Republika Hrvatska

Općinski sud u Gospiću

Trg Alojzija Stepinca 3

53000 Gospić

Poslovni broj P-35/2025-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Gospiću po sucu Mirjani Kosanović kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice JU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] koju zastupa punomoćnik Tihomir Vojvodić, odvjetnik u [adresa] protiv tužene ŽU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] koju zastupa punomoćnik Silvije Petrović, odvjetnik u [adresa], radi utvrđenja prava vlasništva, nakon glavne i javne rasprave zaključene 30. ožujka 2026. u prisutnosti stranaka i njihovih punomoćnika i nakon objave 23. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e :

I. Određuje se brisanje upisa izvršenog u odnosu na nekretninu oznake kčbr. [katastarska čestica] oranica Široki Dubčan površine 5179 m² upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] s imena tužene ŽU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] te se određuje uspostava zemljišnoknjižnog stanja na ime tužiteljice JU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u cijelosti.

II. Nalaže se tuženoj ŽU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužiteljici JU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.224,48 EUR u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je u tužbi navela da je pred ovim sudom pokrenula pojedinačni ispravni postupak u kojem je doneseno rješenje kojim je u odnosu na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] prihvaćen prigovor tužene ŽU te je tužiteljica rješenjem poslovni broj Z-19999/2024 od 11. prosinca 2024. upućena da pravo vlasništva ostvari tužbom za ispravak. Tužiteljica tvrdi da predmetnu nekretninu osobno i putem svojih prednika posjeduje više od 70 godina. Nekretninu je njezin otac HU naslijedio od J i CU jer su njihovi potomci živjeli u [adresa]. Otac tužiteljice nekretninu je kontinuirano i nesmetano koristio oranjem, košnjom i ispašom, a posjed tužiteljice i njezinih prednika nikada nije bio osporavan. Uz tužbu tužiteljica je dostavila rješenje ovog suda poslovni broj Z-19999/2024 od 11. prosinca 2024., izvadak iz zemljišne knjige, prijepis posjedovnog lista broj 148 k. o. [katastarska općina] i zapisnik od 30. listopada 2024. u predmetu poslovni broj Z-13439/2024.

2. Tužena u odgovoru na tužbu navodi da je zemljišnoknjižni vlasnik kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te da je upisana i kao posjednik u Područnom uredu za katastar Gospić. Navode tužiteljice o posjedu ocjenjuje proizvoljnima i netočnima i tvrdi da je upravo ona osobno i putem svojih pravnih prednika u vlasništvu i posjedu predmetne nekretnine više od 70 godina. Nekretninu je naslijedila od majke LU nakon čije smrti je preuzela brigu o obiteljskoj imovini uključujući i prijepornu česticu. Tužena ističe da je jedino relevantno pravno pitanje u ovom postupku poštenje posjeda tužiteljice i njezinih prednika, te da iz priloženih dokaza proizlazi kako posjed tužiteljice nikada nije bio pošten zbog čega smatra da je tužba neosnovana. Nadalje, osporava aktivnu legitimaciju tužiteljice kao procesnu pretpostavku na koju sud pazi po službenoj dužnosti. Stoga predlaže da sud, zbog nedostatka aktivne legitimacije, odbaci tužbu, a podredno da tužbeni zahtjev u cijelosti odbije te obveže tužiteljicu na naknadu parničnog troška. Tužena je uz odgovor dostavila prijepis posjedovnog lista.

