REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-785/2025-27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Vesni Horvath na prijedlog višeg sudskog savjetnika Domagoja Balentina, u pravnoj stvari tužitelja DB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Davoru Pavičiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Pavičić & partneri d.o.o., Zagreb, protiv tuženika CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 20. ožujka 2026., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja CB, odvjetničkog vježbenika i punomoćnika tuženika ČB, mag. iur., te presude javno objavljene 23. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, isplatiti tužitelju DB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s naslova naknade štete ukupan iznos od 1.490,00 eura zajedno s pripadajućom zateznom kamatom, tekućom na iznos od 1.100,00 eura od 16. siječnja 2025. do isplate, a na iznos od 390,00 eura tekućom od 23. travnja 2026. do isplate, prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, isplatiti tužitelju DB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s naslova naknade štete zbog izgubljene zarade iznos od 1.871,96 eura bruto, sa zakonskim zateznim kamatama, tekućim na iznose kako slijedi:

- na iznos od 374,93 eura, od dana 15.9.2024. do isplate,

- na iznos od 377,31 eura, od dana 15.10.2024. do isplate,

- na iznos od 372,55 eura, od dana 15.11.2024. do isplate,

- na iznos od 435,82 eura, od dana 15.12.2024. do isplate,

- na iznos od 311,35 eura, od dana 15.1.2025. do isplate,

i to prema kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva za naknadu štete u iznosu od 710,00 eura sa zateznim kamatama tekućim od 16. siječnja 2025. do isplate, te dio tužbenog zahtjeva kojim potražuje isplatu zateznih kamata na dosuđeni iznos naknade imovinske štete, za razdoblje od 16. siječnja 2025. do 22. travnja 2026., kao neosnovan.

IV Nalaže se tuženiku CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, naknaditi tužitelju DB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove parničnog postupka u iznosu 1.935,35 eura zajedno s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 23. travnja 2026. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je dana 30. srpnja 2024. zadobio ozljedu na radu prilikom obavljanja redovnog rada kod poslodavca BDF SERVIS d.o.o. u Turskoj, Ergene 1 OSB, Vakiflar OSB Sanayi Cad. Br. 4/1, i to na radnom mjestu mehaničara u proizvodnom pogonu ambalažnog stakla kada se prilikom silaska sa stroja zbog klizavosti masne površine oko stroja poskliznuo i ozlijedio lijevo stopalo kako je to opisano u priležećoj medicinskoj dokumentaciji. Tužitelju je navedena ozljeda priznata kao ozljeda na radu od strane Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje. Tužitelju je po ozljeđivanju pružena medicinska pomoć u Općoj bolnici Reyap Hastanesi u Turskoj. Poslodavac tužitelja je u vrijeme nastanka štetnog događaja imao kod tuženika zaključenu policu osiguranja od odgovornosti za štetu koju radnici pretrpe na radu, to je naslovljeno osiguranje pasivno legitimirano i odgovorno za naknadu štete oštećeniku.

Zbog posljedica štetnog događaja tužitelj se nalazio na bolovanju u razdoblju od 1. kolovoza 2024. do 20. prosinca 2024. za koje vrijeme je trpio izgubljenu zaradu. Za vrijeme redovnog rada tužitelj je imao prosječna mjesečna bruto primanja u iznosu od 1.632,91 eura, dok mu je za vrijeme bolovanja isplaćena manja naknada plaće sukladno obračunu iskazanom u tužbi.

Slijedom navedenog kod tužitelja je došlo do povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, pa on na ime naknade neimovinske i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu potražuje iznos od 4.270,00 eura te bruto izgubljenu zaradu u iznosu od 2.551,14 eura, odnosno sveukupno 6.821,14 eura umanjeno za nesporno isplaćen iznos na ime naknade neimovinske i imovinske štete od 2.270,00 eura te za iznos izgubljene zarade 439,97 eura, što iznosi 4.111,17 eura zajedno sa zateznim kamatama i troškovima postupka.

