REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU
Turinina 3
Poslovni broj: K-619/2025-11
U IME REPUBLIKE HRVATSKE
P R E S U D A
Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu pojedincu Edhemu Kapetanoviću, uz sudjelovanje zapisničarke Marijane Nujić, u kaznenom predmetu protiv optuženog HF zbog kaznenog djela iz članka 139. stavak 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22. i 114/23.: dalje: KZ/11), u povodu optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Novom Zagrebu od 7. srpnja 2025. broj KO-DO-382/2025, izmijenjene na raspravi 21. travnja 2026., nakon javne rasprave zaključene 21. travnja 2026. u prisustvu zamjenika ODO u Novom Zagrebu VF i optuženog HF, **.**.2026. u odsustvu uredno pozvanih stranaka, objavio je i
p r e s u d i o j e
optuženi HF zvani " H", sin OF i V, rođen **.**.1966. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, sa završenom VSS, umirovljenik, s mjesečnom mirovinom u iznosu 390,00 eura, OIB: [osobni identifikacijski broj], neoženjen, bez djece, vojsku nije služio, bez vojnog čina i odlikovanja, bez imovine, neosuđivan, ne vodi se drugi kazneni postupak
k r i v j e
I. što je:
16. travnja 2025. u prijepodnevnim satima, u stambenoj zgradi na adresi u [adresa], u nakani da ustraši susjedu BF, vičući rekao ĐF da prenese BF da će je ubiti ako ista još jednom ode kod njegove mame, da će je ubiti prije vjenčanja, a što je ĐF prenijela BF, dok je BF navedene riječi čula i sama, jer boravi u stanu pored okrivljenog HF, a što je sve kod BF izazvalo osjećaj uznemirenosti i straha za vlastiti život,
II. - dakle, drugome ozbiljno prijetio da će ga usmrtiti,
- čime je počinio kazneno djelo protiv osobne slobode, prijetnjom, opisano u članku 139. stavak 2. KZ/11, a kažnjivo po članku 139. stavak 2. KZ/11.
III. Na temelju članka 139. stavak 2. KZ/11 optuženi HF se
o s u đ u j e
na kaznu zatvora u trajanju 8 (osam) mjeseci.
IV. Na temelju članka 56. KZ/11 optuženiku se izriče uvjetna osuda kojom se određuje da se kazna zatvora u trajanju 8 (osam) mjeseci neće izvršiti ukoliko optuženik u vremenu provjeravanja u trajanju 2 (dvije) godine po pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.
V. Na temelju članka 54. KZ/11 optuženiku će se u slučaju opoziva uvjetne osude u kaznu zatvora na koju je osuđen uračunati vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u uhićenju i u istražnom zatvoru od 9. svibnja 2025. do 9. kolovoza 2025.
VI. Na temelju članka 68. KZ/11 optuženiku se izriče sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja koja će trajati do prestanka razloga zbog kojih je izrečena, time da može trajati do proteka roka provjeravanja.
Na temelju članka 58. stavak 5. KZ/11 upozorava se optuženik da sud može, ukoliko bez opravdanog razloga krši sigurnosnu mjeru koja mu je izrečena uz uvjetnu osudu, opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje kazne zatvora.
VII. Na temelju članka 148. stavak 1. i 6. u vezi sa člankom 145. stavak 2. točke 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24, 72/25 i 13/26.; dalje: ZKP/08) optuženi HF se u cijelosti oslobađa obveze plaćanja svih troškova kaznenog postupka.
Obrazloženje
1. ODO u Novom Zagrebu podiglo je 7. srpnja 2025. optužnicu broj KO- DO-382/2025, inkriminirajući optuženom ĆF kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavak 2. KZ/11. Imajući u vidu nalaz i mišljenje vještaka, zamjenik ODO u Novom Zagrebu je na raspravi 21. travnja 2026. izmijenio optužnicu na način da je promijenio prijedlog sankcije, na način da je predložio da se optuženiku izrekne uvjetna osuda 8 mjeseci zatvora s rokom provjeravanja u roku 2 godine, a također sukladno nalazu i mišljenju sudskog vještaka predložio je izricanje sigurnosne mjere obveznog psihijatrijskog liječenja u trajanju koje sud odredi.
