zaključene 11. ožujka 2026. u prisutnosti stranaka i njihovih punomoćnika i nakon objave 23. travnja 2026.

r i j e š i o  j e :

I. Utvrđuje se da je tužena smetala tužiteljice u posjedu katastarske čestice broj [katastarska čestica] [adresa] površine 1824 m[2] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u naravi kuća na adresi [adresa] i to dijela kuće koji tužiteljice posjeduju i to u prizemlju apartmana, prostora s ulazom do magistrale, s odvojenim ulazom, i dijela podrumskih prostora i tavana, i koji se sastoji od 1 veće prostorije površine oko 40 m[2] odijeljene staklenim stijenama od predsoblja, boravka, kuhinje i odvojeno kupaonsko - toaletnog dijela s 3 prostorije (predsoblja, kupatila s tušem i toaleta) na način da je 2. rujna 2024. ponovno neovlašteno promijenila bravu posjeda tužiteljica pa se tuženoj nalaže uspostava ranijeg posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja na način da promijeni nezakonito postavljenu bravu na ulaznim vratima prostorija koje koriste tužiteljice i da tužiteljicama preda sve ključeve te brave, u roku od 8 dana.

II. Zabranjuje se tuženoj svako takvo ili slično smetanje posjeda tužiteljica ubuduće.

III. Nalaže se tuženoj da tužiteljicama naknadi troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 1.461,02 EUR sa zateznom kamatom tekućom od donošenja rješenja do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

IV. Odbija se kao neosnovan prijedlog tužiteljica radi izdavanja privremene mjere.

Obrazloženje

1. U tužbi od 12. rujna 2024. (predmet poslovni broj Psp-20/2024) pravna prednica tužiteljica GP navela je da je tužena upisana kao vlasnica nekretnine kčbr. [katastarska čestica] [adresa] površine 1824 m² upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na kojoj se nalazi kuća na adresi [adresa]. Navodi da u prizemlju navedene kuće već oko 45 godina posjeduje apartman površine približno 40 m² s posebnim ulazom s magistrale, a koji se sastoji od ulaznog prostora, boravka odvojenog staklenom stijenom, kuhinje, predsoblja, kupaonice s tušem i zasebnog toaleta. Nakon diobe imovine po smrti brata EP i izgradnje pregradnog zida, prostor je u potpunosti obnovila nakon ratnih oštećenja, vremenskih nepogoda i zapuštenosti te ga opremila instalacijama vode, struje i kanalizacije uključujući novu vodnu instalaciju postavljenu prije dvije godine. Sudskim rješenjem priznato joj je i pravo korištenja prilaza apartmanu u njegovoj širini. Tvrdi da je na tom dijelu nekretnine stekla vlasnička prava, ali se tužena protuzakonito upisala kao vlasnica nakon smrti pok. AP. Prema navodima pravne prednice tužiteljica, tužena je u više navrata smetala istu u mirnom posjedu pa je tako pravna prednica 2. srpnja 2024. saznala da je tužena promijenila bravu te iz prostora udaljila susjeda ZP i njegove zaposlenike. Pozvana je policija zbog nasilnog ulaska. Pravna prednica tužiteljica je 9. srpnja 2024. koristeći institut samopomoći promijenila bravu, ali je ubrzo ponovno zatekla novu promjenu brave pa je 23. srpnja 2024. vratila posjed. Tada je primijetila i otuđenje svojih stvari o čemu je obaviještena policija. Ponovno je uklonila nezakonito postavljenu bravu i vratila posjed, a posljednji put tužena je ušla u prostor 21. kolovoza 2024. te je prednica tužiteljica 22. kolovoza 2024. ponovno ušla u posjed. Tom prilikom tužena je postavila i nadzorne kamere na strani gdje je posjed prednice tužiteljica te je pozvana i policija koja je sastavila zapisnik. Prednica tužiteljica je 22. kolovoza 2024. promijenila bravu - cilindar na apartmanu u prizemlju dok je sa zajedničkog podruma brava uklonjena još u srpnju i kasnije više nije postavljena na vrata podruma. Prednica tužiteljica tvrdi da je tužena ponovno 2. rujna 2024. promijenila bravu i onemogućila joj korištenje spornog prostora o čemu ju je telefonski obavijestio IP navodeći i da se iz apartmana odnose stvari u kuću u [adresa]. Zbog narušenog zdravlja i životne dobi (rođena 1939.) te nedavne hospitalizacije na jedinici intenzivnog liječenja OB Pakrac, prednica tužiteljica više nije mogla koristiti samopomoć te je podnijela tužbu radi zaštite od smetanja posjeda.

2. Rješenjem poslovni broj Psp-20/2024-4 od 17. rujna 2024. utvrđen je prekid postupka jer je pravna prednica tužiteljica umrla **.**.2024. te je odlučeno da će se postupak nastaviti kada nasljednici preuzmu postupak odnosno kada ih sud pozove da to učine.