Obzirom na navedeno, tužitelj je nakon provedenog medicinskog vještačenja i financijskog vještačenja podneskom od 17. veljače 2026. konačno uredio tužbeni zahtjev na način da od tuženika na ime naknade štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje potražuje ukupno s osnova neimovinske štete iznos od 3.480,00 eura, za tuđu pomoć i njegu iznos od 990,00 eura te s osnova izgubljene zarade iznos od 2.311,93 eura, sve s pripadajućom zateznom kamatom. S obzirom da je tuženik u mirnom postupku isplatio tužitelju nesporni iznos od 2.270,00 eura, od čega 270,00 eura na ime tuđe pomoći i njege te 439,97 na ime izgubljene zarade to tužitelj na ime naknade štete potražuje preostali iznos od 4.071,96 eura, uvećano za zakonske zatezne kamate, te naknadu troška parničnog postupka zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana presuđenja do isplate. Slijedom svega navedenog tužitelj predlaže u cijelosti usvojiti tužbu i tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka navodi da priznaje nastanak štetnog događaja te činjenicu da je s poslodavcem tužitelja u vrijeme nastanka štetnog događaja imao sklopljenu policu osiguranja, a kojom je pokrivena i odgovornost prema djelatnicima, slijedom čega je nesporna pasivna legitimacija tuženika. U odgovoru na tužbu tuženik ističe da je povodom odštetnog zahtjeva isplatio tužitelju naknadu štete u ukupnom iznosu od 2.709,97 eura, i to 2.000,00 eura na ime neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, iznos od 270,00 eura na ime imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege te na ime izgubljene zarade iznos od 439,97 eura čime smatra da je u cijelosti ispunio svoju obvezu naknade štete prema tužitelju, slijedom čega tuženik osporava visinu tužbenog zahtjeva preko nesporno isplaćenog iznosa.

Nadalje, tuženik osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva s osnova imovinske štete za izgubljenu zaradu u utuženom periodu, kao i tijek zateznih kamata na spornu imovinsku štetu. Naime, tuženik smatra da izgubljena zarada kao imovinska šteta predstavlja razliku između neto iznosa mjesečnih plaća koje bi tužitelj primio da je bio radno sposoban i iznosa koje je primio za vrijeme privremene nesposobnosti za rad što ne uključuje dodatke na plaću u vidu naknade za prijevoz, prehranu i sl., kao niti sve one iznose koje poslodavac uplaćuje trećim osobama prilikom isplate neto iznosa plaće radniku (bruto I i bruto II). Isto tako, tuženik ističe da je tužitelju šteta s osnova izgubljene zarade naknađena u punom iznosu i to na teret poslodavca odnosno HZZO-a. Ujedno, tuženik osporava i zatraženi tijek zateznih kamata na imovinsku i neimovinsku štetu budući da je svoju obvezu u cijelosti ispunio isplatom u mirnom postupku, i to u roku od 30 dana od primitka kompletiranog odštetnog zahtjeva. Slijedom svega navedenog, tuženik predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti uz naknadu parničnog troška s pripadajućom zateznom kamatom.

3. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u tiskanicu prijave o ozljedi na radu (str. 7- 10 spisa), medicinsku dokumentaciju (str. 11-16 spisa), potvrdu o bolovanju (str. 17 spisa), obračunske isprave za isplatu plaće (str. 18-25 spisa), odštetni zahtjev (str. 29- 32 spisa), policu osiguranja od odgovornosti broj 078090086479 s prilozima (str. 38- 49 spisa), presliku zdravstvenog kartona tužitelja (str. 69-150 spisa), provedeno je medicinsko vještačenje po vještaku dr. Igoru Stipančiću o čemu u spisu prileži pisani nalaz i mišljenje od 21. listopada 2025. (str. 168-170 spisa), provedeno je financijsko vještačenje po vještaku Lidiji Tkalec Gradinščak o čemu u spisu prileži pisani nalaz i mišljenje od 16. siječnja 2026. (str. 190-195 spisa),te izvršio uvid u drugu dokumentaciju koja prileži spisu.

4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 23/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP), sud je utvrdio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao radnika osiguranika tuženika za naknadom neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te imovinske štete za tuđu pomoć i njegu i imovinske štete zbog izgubljene zarade, koju je tužitelj pretrpio uslijed štetnog događaja na radnom mjestu 30. srpnja 2024., preko nespornog isplaćenog iznosa od 2.709,97 eura.

