Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Poslovni broj: Pp-2650/2024-11

Varaždin, Kapucinski trg 5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu, po sucu toga suda Hani Strnišćak uz sudjelovanje Valentine Bunić kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv 1. okrivljene pravne osobe Karaula veterinarska ambulanta d.o.o. i 2. okrivljene odgovorne osobe ŽZ radi prekršaja iz članka 165. Zakona o vodama („Narodne novine“ 66/2019, 84/2021, 47/2023) povodom prigovora na Prekršajni nalog Državnog inspektorata, Područnog ureda Varaždin, Službe za nadzor zaštite okoliša i vodopravne inspekcije Klasa: UP/I-325-01/24-01/256, Urbroj: 443-02-04-13-24-1 od 5. rujna 2024. nakon završene glavne rasprave 22. travnja 2026. u prisutnosti 2. okrivljene odgovorne osobe i objavljenje presude 23. travnja 2026. bez prisutnosti stranaka, objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Na temelju članka 182. stavak 1. točka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine” 107/2007., 39/2013., 157/2013., 110/2015., 70/2017., 118/2018., 114/2022.)

1. okrivljena pravna osoba KARAULA VETERINARSKA AMBULANTA d.o.o., OIB: 87844605857, sa sjedištem u [adresa], sa 15 zaposlenih, posluje s dobiti od oko 100.000,00 eura, prekršajno nekažnjavana i

2. okrivljena odgovorna osoba u pravnoj osobi ŽZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođen **.**.1970. u [adresa], sin Ž i A, rođ. M, s prebivalištem u [adresa], državljanin RH, VSS, dr. vet. med., zaposlen u 1. okrivljenoj pravnoj osobi, mjesečna primanja oko 2.400,00 eura, oženjen, otac dvoje plt. djece, prekršajno nekažnjavan.

OSLOBAĐAJU SE OPTUŽBE

da bi: "u razdoblju od 01.01.2022. godine do 05.08.2024. godine kontinuirano na lokaciji samoposlužne autopraonice u Varaždinu, Gospodarska ulica 39A gdje se obavlja djelatnost pranja vozila u sedam bokseva pri čemu nastaju industrijske otpadne vode koje se zajedno sa potencijalno onečišćenim otpadnim vodama i čistim oborinskim vodama nakon pročišćavanja putem separatora ulja i masti ispuštaju iz internog sustava odvodnje predmetne lokacije u javni sustav odvodnje grada Varaždina, ispuštali industrijske otpadne vode bez vodopravne dozvole za ispuštanje otpadnih voda, utvrđeno uvidom u dostavljenu dokumentaciju i očitovanja stranaka od 30.08.2024. godine i 02.09.2024. godine, a što je obveza prema članku 165. Zakona o vodama (NN, 66/19, 84/21, 47/23) kojim je propisano da je vodopravna dozvola potrebna za svako ispuštanje otpadnih voda za koje se propisom iz članka 70. stavka 4. Zakona propisuju granične vrijednosti emisija“.

čime bi postupili protivno članku 165. Zakona o vodama, kažnjiv po članku 224. stavak 1. točka 29. za istog Zakona 1. okrivljenu pravnu osobi i stavak 2. za 2. okrivljenu odgovornu osobu u pravnoj osobi, istog Zakona.

II. Na temelju članka 140. stavak 2. Prekršajnog zakona trošak ovog postupka pada na teret proračunskih sredstava suda.

Obrazloženje

1. Državni inspektorat podnio je optužni prijedlog protiv okrivljenika zbog prekršaja opisanog u izreci presude. Okrivljenici su pravodobno izjavili prigovor protiv prekršajnog naloga, pa je isti stavljen izvan snage i proveden je redovni postupak.

2. Očitujući se o optužbi, okrivljenici su izjavili da se ne smatraju krivima za prekršaj koji im se stavlja na teret.

3. U dokaznom postupku pročitan je Zapisnik o obavljenom inspekcijskom nadzoru od 3. rujna 2024. (list 18-24 spisa), e-mail korespondencija (list 25-40 spisa), Izvadak iz sudskog registra (list 55-59 spisa), Potvrde Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Odjela za prekršajne evidencije od 22. travnja 2026. za oba okrivljenika (list 62-65 spisa), Zapisnik o obavljenom inspekcijskom nadzoru od 19. kolovoza 2024., Izvadak iz zemljišnih knjiga za čkbr. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] te je ispitan 2. okr. koji je dao obranu u svoje ime i u ime 1. okr. pravne osobe u kojoj je 2. okr. odgovorna osoba.