3. Rješenjem suda poslovni broj Psp-20/2024-9 od 20. siječnja 2025. pozvane su ĆPZ i ĆP da kao zakonske nasljednice pok. GP preuzmu postupak u ovoj pravnoj stvari.

4. U odgovoru na tužbu tužena navodi da je vlasnica i posjednica nekretnina upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], uključujući i kčbr. [katastarska čestica] na kojoj se nalazi kuća na adresi [adresa]. Ističe da pravna prednica tužiteljica na tom dijelu nekretnine nije stekla nikakva vlasnička prava niti pravo korištenja prilaza, već nasilno pokušava prisvojiti vlasništvo iako je presudom ovog suda poslovni broj P-620/2013 od 2. prosinca 2014. odbijen njezin tužbeni zahtjev radi utvrđenja prava vlasništva protiv pravne prednice tužene AP, a navedena presuda potvrđena je presudom Županijskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Gospiću poslovni broj Gž- 589/2015 od 10. veljače 2016. Tužena smatra da su navodi tužbe proizvoljni i neutemeljeni jer prednica tužiteljica nije bila u posljednjem mirnom posjedu niti je od strane tužene isključena iz posjeda. Ističe da sama tužiteljica navodi kako je za navodno smetanje posjeda saznala 2. srpnja 2024. i da je više puta koristila institut samopomoći zbog čega smatra da je prekludirana za podnošenje tužbe radi smetanja posjeda. Dalje navodi da je protiv članova obitelji prednice tužiteljica i osoba koje joj pomažu podnijela više kaznenih prijava Policijskoj upravi ličko-senjskoj, PP Korenica zbog kaznenih djela protiv privatnosti i imovine na njezinu štetu. Radi zaštite svoje imovine i sprječavanja daljnjih protupravnih radnji postavila je nadzorne kamere. Tvrdi da je još prije stjecanja vlasništva bila u suposjedu nekretnine s prijašnjom vlasnicom te da trpi maltretiranje i materijalnu štetu od strane obitelji i poznanika prednice tužiteljica. Ističe prigovor promašene pasivne legitimacije i prigovor nedostatka aktivne legitimacije i predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnih troškova tuženoj.

5. Na pripremnom ročištu tužiteljice su predložile da sud tijekom dokaznog postupka izvrši uvid u materijalnu dokumentaciju dostavljenu u spis, da se provede dokaz saslušanjem stranaka i svjedoka IP i ŽP, da se službenim putem od PP Korenica zatraži zapisnik o uredovanju povodom prijave njihove prednice te da se provede očevid na licu mjesta radi identifikacije predmetne nekretnine, dok je tužena predložila izvršiti uvid u predmet ovog suda poslovni broj P- 620/2013, da se službenim putem od ODO u Gospiću zatraže podaci o kaznenim prijavama tužene protiv 1. tužiteljice i da se provede dokaz saslušanjem tužene.

6. Od Postaje granične policije Korenica sud je zatražio zapisnik o uredovanju policijskih službenika od 21. kolovoza 2024. povodom prijave GP, a od Općinskog državnog odvjetništva u Gospiću zatražen je podatak je li protiv 1. tužiteljice podnesena kaznena prijava zbog kaznenih djela: oštećenje tuđe stvari, teška krađa i narušavanje nepovredivosti doma i poslovnog prostora.

7. Na prijedlog tužene sud je pročitao i pregledao spis ovog suda poslovni broj P-620/2013.

8. Radi identifikacije prijepora na licu mjesta proveden je očevid u prisutnosti geodetskog vještaka koji je utvrdio da se prijepor nalazi na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te da se u naravi radi o obiteljskoj kući na navedenoj katastarskoj čestici. Prijepor je prizemlje kuće, a ulaz je sa državne [adresa] te podrumski prostor. Sudski vještak je fotografirao prijepor - vrata na prizemnom dijelu kuće i vrata na podrumskom prostoru. Prizemlje kuće i podrumski dio otključala je tužena koja je potvrdila da isključivo ona posjeduje ključ, a 1. tužiteljica je izjavila da ne posjeduje ključ od prizemlja i podrumskog prostora. Sudski vještak u svom nalazu i mišljenju naveo je da predmetna kčbr. [katastarska čestica] [adresa] ima površinu 1824 m[2,] od toga dvorište 1082 m[2] , voćnjak 655 m i kuća površine 87 m , a čestica je upisana na tuženu kao vlasnicu. Upis u katastarskom operatu i zemljišnoj knjizi odgovara stvarnom stanju na licu mjesta. Iz Arhive katastarskog operata vještak je pribavio elaborat geodetske izmjere nastanka predmetne čestice od 5. rujna 1990. iz kojeg proizlazi da je posjed tada bio na FP iz [adresa]. Po nalogu suda vještak je fotografirao predmetne prostorije odnosno prizemlje kuće do magistralne ceste tj. apartmana i podrumskih prostorija i ulaz s južne strane.

