Republika Hrvatska

Općinski sud u Gospiću

Trg Alojzija Stepinca 3

53000 Gospić

Poslovni broj P-136/2025-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Gospiću po sucu Mirjani Kosanović kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja 1. EĆH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. ZĆH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] koje zastupa punomoćnik Mario Džolić, odvjetnik u [adresa] protiv tužene [adresa] sa sjedištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] koju zastupa punomoćnica EĆ, odvjetnica u [adresa], radi ispravka, nakon glavne i javne rasprave zaključene 13. ožujka 2026. u prisutnosti punomoćnika stranaka i nakon objave 23. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e :

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„Utvrđuje se da tužiteljice EĆH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i ZĆH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] imaju valjanu osnovu za stjecanje prava vlasništva, svaka u 1/2 dijela, ² na nekretninama kčbr. [katastarska čestica]/P259 u naravi okrajci pri gradini površine 6294 m od čega ² ²

pašnjak površine 6294 m , kčbr. [katastarska čestica] u naravi okrajak površine 8837 m od čega livada površine 7758 m² i pašnjak površine 1079 m² i kčbr. [katastarska čestica]/P259 u naravi okrajak pri buročnik površine 2978 m² od čega pašnjak površine 1439 m² te livada površine 1539 m² upisanim u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kod Zemljišnoknjižnog odjela Gračac, Općinskog suda u Gospiću pa se temeljem toga nalaže brisanje upisa prava vlasništva na navedenim nekretninama s imena Općinsko narodno dobro Gračac izvršenog u postupku osnivanja zemljišnih knjiga od strane Općinskog suda u Gospiću, te upis prava vlasništva u korist tužiteljica EĆH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u 1/2 dijela i ZĆH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u 1/2 dijela.

Nalaže se tuženoj da tužiteljicama naknadi troškove ovog parničnog postupka zajedno za zakonskim zateznim kamatama koje teku od donošenja presude do isplate po stopi iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku 15 dana. “

II. Nalaže se tužiteljicama 1. EĆH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. ZĆH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tuženoj [adresa] sa sjedištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknade trošak parničnog postupka u iznosu od 500,00 EUR, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljice su u tužbi od 16. svibnja 2025. navele da je rješenjem Zemljišnoknjižnog odjela u Gračacu poslovni broj Z-12246/2024 od 12. ožujka 2025. odbijen njihov prigovor za upis prava vlasništva na katastarskim česticama [katastarska čestica] upisanima u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (ranije nacrt zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]). Nadalje, rješenjem poslovni broj Z-12243/2024 od 12. ožujka 2025. sud je propustio upisati vlasništvo tužiteljica na katastarskoj čestici [katastarska čestica] upisanoj u isti zemljišnoknjižni uložak. Budući da njihovi prigovori nisu usvojeni, tužiteljice su radi zaštite svojih prava podnijele tužbu za ispravak. Ističu da su Ugovorom o kupoprodaji od 13. travnja 2007. sklopljenim između ZĆ kao prodavateljice i ĆĆ kao kupca, prodane i predmetne čestice pri čemu je prodavateljica bila upisana kao vlasnica u nacrtu zk. uloška [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. ĆĆ umro je 28. siječnja 2018., a temeljem Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 30. studenog 2016. solemniziranog kod javnog bilježnika, sva njegova imovina nakon smrti prešla je na tužiteljice na jednake dijelove što potvrđuje i rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj O-1577/18 od 28. veljače 2018. kojim je utvrđeno da se ostavinski postupak neće provoditi. Tužiteljice smatraju da su nesumnjivo oštećene u svojim pravima s obzirom da su na temelju navedene dokumentacije trebale biti upisane kao suvlasnice na navedenim česticama svaka u 1/2 dijela. Međutim, na navedenim česticama sud je kao vlasnika upisao Općinsko narodno dobro Gračac pa smatraju da je tužena pasivno legitimirana u ovom postupku. Slijedom navedenog, tužiteljice su predložile usvojiti tužbeni zahtjev i donijeti presudu kao u izreci.

