REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U RIJECI
[adresa] N 5
Poslovni broj: Us I-102/2026-8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Mariji Renner Jakovljević, uz sudjelovanje zapisničarke Mirjane Jakić, u upravnom sporu tužitelja ARHITEKTIKA PROJEKT d.o.o., Samobor, Ulica Ante Starčevića 23, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupano po direktoru NŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva turizma i sporta, Zagreb, Prisavlje 14, OIB: 87892589782, radi odbijanja zahtjeva za razvrstavanje i kategorizaciju objekta kao kuće za odmor, 23. travnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja tuženika Ministarstva turizma i sporta, KLASA: UP/II-335-06/25-01/150, URBROJ: 529-06-03- 02/4-25-2 od 19. prosinca 2025. te vraćanje predmeta tuženiku na ponovan postupak.
II. Odbija se za zahtjev tužitelja za nadoknadu troška upravnog spora.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika Ministarstva turizma i sporta, KLASA: UP/II- 335-06/25-01/150, URBROJ: 529-06-03-02/4-25-2 od 19. prosinca 2025., odbijena je žalba tužitelja, izjavljena protiv rješenja Primorsko-goranske županije, Upravnog odjela za turizam, poduzetništvo i ruralni razvoj-Krk, KLASA: UP/I-335-02/25-01/30, URBROJ: 2170-08-02/17-25-6 od 28. listopada 2025., kojim je odbijen zahtjev tužitelja za izdavanje rješenja o ispunjavanju minimalnih uvjeta i uvjeta za kategorizaciju ugostiteljskog objekta iz skupine Ostali ugostiteljski objekti za smještaj vrste kuće za odmor, a koji se nalazi na adresi [adresa].
2. Osporavajući zakonitost citiranog rješenja tuženika Ministarstva turizma i sporta, KLASA: UP/II-335-06/25-01/150, URBROJ: 529-06-03-02/4-25-2 od 19. prosinca 2025., a posljedično tome i prvostupanjskog rješenja Primorsko-goranske županije, Upravnog odjela za turizam, poduzetništvo i ruralni razvoj - Krk od 28. listopada 2025. tužitelj je pravovremeno podnio tužbu, koja je kod ovog Suda zaprimljena 26. siječnja 2026., pod gore navedenim poslovnim brojem, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava.
3. U svezi s tim tužitelj je u tužbi u bitnome naveo, da je vlasnik samostalnog objekta stambene namjene koji će se koristi za turistički smještaj, smještenog u zaštićenoj kulturno-povijesnoj cjelini naselja Baška i organiziran je po etažama, prizemlju, prvom katu i potkrovlju, a etaže da su međusobno konstruktivne i funkcionalno odvojene te prostori imaju jasno definiranu namjenu i za predmetni objekt da je izdana Građevinska i Uporabna dozvola.
4. Ističe da pogrešno tuženik utvrđuje da objekt ne sadrži zasebnu sobu, jer potkrovlje objekta predstavlja funkcionalno i prostorno odvojenu spavaću sobu s trajnim ležajevima i sanitarnim čvorom. Nastavno, navodi da pogrešno tuženik zaključuje da objekt ne ispunjava uvjet postojanja ormara s pet vješalica po osobi, jer da se u objektu nalazi samostojeći štender s dovoljnim brojem vješalica po gostu kao i dovoljan broj zatvorenih polica/kutija za odlaganje odjeće. Nadalje, ističe da tuženik pogrešno utvrđuje da ne postoje noćni ormarić uz bračni krevet, jer nadglavna polica iznad kreveta omogućuje slaganje osobnih predmeta te predstavlja funkcionalni ekvivalent noćnom ormariću u skladu s pravilima struke, kao i da tuženik pogrešno tumači da krevet mora biti pristupačan s dvije bočne strane, budući Pravilnik o razvrstavanju i kategorizaciji ugostiteljskih objekta iz skupine ostali objekti za smještaj koji se kategoriziraju („Narodne novine“ broj 54/16 i 69/17, u nastavku teksta Pravilnik) propisuje pristupačnost, ali ne propisuje da dvije strane moraju biti bočne, zbog čega tužitelj smatra da tuženik pogrešno primjenjuje odredbe Pravilnika, odnosno pogrešno tumači odredbe Pravilnika, a što dokazuje Nalazom i mišljenjem sačinjenim od strane vještaka za graditeljstvo Hrvoja Balije, dipl. ing. graditeljstva, koji je u Nalazu i mišljenju od 20. siječnja 2026. utvrdio, da predmetni objekt u vlasništvu tužitelja ispunjava sve minimalne tehničke i funkcionalne uvjete, te da razlozi odbijanja navedeni u osporavanom rješenju nisu utemeljeni na Pravilniku niti na pravilima struke.