9. Tužiteljice su podneskom od 12. rujna 2025. predložile donošenje privremene mjere. Navele su da je 1. tužiteljica, prema vlastitim saznanjima i izjavama mještana utvrdila kako je tužena ušla u sporni prostor - apartman u prizemlju kuće na adresi [adresa] sagrađene na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koji je tužiteljica uredila, opremila namještajem, uvela instalacije i izgradila pregradne stijene te da je bez dopuštenja iznosila stvari 1. tužiteljice. Budući da je postupak radi smetanja posjeda još u tijeku, navodi da sama ne može učinkovito reagirati. Stoga, predlaže određivanje privremene mjere radi zaštite prava na posljednji mirni posjed apartmana u prizemlju kuće, s ulazom s magistrale, dijelom podruma i tavana koji se sastoji od jedne veće prostorije površine oko 40 m², odijeljene staklenim stijenama na boravak, kuhinju te kupaonsko-toaletni dio s tri prostorije. Navedeni prostor čini dio kuće na kčbr. [katastarska čestica] [adresa], ukupne površine 1824 m² (dvorište 1082 m², voćnjak 655 m², kuća 87 m²), upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a prikazan je na skici stvarnog stanja GEO- HORIZONT d.o.o. od 22. srpnja 2025. Tužiteljica navodi da bi se izdavanjem predložene privremene mjere tuženoj zabranio ulazak u navedeni apartman, pripadajući podrumski i tavanski prostor te predlaže da se tuženoj zaprijeti izricanjem novčane kazne od 1.000,00 EUR prema članku 16. Ovršnog zakona u slučaju nepoštivanja odluke suda.

10. Na ročištu održanom 11. ožujka 2026. proveden je dokaz saslušanjem svjedoka OP i IP te dokaz saslušanjem parničnih stranaka.

10.1. Svjedokinja OP stara 70 godina iskazala je da poznaje stranke postupka te da živi u [adresa], oko 3 km od sporne kuće. U posjedu donjeg dijela kuće odnosno tadašnjem lokalu, viđala je pok. GP i njezina supruga BP. Navodi da su oni lokal naslijedili od Kosankinog brata EP nakon njegove pogibije 1978. te ga preuredili u prostor za boravak tako da su postavili kuhinju, namještaj, peć, pregrade i uredili kupaonicu. U prostoru su boravile i spavale tužiteljice i njihova djeca. Nakon smrti ĆP, a potom i GP, prostor su nastavile koristiti tužiteljice što je osobno vidjela jer ih je ondje posjećivala. Tuženu poznaje, ali je nikada nije vidjela u posjedu apartmana. Navodi da joj je GP govorila o ranijem sudskom sporu s pok. snahom FP oko tog prostora. U srpnju 2024. od kolega s posla čula je da je intervenirala policija te joj je 1. tužiteljica rekla da je tužena promijenila bravu. Zna da je tužiteljica potom promijenila bravu, nakon čega ju je tužena do rujna još više puta obijala i mijenjala, ukupno četiri puta pri čemu bi svaka strana ponovno postavljala svoju bravu i vraćala posjed. Vidjela je stvari izbačene iz apartmana, ali ne i sav namještaj. Ističe da je prostor prvotno bio lokal, a odmah nakon Danine smrti prenamijenjen je u apartman od strane GP i ĆP. Neposredno prije događaja iz srpnja 2024., uz dopuštenje tužiteljica, u apartmanu su boravili radnici ZP koje je, prema onome što je čula, tužena izbacila. Svjedokinja je imala ključ apartmana jer ga je, uz dopuštenje tužiteljica i ranije GP, čistila i održavala.

10.2. Svjedok IP star 48 godina iskazao je da poznaje stranke te da već 18 godina živi i radi u [adresa], oko 1 km od predmetne kuće, pokraj koje svakodnevno prolazi. Često je viđao pok. GP i njezina supruga ĆP kako dolaze u apartman, provjetravaju ga i koriste kada bi došli iz Zagreba. Navodi da je GP bila u posjedu apartmana neposredno prije smrti 2024. kada su započeli sukobi oko brava. Sjeća se da su tijekom ljeta 2024. više puta bili radnici ispred kuće koji su radili oko ulaznih vrata i brava te je jednom vidio tuženu s radnicima. Potvrđuje da su prije prvog razvaljivanja brave apartman koristili GP i BP te da je osobno pomagao unositi perilicu rublja oko 2018. ili 2019. Nakon početka sukoba nije siguran tko je bio u posjedu, ali zna da su brave razvaljivane tri ili četiri puta te da je policija jednom obavljala očevid. Navodi da su prije toga u apartmanu boravili radnici ZP i da mu je sam ZP rekao kako ih je tužena istjerala. Iz viđenja i razgovora s mještanima zna da je GP sudjelovala u gradnji kuće i pomagala bratu. Tijekom posljednjih 18 godina viđao je da su apartman koristili GP, BP i tužiteljice. Vidio je da su iz apartmana izbačene stvari i kuhinja koje su neko vrijeme stajale ispred kuće, a potom su odnesene u [adresa] od strane tužene. Ključeve su imali tužitelji i radnici ZP, dok on sam nikada nije imao ključ apartmana. Potvrđuje da je tužena istjerala radnike tijekom turističke sezone (srpanj ili kolovoz) te da je kasnije viđao radnike i policiju kod kuće. Navodi i da mu je tužena dala ključ drugog dijela kuće dok je pomagao FP koja je ondje živjela, dok je podrum uglavnom bio otvoren.