3. U podnesku od 23. srpnja 2025. tužiteljica se očitovala na odgovor na tužbu te navela da je u odnosu na nekretninu kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] vodila pojedinačni ispravni postupak u kojem su saslušani svjedoci EU i OU. Svjedoci su iskazali da su roditelji tužiteljice kao njezini pravni prednici posjedovali predmetnu nekretninu te da između stranaka i njihovih roditelja nikada nije bilo spora u vezi posjeda. Također su izjavili da nikada nisu vidjeli tuženu niti njezine roditelje u posjedu nekretnine. Tužiteljica smatra netočnim navode tužene o posjedu i vlasništvu ističući da je tužena samo formalno upisana u katastru i to nakon pokretanja postupka temeljem rješenja Državne geodetske uprave donesenog nakon žalbe tužiteljice. Naglašava da je posjedovno stanje prethodno glasilo na tužiteljicu te da je poštenje njezina posjeda potvrđeno i u ranijem postupku. Navodi da je tužena na raspravi izjavila kako nema saznanja o posjedovanju nekretnine dok su svjedoci detaljno opisali kontinuirani posjed tužiteljice. Stoga tužiteljica ustraje kod tužbenog zahtjeva.

4. Podneskom od 22. kolovoza 2025. tužiteljica je uredila tužbeni zahtjev i predložila donošenje presude kojom će se odrediti brisanje upisa izvršenog u odnosu na nekretninu oznake kčbr. [katastarska čestica] oranica Antonović draga površine 1140 čhv upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] s imena tužene ŽU i uspostava zemljišnoknjižnog stanja na ime tužiteljice u cijelosti.

5. Radi utvrđenja činjeničnog stanja proveden je dokazni postupak tijekom kojeg je izvršen uvid u materijalnu dokumentaciju koju su stranke dostavile u spis. Proveden je očevid 30. ožujka 2026. na predmetnoj nekretnini u prisutnosti stranaka i svjedoka te sudskog vještaka geodetske struke koji je identificirao predmetnu nekretninu. Saslušane su parnične stranke i svjedoci EU, OU, ĆU i ZU.

6. Rješenjem ovog suda poslovni broj Z-19999/2024 od 11. prosinca 2024. djelomično je prihvaćen prijedlog predlagateljice te je ispravljen zemljišnoknjižni upis na način da je izvršen besteretni otpis više katastarskih čestica iz postojećih zemljišnoknjižnih uložaka k. o. [katastarska općina] i njihov upis u novi zemljišnoknjižni uložak uz uknjižbu prava vlasništva u cijelosti u korist tužiteljice. Istim rješenjem prihvaćen je prigovor tužene poslovni broj Z-15490/2024 te je odbijen prijedlog za ispravak zemljišnoknjižnog upisa na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te je tužiteljica kao predlagateljica upućena da svoje pravo vlasništva ostvaruje u parnici. Naime, tužena se protivila ispravku navodeći da je predmetnu nekretninu naslijedila od majke LU temeljem rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika IU iz [adresa] poslovni broj O-1287/2021 na osnovi kojeg je upisana kao vlasnica. U postupku su saslušani svjedoci EU i OU koji su iskazali da je predlagateljica predmetne nekretnine naslijedila od svojih roditelja IU i PU odnosno od tete SU koja je imovinu ostavila njihovoj obitelji. Svjedoci su potvrdili da su predlagateljica i njezini roditelji nekretnine nesmetano posjedovali i koristili. Kako nije bilo drugih prigovora osim onoga tužene za kčbr. [katastarska čestica], sud je utvrdio da je predlagateljica stvarni vlasnik ostalih nekretnina koje kontinuirano uživa i posjeduje što su potvrdili i svjedoci te činjenica da se radi o starim zemljišnoknjižnim upisima. Međutim, s obzirom na to da je tužena upisana kao vlasnica sporne čestice temeljem novijeg upisa te da između stranaka postoji spor o vlasništvu, ocijenjeno je da se to pitanje ne može riješiti u izvanparničnom postupku pa je tužiteljica kao predlagateljica upućena u parnicu.

