REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] F 5

Poslovni broj: Us I-954/2025-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Dubravki Zec, uz sudjelovanje zapisničarke Snježane Vukašinović, u upravnom sporu tužiteljice FIP, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa opunomoćenik Matija Bartol, odvjetnik u Zagrebu, Ul. Đure Crnatka 20, protiv Ministarstva unutarnjih poslova, OIB: 36162371878, Policijske uprave Zagrebačke, VII. Policijske postaje Zagreb, Nehajska 7, radi donošenja rješenja o povratku iz Europskog gospodarskog prostora, 23. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništavanja rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave zagrebačke, VII Policijske postaje Zagreb KLASA: NK-UP/I- 216-04/25-02/614, URBROJ: 511-19-33-25-1 od 4. svibnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova spora.

r i j e š i o  j e

Odbija se tužiteljica s prijedlogom za odgodnim učinkom tužbe.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem tuženika KLASA: NK-UP/I-216-04/25-02/614, URBROJ: 511-19-33-25-1 od 4. svibnja 2025. pod toč. 1. izreke utvrđeno je da VIP, od oca V, rođena **.**.1990. u mjestu Ramechhap, Nepal, državljanka Nepala, nezakonito boravi u [adresa] i dužna je dragovoljno napustiti Europski gospodarski prostor (u daljnjem tekstu EGP) u roku od 15 (petnaest) dana računajući od prvoga dana, od dana dostave rješenja. Toč. 2. određeno je da će se stranca iz toč. 1. izreke ovoga rješenja prisilno udaljiti u državu njegova podrijetla, Nepal, državu iz koje je došao u Republiku Hrvatsku ili uz njegov pristanak, u drugu treću zemlju, ako ne napusti EGP u roku koji mu je određen. Toč. 3. određeno je da se je stranac iz toč. 1. izreke ovoga rješenja dužan prijaviti na graničnom prijelazu prilikom napuštanja Republike Hrvatske ili diplomatskoj misiji odnosno konzularnom uredu Republike Hrvatske nakon napuštanja EGP-a.

2. Radi osporavanja zakonitosti navedenog rješenja, tužiteljica je pravodobno podnijela tužbu ovom sudu, osporavajući to rješenje u cijelosti. Tužiteljica predlaže da sud odgodi izvršnost pobijanog rješenja, odnosno da donese odluku o odgodom učinku ove tužbe temeljem čl. 26. st. 2. Zakona o upravnim sporovima i čl. 187. st. 3. u vezi s čl. 207. st. 1. Zakona o strancima. Ističe se kako bi se izvršenjem pobijane odluke tužiteljici nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, a odgoda nije protivna javnom interesu. Što se tiče zakonitosti pobijanog rješenja, prvenstveno se ističe kako tužiteljici nije omogućeno izjašnjavanje u predmetnom upravnom postupku, iako je to bila izričita obveza upravnog tijela sukladno čl. 30. st. 1. Zakona o općem upravnom postupku. Naime, tužiteljica uopće nije bio upoznata s činjenicom da se vodi predmetni upravni postupak, niti joj je omogućeno sudjelovanje u istome ili očitovanje o relevantnim činjenicama i okolnostima. Nadalje, pobijano rješenje ne sadrži jasno, razumljivo i cjelovito obrazloženje, čime je počinjena bitna povreda pravila upravnog postupka. U obrazloženju nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, a ondje gdje se razlozi formalno navode, prisutna su proturječja između sadržaja isprava i zaključaka koje tuženik iz njih izvodi. Dodatno se ističe kako je zabranjeno prisilno udaljenje stranke u državu u kojoj bi bila izložena mučenju, neljudskom ili ponižavajućem postupanju ili kažnjavanju, odnosno gdje bi njezin život ili sloboda bili ugroženi, sukladno načelu non- refoulement. U konkretnom slučaju, povratak tužiteljice u Nepal predstavljao bi stvaran i ozbiljan rizik od takvog postupanja. Naime, žene u Nepalu, osobito u ruralnim i konzervativnim sredinama, izložene su duboko ukorijenjenoj rodnoj diskriminaciji, nasilju, prisilnim brakovima, ograničenju osobnih sloboda te nedostatku učinkovite institucionalne zaštite. Posebno su ranjive žene koje su samohrane, razvedene, udovice ili na drugi način bez muške zaštite, budući da su često društveno stigmatizirane i izložene nasilju, ekonomskoj marginalizaciji te društvenom odbacivanju. Takve osobe predstavljaju posebnu društvenu skupinu u smislu međunarodne zaštite. Rodno uvjetovani oblici nasilja u Nepalu, uključujući obiteljsko nasilje, prisilne brakove, prijetnje povezane s tzv. "časti", prisilnu institucionalizaciju, seksualno nasilje i trgovinu ljudima, i dalje su široko rasprostranjeni, dok državna tijela ne pružaju učinkovitu zaštitu žrtvama. Povratak u takve okolnosti predstavljao bi povredu načela zabrane prisilnog udaljenja. U praksi, žene žrtve nasilja u Nepalu često nemaju pristup učinkovitim pravnim sredstvima niti sigurnim oblicima zaštite, a počinitelji nasilja nerijetko ostaju nekažnjeni. Povratkom u takvo okruženje tužitelj ica bi bila izložena daljnjem nasilju bez stvarne mogućnosti zaštite, čime bi bila ozbiljno ugrožena njezina sigurnost, dostojanstvo i fizički integritet. Nadalje, u nepalskom društvu žene koje su bile izložene nasilju, uključujući seksualno nasilje ili prisilne brakove, često su dodatno stigmatizirane, izložene društvenom sramu te odbačene od strane vlastite obitelji i zajednice. Takvo postupanje predstavlja oblik psihičkog nasilja i društvenog progona, što dodatno potvrđuje postojanje ozbiljnog rizika u slučaju povratka.