5. Stoga je tužitelj u tužbenom zahtjevu predložio da se poništi osporavano rješenje tuženika od 19. prosinca 2025. i predmet vrati tuženiku na ponovni postupak.
6. Tuženik je u odgovoru na tužbu zaprimljenim kod ovoga Suda 17. veljače 2026. u bitnome naveo, da u cijelosti ostaje kod svih navoda iznesenih u obrazloženju osporavanog rješenja te je odgovarajući na tužbene navode tužitelja, što će u nastavku presude biti detaljnije obrazloženo predložio, da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.
7. U podnesku zaprimljenim kod ovog Suda 18. veljače 2026., tužitelj je očitujući se na navode tuženika iz odgovora na tužbu, u cijelosti ustrajao kod navoda iz tužbe, tužbenog zahtjeva te Nalaza i mišljenja vještaka Hrvoja Balije, dipl. ing. graditeljstva kojeg je priložio uz tužbu, kao dokaz o osnovanosti tužbenih navoda.
8. U ovom upravnom sporu 16. travnja 2026. održano je ročište za raspravu u prisutnosti tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvane službene osobe tuženika, na temelju članka 91. stavka 3. u svezi s člankom 89. stavak 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 36/24 u nastavku teksta ZUS) čime je strankama u skladu sa odredbom članka 6. ZUS-a, data mogućnost izjasniti se o svim zahtjevima i navodima te činjeničnim i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje ovog upravnog spora.
9. Na istom ročištu za raspravu tužitelj je u cijelosti ostao kod svih svojih navoda iznesenih u tijeku upravnog spora, nakon čega je izveden dokaz uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora, kao i u onu koja prileži spisu predmeta upravnog postupka te je rasprava zaključena.
10. Uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora, kao i u onu koja prileži spisu predmeta upravnog postupka, utvrđeno je, da je tužitelj 12. rujna 2025. podnio zahtjev prvostupanjskom tijelu za izdavanje rješenja o utvrđivanju ispunjavanja minimalnih uvjeta za obavljanje ugostiteljske djelatnosti u smještajnom objektu vrste kuća za odmor u [adresa]. Utvrđeno je, da je u predmetnom smještenom objektu 23. listopada 2025. proveden očevid na kojem je utvrđeno, da se predmetni smješteni objekt nalazi u građevini koja ima podrum, prizemlje, kat i potkrovlje te se isti proteže na prizemlje, kat i potkrovlje.
11. Utvrđeno je, da predmetni smještajni objekt u prizemlju ima kupaonicu, kuhinju, stol za blagovanje, stepenište na prvi kat na kojem se nalazi jedan krevet i kauč, na način da se kraj njih prolazi u potkrovlje (nema vrata). Utvrđeno je, da se u potkrovlju nalazi još jedan krevet za jednu osobu i jedan bračni krevet koji nema pristup s obje strane, te da se vrata nalaze samo na ulazu u smještajni objekt te na ulazu u kupaonicu i zasebni zahod, što predmetni objekt čini cjelinom (u istoj prostoriji se boravi i spava), zbog čega je tužitelju ponuđena opcija kategorije studio apartman što je tužitelj odbio.
12. Prvostupanjsko tijelo je zaključilo da predmetni smještajni objekt ne ispunjava uvjete za vrstu kuće za odmor, a tužitelj da ne želi rok za prilagodbu, jer smatra da ispunjava uvjete za vrste kuću za odmor i stavlja primjedbu na predmetni zapisnik sačinjen prilikom očevida, jer želi kategorizaciju za vrstu „kuću za odmor“, a ne studio apartman, budući smatra da ispunjava uvjete za traženo.