7. Sudski vještak geodetske struke u svom nalazu i mišljenju naveo je da je pripremom za očevid utvrdio kako je predmet spora nekretnina kčbr. [katastarska čestica], oranica Široki Dubčan površine 5179 m² upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Uvidom u zemljišnoknjižne i katastarske podatke utvrdio je i da su susjedne čestice kčbr. [katastarska čestica] u vlasništvu tužiteljice. Na licu mjesta tužiteljica je pokazala predmetnu česticu i njezine granice. Na upit vještaka označila je tzv. „zub“ odnosno točke 28 i 29 na skici sudskog vještaka kao i susjednu česticu kčbr. [katastarska čestica] za koju je vještak utvrdio da tužiteljica ima uredan vlasnički list. Nadalje, tužiteljica je pokazala čestice kčbr. [katastarska čestica] obrasle šikarom za koje je navela da ih posjeduje te da je postupak sređivanja vlasničkih odnosa u tijeku. Dolaskom do točke 21 prikazane na skici vještaka označen je kraj predmetne čestice nakon čega slijedi čestica kčbr. [katastarska čestica] također u vlasništvu tužiteljice. Od te točke, prema iskazu tužiteljice, granica posjeda proteže se prema jugu do točke 22, a zatim prema istoku prateći prirodnu granicu - brinu i grmlje na susjednoj čestici kčbr. [katastarska čestica] - do točke 24 gdje je vidljiv završetak posjeda. Kretanjem preko točaka 25 i 26 dolazi se do početne točke 27. Vještak je naveo da je tužiteljica sigurno i jasno pokazivala granice predmetne čestice te susjedne nekretnine kojih je vlasnica ili posjednica te da čestice kčbr. [katastarska čestica] zajedno s česticama koje posjeduje i predmetnom česticom čine jedinstvenu prostornu cjelinu. Na skici preuzetoj s Geoportala vještak je posebno označio kčbr. [katastarska čestica] te istu dostavio sudu i strankama. Odgovarajući na pitanja punomoćnika tuženika, vještak je naveo da mu je tužiteljica prilikom obilaska iskazala kako prostor između točaka 30 i 21 iako obrastao šikarom, smatra svojim posjedom za koji vodi postupak sređivanja dokumentacije. Objasnio je i da, temeljem dugogodišnje prakse sudskog vještaka, uvijek ističe odnos sporne čestice prema susjednim česticama jer se u sudskim postupcima redovito postavlja pitanje vlasništva i funkcionalne povezanosti okolnih nekretnina. Njegova je zadaća, kako navodi, tumačiti stanje evidentirano u katastarskom i zemljišnoknjižnom operatu. Na dodatni upit vještak je naveo da nije posebno navodio vlasnike svih okolnih čestica koje nisu u vlasništvu stranaka jer ih za identifikaciju prijepora ne smatra bitnima dok je utvrdio da tužena nije vlasnica nijedne susjedne nekretnine koja graniči sa spornom česticom. Punomoćnik tužene prigovorio je nalazu i mišljenju vještaka smatrajući da je njegova zadaća bila isključivo identifikacija prijepora dok ostali dijelovi nalaza, po njegovom stajalištu, predstavljaju ulazak u ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva.

8. Nakon identifikacije nekretnine izveden je dokaz saslušanjem svjedoka i parničnih stranaka.

9. Svjedok EU, star 69 godina, iskazao je da živi u neposrednoj blizini kuće roditelja tužiteljice te da ima vlastitu zemlju u okolici predmetne nekretnine. Naveo je da je još od svoje dvanaeste godine pomagao roditeljima tužiteljice IU i DU u radu na spornoj parceli i drugim njihovim zemljištima, prije i nakon rata, pri košnji trave, skupljanju sijena i sadnji krumpira kao i pri čuvanju stoke. Prema njegovom saznanju roditelji tužene nikada nisu posjedovali niti obrađivali predmetnu parcelu, a ni tuženu nikada nije vidio da na njoj radi. Istaknuo je da IU i DU nikada nisu bili smetani u posjedu niti su imali sporova sa susjedima. Zemlja je, prema pričanju njegovih roditelja, izvorno pripadala Ž i njegovoj supruzi SU koji su nakon gubitka djece u Drugom svjetskom ratu odgajali DU te su imovinu ostavili IU i DU, a potom ju je naslijedila tužiteljica. Na parceli je posljednji put radio oko 2015. dok su IU i DU još mogli obrađivati zemlju. Ne zna tko je formalni vlasnik zemljišta, već govori isključivo o faktičnom radu i posjedu.