2. Optuženi HF upitan da iznese očitovanje o optužbi izjavio je da se ne smatra krivim za kazneno djelo koje mu se stavlja na teret predmetnom optužnicom. Nakon što je čuo izmjenu optužnice, optuženik je naveo da u cijelosti ostaje kod svoje obrane te da se slaže s prijedlogom uvjetne osude, ali ne i s predloženom sigurnosnom mjerom.
3. Na početku dokaznog postupka, na vlastiti zahtjev, ispitan je optuženi HF, nakon čega je reproducirana njegova obrana iz prethodnog postupka. Potom je tijekom dokaznog postupka, uz suglasnost stranaka pročitano izvješće o uhićenju i dovođenju, službena zabilješka o dojavi u neizdvojenom dijelu, zapisnik o ispitivanju svjedoka žrtve BF, zapisnik o ispitivanju svjedoka ĐF, zapisnik o ispitivanju svjedoka OF, nalaz i mišljenje dr. med. Vladimire Vozny Duk, spec. psihijatra, a potom je na raspravi, na prijedlog optuženika, dopunski ispitana svjedok žrtva BF, sada O. Na kraju dokaznog postupka je pročitan izvod iz kaznene i prekršajne evidencije optuženika.
4. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, ocjenjujući i analizirajući svaki dokaz zasebno te sve dokaze u njihovoj ukupnosti, ovaj sud nalazi dokazanim da je optuženi HF počinio kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavak 2. KZ/11, a sve na način kako je to činjenično i pravno opisano u izreci ove presude.
5. Optuženi HF je iskazujući kod suda naveo da mu je 16. travnja 2025. u popodnevnim satima, u stambenoj zgradi na adresi gdje živi u [adresa] pozvonila susjeda ĐF te mu je, kada joj je otvorio, predala rahatluk za mamu. Sve je bilo u redu, on je to primio od nje, međutim problem je nastao kada je ĐF spomenula BF i rekla je da ona sve zna, jer joj je BF to rekla. On se uzbudio, povisio je glas i rekao je: "Neka mi se ne upliće u obitelj, zaslužila je da ju ubijem, da ne dočeka svadbu." To se sve događalo u hodniku stana, a iako BF živi praktički pola metra od njega teško da je ovo mogla čuti. Napomenuo je da BF nije vidio od 9. ožujka 2025. i to im je bio zadnji kontakt. Drugi dan je nazvao ĐF i rekao je da naravno da mu ne pada na pamet prljati ruke.
5.1. Potom je reproduciran iskaz optuženika od 9. svibnja 2025. koji je dao u prethodnom postupku prilikom ispitivanja kod policije, kojom prilikom je u bitnome naveo da nije istina da je prijetio BF. S njom nije imao kontakt. Sa susjedom ĐF je razgovarao između svoja četiri zida. Nije joj rekao da BF prenese da će ju ubiti, samo je rekao da BF zaslužuje da je ubije, ali ne želi prljati ruke. Ne želi da BF ide kod njegove majke i istina je da joj je zabranio da ide kod njegove majke. Odnosi s BF su narušeni. Poznaju se od djetinjstva, prije su bili u boljim odnosima. U narušenim je odnosima i sa sestrom. Ne želi da mu se BF petlja u njegov put, ako ga se pusti, neće joj ništa napraviti, povlačit će se kao i inače. Lošeg je zdravstvenog stanja još od djetinjstva, pati i od depresije. Živio je s majkom 25 godina, sad je sam. Posjećuje majku svaki dan. Može se brinuti sam o sebi. Nema gdje otići s adrese na kojoj prebiva. Živi sam u stanu na adresi prebivališta, koji je vlasništvo njegove majke, koja je trenutno u umirovljeničkom domu. Osim mirovine u iznosu oko 390,00 eura nema nikakvih drugih prihoda. Sam o sebi brine, nitko mu ne pomaže. U međuvremenu, tijekom ovog postupka, njegova majka se vratila iz obiteljskog doma te isključivo on o njoj brine, a ona bez njegove pomoći ne može uopće funkcionirati, a sve to govori zbog eventualnog izricanja zatvorske kazne. Upitan da pojasni različitost u iskazivanju na raspravi u odnosu na prvo iskazivanje gdje nije priznao činjenice koje je na raspravi priznao, jer je tada rekao da je predmetne zgode samo rekao da BF zaslužuje da ju se ubije, iskazao je da je tada bio u šoku, a na raspravi kako je iskazao je njegova obrana i tako je zapravo bilo. Ponovio je još jednom da nije sporno da je izgovorio riječi koje mu se stavljaju na teret, ali nije imao namjeru prijetiti BF.
