Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 33

Broj: Kž-229/2024-5

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru kao drugostupanjski sud u vijeću sastavljenom od sudaca Nikole Bešenski kao predsjednika vijeća te Anice Filipović i Velimira Čolović kao članova vijeća, uz sudjelovanje Martine Pastor kao zapisničara u kaznenom predmetu protiv okrivljenika RH zbog kaznenog djela iz članka 139. stavak 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, dalje u tekstu – KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu broj K-310/2017-8 od 21. ožujka 2024., na sjednici vijeća održanoj dana 23.

p r e s u d i o  j e

Žalba okrivljenika RH odbija se kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Splitu broj K-310/2017-8 od 21. ožujka 2024. a nakon što je temeljem odredbe članka 544. stavak 1. ZKP/08 izdani kazneni nalog broj K-915/2017 od 17. prosinca 2017 stavljen izvan snage, okrivljenik RH proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv osobne slobode- prijetnje iz članka 139. stavak 2. KZ/11 te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 4 (četiri) mjeseca nakon čega je temeljem članka 56. KZ/11. izrečena uvjetna osuda na način da se kazna zatvora na koju je osuđen u trajanju od 4 (četiri) mjeseca neće izvršiti ako u vremenu provjeravanja od 1 (jedne) godine ne počini novo kazneno djelo.

1.1. Temeljem članka 148. stavak 1. u svezi sa člankom 145. stavak 1. i 2. točka 6. ZKP/08. okrivljenik je obvezan naknaditi trošak postupka u paušalnom iznosu od 132,72 eura (stotridesetdvaeuraisedamdesetdvacenta).

2. Protiv navedene presude žali se okrivljenik putem branitelja zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog povrede kaznenog zakona, zbog odluke o kazni i zbog odluke o troškovima kaznenog postupka s prijedlogom da se ukine pobijana presuda, podredno da se ista preinači i donese oslobađajuća presuda.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Prije sjednice vijeća sukladno odredbi članka 474. stavak 1. ZKP/08. predmet je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Vukovaru koji su spis nakon razgledanja vratili sudu bez očitovanja o osnovanosti žalbe.

5. Stranke nisu tražile održavanje javne sjednice a ovo drugostupanjsko vijeće ne nalazi da bi nazočnost stranaka sjednici bila korisna za razjašnjenje stvari.

6. Žalba okrivljenika je neosnovana.

7. Okrivljenik žalbom pobija prvostupanjsku presudu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona, zbog odluke o kazni i odluke o troškovima postupka, a iz sadržaja žalbe vidljivo je da prigovara pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju što je za posljedicu imalo povredu kaznenog zakona, dok druge žalbene osnove ne obrazlaže.

8. Suprotno žalbenim navodima okrivljenika, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da su u ponašanju okrivljenika kritične zgode u mjestu i u vrijeme naznačeno u izreci presude ostvarena sva bitna subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela prijetnje za koje je i proglašen krivim. Zaštitni objekt prijetnje je osobna sigurnost a ista predstavlja apstraktnu mogućnost slobodnog života i djelovanja, odnosno kazneno djelo apstraktnog ugrožavanja. Cilj kaznenog djela prijetnje jest namjera ustrašivanja i ugrožavanja konkretne žrtve, a sama ozbiljnost prijetnje procjenjuje se prema objektivnim kriterijima, odnosno za utvrđenje je li počinjeno predmetno kazneno djelo važan je između ostalog i sadržaj riječi te način iznošenja riječi prijetnje koje moraju biti podobne da određena žrtva bude ustrašena ili uznemirena.

9. U konkretnom slučaju nije bilo sporno da se okrivljenik i oštećenik prije spornog događaja nisu poznavali , kao i da su se sreli pred vratima obiteljske kuće vlasništvo oštećenika, a u prizemlju koje kuće se nalazi cvjećarnica u kojoj je oštećenik namjeravao kupiti cvijeće za groblje, a kako je ista bila zatvorena, popeo se stepenicama i došao pred ulazna vrata kuće vlasništvo okrivljenika misleći da u toj kući žive vlasnici cvjećarne.