10. Svjedokinja OU, stara 63 godine, iskazala je da poznaje tužiteljicu od djetinjstva te da je od 1980-ih godina, a moguće i ranije, pomagala njezinim roditeljima na predmetnoj čestici pri branju krumpira i skupljanju sijena dok je košnju obavljao tužiteljičin otac IU. Smatrala je da su predmetna i okolne parcele oduvijek bile u vlasništvu obitelji tužiteljice. Potvrdila je da je viđala EU i druge osobe kako pomažu u radu na zemlji, ali nikada nije vidjela tuženu u posjedu predmetne nekretnine dok se roditelja tužene sjeća na njihovim parcelama udaljenima oko 100 metara od sporne. Nije čula da bi roditelji tužiteljice bili smetani u posjedu ili imali sporova vezano uz tu nekretninu. Navela je i da je prema obiteljskim pričama Ž posvojio tužiteljičinu majku DU. Posljednji put je na parceli pomagala prije rata, a prema njezinu saznanju nekretnina se i danas nalazi u posjedu tužiteljice. Tek tijekom ovog postupka saznala je da je tužena upisana kao vlasnica.

11. Svjedok ĆU, star 70 godina, iskazao je da je krajem 1970-ih i početkom 1980-ih nekoliko puta pomagao roditeljima tužene na predmetnoj parceli pri skupljanju sijena nakon čega se odselio u Zagreb i više nije dolazio niti radio na toj nekretnini. Naveo je da ne poznaje tužiteljicu ni njezine roditelje te nema saznanja o kasnijem korištenju niti o vlasništvu zemljišta.

12. Svjedok ZU, star 55 godina, naveo je da o predmetnoj parceli nema neposrednih saznanja jer je odrastao u drugom dijelu sela. Tužiteljicu poznaje od djetinjstva dok je tuženu upoznao tek nedavno. Kao dijete je povremeno prolazio pokraj sporne nekretnine, ali nije znao tko ju je obrađivao. Poznavao je roditelje tužiteljice, ali nema saznanja o posjedovanju predmetne čestice. Naveo je i da sam posjeduje zemljište koje je zemljišnoknjižno upisano na tuženu, a koje se nalazi oko 800 metara jugozapadno od sporne nekretnine te ga koristi temeljem međusobnog dogovora s tuženom.

13. Tužiteljica JU, rođ. ZU, iskazala je da predmetna nekretnina potječe iz imovine njezinih prednika. Navela je da je njezinu majku PU nakon Drugog svjetskog rata posvojila RU s kojom je zajedno živjela, a nakon sklapanja braka 1959. roditelji tužiteljice nastavili su živjeti u istoj kući i koristiti svu imovinu koju su Ž i RU ostavili, uključujući kuću, zemljište oko kuće i zemljište u predjelu Dubčan među kojim i spornu parcelu. Prema njezinom iskazu, roditelji su tu zemlju sigurno posjedovali od 1959., a vjerojatno i ranije, a ona je ondje odrasla i sudjelovala u poljoprivrednim radovima - čuvanju stoke, košnji, sjetvi žita i sadnji krumpira. Istaknula je da njezini roditelji nikada nisu bili smetani u posjedu niti su imali sporove sa susjedima te da su zemljište neprekidno koristili sve do smrti oca u prosincu 2022., a potom i majke nekoliko tjedana kasnije. Nakon smrti roditelja naslijedila je njihovu imovinu dok je sestra RU koja je ranije umrla bez potomaka, cijeli život živjela s roditeljima. Tužiteljica je navela da je tek 2021. saznala da je tužena upisana kao vlasnica predmetne čestice nakon čega je pokrenula pojedinačni ispravni postupak. Opisala je i međusobni razgovor s tuženom u kojem joj je objasnila da je nekretnina u posjedu njezine obitelji dok je tužena odgovorila da raspolaže vlasničkim listom i prepustila odluku sudu. Tužiteljica je naglasila da tužena i njezini roditelji nikada nisu bili u posjedu predmetne nekretnine te osporila navode da bi svjedok ĆU ili obitelj tužene ondje obavljali poljoprivredne radove. Navela je da je njezin otac koristio zemljište i ostvarivao poljoprivredne poticaje, a nakon njegove smrti poticaje je nastavila primati ona, sve do veljače 2025. kada je izgubila pravo nakon što je tužena dostavila vlasnički list. Istaknula je da je njezin otac bio upisan kao posjednik u katastru od 2013., a nakon ostavinskog postupka posjed je evidentiran na njezino ime.