2. U odgovoru na tužbu tužena se protivila tužbi i postavljenom tužbenom zahtjevu te istaknula prigovor promašene pasivne legitimacije. Naime, u zemljišnim knjigama na predmetnim nekretninama upisano je Općinsko narodno dobro Gračac. Taj upis prenesen je iz sustava društvenog vlasništva, a tužiteljice nisu dostavile dokaz da je tužena pravni sljednik takvog vlasništva. Tužena se pozvala na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u presudi Rev-450/2011-2 od 11. siječnja 2012. donesenoj radi jedinstvene primjene zakona. Ističe da tužiteljice nisu priložile dokaze da su nekretnine na dan 24. srpnja 1991. i 16. listopada 1990. bile unutar građevinskog područja niti potvrdu Hrvatskih šuma d.o.o. da nekretnine nisu bile obuhvaćene Programom gospodarenja šumama i šumskim zemljištem. Naime, šume i šumsko zemljište koji su se na dan stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o šumama 16. listopada 1990. nalazili u društvenom vlasništvu, neovisno da li u zoni građevinskog zemljišta ili izvan nje, postali su temeljem samog Zakona vlasništvo Republike Hrvatske. Također, ako su nekretnine na dan stupanja na snagu Zakona o poljoprivrednom zemljištu bile izvan građevinskog područja, pasivno je legitimirana Republika Hrvatska, a ne jedinica lokalne samouprave. Pretvorba društvenog vlasništva na šumama i šumskom zemljištu izvršena je 16. listopada 1990. te su od toga dana šume i šumsko zemljište koje je do tada bilo u društvenom vlasništvu postali vlasništvo Republike Hrvatske pa se niti Zakonom o lokalnoj samoupravi i upravi koji je donesen 1992. nije mogao mijenjati vlasnički status šuma i šumskog zemljišta, te niti jednom odredbom tog Zakona nije određeno da bi šume i šumsko zemljište unutar granica građevinskog zemljišta postale vlasništvo jedinice lokalne samouprave i uprave na čijem se području pojedina nekretnina nalazi. Slijedom navedenog tužena je predložila odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

3. Sud je izvršio uvid u materijalnu dokumentaciju koju su stranke dostavile u spis i to: rješenje suda u predmetu poslovni broj Z-12246/2024 od 12. ožujka 2025. (list 6-8 spisa), rješenje suda u predmetu poslovni broj Z-12243/2024 od 12. ožujka 2025. (list 9-11 spisa), prigovore od 4. srpnja 2024. (list 12-15 spisa), ugovor o kupoprodaji od 13. travnja 2007. (list 16-19 spisa), rješenje Zemljišnoknjižnog odjela u Gračacu od 29. prosinca 2006. (list 20 spisa), izvadak iz zemljišne knjige (list 21-23 spisa), posjedovni list (list 24-28 spisa), porezno rješenje od 21. kolovoza 2007. i potvrdu o plaćenom porezu (list 29 i 30 spisa), ugovor o doživotnom uzdržavanju od 30. studenog 2016. (list 31-33 spisa), rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj O-1577/18 od 28. veljače 2018. (list 34 i 35 spisa), izvatke iz BZP-a (list 36-54 spisa), lokacijsku informaciju od 12. ožujka 2026. (list 69 i 70 spisa) i uvjerenje Zadarske županije o statusu čestica od 15. srpnja 2025. (list 71 spisa).

4. Rješenjem suda u predmetu poslovni broj Z-12246/2024 od 12. ožujka 2025. odbijen je prigovor EĆH i ZĆH poslovni broj Z- 12246/2024 na kčbr. [katastarska čestica]/P259 k. o. [katastarska općina] koje su tvrdile da su pravo vlasništva stekle na temelju ugovora o doživotnom uzdržavanju sklopljenog s ĆĆ s obzirom na to da isti nije upisan kao vlasnik navedenih nekretnina te su iste upućene da navodno pravo vlasništva ostvare u parnici tužbom za ispravak.

5. Rješenjem suda u predmetu poslovni broj Z-12243/2024 od 12. ožujka 2025. usvojen je prigovor predlagateljica EĆH i ZĆH poslovni broj Z-12243/2024 i određen ispravak upisa tako da se kčbr. [katastarska čestica]/P191, 3090, 3091, 3106/P191, 3113, 3114 i 3115 k. o. [katastarska općina] upišu za korist predlagateljica svake u ½ dijela.

6. Ugovorom o kupoprodaji od 13. travnja 2007. prodavatelj ZĆ prodala je kupcu ĆĆ nekretnine upisane u nacrtu zk. uloška [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], između ostalog i kčbr. d. 3093 pašnjak površine 1 ral i 150 hvati, kčbr. [katastarska čestica] livada okrajak površine 1 ral i 557 hvati i pašnjak okrajak površine 300 hvati te kčbr. [katastarska čestica] livada okrajak površine 428 hvati i pašnjak okrajak površine 400 hvati.