6. Iz navoda parničnih stranaka iznesenih u tužbi, odgovoru na tužbu, te u daljnjem tijeku postupka razvidno je da je između istih nesporno postojanje pasivne legitimacije i nastanak štetnog događaja, kao i odgovornost tuženika. Isto tako, nesporno je da je navedena ozljeda priznata kao ozljeda na radu, kao i činjenica postojanja uzročno posljedične veze između štetnog događaja i bolovanja tužitelja u razdoblju od 1. kolovoza 2024. do 20. prosinca 2024. Između stranaka sporna je visina tužbenog zahtjeva preko nespornog isplaćenog iznosa od 2.270,00 eura s osnova neimovinske štete te imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege, dio tužbenog zahtjeva kojim tužitelj potražuje izgubljenu zaradu za vrijeme bolovanja u bruto iznosu, kao i iznos naknade za tuđu pomoć i njegu te tijek zateznih kamata.

7. Radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva u pogledu naknade neimovinske štete sud je izveo dokaz medicinskim vještačenjem po vještaku dr. Igoru Stipančiću, koji je u svom nalazu i mišljenju od 21. listopada 2025. utvrdio da je tužitelj u štetnom događaju zadobio uganuće lijevog stopala. Sudski vještak u nalazu i mišljenju navodi da je osobno pregledao tužitelja, te temeljem osobnog pregleda i priložene medicinske dokumentacije, zaključuje da je tužitelj u štetnom događaju zadobio prijelom pete metatarzalne kosti lijevog stopala. Tužitelj je proveo konzervativno liječenje imobilizacijom do 4. rujna 2024. te potom fizikalnu terapiju. Sudski vještak je mišljenja da je postoji uzročno-posljedična veza između štetnog događaja, zadobivenih ozljeda i provedenog liječenja. Liječenje je završeno zadnjim pregledom fizijatra po završenoj fizikalnoj terapiji 11.prosinca 2024.

Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da kod tužitelja postoje trajne posljedice zadobivene ozljede iz ovog štetnog događaja koje se očituju povremenim bolovima u lijevom stopalu pri opterećenju i promjeni vremena. Te posljedice smanjuju životnu aktivnost tužitelja za 2%-3%. Sudski vještak je u nalazu i mišljenju utvrdio da je tužitelj zbog zadobivenih ozljeda trpio fizičke bolove jakog intenziteta u trajanju oko 3 dana, srednjeg intenziteta oko 7 dana, a manjeg intenziteta još oko 6 tjedana sveukupno. Povremena bol ulazi u smanjenje životne aktivnosti. Tužitelj je isto tako pretrpio tzv. primarni strah u trenutku ugroženosti i istovremenog tjelesnog ozljeđivanja koji je bio intenzivan i kratkotrajan. Takozvani sekundarni strah do smirivanja akutnih simptoma traume bio je jakog intenziteta do 2 dana, srednjeg intenziteta do 7 dana i manjeg do 5 tjedana sveukupno. Tužitelju je bila potrebna tuđa pomoć sveukupno kroz pet tjedana po tri sata dnevno zbog potrebe mirovanja, nošenja imobilizacije i otežanog hoda, a potom još kroz dva mjeseca po jedan sat dnevno zbog otežanog hoda. Kod tužitelja nije vidljivo naruženje kao posljedica štetnog događaja.

8. Na nalaz i mišljenje vještaka nije bilo prigovora te je sud u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje liječnika vještaka kao stručnu pomoć u dokazivanju tužiteljevih tegoba budući da je sačinjen stručno, jasno i obrazloženo u skladu s pravilima struke i temeljem relevantne medicinske dokumentacije i pregleda tužitelja.

