REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-1448/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Maja Bilandžić, u pravnoj stvari tužitelja Republika Hrvatska, Ministarstvo poljoprivrede, Zagreb, Trg svetog Marka 2, OIB: 52634238587, kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu, protiv tuženika KV Logistika d.o.o., Ježdovec, Ježdovečka ulica 131a, OIB: 28860137688, kojeg zastupa punomoćnik Marko Mučnjak, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv dijela presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-12/2025 od 11. prosinca 2025., 23. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-12/2025 od 11. prosinca 2025. u točkama I. i III. izreke.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu djelomično je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Bore Bubnjića iz Samobora poslovni broj UPP/OS-Ovrv-118/2024 od 31. listopada 2024., u dijelu kojim je tuženiku naloženo u roku 8 dana platiti tužitelju iznos od 5.826,93 eura sa zateznom kamatom tekućom na iznos od:

- 1.675,54 eura od 1. svibnja 2021.,

- 2.013,47 eura od 1. svibnja 2022.,

- 2.137,92 eura od 1. svibnja 2023.,

sve do isplate te troškove ovršnog postupka u iznosu od 225,00 eura sa zateznom kamatom tekućom od 31. listopada 2024. do isplate (točka I. izreke), djelomično je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi u dijelu stope zatezne kamate i to u dijelu kojim se nalaže tuženiku platiti tužitelju zatezne kamate na iznos od 5.826,93 eura preko dosuđene stope zatezne kamate koja se odnosi na ostale odnose pa do tražene stope koja se odnosi na trgovačke ugovore (točka II. izreke) te je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 400,00 eura sa zateznom kamatom (točka III. izreke).

2. Iz obrazloženja proizlazi da je prvostupanjski sud ocjenom izvedenih dokaza utvrdio da je tuženik obveznik plaćanja naknade za korištenje općekorisnih funkcija šuma, da tuženikov prigovor zastare nije osnovan te da tuženik nije platio naknadu za 2020., 2021. i 2022. godinu pa je sukladno odredbama čl. 65. i čl. 98. st. 9. Zakona o šumama („Narodne novine“ broj: 68/18, 115/18, 98/19, 32/20, 145/20, 101/23, 145/23, 36/24, 145/24 i 146/25) slijedom čega je prihvatio tužbeni zahtjev. O platnom nalogu je odlučio na temelju odredbe čl. 451. st. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), a o troškovima postupka na temelju odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a te odredaba Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23; dalje: OT) u vezi s odredbom čl. 41. st. 1. Zakona o državnom odvjetništvu („Narodne novine“ broj 67/18; dalje: ZDO).

3. Protiv dijela presude u kojem nije uspio u sporu tuženik podnosi žalbu zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog pogrešne primjene materijalnog prava i traži naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 479,72 eura. U žalbi navodi da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP -a prilikom ocijene izvedenih dokaza zbog čega je i činjenično stanje ostalo pogrešno i nepotpuno utvrđeno pa je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 7. i čl. 8. ZPP-a te da je pogrešno ocijenjen prigovor zastare za iznos od 1.675,54 eura imajući u vidu da je iz priložene analitičke kartice razvidno da navedeni iznos dospijeva 21. prosinca 2020.

4. Tužitelj nije podnio odgovor na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Pobijano rješenje ispitano je na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP -a, u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP -a i na pravilnu primjenu materijalnog prava te je utvrđeno da je odluka pravilna i zakonita.

7. Nije počinjena niti jedna od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju tuženik upire u žalbi. Naime, pobijana odluka nema nedostatke zbog kojih se ne može ispitati, razumljiva je te sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i neproturječni.

8. Nadalje, u ovoj pravnoj stvari riječ je o sporu male vrijednosti (čl. 502. st. 1. ZPP-a). Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. (osim t. 3.) ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st. 1. ZPP-a) pa sud nije uzeo u obzir navode iz žalbe tuženika koji se odnose na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje. Predmetnu presudu, naime, nije moguće pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja niti zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a.

9. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 5.826,93 eura za naknadu za korištenje općekorisnih funkcija šuma, što je zakonska obveza tuženika, na temelju obrazaca OKFŠ za razdoblje 2020., 2021. i 2022. godine.

10. Pravilno je prvostupanjski sud primijenio odredbu čl. 65. st. 1. Zakona o šumama koji je bio na snazi u vrijeme nastanka tuženikove obveze za 2020. i dio 2021. godine i kojom je propisano da pravne i fizičke osobe koje su obveznici poreza na dobit te fizičke osobe koje su obveznici poreza na dohodak, a u Republici Hrvatskoj obavljaju registriranu djelatnost i ostvaruju ukupni godišnji prihod i primitak veći od 3.000.000,00 kuna plaćaju naknadu za korištenje općekorisnih funkcija šuma. Također je za preostali dio 2021. i 2022. godine pravilno primijenio odredbu čl. 65. st. 1. Zakona o šumama kojom je propisano da pravne i fizičke osobe koje su obveznici poreza na dobit te fizičke osobe koje su obveznici poreza na dohodak, a u Republici Hrvatskoj obavljaju registriranu djelatnost i ostvaruju ukupni godišnji prihod ili primitak veći od 7.500.000,00 kuna plaćaju naknadu za korištenje općekorisnih funkcija šuma. Odredbom čl. 96. st. 2. istog Zakona propisano je da se naknada iz stavka 1. ovoga članka plaća u visini od 0,024% od ukupnog prihoda ili ukupnog primitka, i uplaćuje se u državni proračun za namjene iz čl. 68. ovoga Zakona tromjesečno i po završnom računu, a u stavku 3. propisano je da poslove obračuna i naplate naknade iz stavka 1. ovoga članka obavlja Ministarstvo.

