REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PAZINU

Franjevačke stube 2

52000 Pazin

P-4/2026-19

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Pazinu po sucu mr. sc. Emanuelu Radoloviću u pravnoj stvari u kojoj sudjeluju tužiteljica VR, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg kao punomoćnik zastupa odvjetnik Josip Valić, Dalmatinova ulica 4, Pula-Pola i tuženik Privredna banka Zagreb d. d., OIB 02535697732, Radnička cesta 50, Zagreb, kojeg kao punomoćnici zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva Leko & Partneri d. o. o., Domagojeva ulica 18, Zagreb, radi utvrđenja i isplate, 23. travnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi daljnji trošak parničnog postupka, povrh onog dosuđenog u t. III. izreke presude Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe Labin, posl. br. P-417/2023-8 od 20. svibnja 2025., isplatom 229,16 eura (dvjesto dvadeset devet eura i šesnaest centa) sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 26. ožujka 2026. do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima uvećanoj za tri postotna poena u roku 15 dana.

II. Odbija se tužiteljičin zahtjev za naknadu troškova postupka u preostalom iznosu 949,04 eura (devetsto četrdeset devet eura i četiri centa).

Obrazloženje

1. Presudom ovog suda, posl. br. P-417/2023-8 od 20. svibnja 2025., prihvaćen je tužbeni zahtjev tužiteljice kao korisnice kredita te je utvrđeno da su ništetne odredbe ugovora o kreditu br. 9010945831 od 11. siječnja 2006., solemniziranog kod javnog bilježnika Nansi Kopić u Puli pod posl. br. OU-59/06, sklopljenog između tužiteljice i tuženika kao banke, kojima su glavnica i anuiteti kredita vezani uz švicarski franak. U t. II. presude naloženo je tuženiku da tužiteljici isplati 4.726,13 eura sa zakonskim zateznim kamatama.

2. Presudom ovog suda, u t. III. izreke, naloženo je tuženiku da tužiteljici naknadi troškove postupka u iznosu 2.077,95 eura, dok je u t. IV. izreke određeno kako je zahtjev tužiteljice za naknadom troškova u iznosu 1.547,65 eura odbijen kao neosnovan.

3. Ovaj je sud priznao tužiteljici dio troškova parničnog postupka kako je navedeno u t. III. izreke, u skladu s čl. 154. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., nadalje ZPP) prema kojem stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj strani nadoknaditi troškove postupka. U konkretnom slučaju to je tuženik, koji je obvezan tužiteljici nadoknaditi troškove vođenja postupka. Navedeni troškovi određuju se uz primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, pri čemu je relevantno da su i tužiteljica i tuženik u ovom postupku bili zastupani po odvjetnicima.

4. Protiv odluke o parničnim troškovima tužitelj je podnio pravodobnu žalbu, žaleći se time na odluku donesenu u t. IV. izreke, navodeći da mu neosnovano nisu priznati troškovi zastupanja na ročištu od 6. svibnja 2022., troškovi sastavljanja podneska od 28. lipnja 2022., te troškovi korištenja osobnog automobila za putovanje do suda i izbivanja iz pisarnice zbog promjene mjesne nadležnosti suda na temelju čl. 11. Zakona o sudovima. Na temelju navedenog, Županijski sud u Velikoj Gorici donio je rješenje, posl. br. Gž-1156/2025-2 od 10. prosinca 2025., kojim je utvrdio da je žalba osnovana te je ukinuo rješenje kojim je odlučeno o troškovima postupka sadržanim u t. IV. izreke te je predmet vraćen na ponovno suđenje ovome sudu.

4.1. Sporni dio žalbenog zahtjeva odnosi se na ročište održano 6. svibnja 2022., za koje je tužiteljici priznato 50 bodova od mogućih 100, prema Tarifi o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika. Takvo stajalište nije u skladu s praksom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, prema kojoj se pripremno ročište, koje je održano u konkretnom slučaju (zapisnik od 6. svibnja 2022. posl. br. P-58/22), smatra ročištem na kojem se raspravlja o glavnoj stvari. U čl. 287. st. 1. Zakona o parničnom postupku određeno je kako pripremno ročište započinje izlaganjem tužbe, nakon čega tuženik daje odgovor, što ujedno označava raspravu o glavnoj stvari. U konkretnom slučaju radilo se o prvom pripremnom ročištu na kojem je tužitelj izložio tužbu, a tuženik odgovorio, stoga se treba smatrati ročištem na kojem se raspravljalo o glavnoj stvari. U skladu s tbr. 9. t. 1. Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, ako se na ročištu raspravlja o glavnoj stvari, odvjetnik tužitelja ima pravo na maksimalnih 100 bodova. Prema tome, tužiteljici pripada pravo na puni iznos troškova za predmetno ročište, odnosno nadoknada razlike do punih 100 bodova i preostalog novčanog iznosa od dodatnih 100.00 eura uvećano za PDV koji joj po toj osnovi pripada.

4.2. Također, žalbeni zahtjev odnosi se i na podnesak od 28. lipnja 2022., za koji je prvostupanjski sud priznao 25 bodova od mogućih 100, prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Međutim, navedeni podnesak nije bio potreban (kako je određeno u čl. 155. st. 1. ZPP-a) jer je tužiteljica imala mogućnost iznijeti sve navode sadržane u tom podnesku već ranije, i to u tužbi i na pripremnom ročištu, za što joj je već priznato pravo na naknadu troškova.

4.3. Također, tužiteljici nisu priznati troškovi postupka vezani uz dolazak na ročišta pred drugim sudom, kao ni troškovi za izbivanje iz pisarnice. Na temelju čl. 11. st. 4. Zakona o sudovima (Narodne novine br. 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18, 126/19, 130/20, 21/22, 60/22, 16/23), u slučaju delegacije mjesne nadležnosti suda potrebno je stranci i njezinu punomoćniku priznati troškove javnog prijevoza, kao i naknadu za izbivanje iz pisarnice, ukoliko putovanje do suda i natrag traje dulje od tri sata. U konkretnom slučaju došlo je do delegacije mjesne nadležnosti Općinskog suda Pula-Pola na ovaj sud. Međutim, čl. 11. st. 5. tog Zakona izričito je propisano da se navedeni troškovi isplaćuju na teret državnog proračuna, a ne na teret tuženika.

5. Tužitelju je priznat i trošak žalbe u razmjernom dijelu od 1/3, budući da žalba nije u cijelosti osnovana, odnosno nisu prihvaćeni svi žalbeni zahtjevi, što iznosi 83,33 eura uvećano za PDV.

6. Slijedom navedenog tužiteljici je priznato pravo na naknadu troškova u iznosu 229,16 eura, pa je odlučeno kao u izreci.

U Pazinu 23. travnja 2026.

Sudac

mr. sc. Emanuel Radolović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku 15 dana od dostave rješenja.

DNA:

1. tužiteljica p. p., uz rješenje Županijskog suda u Velikoj Gorici (249. –251.), 2. tuženik p. p., uz rješenje Županijskog suda u Velikoj Gorici (249. –251.).