7. Ugovorom o doživotnom uzdržavanju od 30. studenog 2016. davateljice uzdržavanja UĆ i GĆ obvezale su se trajno, za života primatelja ĆĆ istome pružati pomoć koja se ukaže potrebnom vezano uz njegovu dob ili zdravstveno stanje, a primatelj uzdržavanje daje u vlasništvo na jednake dijelove svu svoju pokretnu i nepokretnu imovinu koju će imati u svom vlasništvu u trenutku prijenosa imovine odnosno u trenutku svoje smrti.

8. Uvidom u izvatke iz BZP-a utvrđeno je da su predmetne nekretnine kčbr. ²

3093/P259 u naravi pašnjak površine 6294 m , kčbr. [katastarska čestica] u naravi livada površine 7758 m² i pašnjak površine 1079 m² i kčbr. [katastarska čestica]/P259 u naravi pašnjak površine 1439 m² i livada površine 1539 m² upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kod Zemljišnoknjižnog odjela Gračac u vlasništvu Općinskog narodnog dobra Gračac

9. Na ročištu održanom 13. ožujka 2026. tužitelj je u spis predao lokacijsku informaciju Zadarske županije od 12. ožujka 2026. iz koje proizlazi da je uvidom u Odluku o donošenju Prostornog plana uređenja Općine [adresa] (Službeni glasnik Općine Gračac broj 3/22) utvrđeno da se nekretnine kat. oznake kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na dan 12. ožujka 2026. nalaze izvan granica građevinskog područja naselja.

9.1. Tužena je u spis priložila uvjerenje Zadarske županije o statusu utuženih nekretnina. Tužena je istaknula da iz lokacijske informacije koju je tužitelj dostavio u spis proizlazi da se predmetne nekretnine danas nalaze izvan granica građevinskog područja te je logično da su na dan stupanja na snagu Zakona o poljoprivrednom zemljištu 1991. bile izvan granica građevinskog zemljišta s obzirom da se građevinsko zemljište utvrđuje prostornim planom koji tada nije postojao.

9.2. Tužena je predložila da se o ovoj parnici obavijesti Republika Hrvatska dok se tužitelj protivio tom prijedlogu smatrajući da za isto nema zakonske osnove, a osim toga ističe da je i sama tužena mogla obavijestiti Republiku Hrvatsku o postojanju ove parnice.

9.3. Sud je raspravnim rješenjem od 13. ožujka 2026. odbio prijedlog tužene da se o ovoj parnici obavijesti Republika Hrvatska.

10. Predmet ovog parničnog postupka je zahtjev tužiteljica EĆH i ZĆH radi ispravka zemljišnoknjižnog stanja na nekretninama označenim kao kčbr. [katastarska čestica]/P259, kčbr. [katastarska čestica] i kčbr. [katastarska čestica]/P259 upisanim u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

11. Tužiteljice tužbom zahtijevaju da se utvrdi da imaju valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva svaka u 1/2 dijela na navedenim nekretninama, brisanje upisa prava vlasništva s imena Općinskog narodnog dobra Gračac izvršenog u postupku osnivanja zemljišne knjige te upis prava vlasništva u njihovu korist.

12. Kao osnovu svoga zahtjeva tužiteljice navode kupoprodajni ugovor iz 2007. sklopljen između ZĆ i ĆĆ te prijenos imovine na tužiteljice temeljem ugovora o doživotnom uzdržavanju.

13. Tijekom postupka nesporno je utvrđeno:

- da su predmetne nekretnine u zemljišnim knjigama upisane kao vlasništvo Općinskog narodnog dobra Gračac

- da je taj upis prenesen iz sustava društvenog vlasništva prilikom osnivanja zemljišne knjige

- da tužiteljice nisu upisane kao vlasnice niti njihov pravni prednik ĆĆ

- da su tužiteljice upućene na pokretanje parnice radi upisa eventualnog prava vlasništva

- da se prema dostavljenoj lokacijskoj informaciji predmetne nekretnine danas nalaze izvan građevinskog područja.

14. Između stranaka nije bila sporna valjanost pravnog posla na koji se tužiteljice pozivaju, već pitanje pasivne legitimacije tužene odnosno je li Općina Gračac pravni slijednik upisanog Općinskog narodnog dobra Gračac i osoba protiv koje se može podnijeti tužba za ispravak zemljišnoknjižnog upisa prema članku 205. Zakona o zemljišnim knjigama.

15. Kod tužbe za ispravak zemljišnoknjižnog stanja prema članku 205. Zakona o zemljišnim knjigama odlučno je da tužba mora biti podnesena protiv osobe čije je pravo upisano i koje bi se presudom brisalo ili mijenjalo.