6. Imajući na umu iskaz optuženika evidentnim proizlazi da osporava da bi postupao na način kako ga se tereti, odnosno da bi počinio inkriminirano kazneno djelo.
7. Ispitana u svojstvu svjedoka žrtve BF, sada O, je navela da stanuje na adresi u [adresa], u prizemlju stambene zgrade, a u stanu pored njezinog stanuje susjed HF, tamo je živio s majkom MF koja posljednja tri mjeseca boravi u domu za starije i nemoćne osobe „Marina" iza Velike Gorice. HF njoj osobno nije radio probleme, jedino je branio svojoj majci da se druži s njom, ali iz priča zna da je ranije prijetio članovima obitelji i susjedima, ponekad koristeći i nož, a što je nakon pozivanja policije rezultiralo njegovim spremanje na liječenje u psihijatrijsku bolnicu. 13. travnja 2025. otišla je posjetiti MF, a za što je saznao HF, odnosno ona mu je to ispričala kada ju je posjetio dan ili dva nakon nje. 15. travnja 2025. oko 11,00 sati, za vrijeme dok se nalazila u svojem stanu, čula je buku i riječi: „Ja ću ju ubiti", prišla je vratima i odškrinula ista kojom prilikom je vidjela susjedu ĐF koja je donijela hranu ĆF te je čula kako HF govori: „Ubit ću je, ako još jednom ode kod moje mame, neka se kloni moje obitelji, ubit ću je prije njenog vjenčanja" te je tada shvatila da se prijetnje odnose na nju, s obzirom da je bila kod njegove majke i udaje se 21. lipnja 2025., a što HF zna. U strahu se zatvorila u stan te ju je narednih dana bilo strah izlaziti iz stana kako ga ne bi srela, a radi zaštite si je nabavila suzavac. 8. svibnja 2025., nakon što je od JF, sestre HF čula da je napao djelatnicu staračkog doma u kojem se nalazi njegova majka i nakon što je razgovarala s policajcem koji je došao do stana HF, odlučila je prijetnju prijaviti policiji, jer smatra da je HF u stanju izvršiti izrečene prijetnje. Strah ju je da je psihički neuravnotežen te da mu je potrebna pomoć u smislu psihijatrijskog liječenja. U ovom postupku ne želi postaviti imovinsko pravni zahtjev.
Dopunski ispitana na raspravi, a odgovarajući na pitanja optuženika je navela da je taj dan čula galamu, jer su joj vrata bila odškrinuta, a sve to je po njenom mišljenju trajalo nekih 10-ak minuta. Inače žive vrata do vrata i zato je sve čula. Napomenula je da od srpnja 2025. živi u [adresa], ali ponekad dođe u taj stan. Naravno da ju je uplašilo sve što je čula, jer je rečeno da će ju ubiti prije vjenčanja, a to je bilo mjesec i pol prije njenog vjenčanja.