14. Tužena ŽU, rođ. LU, iskazala je da je vlasništvo nad predmetnom nekretninom stekla nasljeđivanjem iza svoje majke temeljem oporuke te je kao vlasnica upisana u zemljišnoj knjizi 21. ožujka 2023., a u katastru 2025.. Navela je da joj nije bilo jasno zašto je pozvana u pojedinačni ispravni postupak te je tada stupila u kontakt s tužiteljicom koja joj je govorila o navodnoj zamjeni zemljišta između predaka, ali bez konkretnih podataka o česticama. Istaknula je da joj majka nikada nije spominjala takvu zamjenu. Prema njezinu iskazu, obitelj tužene ima više zemljišta u Ribniku i Bilaju, a ona je majci pomagala u radu na zemlji do 1978. kada se odselila u Zagreb nakon čega više nije redovito dolazila niti obilazila pojedine parcele. Nije mogla navesti kada je posljednji put bila na spornoj nekretnini prije očevida, ali je navela da su ona i majka oko 1979. kosile travu na toj parceli. Također je izjavila da do zaprimanja poziva za pojedinačni ispravni postupak nije znala da druge osobe obrađuju nekretninu jer je vjerovala zemljišnoknjižnom stanju. Navela je da njezina majka nije posebno govorila o posjedovanju predmetne čestice te da je obitelj često davala zemlju drugima za košnju. Tužena je izjavila da ne poznaje Ž i RU koje tužiteljica navodi kao svoje prednike te smatra da oni nisu povezani s njezinom obitelji. Također je navela da ima saznanja kako predmetnu parcelu danas kosi susjed tužiteljice, ali ne zna po čijem dopuštenju. Zaključno je istaknula da je svu imovinu naslijedila oporukom majke.

15. Nakon identifikacije sporne čestice tužiteljica je na istoj raspravi uredila tužbeni zahtjev kao u izreci presude.

16. Predmet ovog parničnog postupka je zahtjev tužiteljice za ispravak zemljišnoknjižnog stanja u smislu članka 205. Zakona o zemljišnim knjigama odnosno zahtjev da se briše upis prava vlasništva izvršen u korist tužene na nekretnini označenoj kao kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te da se uspostavi zemljišnoknjižno stanje upisom prava vlasništva u korist tužiteljice. Iako je riječ o tužbi za ispravak zemljišne knjige, sud je bio dužan raspraviti i materijalnopravno pitanje stvarnog vlasništva nekretnine jer je temelj takve tužbe dokazivanje da zemljišnoknjižni upis ne odgovara stvarnom pravnom stanju. Stoga je u ovom postupku bilo nužno utvrditi je li tužiteljica stekla pravo vlasništva predmetne nekretnine dosjelošću odnosno je li ispunila pretpostavke za stjecanje vlasništva neovisno o postojećem zemljišnoknjižnom upisu.

17. Između stranaka nije bilo sporno da je tužena upisana kao zemljišnoknjižni vlasnik predmetne nekretnine temeljem rješenja o nasljeđivanju iza svoje majke niti da je tužiteljica nakon provedenog pojedinačnog ispravnog postupka bila upućena da pravo vlasništva ostvaruje u parnici. Također nije bilo sporno da između zemljišnoknjižnog stanja i faktičnog stanja na terenu postoji dugogodišnje odstupanje kao ni da obje stranke svoju povezanost s nekretninom izvode iz dugotrajnog obiteljskog odnosa prema zemljištu.