10.3. Tužiteljica ĆPZ iskazala je da je sporni prostor u prizemlju kuće prije smrti njezina ujaka EP bio lokal, a nakon njegove pogibije 1978. u ostavinskom postupku pripao je njezinoj majci GP, tetki OP i ujaku Ć koji su svoj dio prepustili njezinoj majci. Roditelji tužiteljice potom su prostor preuredili u apartman, izgrađen je pregradni zid kojim je prostor odvojen od ostatka kuće, uređeno je kupatilo, postavljene instalacije, podovi, kuhinja i drvene stijene, a ulaganja su trajala oko godinu i pol dana. Nakon uređenja obitelj je kontinuirano koristila apartman. Navodi da su nakon rata dok je kuća u [adresa] bila obnavljana, boravili upravo u tom apartmanu, a koristili su ga i kasnije prilikom dolazaka u Liku. Tijekom godina više su puta sanirali štete nastale poplavom i prodorom vode iz dijela kuće koji je koristila pok. FP. Ističe da su njezini roditelji, a potom i tužiteljice, cijelo vrijeme bili u mirnom i kontinuiranom posjedu apartmana te da tužena nikada ranije nije bila u njegovu posjedu. Za vrijeme pandemije saznala je da je FP smještena u Dom u Gospiću te je tada primijetila da u kući nema vode, a od nadležnih službi doznala je da je tužena prijetila radnicima. Apartman su redovito održavali, čistili i koristili, a ključeve su imali i ZP s radnicima koji su ondje boravili uz dopuštenje tužiteljica te svjedokinja OP koja je održavala prostor. Dana **.**.2024. ZP ju je obavijestio da je tužena nasilno ušla u apartman i istjerala njegove radnike. Tužiteljica je sljedećeg dana, po savjetu odvjetnice i uz znanje policije, promijenila bravu kako bi vratila posjed. Nakon toga je tužena više puta ponovno mijenjala ili obijala bravu, a tužiteljica je svaki put dolazila u [adresa], prijavljivala događaj policiji i ponovno mijenjala bravu. Brave su tijekom srpnja promijenjene tri puta, a jednom u kolovozu 2024. kada je primijetila i nadzorne kamere usmjerene prema ulazu u apartman. Ubrzo nakon tih događaja njezina majka GP je umrla. Navodi da su iz apartmana otuđene i uništene stvari te da je prostor danas devastiran, a dio namještaja i opreme izbačen je van. Podrum i dio tavana koristili su zajednički, a pok. FP nikada nije osporavala njihov posjed apartmana. Tužiteljica ističe da su ona i njezina majka financirale sve instalacije, potrošnju vode i struje te redovito primale račune iako nisu bile upisane kao vlasnici jer je majka bila dugogodišnji posjednik. Početkom 2024. saznala je da je tužena upisana kao vlasnica cijele kuće nakon čega su prestali dobivati račune za režije. Navodi da su problemi započeli nakon smrti FP te da je o prvoj promjeni brave obaviještena 1. srpnja 2024. kada je odmah došla u [adresa] radi zaštite posjeda.