8. Ispitana u svojstvu svjedoka ĐF je navela da se 15. travnja 2025. vratila iz Bosne i Hercegovine, gdje je 16. travnja 2025. u jutarnjim satima nazvala HF te ga je upitala je li doma i da bi mu htjela donijeti rahat lokum kojega je namjeravala dati Mariovoj majci, ali mu je rekla da se ne namjerava zadržavati kod njega iz razloga što se ne osjeća dobro, već će mu samo donijeti rahat lokum na vrata stana, a sa čime se i on složio pa je otišla do Mariovog stana i pozvonila je na vrata, HF je otvorio vrata stana te je na licu nosio medicinsku masku, obzirom mu je rekla da se ne osjeća dobro. U trenutku kada mu je predavala rahat lokum, HF je skinuo masku s lica te je počeo vikati: „Reci ovoj da prestane odlaziti mojoj mami, šta mi se miješa u obitelj, ako nastavi ubiti ću je, obavezno joj to reci", a gdje je mislio na BF te je tada zatvorio vrata svoga stana, na što je ona otišla u svoj stan te je zatim, nakon kratkog vremena, telefonom nazvala BF, kako bi joj ispričala što se dogodilo, odnosno što joj je HF rekao, a BF je rekla da je ona bila u svome stanu i da je i sama sve čula obzirom da je HF vikao. Od tada, odnosno od 16. travnja 2025 godine, više nije kontaktirala HF, sve do 5. svibnja 2025. kada je opet otišla do njegovog stana, obzirom je njegovoj majci bio rođendan, gdje je tom prilikom bila u njegovom stanu, popila je kavu s HF te mu je tada predala poklon za njegovu majku, a tada joj je HF rekao da će svoju majku izvaditi iz doma te ju je upitao može li brinuti o njegovoj majci, ali mu je rekla da to ne može, zbog svojih zdravstvenih problema, dok konkretno tog dana, HF nije spominjao BF niti je upućivao bilo kakve prijetnje.
9. Ispitana u svojstvu svjedoka OF je navela da je njezin brat HF živio zajedno s majkom MF na adresi u [adresa], do 9. ožujka 2025. kada je imala moždani zbog čega je završila u bolnici, a zatim u domu za starije i nemoćne osobe „Marina" u Lukinić Brdu. S obzirom da se HF naučio na život s majkom, posjećivao ju je svakodnevno u tom domu, a 7. svibnja 2025. je napravio incident u domu, vikao je na vlasnicu AF da tamo drže njegovu majku zatočenu, tražio je kopiju ugovora, da se ne brinu o njoj, da će je izvući van, a što joj je sve prenijela AF kada je dan nakon tog događaja razgovarala s njom, odnosno 8. svibnja 2025. godine. Nazvala je HF istog tog dana u popodnevnim satima kako bi ga pitala o tom događaju, na što je počeo psovati i vikati na nju, pitala ga je i za prijetnje susjedima i za događaj kada je stavio pred majkom nož na trbuh i rekao da će se ubiti, što on nije ništa negirao, već ju je počeo napadati, vrijeđati nju i njenog supruga, podizati glas i dao joj je ultimatum da će u roku 7 dana izvaditi majku van iz doma kako god. Nakon tog razgovora zvala je hitnu radi hospitalizacije, oni su je uputili na policiju pa se tako 8. svibnja 2025. s policijskim službenicima našla ispred Marievog stana na adresi [adresa] u [adresa], a tamo je bila i hitna pomoć, ali HF nije bio u stanu. Zvala ga je, ali im se isti nije javljao, policijski službenik je razgovarao sa susjedom BF koja je prilikom razgovora rekla da joj se HF 2-3 tjedna prije prijetio, na što ju je policijski službenik uputio da to prijavi u policijskoj postaji. Zajedno sa suprugom je odvela BF do policijske postaje gdje je ona podnijela prijavu, dok je ona također dala policijskim službenicima svoj iskaz. S bratom HF ima narušen odnos od 1995. godine, otkako je prijetio da će ubiti nju i njezinog supruga i kasnije su se pogoršali kada je njihovog oca napao nožem, a od onda komuniciraju, ali nisu bliski, tu je za njega najviše zbog majke, iako je HF u više navrata rekao da ju je prekrižio. Osobno se nada da HF nije u stanju izvršiti izrečene prijetnje, ali zbog njegovog zdravstvenog stanja boji se da nešto ne napravi u afektu te smatra da mu je potrebno liječenje i stalna briga od strane stručne osobe.
10. Tijekom predmetnog postupka provedeno je psihijatrijsko vještačenje optuženog HF koje je povjereno sudsko-medicinskom vještaku dr. med, spec. psihijatru Vladimiri Vozny Duk, koja je u pisanom nalazu i mišljenju od 9. veljače 2026., a nakon uvida u cjelokupni spis predmeta i u medicinsku dokumentaciju, navela da je riječ o osobi s dijagnosticiranim organskim poremećajem ličnosti s izraženom impulzivnošću i emocionalnom labilnošću s reperkusijama na njegovo ponašanje. Utvrdila da je njegova mogućnost shvaćanja značenja njegova postupanja u vrijeme počinjenja kaznenog djela, kao i vladanja svojom voljom, bila smanjena i to bitno. Vještak je preporučila sudu izricanje sigurnosne mjere obveznog psihijatrijskog liječenja, jer ukoliko optuženik ne bi bio uključen u isto, mogao bi počiniti isto ili teže kazneno djelo.