18. Spor među strankama odnosio se na odlučno pitanje tko je tijekom relevantnog vremenskog razdoblja stvarno izvršavao posjedovnu vlast nad nekretninom, je li posjed tužiteljice i njezinih pravnih prednika imao potrebnu kakvoću za dosjelost te je li trajao kroz zakonom propisano vrijeme potrebno za stjecanje prava vlasništva.

19. Sud je činjenično stanje utvrđivao sveobuhvatnom ocjenom svih provedenih dokaza, i to uvidom u zemljišnoknjižnu i katastarsku dokumentaciju, analizom spisa pojedinačnog ispravnog postupka, provođenjem očevida na licu mjesta uz sudskog vještaka geodetske struke, saslušanjem parničnih stranaka te saslušanjem svjedoka.

20. Očevidom je nedvojbeno identificirana sporna nekretnina te je utvrđeno da ona čini jedinstvenu prostornu cjelinu s okolnim nekretninama koje su u vlasništvu ili posjedu tužiteljice. Sudski vještak utvrdio je da tužiteljica sigurno poznaje granice čestice i da je ista funkcionalno povezana s ostalim zemljištem kojim ona raspolaže dok tužena nije vlasnica nijedne susjedne nekretnine. Takvo stanje na terenu upućuje na dugotrajno faktično gospodarenje zemljištem od strane tužiteljice i njezinih pravnih prednika.

21. Iskaze svjedoka EU i OU sud je prihvatio kao uvjerljive, logične i međusobno podudarne. Oba svjedoka imaju neposredna saznanja o korištenju predmetne nekretnine od strane roditelja tužiteljice još od razdoblja nakon Drugog svjetskog rata jer su živjeli u neposrednoj blizini i osobno sudjelovali u radovima na zemlji. Njihovi iskazi potvrđuju da su roditelji tužiteljice IU i DU dugi niz godina nesmetano obrađivali predmetnu česticu, koristili je za poljoprivredne svrhe (košnja, skupljanje sijena, sadnja krumpira) te da je takvo stanje trajalo kontinuirano sve do njihove smrti nakon čega je posjed nastavila tužiteljica. Oba svjedoka su izričito navela da tuženu niti njezine roditelje nikada nisu vidjeli u posjedu niti pri obradi predmetne nekretnine niti su čuli za bilo kakve sporove ili smetanja posjeda. Sud je osobito cijenio činjenicu da su navedeni svjedoci opisivali konkretne radnje na zemlji, vremenski kontinuitet korištenja te okolnosti nasljeđivanja, dakle, svjedoci su govorili o vlastitim opažanjima kroz dug vremenski niz, a ne o pretpostavkama ili posrednim saznanjima.

22. Iskaz svjedoka NU sud je ocijenio djelomično relevantnim jer je isti naveo da je krajem sedamdesetih godina prošlog stoljeća nekoliko puta pomagao roditeljima tužene pri skupljanju sijena, ali je istodobno potvrdio da nakon tog razdoblja nije imao nikakvih saznanja o korištenju nekretnine. Takav iskaz eventualno ukazuje na kratkotrajnu radnju u dalekoj prošlosti, ali ne dovodi u pitanje kasniji dugotrajan i kontinuiran posjed obitelji tužiteljice.

23. Iskaz svjedoka ZU sud nije cijenio kao relevantan jer isti nije imao neposrednih saznanja o tome tko je obrađivao predmetnu nekretninu niti je pratio stanje posjeda s obzirom da je odrastao u drugom dijelu sela. Međutim, njegova izjava da i sam koristi zemljište upisano na tuženu potvrđuje postojanje razlike između zemljišnoknjižnog stanja i faktičnog posjeda u tom području.