9. Imajući u vidu utvrđene relevantne okolnosti u smislu odredbe članka 1100. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 - dalje: ZOO), sud je cijeneći utvrđenu dužinu, trajanje i intenzitet fizičkih bolova, lokalitet povreda i način liječenja ocijenio tužitelju primjerenom naknadu u iznosu od 1.300,00 eura. Imajući u vidu u nalazu i mišljenju vještaka opisanu vrstu i intenzitet pretrpljenog straha i dužinu trajanja sud je ocijenio primjerenom naknadu u visini od 1.200,00 eura. Zbog navedenih ozljeda tužitelju je smanjena radna i opća životna sposobnost za 2% do 3 % uslijed čega trpi duševne boli zbog umanjenja životnih aktivnosti. Imajući u vidu mlađu životnu dob tužitelja (rođen 1992. godine) te očekivani životni vijek, lokalitet ozljeda, sud smatra da tužitelju na ime duševnih boli zbog umanjenja životne aktivnosti pripada primjerena naknada u iznosu od 600,00 eura. S obzirom na sve izloženo, te da prema ocjeni ovog suda težina povrede i okolnosti predmetnog slučaja daju pravo tužitelju na pravičnu novčanu naknadu, to sud smatra da tužitelju temeljem čl. 1100. st. 2. ZOO-a pripada ukupan iznos od 3.100,00 eura, dok je u preostalom iznosu od 380,00 eura zahtjev tužitelja za naknadom neimovinske štete s pripadajućim kamatama odbijen.

10. Odlučujući o zahtjevu tužitelja za naknadu imovinske štete za pruženu tuđu pomoć i njegu, sud je primijenio čl. 1089. st. 2. u vezi s čl. 1095. st. 1. ZOO-a, te smatra kako je tuženik dužan tužitelju naknaditi imovinsku štetu. Troškovi naknade za tuđu pomoć i njegu koju su tužitelju pružali ukućani, utvrđeni su u skladu s nalazom i mišljenjem vještaka prema intenzitetu i trajanju potrebe za ovakvom pomoći i njegom od ukupno 165 sati. S obzirom da su tužitelju tuđu pomoć i njegu pružali ukućani, što je učinjeno nespornim između stranaka, to je sud cijenu iste utvrdio po slobodnoj ocjeni, i to u visini od 4,00 eura po satu, smatrajući je primjerenom, a uzevši u obzir prihvaćenu sudsku praksu i aktualne društvene prilike te stopu inflacije u Republici Hrvatskoj, slijedom čega je sud tužitelju dosudio s ove osnove, za 165 sati tuđe pomoći i njege, ukupan iznos od 660,00 eura, dok je u preostalom iznosu od 330,00 eura s pripadajućim kamatama, zahtjev tužitelja za naknadom imovinske štete odbijen.

11. S obzirom da je po ovim osnovama prethodno tužitelju već isplaćen nesporan iznos naknade štete u ukupnom iznosu od 2.270,00 eura, od čega 2.000,00 eura na ime naknade neimovinske štete te 270,00 eura na ime imovinske štete za tuđu pomoć i njegu to ukupno tužitelju valja dosuditi iznos od 1.100,00 eura s osnova neimovinske štete te iznos od 390,00 eura s osnova imovinske štete za tuđu pomoć i njegu. Shodno navedenom, tuženik je dužan tužitelju po ovim utuženim osnovama isplatiti daljnji iznos od 1.490,00 eura, dok je u preostalom zatraženom iznosu od 710,00 eura zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan, te je slijedom navedenoga odlučeno kao u izreci ove presude.

12. Odredbom čl. 1103. ZOO-a propisano je da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. S obzirom da tužitelj potražuje zakonsku zateznu kamatu počevši od dana nakon podnošenja odštetnog zahtjeva tj. od 16. siječnja 2025. pa do isplate, sud je zahtjev koji se odnosi na tijek kamate za naknadu neimovinske štete ocijenio osnovanim. Odluka o stopi zatezne kamate temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. i st. 8. ZOO-a i Uredbi o izmjeni Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 156/22).

13. U odnosu na zatraženi tijek kamate na zatraženi iznos naknade imovinske štete za pruženu pomoć i njegu, koji je tužitelj postavio od dana nakon podnošenja odštetnog zahtjeva tj. od 16. siječnja 2025. do isplate, utvrđuje se da se ne radi o naknadi neimovinske štete, odnosno pravične novčane naknade koja prema čl. 1103. ZOO-a dospijeva podnošenjem tužbe ili pisanog zahtjeva, osim ako je šteta nastala nakon toga, nego o imovinskoj šteti, čija se visina sukladno čl. 1089. st. 2. ZOO-a određuje prema cijenama u vrijeme donošenja odluke, stoga ista dospijeva donošenjem prvostupanjske presude, a ne podnošenjem odštetnog zahtjeva. Slijedom navedenoga valjalo je odbiti dio tužbenog zahtjeva tužitelja koji se odnosi na zakonske zatezne kamate na zatraženi iznos naknade imovinske štete i to od dana nakon podnošenja odštetnog zahtjeva 16. siječnja 2025. do dana 22. travnja 2026.