11. Pravilna je ocjena prvostupanjskog suda da iz analitičke kartice za razdoblje 2020. do 2022. godine proizlazi da tuženik duguje tužitelju iznos od iznos 1.675,54 eura za 2020. godinu, iznos od 2.013,47 eura za 2021. godinu i iznos od 2.137,92 eura za 2022. godinu, da je Pravilnikom o načinu obračuna, obrascima, posebnom računu i rokovima uplate naknade za korištenje općekorisnih funkcija šuma („Narodne novine“ broj: 19/15, 68/18 i 70/21; dalje: Pravilnik) u čl. 3. st. 1. i 2. propisano da se akontacija naknade plaća tromjesečno na račun iz čl . 2. st. 3. ovoga Pravilnika, u sljedećim rokovima: 1. za razdoblje 1. siječnja - 31. ožujka, do 30. travnja; 2. za razdoblje 1. travnja - 30. lipnja, do 30. lipnja; 3. za razdoblje 1. srpnja - 30. rujna, do 30. rujna; 4. za razdoblje 1. listopada - 31. prosinca, do 31. prosinca. Zaduženje obveznika za iznos tromjesečne akontacije u tekućoj godini obavlja se na temelju konačnog obračuna za prethodnu godinu na obrascu OKFŠ, da se sukladno stavcima 3. i 4. istog članka, konačni obračun naknade za korištenje općekorisnih funkcija šuma obavlja za razdoblje od 1. siječnja do 31. prosinca, a obveznik ga dostavlja Ministarstvu poljoprivrede, dok se razlika za uplatu iz obrasca OKFŠ - rubrike AOP 9 (koji je sastavni dio Pravilnika) uplaćuje na račun iz čl. 2. st. 3. ovoga Pravilnika do 30. travnja naredne godine. Odredbom stavka 6. istog članka propisano je da se u slučaju prekoračenja rokova zaračunava zakonska zatezna kamata.

12. Tuženik nije osporio sadržaj dostavljenih isprava niti tužiteljeve navode iz podneska od 7. ožujka 2025., sud je visinu tužbenog zahtjeva utvrdio iz sadržaja isprava koje je dostavio tužitelj, a tuženik je na ročištu od 14. studenog 2025. izjavio da generalno ne osporava visinu utužene tražbine osim za prvi iznos dakle, iznos od 1.675,54 eura jer da iz analitičke kartice proizlazi da isti dospijeva 31. prosinca 2020.

13. Pravilno je prvostupanjski sud ocijenio prigovor zastare neosnovanim s obzirom na odredbe čl. 3. Pravilnika koji je već citiran. Prema tome, s obzirom da u konkretnom slučaju iznos ukupne (godišnje) obveze naknade nije poznat unaprijed budući da se u trenutku dospijeća obveze plaćanja akontacije ne može znati koliki će biti iznos ukupne godišnje naknade jer se ona plaća za tekuću godinu na temelju konačnog izračuna koji se vrši u travnju sljedeće godine, a prema ostvarenom prihodu tekuće godine koji u trenutku plaćanja akontacije nije poznat, to naknada za korištenje općekorisnih funkcija šuma za 2020. godinu sukladno odredbi čl. 3. Pravilnika dospijeva 30. travnja 2021., naknada za 2021. godinu dospijeva 30. travnja 2022., a naknada za 2022. godinu dospijeva 30. travnja 2023.

14. Kako je ovaj postupak započeo podnošenjem prijedloga za ovrhu 22. veljače 2024., sukladno odredbi čl. 226. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 i 41/08), prigovor zastare je prvostupanjski sud pravilno ocijenio neosnovanim. Stoga su neosnovani i žalbeni navodi glede prigovora zastare.

15. U odnosu na odluku o trošku postupka sadržanu u pobijanoj točki III. izreke prvostupanjske presude prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo iz odredbe čl. 154. st. 1. u vezi s odredbom čl. 155. ZPP -a u odnosu na osnovanost dosuđenog troška, a u odnosu na visinu dosuđenog troška tuženik ne iznosi konkretne navode.

16. Kako ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, ni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a, odbiti tuženikovu žalbu kao neosnovanu i potvrditi presudu u pobijanom dijelu.

Zagreb, 23. travnja 2026.

Sudac

Maja Bilandžić