4. U svojoj je obrani 2. okr. naveo da u cijelosti ostaje kod prigovora na prekršajni nalog koji se ima smatrati njegovom pisanom obranom, a u kojem prigovoru je u bitnome opisao da je netočno da u postupanju pravne osobe, a time i odgovorne osobe postoji bilo kakvo propuštanje u pravcu pribavljanja vodopravne dozvole iz članka 165. Zakona o vodama koja se de facto pribavlja od Hrvatskih voda kao javnog tijela u postupku izrade glavnog projekta i izdavanja građevinske i uporabne dozvole i to po zahtjevu pravne osobe koja obavlja djelatnost pranja vozila, a koju uporabnu dozvolu je pravna osoba dobila od mjerodavnog tijela i u svemu sukladno Vodopravnim uvjetima Hrvatskih voda za predmetni objekt i lokaciju 2. veljače 2021. Kako je pravna osoba za predmetnu lokaciju u zakonom propisanom postupku ishodila kod mjerodavnog tijela 24. prosinca 2021. uporabnu dozvolu to je ista imala uporabnu dozvolu za rad u svemu sukladno Vodopravnim uvjetima Hrvatskih voda za predmetni objekt i lokaciju od 2. veljače 2021. u kojima se ne navodi potreba ishođenja vodopravne dozvole. Dakle, pravna osoba je za navodnu obvezu iz članka 165. Zakona o vodama odnosno za navodnu potrebu pribavljanja vodopravne dozvole mogla saznati samo u postupku pred mjerodavnim tijelom (Hrvatske vode). Kako je pravna osoba odnosno odgovorna osoba u pravnoj osobi saznala ove godine o pravnih osoba koje obavljaju istu djelatnost da je pored već ishođene uporabne dozvole potrebna i vodopravna dozvola podnijela je zahtjev Hrvatskim vodama za izdavanje vodopravne dozvole te je od strane vodopravne inspektorice Državnog inspektorata pravna osoba je imala vodopravnu dozvolu koju za razdoblje 1. siječnja 2022. do 5. kolovoza 2024. nije mogla imati jer od pravne osobe u postupku izdavanja uporabne dozvole nije u vodopravnim uvjetima za predmetnu lokaciju nitko nije tražio istu. Smatra da je nezakonito postupanje Vodopravne inspektorice AZ iz razloga što je ima nadzor kojem je prisustvovao 19. kolovoza 2024. od višeg vodopravnog inspektora MZ gdje nisu utvrđeni nedostatci s obzirom da je isti proveo temeljit nadzor uz njegovo prisustvo (taložnica, separatora, sustava odvodnje). Nakon tog nadzora javila se mailom AZ te ponovno tražila istu dokumentaciju bez obzira što se inspektori nalaze u istom uredu. S obzirom da nije mogao prisustvovati nadzoru 3. rujna 2024. što je i opravdao u e-mailu istoj, ona je nadzor provela sama tada bez njegovog znanja što smatra da je krajnje nekorektno. Ista je na njegov upit zbog čega ponovni nadzor u razmaku 15 dana odgovorila da je dobila „nalog“. Nakon nekoliko telefonskih poziva ista se nije htjela javiti (uporno nas odbijala dva dana) što ima dokumentirano. Smatra krajnje nekorektnim postupanje prema poduzetniku koji ispunjava sve svoje obveze. Moli da se u redovnom postupku utvrdi točno činjenično stanje time da izjavljuje kako želi iznijeti svoju obranu potpuno i to na način da im se omogući dostava svih dokaza pred nadležni sud te da se donese pravilna i zakonita odluka odnosno da se obustavi prekršajni progon protiv pravne osobe, a i odgovorne osobe u pravnoj osobi.