14. Radi utvrđivanja visine tužbenog zahtjeva koji se odnosi na izgubljenu zaradu tužitelja za vrijeme bolovanja sud je proveo dokaz financijskim vještačenjem. Zadatak vještaka bio je utvrditi za razdoblje od kolovoza 2024. do prosinca 2024. godine iznos izgubljene zarade za vrijeme privremene nesposobnosti za rad i to u jednoj inačici sačiniti izračun izgubljene zarade tužitelja u bruto iznosu prema prosjeku plaće koju je primao u redovnom radu izračunatom na temelju tri platne liste prije nezgode, a u drugoj inačici izračun izgubljene zarade u neto iznosu.

Sudski vještak Lidija Tkalec Gradinščak je sačinila nalaz i mišljenje od 16. siječnja 2026. u kojem navodi da izgubljena zarada tužitelja na ime razlike između potencijalne plaće i ostvarene naknade plaće za bolovanje s doprinosima za drugi stup mirovinskog osiguranja, te zajedno s pomoći za dugotrajno bolovanje, umanjena za uplate tuženika, za razdoblje od kolovoza do prosinca 2024. iznosi ukupno 1.871,96 eura bruto, i to: za kolovoz 2024. iznosi 374,93 eura, za rujan 2024. iznosi 377,31 eura, za listopad 2024. iznosi 372,55 eura, za studeni 2024. iznosi 435,82 eura te za prosinac 2024. iznosi 311,35 eura. Navedeni bruto iznos čine: neto potraživanje u ukupnom iznosu od 122,42 eura, doprinosi iz plaće za prvi stup mirovinskog osiguranja u ukupnom iznosu od 1.161,27 eura, doprinosi iz plaće za drugi stup mirovinskog osiguranja u ukupnom iznosu od 144,33 eura i porez na dohodak u ukupnom iznosu od 443,94 eura, a sve prema mjesečnim iznosima kako su prikazani u tablici na stranici 5 nalaza.

15. Tužitelj nije imao primjedbe u odnosu na Nalaz i mišljenje vještaka te je sukladno istom podneskom od 17. veljače 2026. postavio konačni tužbeni zahtjev na način da na ime izgubljene zarade potražuje ukupni bruto iznos od 1.871,96 eura, i to kako slijedi: za kolovoz 2024. iznos od 374,93 eura, za rujan 2024. iznos od 377,31 eura, za listopad 2024. iznos od 372,55 eura, za studeni 2024. iznos od 435,82 eura te za prosinac 2024. iznos od 311,35 eura. Slijedom svega navedenog, tužitelj na ime naknade štete po navedenom štetnom događaju potražuje ukupni iznos od 4.071,96 eura zajedno s pripadajućim zateznim kamatama i troškovima parničnog postupka, uvećane za zatezne kamate, tekuće od dana donošenja presude do isplate.

16. Tuženik se podneskom od 3. ožujka 2026. očitovao na Nalaz i mišljenje vještaka u kojem navodi da se nema primjedbi na matematički izračun sudskog vještaka, ali da se protivi djelomičnom povlačenju tužbe koje je tužitelj učinio podneskom od 17. veljače 2026. Tuženik ističe da i dalje ustraje na tvrdnji iz odgovora na tužbu u kojem je obrazložio da tužitelj nema izgubljene zarade vezane uz ozljedu na radu. Isto tako, tuženik ustraje na svojim navodima u dijelu u kojem navodi da tužitelj nema pravo potraživati bruto iznos eventualno izgubljene zarade kao posljedicu predmetnog štetnog događaja. Tuženik ujedno osporava i tijek zateznih kamata na zahtijevani iznos imovinske štete budući je riječ o nerepariranoj šteti slijedom čega tijek zateznih kamata može teći najranije od odluke suda. Nadalje, tuženik se u cijelosti protivi argumentaciji tužitelja u dijelu obrazloženja visine tužbenog zahtjeva za naknadu neimovinske štete, kao i istaknutom zahtjevu u pogledu cijene sata za tuđu pomoć i njegu, kojeg također smatra suviše visoko zatraženim. Slijedom svega navedenog, tuženik predlaže sudu u cijelosti odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška tuženiku.