11. Glede ocjene izvedenih dokaza uvodno je za istaknuti da je sud svu pročitanu materijalnu dokumentaciju ocijenio istinitom i vjerodostojnom, jer strane nisu osporavale istinitost i vjerodostojnost iste niti je dovedena u sumnju ijednim od izvedenih dokaza. Iskaze ispitanih svjedoka - žrtve BF, sada O i ĐF, sud je u potpunosti ocijenio istinitima i vjerodostojnima, jer su iste iskazivale životno logično i uvjerljivo, međusobno suglasno. Obrana optuženika, u dijelu u kojem poriče svoju kaznenu odgovornost, je ocijenjena neistinitom i usmjerenom na otklanjanje kaznene odgovornosti.
12. Prije analize dokaza izvedenih tijekom predmetnog postupka, a na okolnost utvrđivanja odlučnih, no osporavanih činjenica, po ocjeni suda potrebno je radi razumijevanja inkriminacije, kao i cjelokupne dinamike događaja, a nastavno i ocjene vjerodostojnosti te konačno istinitosti iskaza kako žrtve – oštećene BF, sada O, tako i optuženika, utvrditi da se poznaju od djetinjstva i da su nekada imali dobar odnos, ali im je odnos već dulje vrijeme narušen, a što proizlazi iz njihovih iskaza te je sve kulminiralo upravo predmetnim događajem.
12.1. Kada se nastavno na iznesena utvrđenja načelno sagledaju i ocijene iskazi oštećenika i optuženika, ono što se prvo uočava jest da oštećenica detaljno i okolnosno opisuje predmetni događaj pri tome je vrlo konzistentna, jer nije mijenjala svoj iskaz i bila je dosljedna u opisivanju i samog događaja, kao i pretrpljenog straha zbog istog, kako prilikom ispitivanja pred policijskim službenicma tako i prilikom dopunskog ispitivanja na raspravi kod ovog suda. S druge pak strane obrana optuženika nije bila ni dosljedna ni čvrsta ni logički usklađena.
12.2. Naime, sud se prije svega upustio u analizu iskaza optuženika i oštećenice i to kako svakoga za sebe, tako i u korelaciji jednog s drugim te nastavno utvrđenjima iz drugih provedenih dokaza. Tako je optuženik prilikom prvog ispitivanja naveo da nije istina da je prijetio BF. S njom nije imao kontakt. Sa susjedom ĐF je razgovarao između svoja četiri zida. Nije joj rekao da BF prenese da će ju ubiti, samo je rekao da BF zaslužuje da je ubije, ali ne želi prljati ruke. Međutim, prilikom drugog ispitivanja, on potpuno odstupa od svoje inicijalne obrane navodeći da je predmetne zgode problem nastao kada je susjeda ĐF spomenula BF i rekla je da ona sve zna, jer joj je BF to rekla. On se uzbudio, povisio je glas i rekao je: "Neka mi se ne upliće u obitelj, zaslužila je da ju ubijem, da ne dočeka svadbu." To se sve događalo u hodniku stana, a iako BF živi praktički pola metra od njega teško da je ovo mogla čuti. Drugi dan je nazvao susjedu ĐF i rekao je da naravno da mu ne pada na pamet prljati ruke. Nadalje, upitan da pojasni različitost u iskazivanju na raspravi u odnosu na prvo iskazivanje gdje nije priznao činjenice koje je na raspravi priznao, iskazao je da je tada bio u šoku, a na raspravi kako je iskazao je njegova obrana i tako je zapravo bilo. Ponovio je još jednom da nije sporno da je izgovorio riječi koje mu se stavljaju na teret, ali nije imao namjeru prijetiti BF. Dakle, optuženik prilikom prvog i drugog ispitivanja potpuno drugačije iskazuje i to s velikim odstupanjima pa tako prvi put navodi da nije istina da je prijetio BF, dok je drugi put naveo da se uzbudio, povisio je glas i rekao je: "Neka mi se ne upliće u obitelj, zaslužila je da ju ubijem, da ne dočeka svadbu“, pojašnjavajući potom da nije sporno da je izgovorio riječi koje mu se stavljaju na teret, ali nije imao namjeru prijetiti BF. Ove različitosti, nedosljednosti i odstupanja u iskazivanju, njegovu obranu čine nevjerodostojnom i neprihatljivom za sud po pitanju njene istinitosti i