13. Sve navedeno, utvrđeno je, u zapisniku o očevidu u ugostiteljskom objektu sačinjenom 23. listopada 2025., nakon čega je prvostupanjskim rješenjem od 28. listopada 2025. odbijen zahtjev tužitelja za izdavanje rješenja o ispunjavanju minimalnih uvjeta i uvjeta za kategorizaciju ugostiteljskog objekta iz skupine ostali ugostiteljski objekti za smještaj, vrste Kuća za odmor koji se nalazi na [adresa].
14. Utvrđeno je, da je protiv navedenog prvostupanjskog rješenja, tužitelj izjavio tuženiku žalbu 6. studenoga 2025. i dopunu žalbe 7. studenog i 2025., o kojima je odlučeno ovdje osporavanim rješenjima tuženika od 19. prosinca 2025. na način, da je odbijena žalba tužitelja i potvrđeno je prvostupanjsko rješenje od 28. listopada 2025., uz obrazloženje da tužitelj ne ispunjava uvjet iz članka 24. stavak 1. točka 3. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti („Narodne novine“ broj 85/15, 121/16, 99/18, 25/19, 98/19, 32/20, 42/20, 126/21 i 152/24, u nastavku teksta Zakon).
15. Nakon razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, ovaj Sud je utvrdio, da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.
16. S obzirom da su mjerodavne odredbe Zakona i Pravilnika citirane na stranici tri i četiri osporavanog rješenja tuženika od 19. prosinca 2025., tužitelju su dobro poznate, pa ih ovaj Sud neće posebno citirati.
17. Nisu osnovani navodi tužitelja iz tužbe kojima ističe da Pravilnik ne definira pojam „sobe” kroz etažnost ili dodatne zidne pregrade, već kroz namjenu i funkcionalnost, koje su u konkretnom slučaju u cijelosti ispunjene, jer takvo tumačenje predstavlja selektivno i pogrešno izdvajanje pojedinih pojmova iz normativnog konteksta Pravilnika.
18. Naime, točkom 2.2. podtočkom 3. Priloga II Pravilnika propisano je, da se kuća za odmor sastoji od soba, prostorija za boravak, blagovanje i kuhanje, kupaonice, zasebnog zahoda i prozora, prilikom čega Pravilnik jasno razlikuje pojam sobe od pojma prostorija za boravak, blagovanje i kuhanje.
19. Slijedom navedenoga, pravilno tuženik ističe da pojam „sobe“ nužno podrazumijeva zasebnu, prostorno i funkcionalno definiranu cjelinu, odvojenu od ostalih dijelova smještajnog objekta, što uključuje i fizičku odvojenost od dnevnih, kuhinjskih i blagovaonskih prostora, dok bi suprotno tumačenje omogućilo da se gotovo svaki otvoreni prostor proizvoljno proglasi „sobom", čime bi se učinila potpuno besmislenom normativna razlika koju Pravilnik uspostavlja. Stoga i po mišljenju ovog Suda, kao i tuženika, u konkretnom slučaju radi se o jednoj etaži bez prostorne odvojenosti sobe od ostatka prostora, zbog čega predmetni smještajni objekt ne ispunjava propisani uvjet. K tome, iz fotografija priloženih uz tužbu vidljivo je da je navedena „soba" povezana s ostatkom prostora unutarnjim stepenicama, čime je prostorna odvojenost u potpunosti onemogućena.
20. Nisu osnovani navodi tužitelja iz tužbe kako Pravilnik ne zahtijeva da ormar bude izveden kao klasični ormar s vratima, te da samostojeći štender s vješalicama i zatvorenim policama može predstavljati njegov funkcionalni ekvivalent. Naime, točkom 3. podtočkom 28. Priloga II Pravilnika izričito je propisano, da smještajni objekt vrste kuća za odmor mora imati garderobni ormar s pet različitih vješalica za odjeću po osobi, te već iz samog jezičnog tumačenja pojma „garderobni ormar" proizlazi, da se radi o namjenski izrađenom komadu namještaja zatvorenog tipa, a ne o privremenom ili pomoćnom rješenju poput samostojećeg štendera.