17. Sud je u cijelosti prihvatio Nalaz i mišljenje sudskog vještaka Lidije Tkalec Gradinščak budući je isti izrađen stručno, jasno i obrazloženo, te u skladu s pravilima struke, te je provedeno od osobe koja raspolaže stručnim i naučnim znanjima potrebnim za provođenjem istog. Tuženik nije osporavao matematički izračun već pravni osnov, s tim da pri zaključenju glavne rasprave stranke nisu predlagale izvođenje daljnjih dokaza tj. predloženo je donošenje odluke temeljem do tada utvrđenog činjeničnog stanja. Između stranaka je tijekom postupka bilo sporno ostvaruje li tužitelj pravo na izgubljenu zaradu u bruto iznosu, kako smatra tužitelj ili u neto iznosu, kako smatra tuženik. Prema stajalištu ovog suda, tužitelj kao radnik ima pravo na razliku naknade plaće u bruto iznosu jer se tek isplatom navedenog punog iznosa ostvaruje njegovo pravo naknadu štete po osnovi izgubljene zarade, a sve imajući u vidu odredbu čl. 1090. ZOO-a. Sud ističe kako je i odredbom čl. 95. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23, 64/23) propisano da za razdoblja u kojima ne radi zbog opravdanih razloga određenih zakonom, drugim propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu radnik ima pravo na naknadu plaće, dok je st. 8. istog članka propisano da je naknada plaće, u smislu ovoga Zakona, naknada plaće u bruto iznosu koja se sastoji od iznosa za isplatu i javnih davanja iz plaće u skladu s posebnim propisima. Uzimajući u obzir naprijed navedeno, a prihvaćajući izračun sudskog vještaka, sud je prihvatio u cijelosti konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja te naložio tuženiku isplatiti tužitelju s osnova imovinske štete zbog izgubljene zarade ukupni bruto iznos od 1.871,96 eura za razdoblje od kolovoza 2024. do prosinca 2024. te je stoga odlučeno kao pod točkom II izreke presude.

18. U odnosu na navode tuženika iz podneska od 3. ožujka 2026. da se protivi djelomičnom povlačenju tužbe koje je tužitelj učinio podneskom od 17. veljače 2026., isto sud smatra neosnovanim budući da se u navedenom slučaju radi o uređenju tužbenog zahtjeva sukladno nalazu i mišljenju vještaka, a ne o povlačenju tužbe u smislu odredbe čl. 193. ZPP-a. Naime, sud smatra da tužitelj prilikom podnošenja tužbe nije mogao istaknuti potpuno određeni tužbeni zahtjev u pogledu glavne stvari obzirom da isti ne raspolaže stručnim znanjem potrebnim za utvrđivanje visine neimovinske i imovinske štete te je za utvrđivanje visine štete bilo potrebno provođenje medicinskog i financijskog vještačenja. Sud isto tako ističe da je tužitelj, nakon provedenog medicinskog i financijskog vještačenja, postavio tužbeni zahtjev za svega 39,21 eura manje u odnosu na početni tužbeni zahtjev od 4.111,17 eura, što predstavlja razmjerno neznatni dio tužbenog zahtjeva (0,95%) uslijed čega tuženiku nisu nastali posebni troškovi, te je shodno svemu navedenom odlučio prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu imajući u vidu i odredbu čl. 154. st. 2. ZPP-a.

19. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP- a, a troškovi su odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23 - dalje: Tarifa) prema vrijednosti konačno postavljenog tužbenog zahtjeva i zatraženom trošku.