3. Pored prijedloga za odgodu izvršenja rješenja tuženika do pravomoćnog okončanja spora, tužiteljica tužbenim zahtjevom predlaže sudu donošenje presude kojom se poništava pobijano rješenje tuženika. Ujedno je zatražena naknada troškova ovog spora.

4. Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio osnovanost navoda iz tužbe i tužbenog zahtjeva. Vezano za tužbeni navod tužiteljice kojim predlaže odgodu izvršnosti pobijanog rješenja tuženik navodi kako je tužiteljica 16. svibnja 2025. putem opunomoćenog odvjetnika Matije Bartola pisanim putem podnijela zahtjev za produljenje roka za dragovoljno napuštanje Europskog gospodarskog prostora, budući da ista nije postupila po rješenju KLASA: UPI-216-04/25-02/614, URBROJ: 511-19- 33-25-1 od 4. svibnja 2025. Shodno navedenom zahtjevu tuženik je 26. svibnja 2025. temeljem čl. 188. st. 1. Zakona o strancima donio rješenje o produljenju roka za dragovoljni odlazak iz Europskog gospodarskog prostora za 30 dana, odnosno do 24. lipnja 2025. Tužiteljica je temeljem navedenog članka mogla ponovno podnijeti zahtjev za produljenje roka za dragovoljni odlazak, maksimalno do godinu dana, a što nije učinila. Vezano za tužbeni navod tužiteljice kako rješenje nije pravilno i zakonito tuženik navodi kako je isto zakonom utemeljeno te donijeto temeljem čl. 186. st. 1. i čl. 184. st. 1. Zakona o strancima, kako je to i navedeno u rješenju. Provedenim postupkom činjenično je nedvojbeno utvrđeno kako je tužiteljici dozvola za boravak i rad izdana od strane Policijske uprave varaždinske za rad u tvrtki "PROACT AGENCIJA" j.d.o.o. s rokom važenja od 28. ožujka 2024. istekla s danom 16. prosinca 2024. Po isteku navedene dozvole za boravak i rad s danom 16. prosinca 2024. ista nije napustila Hrvatsku već je nastavila nezakonito boraviti u [adresa] iako nije imala valjano odobrenje za privremeni boravak, dugotrajno boravište ili stalni boravak te se ne smatra strancem na kratkotrajnom boravku iz razloga što nema valjanu vizu, a koja joj je potrebna za ulazak i boravak u Republici Hrvatskoj. U svezi opisanog nezakonitog boravka u Republici Hrvatskoj tužiteljici je u prethodnom prekršajnom postupku od strane ove ustrojstvene jedinice 4. svibnja 2025. izdan obavezni prekršajni nalog serijskog broja [serijski broj], poradi počinjenog prekršaja iz čl. 183. st. 1. Zakona o strancima, kojom je izrečena novčana kazna u iznosu od 100,00 eura i troškovi postupka 13,27 eura. Navedenu novčanu kaznu kao i troškove postupka tužiteljica nije platila, niti podnijela prigovor u zakonskom roku. Također, tuženik napominje kako je po utvrđivanju nezakonitog boravka državljanina treće zemlje dužan poduzeti mjere za osiguranje povratka, ali Uputom Državnog tajnika Ministarstva unutarnjih poslova, KLASA: 21-02124-01/3009; URBROJ: 511-01-204- 24-2 od 15. srpnja 2024. državljanima trećih zemalja koji nezakonito borave može se odobriti dozvola za boravak i rad pa čak i ako im je prethodno doneseno rješenje o povratku ili rješenje o protjerivanju. Vezano za tužbeni navod tužiteljice, kako bi prisilno udaljenje u državu podrijetla bila neproporcionalna mjera koja bi dovela do ugrožavanja njezinog života ili slobode ili bi mogla biti podvrgnut mučenju ili neljudskom i ponižavajućem postupanju ili kažnjavanju, tuženik navodi kako ista u bilo kojem trenutku i u bilo kojoj policijskoj postaji na teritoriju Republike Hrvatske ima pravo izraziti namjeru za međunarodnom zaštitom u Republici Hrvatskoj, a što ista do današnjeg dana nije učinila.