10.4. Tužiteljica ĆP pridružila se navodima 1. tužiteljice u cijelosti.

10.5. Tužena CP u svom je iskazu navela da nije u rodbinskom odnosu s pok. AP iako su joj tetke iz Mihaljevca kao i pok. AP. Navodi da je 2020. AP nakon pada i teških ozljeda smještena u Dom za starije i nemoćne u [adresa] gdje je boravila do smrti. Tvrdi da je imala ključeve svih prostorija kuće, uključujući sporni apartman, a duple ključeve dala je IP koji je obilazio kuću i dostavljao joj račune za režije. Kuću je povremeno obilazila, ali je pristup bio otežan zbog nepristupačnosti terena i postavljene ograde te je uglavnom ulazila samo u dio koji je koristila FP. U apartman je jednom ušla zajedno s IP. U lipnju 2024. obaviještena je da u apartmanu borave radnici koji su tvrdili da ondje žive uz dopuštenje GP i da neće napustiti prostor. Tužena je početkom srpnja 2024. pozvala policiju i promijenila bravu nakon čega su radnici napustili prostor. Navodi da je potom 1. tužiteljica više puta mijenjala bravu zbog čega je i sama ponovno mijenjala brave te je, prema savjetu policije, postavila nadzorne kamere. Brave su tijekom srpnja i kolovoza 2024. promijenjene više puta. U prostoru je zatekla izbačene svoje stvari dok su unutra bili madraci, kreveti i namještaj koji nije bio njezin. Ističe da prije toga gotovo godinu dana nije dolazila u [adresa] zbog moždanog udara 2022. Nakon kolovoza 2024. imala je ključ apartmana, unijela je svoje i tetkine stvari s namjerom preseljenja tetki te je preostale zatečene stvari spremila u podrum. Ne zna čije su bile stvari koje su radnici koristili. Navodi da je do lipnja 2024. bila u posjedu spornog prostora i imala ključeve, da nije pokretala parnične postupke radi smetanja posjeda ili iseljenja, već je podnosila kaznene prijave te postupala putem samopomoći kao vlasnica kuće i zemljišta. Priključci su tijekom 2024. glasili na GP, a uplatnice su preuzimale tužiteljice. Posljednji put bravu na spornom prostoru promijenila je krajem kolovoza 2024.

11. Sud je pročitao i pregledao spis ovog suda poslovni broj P-620/2013. Presudom od 2. prosinca 2014. odlučeno je o tužbenom zahtjevu tužiteljice GP kojim je tražila utvrđenje prava suvlasništva na nekretnini kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] pozivajući se na nasljeđivanje iza pok. EP. Sud je tijekom postupka utvrdio da su obiteljsku kuću na predmetnoj nekretnini 1974. izgradili FP i njezin suprug UP. U vrijeme gradnje zemljište nije bilo njihovo vlasništvo, već se vodilo kao zemljište Šumarije Korenica. Nadalje je utvrđeno da je tužena Anđa Petričić 1981. sklopila ugovor o kupoprodaji sa Šumarijom Korenica, predmetno zemljište otkupila vlastitim sredstvima te se na temelju tog pravnog posla upisala kao jedina vlasnica nekretnine. Sud je također utvrdio da je tužiteljici bilo ponuđeno sudjelovanje u otkupu zemljišta što ona nije prihvatila. Iako je u ostavinskom postupku iza pok. EP bila navedena obiteljska kuća s pripadajućom parcelom, sud je zaključio da tužiteljica tijekom postupka nije dokazala da je nasljeđivanjem ili po bilo kojoj drugoj pravnoj osnovi stekla pravo suvlasništva na zemljištu. Također je utvrđeno da je tužiteljica ranije bila upućena na pokretanje parničnog postupka radi diobe građevinske parcele, ali takav postupak nije pravodobno pokrenut. Na temelju provedenih dokaza sud je zaključio da tužiteljica nije dokazala postojanje svog suvlasničkog prava. Zaključno, sud je utvrdio da je FP isključiva vlasnica nekretnine kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te da tužiteljica nema pravo suvlasništva na predmetnoj nekretnini. Navedena presuda potvrđena je presudom Županijskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Gospiću poslovni broj Gž- 589/2015-2 od 10. veljače 2016.

12. Sud je izvršio uvid u spis Općinskog državnog odvjetništva u Karlovcu broj KP-DO-116/2025 te je utvrđeno da je rješenjem Općinskog državnog odvjetništva u Karlovcu broj KP-DO-116/2025 od 23. siječnja 2025. odbačena kaznena prijava protiv osumnjičene ĆPZ zbog kaznenog djela oštećenja tuđe stvari iz članka 235 stavka 1 Kaznenog zakona.

13. Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljica ĆPZ i ĆP da sud utvrdi da ih je tužena CP smetala u posljednjem mirnom posjedu apartmana nasilnim ulaskom u prostor, izmjenom brave i onemogućavanjem pristupa apartmanu slijedom čega zahtijevaju uspostavu ranijeg posjedovnog stanja i zabranu daljnjeg smetanja.

14. Posjedovna zaštita se pruža u skladu s općim normativom Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014, dalje: ZVDSP) o zaštiti posjeda (članak 19- 27 ZVDSP-a).

15. Prema odredbi članka 20 stavka 2 ZVDSP-a tko posjedniku bez njegove volje oduzme posjed ili ga u posjedu uznemirava, samovlasno je smetao njegov posjed, a odredbom članka 21 stavka 1 ZVDSP propisano je: koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda.

16. Da bi se pružila sudska zaštita potrebno je da posjed bude posljednji mirni posjed odnosno sud pruža zaštitu samo posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju pri čemu nisu od utjecaja pravo na posjed, pravni osnov i savjesnost posjednika. Dakle, raspravljanje o tužbi zbog smetanja posjeda ograničit će se samo na raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja, a isključeno je raspravljanje o pravu na posjed, o pravnoj osnovi, savjesnosti ili nesavjesnosti posjeda ili o zahtjevima za naknadu štete (članak 22 stavak 2 ZVDSP).