19.1. Tužitelj je uspio u osnovi svog zahtjeva u cijelosti, s obzirom da je sud utvrdio da tužitelj ima pravo na isplatu daljnjeg iznosa naknade štete po predmetnom štetnom događaju. S obzirom da je tužbeni zahtjev u visini od 4.071,96 eura, prihvaćen u iznosu od 3.361,96 eura, a odbijen u preostalom iznosu od 710,00 eura, sud je utvrdio da je tužitelj u pogledu visine uspio u sporu s omjerom 82,56%. Temeljem navedenog sud je ocijenio da je tužitelj u ovom sporu uspio u ukupnom omjeru s 91,28%. Nadalje, sud je utvrdio da je tuženik u pogledu visine tužbenog zahtjeva uspio s 17,44%, a u pogledu osnove tužbenog zahtjeva s 0%, dakle ukupno 8,72%. Prema odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a parnični trošak određuje se na način da se od postotka uspjeha stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici oduzima postotak stranke koja je uspjela u manjoj mjeri, te se zatim stranci koja je u većoj mjeri uspjela dodjeljuju priznati i svrhoviti troškovi u postotku koji preostane nakon navedenog obračuna. Slijedom navedenoga sukladno čl. 154. st. 2. ZPP-a tužitelj ima pravo na 82,56% priznatih troškova.

19.2. Tako je tužitelju valjalo priznati trošak sastava odštetnog zahtjeva i tužbe – svaki po 100 bodova po Tbr. 7/1, zastupanja na ročištu 30.6.2025. – 100 bodova po Tbr. 9/1, sastava dva obrazložena podneska kojima se očituje na nalaz i mišljenje vještaka, i to podneska od 30.10.2025. i podneska od 17.2.2026. – svaki po 100 bodova po Tbr. 8/1, zastupanja na ročištu 20.3.2026. – 100 bodova po Tbr. 9/1 i pristup ročištu za objavu odluke – 50 bodova po Tbr. 9/3, odnosno ukupno 650 bodova što pomnoženo s vrijednošću boda od 2,00 eura (Tbr. 54) i uvećano za PDV od 25% iznosi ukupno 1.625,00 eura. Stoga je valjalo naložiti tuženiku da naknadi tužitelju troškove parničnog postupka u omjeru od 82,56% odnosno u iznosu od 1.341,60 eura. Navedenom iznosu dodan je trošak medicinskog i financijskog vještačenja te trošak prevoditelja u iznosu od 593,75 eura pa je tužitelju na ime sveukupnog parničnog troška dosuđeno 1.935,35 eura.

Tužitelju nisu priznati troškovi sastava podneska od 4.6.2025. kojim se očituje na odgovor na tužbu budući da je isto učinjeno bez prethodnog odobrenja suda prema odredbi čl. 299.a ZPP-a. Nadalje, tužitelju nisu priznati troškovi sastava podneska od 9.7.2025. i podneska od 12.3.2026. kojima se tužitelj očituje na navode tuženika te dostavlja sudu sudsku praksu i iznosi pravna stajališta o predmetu spora, a koje navode iz predmetnih podnesaka je većim dijelom ponovio i tijekom postupka. Tužitelju isto tako nije priznat niti trošak sastava podneska od 21.7.2025. kojim dostavlja sudu presliku zdravstvenog kartona i potvrdu o uplati predujma za vještačenje te podneska od 1.8.2025. kojim dostavlja sudu ovjereni prijevod medicinske dokumentacije, budući da je navedeno mogao učiniti i prilikom podnošenja tužbe ili na pripremnom ročištu. Isto tako, nije priznat niti trošak sastava podneska od 16.12.2025. kojim tužitelj dostavlja sudu potvrdu o uplati predujma za vještačenje. Prema stavu ovog suda navedeni podnesci nisu bili nužni za vođenje parnice u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a te bi priznavanje tih podnesaka u parnični trošak bilo suprotno načelu ekonomičnosti vođenja postupka.

20. Odluka o kamatama na parnični trošak temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP- a, u visini određenoj čl. 29. st. 2. i st. 8. ZOO-a.

21. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 23. travnja 2026.

Sutkinja:

Vesna Horvath

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana računajući od dana primitka otpravka ove presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje županijski sud.

DNA:

1. pun. tužitelja

2. tuženiku (na broj: S-489/2025)