21. Nadalje, sam tužitelj tužbenim navodima potvrđuje da se u konkretnom slučaju ne radi o garderobnom ormaru, već o štenderu s policama/kutijama za odlaganje odjeće, čime implicitno priznaje neispunjavanje izričito propisanog uvjeta.
22. S tim u svezi ukazuje se tužitelju da funkcionalno proširivanje značenja jasno definiranog pojma iz Pravilnika nije dopušteno, osobito u području propisivanja minimalnih tehničkih i uporabnih uvjeta, koji se moraju tumačiti restriktivno i jednoznačno radi pravne sigurnosti i jednakog postupanja prema svim strankama čiji su objekti u postupku utvrđivanja navedenih uvjeta.
23. Nije osnovan niti tužbeni navod da police iznad kreveta u potpunosti ispunjavaju funkciju noćnih ormarića, te da Pravilnik ne propisuje njihov oblik ili položaj. Naime, iako Pravilnik ne definira pojam noćnog ormarića, u Dodatku II izričito je propisan uvjet postojanja površine za odlaganje pokraj kreveta, a ne iznad kreveta, te pojam „pokraj" u svom uobičajenom i jezičnom značenju označava bočnu poziciju u horizontalnoj blizini, a nikako nadglavnu poziciju iznad kreveta.
24. Tumačenje prema kojem bi svaka površina u blizini kreveta, neovisno o položaju, zadovoljila propisani uvjet, dovelo bi do proizvoljne i neujednačene primjene Pravilnika te bi bilo protivno njegovoj svrsi, koja je osigurati minimalnu razinu udobnosti, sigurnosti i funkcionalnosti smještaja za korisnike.
25. Nije osnovan ni tužbeni navod da je uvjet pristupačnosti kreveta ispunjen time što je pristup omogućen s dvije slobodne strane, iako te strane nisu bočne jer pojam „sa strane" u svom uobičajenom značenju označava lijevu i desnu bočnu stranu kreveta te se ne može tumačiti kao pristup s uzglavne ili nožne strane, dok takvo prošireno tumačenje nije utemeljeno ni u jeziku, ni u svrsi propisa, budući da je bočni pristup ključan za normalno korištenje kreveta od strane dvije osobe, kao i za sigurnost i nesmetano kretanje u prostoru.
26. Nije od utjecaja na pravilno rješavanje predmetne upravne stvari ni tužbeni navodi o Nalazu i mišljenju sudskog vještaka Hrvoja Balije, dipl. ing. za graditeljstvo, jer sukladno članku 49. Pravilnika, očevid obavlja Povjerenstvo prvostupanjskog tijela koje imenuje čelnik toga tijela, dok su sastav, stručni uvjeti i opis poslova članova povjerenstva propisani pravilnicima o unutarnjem redu i sistematizaciji, donesenima na temelju važećih propisa upravo radi osiguranja stručnosti, zakonitosti i ujednačenosti postupanja.
27. Slijedom navedenog, mišljenje sudskog vještaka dano u izvan sudskom postupku, izvan zakonom i podzakonskim aktima propisanog postupka utvrđivanja minimalnih uvjeta, ne može imati odlučujući značaj u predmetnoj upravnoj stvari, niti može dovesti u pitanje nalaze ovlaštenog tijela koje jedino ima zakonsku nadležnost za provedbu očevida i ocjenu ispunjavanja propisanih uvjeta, kako je ranije obrazloženo.
28. Kako je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja, to tužitelj nema pravo na naknadu troška upravnog spora.
29. Slijedom navedenoga, na temelju čl. 116. stavka 1. ZUS-a odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Rijeci 23. travnja 2026.
Sutkinja
Marija Renner Jakovljević
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 126. st. 6. ZUS-a).
Dostaviti:
- Tužitelju ARHITEKTIKA PROJEKT d.o.o., Samobor, Ulica Ante Starčevića 23,
- Tuženom Ministarstvu turizma i sporta, Zagreb, Prisavlje 14