24. Tužiteljica je u svom iskazu opisala dugogodišnju povezanost s predmetnom nekretninom navodeći da ju je ona, odnosno njezina obitelj, koristila i smatrala svojom te da je prema njoj postupala kao prema vlastitoj imovini. Sud je njezin iskaz ocijenio uvjerljivim u dijelu u kojem je opisivala način korištenja nekretnine, poduzimanje radnji održavanja i iskazanu volju da nekretninu drži za sebe. Njezini navodi su potvrđeni iskazima svjedoka koji su opisivali da upravo tužiteljica raspolaže nekretninom, organizira njezino korištenje i na nekretnini je prisutna kroz dulje vremensko razdoblje. Svjedoci su govorili o konkretnim opažanjima iz svakodnevnog života, a njihovi iskazi međusobno su se nadopunjavali i nisu sadržavali bitne proturječnosti zbog čega ih je sud prihvatio kao vjerodostojne.

25. Nasuprot tome, tužena je tvrdila da je ona posjednica nekretnine ističući pojedine radnje koje je navodno poduzimala u odnosu na nekretninu. Međutim, sud je njezin iskaz ocijenio manje uvjerljivim jer nije bio potvrđen dokazima u mjeri u kojoj bi upućivao na postojanje trajne i stabilne faktične vlasti. Svjedoci nisu potvrdili postojanje kontinuiranog korištenja nekretnine od strane tužene niti su opisali okolnosti iz kojih bi proizlazilo da se tužena prema nekretnini ponašala kao stvarni posjednik. Pojedine radnje koje je tužena navodila sud je ocijenio nedostatnima za zaključak o postojanju samostalnog posjeda osobito imajući u vidu da nisu bile praćene trajnim gospodarenjem nekretninom niti percepcijom okoline da upravo tužena posjeduje navedenu nekretninu.

26. Usporedbom iskaza stranaka i svjedoka sud je utvrdio da postoji podudarnost između navoda tužiteljice i svjedoka s time da je osobitu važnost dao činjenici da su treće osobe tužiteljicu prepoznavale kao osobu koja faktično raspolaže nekretninom što predstavlja snažan pokazatelj postojanja posjeda u smislu stvarno pravnih pravila. Time je potvrđeno postojanje faktične vlasti nad stvari i volja tužiteljice da nekretninu drži kao svoju. Sud pritom naglašava da se posjed ne temelji na formalnom pravnom naslovu, već na stvarnom stanju na terenu.

27. Iz ukupnosti izvedenih dokaza proizlazi da je upravo tužiteljica tijekom relevantnog razdoblja ostvarivala kontinuiranu, mirnu i faktičnu vlast nad predmetnom nekretninom dok tužena nije dokazala postojanje takvog posjeda koji bi mogao dovesti u pitanje položaj tužiteljice kao posjednice.

28. Polazeći od odredbe članka 388. stavka 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014., 81/2015. i 94/2017., dalje u tekstu: ZVDSP) sud je pravne učinke stjecanja vlasništva ocjenjivao prema propisima koji su vrijedili u vrijeme kada su pravni prednici tužiteljice stupili u posjed.

29. U vrijeme početka posjeda bio je na snazi Austrijski građanski zakonik (proglašen 1. lipnja 1811.) koji je u odredbama §§ 1452–1477 uređivao stjecanje vlasništva dosjelošću. Prema tim pravilima vlasništvo se stjecalo ako je posjed bio zakonit, pošten i istinit te je trajao zakonom određeno vrijeme, a za nekretnine koje nisu bile usklađene s javnim knjigama rok dosjelosti iznosio je trideset godina.