5. U sporu je provedena rasprava na ročištu održanom 22. travnja 2026. u odsutnosti uredno pozvanih stranaka, čime je strankama, u smislu odredbe čl. 6. st. 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj: 36/24 i 39/26, dalje: ZUS) omogućeno da se izjasne o zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje predmetnog spora.

6. U cilju ocjene zakonitosti pobijanog rješenja tuženika sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno pobijano rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje te uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta ovog upravnog spora, a odbio je dokazni prijedlog tužiteljice njezinim saslušanjem iz razloga što su se odlučne činjenice za rješavanje ove upravne stvari mogle utvrditi uvidom u spis upravnog postupka i ovog spora.

7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Odredbom čl. 184. st. 1. Zakona o strancima ("Narodne novine" broj: 133/20, 114/22, 151/22, 40/25, dalje: Zakon o strancima) propisano je da će se državljaninu treće zemlje koji nezakonito boravi i državljaninu treće zemlje kojem rješenjem Ministarstva u sjedištu ili rješenjem Ministarstva donesenog putem policijske uprave odnosno policijske postaje prestaje zakoniti boravak donijeti rješenje o povratku. St. 2. istog članka propisano je da će se rješenjem iz st. 1. ovoga članka utvrditi da državljanin treće zemlje nezakonito boravi u [adresa] ili da mu prestaje zakoniti boravak u Republici Hrvatskoj, odredit će se rok u kojem je dužan napustiti EGP (rok za dragovoljni odlazak), zaprijetiti prisilnim udaljenjem ako ne napusti EGP te da je dužan prijaviti se na graničnom prijelazu prilikom napuštanja Republike Hrvatske ili diplomatskoj misiji odnosno konzularnom uredu Republike Hrvatske nakon napuštanja EGP-a.

9. Prvenstveno valja reći da tužiteljica neosnovano prigovora da joj nije omogućeno sudjelovanje u upravnom postupku koji je prethodio donošenju tužbom pobijanog rješenja, obzirom suprotno proizlazi iz zapisnika sastavljenog 4. svibnja 2025. u službenim prostorijama tuženika, kojeg je tužiteljica osobno potpisala bez primjedbi.

10. Nadalje, niti preostale prigovore tužiteljice vezano za procesne povrede sud ne ocjenjuje osnovanima iz razloga što je iz sadržaja pobijanog rješenja razvidno da je isto sačinjeno u skladu s odredbom čl. 98. st. 5. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" broj: 47/09 i 110/21), a čemu tužiteljica samo paušalno prigovara.

11. Nastavno, vezano za primjenu materijalnog prava, sud ocjenjuje kako je pobijana odluka zasnovana na zakonu, te prihvaća stajalište tuženika da tužiteljica nezakonito boravi u [adresa] sukladno odredbi čl. 183. st. 1. toč. 1. i 2. Zakona o strancima, jer se ista ne smatra strancem na kratkotrajnom boravku, odnosno nema valjano odobrenje za privremeni boravak, dugotrajno boravište ili stalni boravak. Naime, tužiteljici je dozvola za boravak i rad u Republici Hrvatskoj istekla s danom 16. prosinca 2024., a u trenutku donošenja pobijanog rješenja utvrđeno je da ista nije ishodila novu dozvolu za boravak i rad.

12. Slijedom navedenog, ovaj sud zaključuje kako pobijanim rješenjem tuženika nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice, pa kako tužiteljica u ovom sporu ne iznosi pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari, sud nije našao osnove za usvajanje njezine tužbe.

13. Sukladno prethodnom, valjalo je na temelju čl. 116. st. 1. ZUS-a, odbiti tužbeni zahtjev te odlučiti kao pod toč. I. izreke ove presude.

14. Odluka o troškovima spora temelji se na odredbi čl. 147. st. 1. ZUS-a kojom je propisano da stranka koji izgubi spor snosi u cijelosti troškove spora. Stoga, kako su tužiteljica izgubila ovaj spor, to je odbijen njezin zahtjev za naknadu troškova spora te je odlučeno kao pod toč. II. izreke ove presude.

15. Sud nije prihvatio prijedlog tužiteljice za određivanjem odgodnog učinka tužbe, budući da ista nije dokazala da su ispunjeni uvjeti iz odredbe čl. 42. st. 2. ZUS- a, a posebice nije dokazala da bi joj napuštanjem EGP-a bila nanesena šteta koja bi se teško mogla popraviti, a niti je u javnom interesu da na području RH nezakonito borave stranci. Pri tome se naglašava da je sud radi utvrđenja ispunjenja pretpostavki iz odredbe čl. 42. st. 2. ZUS-a zakazao raspravu na koju niti tužiteljica niti njezin opunomoćenik nisu pristupili te stoga sud nije mogao ocijeniti osnovanim njezine navode.

U Rijeci 23. travnja 2026.

Sutkinja

Dubravka Zec

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dostaviti:

- opunomoćeniku Matiji Bartolu, odvjetnik u Zagrebu, Ul. Đure Crnatka 20

- tuženiku Ministarstvu unutarnjih poslova, Policijskoj upravi Zagrebačkoj, VII.

Policijskoj postaji Zagreb, Nehajska 7