17. Za pružanje sudske zaštite nije od utjecaja koliko je mirni posjed trajao.

18. Svrha je posjedovne zaštite putem suda u tome da, bez obzira na pravo na posjed, svatko bude zaštićen od uznemiravanja odnosno oduzimanja jer posjed je faktično stanje zaštićeno zakonom pa faktična vlast glede stvari traje sve dok se ne utvrdi da je posjed prestao.

19. Odredbom članka 21 stavka 3 ZVDSP-a propisano je da pravo na zaštitu posjeda prestaje protekom roka od trideset dana od dana kad je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastalog smetanja.

20. Sud je sve izvedene dokaze ocijenio sukladno članku 8 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 02/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025. - dalje u tekstu: ZPP) prema kojem sud odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

21. Nakon provedenog dokaznog postupka sud je nesporno utvrdio:

- da sporni prostor predstavlja apartman u kući u [adresa]

- da su tužiteljice i njihova obitelj dugi niz godina koristile predmetni apartman

- da su u apartmanu izvedeni građevinski radovi od strane obitelji tužiteljica

- da su tužiteljice koristile apartman za boravak i smještaj obitelji i trećih osoba

- da su ključeve apartmana imale treće osobe po dopuštenju tužiteljica

- da je početkom srpnja 2024. prvi put došlo do izmjene brave

- da je bravu mijenjala tužena

- da su tijekom srpnja i kolovoza 2024. više puta izmjenjivane brave

- da su iz apartmana iznošene i premještane stvari

- da je tužba podnesena neposredno nakon smetanja posjeda u kolovozu 2024.

22. Između stranaka sporno je bilo tko je bio posljednji mirni posjednik apartmana, je li tužena bila u faktičnom posjedu prije srpnja 2024. i predstavlja li postupanje tužene dopuštenu samopomoć ili samovlasno smetanje posjeda.

23. Analizirajući iskaz svjedokinje OP koja je osoba starije životne dobi i dugogodišnja mještanka te nema neposredni pravni interes u sporu, sud je ocijenio da njezin iskaz obuhvaća razdoblje od više desetljeća. Svjedokinja je opisala prenamjenu prostora iz lokala u apartman odmah nakon smrti Dane Petričića 1978. te je jasno navela da su pok. GP i njezin suprug BP prostor uredili, opremili i koristili kao prostor za stanovanje. U svom iskazu svjedokinja je potvrdila ne samo povremeno korištenje apartmana nego i elemente tipične za posjed - boravak, spavanje, održavanje, čišćenje te držanje ključeva. Činjenica da je upravo ona imala ključ apartmana uz dopuštenje prednice tužiteljica GP, a kasnije i njihovo dopuštenje, znači da je pristup prostoru bio upravo pod njihovom kontrolom i dugotrajan te da tužena nije bila posjednik jer svjedokinja izričito navodi da je nikada nije vidjela u posjedu apartmana.

24. Nadalje, iskaz svjedoka IP dodatno potvrđuje činjenicu faktičnog posjeda apartmana od strane obitelj GP jer je svjedok naveo kako svakodnevno prolazi pokraj kuće i ondje živi gotovo dva desetljeća pa ima kontinuirano opažanje stvarnog korištenja nekretnine. Svjedok je potvrdio da su GP i BP redovito dolazili, provjetravali i koristili apartman te da je GP bila u posjedu neposredno prije svoje smrti 2024. Posebno je važna okolnost da je pomagao tužiteljicama pri unosu perilice rublja u prostor što potvrđuje faktično opremanje i korištenje prostora od strane obitelji GP. Svjedok je također potvrdio boravak radnika u apartmanu prije izbijanja sukoba te činjenicu da ih je tužena istjerala što u konkretnom slučaju predstavlja prvi čin faktičnog oduzimanja posjeda. Sud je iskaz svjedoka ocijenio vjerodostojnim jer uključuje i okolnosti koje nisu nužno u korist jedne strane, primjerice činjenicu da mu je tužena dala ključ drugog dijela kuće.

25. Iz iskaza tužiteljice ĆPZ proizlazi pravni i faktični slijed događaja od nasljeđivanja prostora nakon smrti EP, preko ulaganja roditelja tužiteljice u prenamjenu prostora, pa sve do kontinuiranog korištenja kroz desetljeća. Tužiteljica je detaljno opisala ulaganja, adaptaciju i korištenje spornog prostora tijekom obnove kuće u [adresa] nakon rata, sanaciju šteta te redovito održavanje i plaćanje režija što sve ukazuje na mirni posjed spornog prostora. Pritom, sud posebno izdvaja činjenicu da su ključeve apartmana imale treće osobe uz njihovo dopuštenje što ukazuje na njihovu posjedovnu vlast.