10. Slijed događaja iza toga, kako je utvrdio prvostupanjski sud, okrivljenik osporava ukazujući da kritične zgode nije okrivljeniku prijetio riječima citiranim u izreci presude već se oštećeniku obratio riječima: ("Pizdunu stari, ti si mene na moja kućna vrata došao zajebavati, ajde lipo ća“) navodeći da iste riječi u sebi ne sadržavaju nikakvu prijetnju oštećeniku ZH, kao i da je iskaz samog oštećnika kontradiktoran i nevjerodostojan a svjedok NH nije mogla niti čuti niti vidjeti sam događaj.

11. Suprotno žalbenim navodima okrivljenika, iskaz oštećenika ZH dosljedan je, uvjerljiv i vjerodostojan te ga je s pravom prvostupanjski sud u cijelosti prihvatio i ocijenio iskrenim i uvjerljivim kao i iskaz svjedokinje UH, koja je stajala kraj predmetne kuće i vidjela susret okrivljenika i oštećenika na stepenicama kuće te čula prijetnju koju je okrivljenik uputio oštećeniku. Oštećenik je događaj prijavio policiji a potom su iskaze dali i oštećenik i svjedok UH koji ne poznaju okrivljenika i nemaju razloga neosnovano ga teretiti. Dakle, suprotno navodima žalbe prvostupanjski sud je pravilno nakon provedenog dokaznog postupka utvrdio da je okrivljenik kritične zgode oštećenik i uputio riječi: “.. Đubre jedno, gubi se, ubit ću te, zaklat ću te ..“pa je u tom smislu žalbeni navod koji se odnosi na pogrešno utvrđeno činjenično stanje kao i onaj kojim se osporava sadržaj izgovorenih riječi okrivljenika spram oštećenika valjalo otkloniti kao neosnovan.

12. Kako se okrivljenik žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, u smislu odredbe članka 478. ZKP/08 valjalo je preispitati i vrstu i visinu kazne. Odluka o kazni mora biti individualizirana i predstavljati odraz procjene osobnih okolnosti na strani okrivljenika, ali mora odražavati i društvenu osudu za konkretno kazneno djelo. Okrivljenik je proglašen krivim zbog počinjenja kaznenog djela prijetnje opisanog i kažnjivog u članku 139. stavak 2. KZ/11 za koje je previđena kazna zatvora u trajanju do tri godine, a izricanjem kazne u trajanju od 4 (četiri) mjeseca s rokom kušnje u trajanju od 1 (jedne) godine prvostupanjski sud je nakon utvrđenih olakotnih okolnosti i imajući u vidu samu težinu kaznenog djela, izrekao kaznu koja nije prestroga. Stav je i ovog drugostupanjskog suda da izrečena kazna zatvora od četiri mjeseca uz izrečenu uvjetnu osudu s rokom kušnje od jedne godine jeste kazna koja će i odgojno i preventivno djelovati i na okrivljenika i na druge potencijalne počinitelje istog kaznenog djela u smislu da ne čine ista ili druga kaznena djela.

13. U pogledu žalbene osnove zbog odluke o troškovima kaznenog postupka koju posebno ne obrazlaže, stav je ovog drugostupanjskog suda da je oduka o troškovima pravilna imajući u vidu odredbu članka 148. stavak 1. ZKP/08. u svezi s člankom 145. stavak 2. točka 1. i točka 6. ZKP/08. o čemu je sud dao valjane razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, tako da je neosnovana žalbe zbog ove žalbene osnove.

13.1. Zakon decidirano u članku 148. st. 1 ZKP/08 navodi:…" kad sud okrivljenika proglasi krivim, u presudi će mu naložiti da podmiri troškove kaznenog postupka, dakle, riječ je o imperativnoj normi. Dakle, oslobođenje od plaćanja troškova postupka nije moguće donijeti u prvostupanjskoj presudi, nego se isto eventualno može riješiti u trenutku prisilne naplate, sve u smislu odredbe 148. stavak 6. ZKP/08.

14. Kao nisu utvrđene bitne povrede na koje drugostupanjski sud povodom žalbe pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08 valjalo je žalbu na temelju članka 482. ZKP/08. u cijelosti odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu.

Vukovar, 23. travnja 2026.

predsjednik vijeća

Nikola Bešenski