5. Dopunjujući svoju obranu na raspravi održanoj 22. travnja 2026. okrivljenik je iskazao da posjeduje samoposlužnu praonicu u Varaždinu u Gospodarskoj ulici te je u vrijeme nadzora imao svu potrebnu dokumentaciju, obzirom da je prije inspektorice AZ u autopraonici proveden inspekcijski nadzor od strane inspektora TZ kojem inspekcijskom nadzoru je on osobno prisustvovao. On je tom inspektoru predočio dokumentaciju koju posjeduje, kao i vodopravnu dozvolu za ispuštanje otpadnih voda. Također je inspektoru otključao taložnice i separator, pokazao mu sve kanalice i separator te je on o tom inspekcijskom nadzoru sačinio zapisnik koji je predao u spis kao dokaz svojih navoda. Nakon toga je svega mjesec dana nakon tog nadzora zvala inspektorica AZ da on mora sutra doći u samoposlužnu autopraonicu u Gospodarskoj ulici na inspekcijski nadzor. Rekao je da ne može doći radi poslovnih obveza i njemu nije bilo jasno zbog čega ga ona zove obzirom da je inspekcijski nadzor u kojem nisu nađeni nikakvi nedostaci proveden prije mjesec dana. Iskazao je da inspekcijskom nadzoru koji je provela inspektorica AZ nije prisustvovao te uopće ne zna na koji način je ona mogla izvršiti taj nadzor i utvrditi nedostatke, ako su taložnice i separator zaključani i ona nije mogla vidjeti to bez da joj on to pokaže te tako nije mogla ni utvrditi potencijalni prekršaj. Naveo je da ima i samoposlužnu autopraonicu u [adresa] i da mu je možda 5 mjeseci prije inspekcijskog nadzora koji je proveo inspektor TZ, u [adresa] također bio proveden inspekcijski nadzor, ali po drugoj inspektorici i sve je bilo u redu, ali je tražila papir odnosno vodopravnu dozvolu. Izjavio je kako je rekao inspektorici da vodopravnu dozvolu kao papir čeka, da je sve ostalo ishodio, da ima i uporabnu dozvolu i nakon šest dana od tog inspekcijskog nadzora je vodopravna dozvola stigla i on joj je to dostavio na znanje. Ta inspektorica mu je na tom inspekcijskom nadzoru onako bahato rekla "ja sada tebi mogu zatvoriti autopraonu, osim možda ako me netko ne nazove". Nakon što joj je poslao vodopravnu dozvolu ona je podnijela optužni prijedlog protiv njega, bio je kažnjen, 1.500,00 eura je dobila tvrtka, a 250,00 eura on te se na tu presudu Općinskog suda u Koprivnici žalio i o žalbi još nije odlučeno. On je nakon tog inspekcijskog nadzora pisao prigovor na postupanje više vodopravne inspektorice gđe. ŽZŠ, o čemu je predao u spis predmeta prigovor od 16. kolovoza 2024. na znanje. Nakon tog prigovora inspektorica ga je u jednom trenutku nazvala i pitala je li mu bila inspekcija u Varaždinu, a on joj je na to rekao: "gospođo ŽZŠ ja vodopravnu dozvolu u Varaždinu imam". Zatim ga je par dana nakon toga nazvao inspektor MZ koji je obavio inspekcijski nadzor u Varaždinu. Što se tiče njegovog prigovora na postupanje inspektorice T odgovoreno mu je da je ona postupala u skladu sa svim pravilima, s čime se on ne slaže. Naveo je da je imao i inspekcijski nadzor u [adresa] u samoposlužnoj autopraonici i da mu je inspektorica tamo dala rok da dostavi vodopravnu dozvolu odnosno da se uskladi sa svim važećim propisima i zakonima, a nije odmah protiv njega pokrenula prekršajni postupak što smatra da je ispravno od strane inspektora, pogotovo ako je prvi puta, da ih se educira o pozitivno pravnim propisima, ali tvrdi da je u Varaždinu imao svu kompletnu dokumentaciju u tijeku nadzora.

6. Na temelju provedenog dokaznog postupka, sud utvrđuje da djelo za koje se okrivljenici optužuju nije prekršaj. Naime, okrivljenici se u činjeničnom opisu optužnog prijedloga optužuju da su u inkriminiranom razdoblju i to: „u razdoblju od 01.01.2022. godine do 05.08.2024. godine kontinuirano na lokaciji samoposlužne autopraonice u Varaždinu, Gospodarska ulica 39A gdje se obavlja djelatnost pranja vozila u sedam bokseva pri čemu nastaju industrijske otpadne vode koje se zajedno sa potencijalno onečišćenim otpadnim vodama i čistim oborinskim vodama nakon pročišćavanja putem separatora ulja i masti ispuštaju iz internog sustava odvodnje predmetne lokacije u javni sustav odvodnje grada Varaždina, ispuštali industrijske otpadne vode bez vodopravne dozvole za ispuštanje otpadnih voda“, pa da bi time počinili prekršaj iz članka 165. Zakona o vodama, kažnjiv po članku 224. stavak 1. točka 29. navedenog Zakona za 1. okr. pravnu osobu i stavak 2. za 2. okr. odgovornu osobu.