26. Tužena CP tvrdi da je imala ključeve svih prostorija i da je bila u posjedu do lipnja 2024., međutim, tužena je sama potvrdila da je u apartman ušla tek nakon dojave o svjetlu u lipnju 2024., da je zatekla radnike koji su ondje boravili uz dopuštenje tužiteljica i da je potom pozvala policiju i promijenila bravu te kasnije unosila vlastite stvari. Isto tako, tužena je navela da prethodno, gotovo godinu dana nije dolazila u [adresa] zbog zdravstvenih razloga te da je uglavnom ulazila samo u dio kuće koji je koristila FP te da je u spornom prostoru zatekla madrace, krevete i namještaj koji nisu bili njezini što je u suprotnosti s tvrdnjom o njezinom posjedu apartmana. Iz iskaza tužene dalje proizlazi da je prvi put aktivno intervenirala tek nakon što je saznala da radnici borave u prostoru odnosno u trenutku kada je već postojao tuđi faktični posjed. Time je priznala da prije srpnja 2024. nije bila faktični korisnik apartmana, nego je tek tada pokušala preuzeti posjed.

27. Analizom svih iskaza sud je zaključio da se iskazi svjedoka OP, IP i 1. tužiteljice međusobno podudaraju jer svi potvrđuju dugogodišnje korištenje apartmana od strane GP i njezine obitelji, postojanje ključeva kod tužiteljica i njihovih ovlaštenika, boravak radnika uz njihovo dopuštenje te nastanak sukoba nakon intervencije tužene u srpnju 2024. Iz njihovih iskaza nesporno proizlazi da tužena faktičnu vlast nad apartmanom nije izvršavala.

28. Na temelju provedenih dokaza sud je utvrdio da su tužiteljice dokazale da su bile posljednje mirne posjednice spornog apartmana jer su kontinuirano koristile prostor kroz dulje vremensko razdoblje, ulagale sredstva i održavale apartman, davale prostor na korištenje trećim osobama, raspolagale ključevima, odlučivale o pristupu u prostor i snosile troškove režija. Upravo njihova faktična vlast predstavljala posljednje mirno stanje posjeda.

29. Sud je također utvrdio da je do smetanja posjeda došlo bez volje tužiteljica, da je radnju smetanja počinila tužena izmjenom brave, ulaskom u prostor i uklanjanjem stvari i da je tužba podnesena u zakonskom roku iz članka 21 stavka 3 ZVDSP-a.

30. Stoga tužiteljice imaju pravo na zaštitu posjeda jer je tužena bez njihovog pristanka smetala njihov posljednji mirni posjed.

31. Zaključno, sud naglašava da smetanje posjeda u konkretnom slučaju nema utjecaja na raspravu o pravnoj osnovi vlasništva, savjesnosti ili nesavjesnosti posjeda jer je posjed zaštićen zakonom sam po sebi (članak 22 ZVDSP). Eventualni vlasnički odnosi, zemljišnoknjižni upisi ili raniji imovinskopravni sporovi nisu predmet ovog postupka niti mogu utjecati na pružanje posjedovne zaštite.

32. S obzirom na sve navedeno, sud je u cijelosti usvojio tužbeni zahtjev tužiteljica i odlučio kao u izreci rješenja.

33. Tužiteljice su podneskom od 12. rujna 2025. predložile određivanje privremene mjere radi zaštite posljednjeg mirnog posjeda apartmana u prizemlju kuće na adresi [adresa] zajedno s pripadajućim podrumskim i tavanskim prostorom, uz zabranu tuženoj ulaska u navedeni prostor te uz prijetnju izricanjem novčane kazne u slučaju nepoštivanja sudske odluke. Sud je navedeni prijedlog ispitao sukladno odredbama članka 346. stavka 1. i članka 347. stavka 1. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., 114/2022. i 6/2024., dalje u tekstu: OZ).

34. Prema članku 346. stavku 1. OZ-a, radi osiguranja nenovčane tražbine privremena mjera može se odrediti samo ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje tražbine te vjerojatnim postojanje opasnosti da bi bez određivanja mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine promjenom postojećeg stanja stvari, odnosno da je mjera potrebna radi sprječavanja nasilja ili nastanka nenadoknadive štete. Sukladno članku 347. stavku 1. OZ-a, privremena mjera mora služiti isključivo svrsi osiguranja tražbine odnosno očuvanju postojećeg stanja do donošenja odluke o glavnoj stvari, a ne njezinu konačnom ostvarivanju.

35. Iako su tužiteljice u prijedlogu navele da je tužena ulazila u sporni prostor i iznosila stvari, sud ocjenjuje da predlagateljice osiguranja nisu učinile vjerojatnim postojanje konkretne i neposredne opasnosti u smislu članka 346. stavka 1. OZ-a. Navodi tužiteljica temelje se prvenstveno na njihovim vlastitim saznanjima i izjavama mještana dok nisu dostavljeni dokazi iz kojih bi proizlazilo postojanje aktualne i neposredne opasnosti od promjene stanja stvari. Isto tako, nije učinjeno vjerojatnim da bi bez određivanja privremene mjere ostvarenje tražbine bilo onemogućeno ili znatno otežano, niti je dokazano postojanje prijeteće nenadoknadive štete. Sama činjenica postojanja spora između stranaka i ranijih konflikata oko posjeda ne predstavlja opasnost u smislu OZ-a. Privremena mjera nije institut kojim se preventivno rješava spor, već iznimno sredstvo koje zahtijeva jasno dokazanu hitnost i opasnost što u ovom slučaju nije učinjeno vjerojatnim.