16. Iz zemljišnoknjižnog izvatka proizlazi da je kao zemljišnoknjižni vlasnik predmetnih nekretnina upisano „Općinsko narodno dobro Gračac“. Takav upis predstavlja tipičan zemljišnoknjižni upis nastao u razdoblju socijalističkog pravnog sustava bivše Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije u kojem pravni institut vlasništva nije imao sadržaj kakav ima u suvremenom građanskom pravu.

17. U tadašnjem pravnom sustavu postojao je institut društvenog vlasništva kao poseban oblik imovinskopravnog režima. Bitna značajka društvenog vlasništva bila je nepostojanje određenog titulara prava vlasništva budući da se smatralo da određena dobra pripadaju društvu u cjelini, a ne državi, općini ili drugoj pravnoj osobi. Slijedom toga, tzv. „narodno dobro“ nije predstavljalo vlasništvo općine kao pravne osobe, nego oblik društvene imovine nad kojom nijedan subjekt nije imao pravo vlasništva u klasičnom pravnom smislu.

18. Označavanje općine u zemljišnoknjižnom upisu (Općinsko narodno dobro) nije označavalo nositelja vlasničkog prava, nego tijelo društvenog upravljanja. Općine su u odnosu na takvu imovinu imale funkciju upravljanja, raspolaganja i osiguravanja korištenja u javnom interesu lokalne zajednice, ali nisu bile vlasnici niti su imale pravo raspolagati nekretninama kao nositelji privatnopravnog vlasništva.

19. Stoga se pravni položaj općine iz vremena društvenog vlasništva ne može izjednačiti s položajem vlasnika u smislu suvremenog stvarnog prava. Sama činjenica da je u zemljišnim knjigama bila označena općina uz oznaku „narodno dobro“ ne znači da je općina bila nositelj prava vlasništva niti da današnja jedinica lokalne samouprave predstavlja automatskog pravnog sljednika takvog upisa.

20. Nakon napuštanja sustava društvenog vlasništva početkom devedesetih godina i uspostave novog vlasničkopravnog uređenja bilo je potrebno utvrditi nositelje prava vlasništva nad nekretninama koje su bile u režimu društvenog vlasništva. Pravni slijed takve imovine nije nastupao automatizmom, već je ovisio o posebnim zakonskim propisima, namjeni nekretnine, načinu korištenja te eventualnim kasnijim pravnim prijenosima.

21. Dakle, zemljišnoknjižni upis Općinskog narodnog dobra Gračac predstavlja povijesni evidencijski upis društvenog vlasništva s označenim subjektom upravljanja, a ne dokaz postojanja vlasničkog prava općine niti pravne osnove za zaključak o automatskom pravnom sljedništvu današnje općine u odnosu na predmetnu nekretninu.

22. Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o šumama (koji je stupio na snagu 16. listopada 1990.) propisano je da šume i šumska zemljišta u društvenom vlasništvu postaju vlasništvo Republike Hrvatske po samom zakonu (ex lege). Dakle, prijenos vlasništva nastupio je neposredno na temelju zakona, bez potrebe posebnog akta ili upisa.

23. Člankom 3 Zakona o poljoprivrednom zemljištu (Narodne novine broj 34/1991.) koji je stupio na snagu 24. srpnja 1991. propisano je: Na poljoprivrednom zemljištu u društvenom vlasništvu na teritoriju Republike postaje nositelj vlasničkih prava Republika Hrvatska.

24. Prema članku 360. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014., 81/2015. i 94/2017., dalje u tekstu: ZVDSP) pravo upravljanja odnosno korištenja i raspolaganja na stvari u društvenom vlasništvu postalo je pretvorbom nositelja toga prava - pravo vlasništva one osobe koja je pretvorbom postala sveopći pravni sljednik dotadašnjeg nositelja prava upravljanja odnosno korištenja i raspolaganja na toj stvari, ako je stvar sposobna biti predmetom prava vlasništva, osim ako posebnim zakonom nije određeno drukčije.

25. Člankom 362. ZVDSP-a propisano je:

(1) Smatra se da je vlasnik nekretnine u društvenom vlasništvu osoba koja je u zemljišnim knjigama upisana kao nositelj prava upravljanja, korištenja ili raspolaganja tom nekretninom, a tko tvrdi suprotno, treba to dokazati.

(2) Smatra se da je osoba koja je u zemljišnoj knjizi upisana kao nositelj prava korištenja neizgrađenoga građevinskoga zemljišta u društvenom vlasništvu, odnosno nositelj prvenstvenoga prava korištenja takva zemljišta, vlasnik toga zemljišta, a tko tvrdi suprotno, treba to dokazati.