dokazne relevantnosti. S druge pak strane iskaz oštećene BF, sada O, sud nalazi uvjerljivim i životnim te u istom nema proturječnosti. Uvjerljivo je i detaljno opisala dinamiku događaja s nizom detalja koji ukazuju na istinitost njegovog iskazivanja. Bila je dosljedna te je navela da se, a nakon što je čula optuženikovu prijetnju koja je nedvojbeno bila upućena njoj, u strahu zatvorila u stan te ju je narednih dana bilo strah izlaziti iz stana kako ga ne bi srela, a radi zaštite si je nabavila suzavac. Sve što je čula ju je uplašilo, jer je rečeno da će ju ubiti prije vjenčanja, a ovaj događaj je bio mjesec i pol prije njenog vjenčanja. U skladu s njenim iskazom, je i iskaz svjedokinje ĐF, u ovom postupku potpuno neutralne i za ishod postupka nezainteresirane osobe, koja je također iskazivala konkretno i oklnosno, navodeći da je optuženik predmetne zgode vikao: „Reci ovoj da prestane odlaziti mojoj mami, šta mi se miješa u obitelj, ako nastavi ubiti ću je, obavezno joj to reci", a gdje je mislio na BF te je tada zatvorio vrata svoga stana, na što je ona otišla u svoj stan te je zatim, nakon kratkog vremena, telefonom nazvala BF, kako bi joj ispričala što se dogodilo, odnosno što joj je HF rekao, a BF je rekla da je ona bila u svome stanu i da je i sama sve čula, obzirom da je HF vikao. Iskazi navedenih svjedokinja se sadržajno u potpunosti podudaraju te čine jednu logičnu cjelinu. Iskaz svjedokinje OF sud nije cijenio, jer ona nije imala bitnih saznanja o samoj inkriminaciji. S druge pak strane, iz naprijed navedenih razloga optuženikov iskaz nije prihvaćen istinitim, njegova obrana je u suprotnosti sa svim drugim dokazima te je bila neokolnosna, nedosljedna i neuvjerljiva. Ocjena je ovoga suda da optuženik svojim iskazom u potpunosti, no po ocjeni ovoga suda bezuspješno, nastojao diskreditirati i iskaze ispitanih svjedokinja i njih kao osobe, a sve kako bi ne umanjio, već u potpunosti otklonio vlastitu kaznenopravnu odgovornost za počinjena kaznena djela.
13. Slijedom iznesene analize dokaza, kako svakoga za sebe, tako i u njihovoj ukupnosti ovaj sud nalazi izvan svake sumnje dokazanim da je optuženi HF **.**.2025. u prijepodnevnim satima, u stambenoj zgradi na adresi u [adresa], u nakani da ustraši susjedu BF, vičući rekao ĐF da prenese BF da će je ubiti ako ista još jednom ode kod njegove mame, da će je ubiti prije vjenčanja, a što je ĐF prenijela BF, dok je BF navedene riječi čula i sama, jer boravi u stanu pored okrivljenog HF, a što je sve kod BF izazvalo osjećaj uznemirenosti i straha za vlastiti život. Sud nalazi da je upravo opisanim postupanjem optuženik ostvario objektivna obilježja inkriminiranog mu kaznenog djela protiv osobne slobode - prijetnjom. Naprijed opisano ponašanje optuženika u cijelosti ispunjava objektivna obilježja kaznenog djela iz članka 139. stavak 2. KZ/11. Naime, da je riječ o ozbiljnoj prijetnji smrću, a što čini biće ovog kaznenog djela, proizlazi iz sadržaja, načina i mjesta gdje je ista izgovorena, jer je optuženik vrlo precizno naveo da će istu ostvariti, ako oštećenica još jednom ode kod njegove majke te da će ju ubiti prije njenog vjenčanja, za koje je, kako je navela oštećenica, znao da je za mjesec i pol, a izrečena prijetnja je upućena kroz viku, pored otvorenih vrata stana i to neposredno pored stana oštećenice, jer žive na istom katu, vrata do vrata Da je navedena prijetnja uznemirila oštećenicu nedvojbeno proizlazi iz njenog iskaza u kojem je navela da je bila u strahu te da si je zbog ove prijetnje nabavila suzavac. Optuženik je kazneno djelo prijetnje počinio s oblikom krivnje izravna namjera, jer je postupao upravo u cilju da ustraši i uznemiri, u čemu je i uspio te