36. Sud nadalje ističe da je sadržaj predložene privremene mjere u bitnome identičan tužbenom zahtjevu tužiteljica. Predloženom mjerom traži se zabrana tuženoj ulaska u sporni apartman, uspostava faktičnog stanja posjeda te zaštita posljednjeg mirnog posjeda što predstavlja upravo predmet odlučivanja u glavnoj stvari. Međutim, privremena mjera ne smije služiti prethodnom ostvarivanju tužbenog zahtjeva jer bi se time prije okončanja postupka faktično donijela konačna odluka o sporu što je protivno svrsi instituta privremene mjere iz članka 347. stavka 1. OZ-a. U konkretnom slučaju sud je meritorno odlučio o tužbenom zahtjevu tužiteljica radi zaštite posjeda pa određivanje privremene mjere više nema funkciju osiguranja tražbine.

37. Sud ocjenjuje i da predložena mjera ne služi očuvanju postojećeg stanja, već bi predstavljala konačno uređenje odnosa između stranaka. Time nisu ispunjene pretpostavke iz članka 347. stavka 1. Ovršnog zakona jer mjera mora imati privremeni karakter i služiti isključivo osiguranju, a ne realizaciji prava.

38. Budući da tužiteljice kao predlagateljice osiguranja nisu učinile vjerojatnim postojanje opasnosti iz članka 346. stavka 1. Ovršnog zakona, nisu dokazale potrebu sprječavanja nasilja ili nastanka nenadoknadive štete niti je predložena mjera po svojoj naravi mjera osiguranja u smislu članka 347. stavka 1. OZ-a, sud smatra da nisu ispunjene zakonske pretpostavke za određivanje predložene privremene mjere.

39. Stoga je prijedlog za izdavanje privremene mjere odbijen kao neosnovan.

40. O troškovima postupka odlučeno je primjenom odredbe članka 154 stavka 1 ZPP-a kojom je propisano da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci nadoknaditi troškove.

41. Odredbom članka 155 stavka 1 ZPP-a propisano je da će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice, a odredbom stavka 2 istog članka propisano je da će se troškovi odmjeriti prema tarifi ako je propisana za nagrade odvjetnika ili za druge troškove.

42. Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika u Tbr. 7 točki 2 propisano je da odvjetniku pripada jednokratna nagrada u visini od 250 bodova koja obuhvaća najviše do četiri radnje za svaki prvostupanjski postupak i to u postupku radi smetanja posjeda te da za svaku daljnju radnju u navedenom postupku odvjetniku pripada nagrada u visini od 50 bodova.

43. Vrijednost predmeta spora u postupcima radi smetanja posjeda utvrđena je člankom 21 stavkom 1 toč. 2 Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine broj 118/18 i 51/23) u iznosu od 663,61 EUR.

44. S obzirom na to da su bili opravdani sud je tužiteljicama prema Tbr. 7 t. 2 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika priznao trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku u visini jednokratne nagrade u visini od 250 bodova što iznosi 500,00 EUR odnosno uz pripadajući PDV od 25% ukupno 625,00 EUR i to za četiri radnje: trošak sastava tužbe, trošak sastavljanja podneska od 3. travnja 2025., trošak zastupanja na pripremnom ročištu održanom 24. travnja 2025. i trošak zastupanja na ročištu održanom na licu mjesta 22. srpnja 2025. Tužiteljicama je priznat trošak zastupanja na ročištu održanom 11. ožujka 2026. u visini od 50 bodova što iznosi 100,00 EUR odnosno uz pripadajući PDV od 25% ukupno 125,00 EUR, trošak vještačenja u iznosu od 684,48 EUR, trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 13,27 EUR i trošak sudske pristojbe za rješenje u iznosu od 13,27 EUR.

45. Dakle, tužiteljicama je ukupno priznat trošak u iznosu od 1.461,02 EUR.

46. Ostali zatraženi troškovi postupka nisu priznati tužiteljicama jer nisu bili potrebni za vođenje ove parnice.

47. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci rješenja.

U Gospiću, 23. travnja 2026.

Sudac:

Mirjana Kosanović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana ročišta za objavu rješenja za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu rješenja. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano, u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje županijski sud.

Dna:

1. Gordana Peraković-Turković, odvjetnica u Otočcu, Bartola Kašića 4

2. Silvije Petrović, odvjetnik u [adresa]