(3) Smatra se da su vlasništvo Republike Hrvatske sve stvari iz društvenoga vlasništva na području Republike Hrvatske glede kojih nije utvrđeno u čijem su vlasništvu niti djeluje predmnijeva vlasništva iz stavka 1. i 2. ovoga članka, a tko tvrdi suprotno, treba to dokazati.

25.1. Iz navedenog proizlazi da je zakonodavac izvršio univerzalni prijenos društvenog vlasništva na državu, osim u zakonom posebno određenim iznimkama.

26. Da bi nekretnina postala vlasništvo jedinice lokalne samouprave moralo bi biti dokazano da je na relevantni datum odnosno 24. srpnja 1991. bila građevinsko zemljište i da je posebnim propisom prenesena na općinu.

27. U ovom postupku nije utvrđen status zemljišta na dan 24. srpnja 1991. niti postoji dokaz zakonskog prijenosa na Općinu Gračac.

28. U mišljenju Ministarstva pravosuđa, Uprave za građansko pravo KLASA: 932-01/05-01/86 od 2. veljače 2005. istaknuto je da se pravo vlasništva Republike Hrvatske može upisati kada su kumulativno ispunjeni uvjeti: da je nekretnina bila u društvenom vlasništvu, da nije dokazan prijenos na drugu osobu i da posebnim zakonom prelazi u vlasništvo Republike Hrvatske.

29. Upravo takva situacija postoji u konkretnom slučaju. Naime, status predmetnih nekretnina na dan 24. srpnja 1991. nije utvrđen pa nema osnove zaključiti da bi vlasništvo prešlo na jedinicu lokalne samouprave odnosno Općinu Gračac.

30. Prema pravnom stavu Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u odluci Rev-1561/2014-2 od 4. lipnja 2019.kod upisa „narodnog dobra“ ili drugog oblika društvenog vlasništva pasivno je legitimirana Republika Hrvatska osim ako se dokaže poseban zakonski prijenos na drugu pravnu osobu.

31. U postupku iz članka 205. Zakona o zemljišnim knjigama sud ne ispituje samo postojanje pravnog temelja stjecanja, već prvenstveno je li tužba podnesena protiv pravilne osobe.

32. S obzirom da Općinsko narodno dobro nije pravni subjekt, a Općina Gračac nije univerzalni pravni sljednik društvenog vlasništva te nije dokazan prijenos nekretnina na Općinu, po ocjeni suda tužena Općina Gračac nije pasivno legitimirana u ovom postupku.

33. Budući da pasivna legitimacija predstavlja materijalno pravnu pretpostavku uspjeha tužbenog zahtjeva, sud ne može odlučivati o osnovanosti zahtjeva protiv osobe koja nije nositelj osporenog prava.

34. Stoga, neovisno o eventualnoj valjanosti pravnog slijeda tužiteljica, njihov tužbeni zahtjev ne može biti prihvaćen pa je isti u cijelosti odbijen kao neosnovan.

35. Odluku o troškovima sud je donio primjenjujući odredbu članka 154 stavka 1 i članka 155 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP). Naime, stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka.

36. Sud će prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti osobito vodeći računa o pravilima ovoga Zakona koja za pripremanje glavne rasprave određuju upućivanje podnesaka i jedno pripremno ročište te jedno ročište za glavnu raspravu. Ako je propisana tarifa za nagrade odvjetnika ili za druge troškove, odmjerit će se takvi troškovi prema toj tarifi (članak 155 ZPP).

37. Kada sud odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka (Tbr. 52 stavak 3 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, Narodne novine broj 138/2023, dalje u tekstu: Tarifa).

38. S obzirom da su tužiteljice izgubile parnicu sud je tuženoj priznao opravdane troškove zastupanja putem punomoćnika odvjetnika uz pripadajući PDV od 25% sukladno Tbr. 42 Tarife.

39. Tuženoj su priznati trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8 t. 1. Tarife) i trošak zastupanja na ročištu održanom 13. ožujka 2026. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9 t. 1. Tarife) što s PDV-om od 25% iznosi ukupno 500,00 EUR.

40. Slijedom svega navedenoga, odlučeno je kao u izreci presude.

U Gospiću 23. travnja 2026.

Sudac:

Mirjana Kosanović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranka može izjaviti žalba u roku od 15 dana od dana objave presude za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude odnosno u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude za stranku koja nije obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dna:

1. Mario Džolić, odvjetnik u [adresa]

2. EĆ, odvjetnica u [adresa]