je oštećenica prijetnju prijavila policiji. Sve naprijed navedene okolnosti pod kojima je prijetnje izrečena upućuju na zaključak da je optuženik htio počiniti ovo kazneno djelo. U vrijeme počinjenja djela optuženik je bio ubrojiv, ali bitno smanjeno, jer tako proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka psihijatra pa je bio svjestan da je njegovo djelo zabranjeno, a ne postoji ni jedan ispričavajući razlog za njegovo postupanje. Stoga je za utvrditi da su u postupanju optuženika ostvarena osim utvrđenih objektivnih i ona subjektivna obilježja kaznenog djela koje mu se stavlja na teret predmetnom optužnicom.
14. Nakon što je, a po iznijetoj analizi izvedenih dokaza, utvrdio da je optuženik počinio inkriminirano kazneno djelo na način kako je to opisano u izreci presude, sud je pristupio odabiru vrste i mjere kazne kojom će se ostvariti svrha kažnjavanja.
14.1. Pri izboru vrste i mjere kazne sud je sukladno članku 47. KZ/11 primijenio opće pravilo o izboru vrste i visine kazne, polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja, a cijeneći pritom sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža, osobito jačinu ugrožavanja ili povrede zaštićenog dobra, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, stupanj povrede počiniteljevih dužnosti, način počinjenja i skrivljene učinke kaznenog djela, prijašnji počiniteljev život, njegove osobne i imovinske prilike, kao i njegovo ponašanje nakon počinjenog kaznenog djela i odnos prema žrtvi.
14.2. Tako je prilikom odabira vrste i visine kazne sud imao na umu da je optuženik umirovljenik s mirovinom od 390,00 eura mjesečno, bez ikakve imovine, da nije oženjen te da nema djecu. Iznesene okolnosti predstavljaju optuženikove osobne, obiteljske te imovinske prilike koje je sud dužan imati na umu prilikom odmjeravanja kazne, a koje sve prethodno iznesene okolnosti je sud odmjeravajući kaznu optuženiku ocijenio olakotnim. Osim toga, sud je olakotnim cijenio činjenicu da optuženik, po mišljenju sudskog vještaka, boluje od organskog poremećaja ličnosti te je tempore criminis bio bitno smanjeno ubrojiv.
14.3. Prilikom odmjeravanja kazne, sud je dužan imati na umu cjelokupan optuženikov život, odnosno kako onaj prije, tako i onaj nakon počinjenja djela. Optuženik je, a prema izvatcima iz kaznene i prekršajne evidencije, neosuđivana osoba, a što ukazuje da je život optuženika prije počinjenja ovog kaznenog djela bio usklađen s normama prihvaćenim u društvu pa se ovaj događaj može smatrati ekscesom u njegovom životu. Otegotnih okolnosti optuženiku nije utvrđeno.
14.4. Slijedom utvrđenih okolnosti odlučnih za odmjeravanje kazne sud je optuženiku za počinjeno kazneno djelo protiv osobne slobode, prijetnjom, koje kazneno djelo je opisano u članku 139. stavak 2. Kaznenog zakona i za koje kazneno djelo je zakonom propisana kazna zatvora do 3 godine, izrekao kaznu zatvora u trajanju 8 mjeseci. Međutim, ocjena je ovog suda da se u odnosu na optuženika svrha kažnjavanja ipak može ostvariti i bez izvršenja kazne, odnosno izricanjem uvjetne osude s rokom provjeravanja 2 godine te sud ocjenjuje da bi izricanje bezuvjetne kazne zatvora u konkretnom slučaju, a s obzirom na sve istaknute okolnosti ipak predstavljalo prestrogo kažnjavanje. Izrečena kazna je i preložena u izmijenjenoj optužnici od strane tužitelja, s njom se suglasio i optuženik, a osim navedenog sud smatra da će se upravo izrečenom kaznom postići specijalna prevencija te da će se upravo ovakvom kaznom, utjecati na optuženika da ga se odvrati da ubuduće ne čini kaznena djela, ali da će se postići i generalna prevencija tako što će se utjecati na sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja.