7. Članak 165. Zakona o vodama propisuje da je vodopravna dozvola potrebna za svako ispuštanje otpadnih voda za koje se propisom iz članka 70. stavak 4. ovog Zakona propisuju granične vrijednosti emisija. Članak 70. stavak 4. navedenog Zakona propisuje da Ministar pravilnikom propisuje granične vrijednosti emisija otpadnih voda iz stavka 2. ovog članka. Ovim se pravilnikom propisuju i: ispuštanja koja su izuzeta od primjene graničnih vrijednosti emisija, ispuštanja koja su isključena iz obveze članka 75. stavak 1. ovog Zakona, pretpostavke za privremeno dopuštenje ispuštanja otpadnih voda iznad propisanih količina i graničnih vrijednosti emisija, mjerila i pretpostavke za prikupljanje, pročišćavanje i ispuštanje komunalnih otpadnih voda, pretpostavke za iznimno dopušten ispuštanja otpadnih voda u podzemne vode, mjerila za određivanje mjesta ispuštanja oborinskih voda te način ispuštanja oborinskih voda. Iz citiranih odredbi slijedi da se radnje za koje se optužuju okrivljenici temelje na posebnom propisu blanketne naravi, a to znači da se prekršajna odgovornost počinitelja inkriminiranog djela veže uz povredu drugog propisa koji dopunjuje biće prekršajnog djela za koje se okrivljenici optužuju i to je u konkretnom slučaju Pravilnik o graničnim vrijednostima emisija otpadnih voda („Narodne novine“ 26/2020, dalje: Pravilnik). Naime, upravo je u članku 4. stavak 2. Pravilnika propisano da su granične vrijednosti otpadnih voda utvrđene u tablicama 1., 2., 2.a, 2.b Priloga 1. i prilozima 2. do 23. ovog Pravilnika te Pravilnik nadalje propisuje specificira koje su to vrijednosti. Isto tako, članak 70. stavak 1. Zakona o vodama propisuje da pravne i fizičke osobe mogu ispuštati otpadne vode u okviru propisanih graničnih vrijednosti emisija, a uzimajući u obzir članak 165. navedenog Zakona vodopravna dozvola je potrebna samo za ono ispuštanje otpadnih voda za koje se Pravilnikom propisuju granične vrijednosti emisija. Slijedom toga, Pravilnik je morao je biti naveden u činjeničnom opisu djela da bi se radilo o prekršaju, a budući da je iz sadržaja optužnog prijedloga razvidno da je takav opisa izostao, to djelo na način kako je opisano nije prekršaj.

8 Zakonski je opis odnosno pravno kvalificiranje prekršaja podvođenje odlučnih činjenica sadržanih u činjeničnom opisu pod biće odgovarajućeg prekršaja i iz tog razloga sve odlučne činjenice nužno moraju biti navedene isključivo u činjeničnom opisu prekršaja. U protivnom ako nedostaje neki od konstitutivnih elemenata bića djela u činjeničnom opisu istog opisano djelo nije prekršaj.

9. Isto tako, na temelju članka 179. stavak 3. Prekršajnog zakona sud je u postupku vezan uz činjenični opis prekršaja pa u tom smislu ne može sam izmijeniti optužni prijedlog dodajući odlučne činjenice koje nedostaju jer bi u tom slučaju prekoračio optužbu i počinio bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točka 6. Prekršajnog zakona. Slijedom svega iznijetog, sud je oba okrivljenika na temelju članka 182. stavak 1. točka 1. Prekršajnog zakona oslobodio optužbe.

10. Odluka o trošku temelji se na članku 140. stavak 1. i 2. Prekršajnog zakona u kojem je propisano da će sud u odluci kojom se okrivljenik oslobađa od optužbe odlučiti i o troškovima postupka na način da isti padaju na teret proračunskih sredstava suda.

U Varaždinu 23. travnja 2026.

Zapisničarka

Sudac

Valentina Bunić, v.r.

Hana Strnišćak, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude okrivljenici i ovlašteni tužitelj mogu izjaviti žalbu u roku od 8 dana po primitku presude Visokom prekršajnom sudu RH u Zagrebu u dva istovjetna primjerka pismeno putem ovog suda.

Presudu dostaviti:

- 1.okrivljenoj pravnoj osobi, KARAULA VETERINARSKA AMBULANTA d.o.o., Daruvar, [adresa]

- 2. okrivljenoj odgovornoj osobi, ŽZ, [adresa]

- tužitelju, Državni inspektorat, Područni ured Varaždin, Služba za nadzor zaštite okoliša i vodopravne inspekcije, Varaždin, Kratka 1