30. Na temelju izvedenih dokaza sud je utvrdio da su pravni prednici tužiteljice najkasnije krajem pedesetih godina prošlog stoljeća stupili u samostalan posjed nekretnine, da su je koristili kontinuirano i bez protivljenja trećih osoba, da posjed nije bio stečen silom, prijevarom ili potajno te da su zemljište držali kao svoje. Takav posjed imao je obilježja istinitog i poštenog posjeda u smislu OGZ-a pa su pretpostavke za stjecanje vlasništva dosjelošću bile ostvarene najkasnije protekom tridesetogodišnjeg razdoblja odnosno tijekom osamdesetih godina prošlog stoljeća.

31. Nakon stupanja na snagu Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima 1980. godine pravo vlasništva na nekretnini stjecalo se dosjelošću nakon dvadeset godina poštenog samostalnog posjeda, dok je od 1. siječnja 1997., sukladno članku 159. stavku 3. ZVDSP-a, za stjecanje vlasništva bilo potrebno dvadeset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja. Budući da je posjed obitelji tužiteljice trajao više desetljeća prije donošenja tih zakona, pravo vlasništva bilo je stečeno već prema ranijim propisima, a kasniji zakonski režimi samo su potvrdili već nastalo stvarno pravno stanje.

32. Sud je stoga zaključio da su pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću u konkretnom slučaju bile ispunjene znatno prije zemljišnoknjižnog upisa tužene, a kako nitko ne može na drugoga prenijeti više prava nego što sam ima, prednica tužene nije mogla oporučno prenijeti pravo vlasništva koje je već bilo izgubljeno dosjelošću u korist pravnih prednika tužiteljice. Zemljišnoknjižni upis tužene predstavljao je stoga samo formalno stanje koje nije odgovaralo stvarnom stanju.

33. Imajući u vidu da je svrha tužbe za ispravak iz članka 205. Zakona o zemljišnim knjigama usklađivanje zemljišne knjige sa stvarnim stanjem, a da je u postupku nedvojbeno utvrđeno kako je tužiteljica stekla pravo vlasništva dosjelošću temeljem dugotrajnog samostalnog i poštenog posjeda, sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev osnovan te je odlučio kao u izreci presude, naloživši brisanje upisa prava vlasništva tužene i uspostavu zemljišnoknjižnog stanja u korist tužiteljice kao stvarnog vlasnika predmetne nekretnine.

34. Odluku o troškovima postupka sud je donio primjenom odredbi članka 154 i 155 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP).

35. Odredbom članka 154 stavka 1 ZPP-a propisano je da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem ovog postupka.

36. Sud će prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti osobito vodeći računa o pravilima ovoga Zakona koja za pripremanje glavne rasprave određuju upućivanje podnesaka i jedno pripremno ročište te jedno ročište za glavnu raspravu. Ako je propisana tarifa za nagrade odvjetnika ili za druge troškove, odmjerit će se takvi troškovi prema toj tarifi (članak 155 ZPP).

37. Kada sud odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka (Tbr. 52 stavak 3 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika - Narodne novine broj 138/2023. i 107/2025., dalje u tekstu: Tarifa).

38. S obzirom na to da su bili opravdani sud je tužiteljici priznao troškove zastupanja putem punomoćnika odvjetnika uz pripadajući PDV od 25% sukladno Tbr. 42. Tarife i to trošak sastava tužbe u iznosu od 250,00 EUR (Tbr. 7 toč. 1 Tarife), trošak zastupanja na pripremnom ročištu 4. ožujka 2026. u iznosu od 125,00 EUR (Tbr. 9 toč. 2 Tarife), trošak geodetskog vještačenja i izlaska suda na lice mjesta u iznosu od 599,48 EUR i trošak zastupanja na glavnoj raspravi 30. ožujka 2026. u iznosu od 250,00 EUR (Tbr. 9 toč. 1 Tarife), dakle ukupno u iznosu od 1.224,48 EUR.

39. Stoga je odlučeno kao pod točkom II. izreke presude.

U Gospiću 23. travnja 2026.

Sudac:

Mirjana Kosanović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dna:

1. Tihomir Vojvodić, odvjetnik u [adresa]

2. Silvije Petrović, odvjetnik u [adresa]