15. Budući da je zakonskom odredbom iz članka 54. KZ/11 propisano da se vrijeme provedeno u pritvoru i istražnom zatvoru, kao i svako oduzimanje slobode uračunava u izrečenu kaznu zatvora, sukladno navedenoj zakonskoj odredbi optuženiku će se u slučaju opoziva uvjetne osude u kaznu zatvora na koju je osuđen, uračunati vrijeme provedeno u uhićenju i u istražnom zatvoru od 9. svibnja 2025. do 9. kolovoza 2025.
16. Tijekom predmetnog postupka, a kako je već navedeno, provedeno je psihijatrijsko vještačenje optuženika po vještaku psihijatru Vladimiri Vozny Duk, koja je u pisanom nalazu i mišljenju preporučila sudu izricanje sigurnosne mjere obveznog psihijatrijskog liječenja. jer ukoliko optuženik ne bi bio uključen u isto, mogao bi počiniti isto ili teže kazneno djelo. Slijedom navedenog, ocjena je suda da će se svrha kažnjavanja kod optuženika upotpuniti izrečenom
1 0
sigurnosnom mjerom iz članka 68. KZ/11. Naime, imajući na umu utvrđenja sudskomedicinskog vještaka, psihijatra Vladimire Vozny Duk iznesena u točki 10. obrazloženja ove presude te osobito preporuku vještaka za izricanjem sigurnosne mjere obveznog psihijatrijskog liječenja iz članka 68. KZ/11 i ovaj sud nalazi osnovanim optuženiku izreći ovu sigurnosnu mjeru kojom će se otkloniti sve one okolnosti utvrđene na strani optuženika koje, obzirom na njegove karakteristike te strukturu i oštećenja ličnosti, mogu poticajno djelovati na počinjenje istih ili sličnih kaznenih djela. Osim toga, za navesti je i da je optuženik upozoren na posljedice nepridržavanja sigurnosne mjere pa tako i da sud, a sukladno članku 58. stavak 5. KZ/11, može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne ukoliko optuženik bez opravdanog razloga krši obvezu koja mu je određena sigurnosnom mjerom ovdje izrečenom uz uvjetnu osudu.
17. Optuženik je, kada ga sud proglasi krivim, sukladno članku 148. stavak 1. ZKP/08, dužan naknaditi troškove kaznenog postupka, osim ako ne postoje uvjeti za oslobođenje od plaćanja troškova u cijelosti ili djelomično, a kako je propisano stavkom 6. istog članka ZKP/08. Imajući na umu imovinske prilike optuženika pobliže utvrđene kod okolnosti odlučnih za odmjeravanje kazne, odnosno da je umirovljenik, s mjesečnom mirovinom u iznosu oko 390,00 eura bez imovine, to je ocjena ovoga suda da bi obvezivanjem optuženika na plaćanje troškova ovog postupka bila samo dodatno dovedena u pitanje njegova egzistencija pa se zaključuje da su ispunjeni zakonski uvjeti za oslobođenjem optuženika od plaćanja svih troškova kaznenog postupka, a kako je pobliže naznačeno u izreci, konkretno troškova provedenog psihijatrijskog vještačenja, troškova branitelja po službenoj dužnosti te paušalne svote.
18. Slijedom svega iznesenog odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 23. travnja 2026.
sudac
Edhem Kapetanović
UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:
1 1
Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku 15 (petnaest) dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi Općinskom sudu u Novom Zagrebu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a odluku o žalbi donosi županijski sud kao sud drugog stupnja.
DNA.:
1. ODO u Novom Zagrebu na broj KO-DO-382/2025
2. optuženi HF
3. oštećena BF, sada O
4. u spis
