REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj P-6960/2024-34

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Eli Mišuri Stopfer, u pravnoj stvari prvotužitelja AL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i drugotužitelja VL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje oboje zastupa punomoćnica Mila Mikecin Mišetić, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika ĐL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnik Dario Jozić, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 19. ožujka 2026. u prisutnosti prvotužitelja AL osobno, punomoćnice tužitelja, tuženika osobno i njegova punomoćnika, dana 23. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da vlastoručna oporuka ostavitelja ŠL od 17. kolovoza 2003. nije istinita i pravovaljana.

II Nalaže se tuženiku ĐL naknaditi tužiteljima troškove postupka u iznosu od 5.731,21 eura sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 23. travnja 2026. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelji u tužbi i tijekom postupka tvrde kako se na Općinskom sudu u Požegi u predmetu O-913/2009 (ranije O-835/03) vodi ostavinski postupak iza pok. ŠL. Navode kako su tužitelji nećaci ostavitelja i njegovi oporučni nasljednici kojima je vlastoručnom oporukom od 5. veljače 2003. i njihovoj majci TL (svojoj sestri) ostavio svu svoju imovinu. Navode kako su tu oporuku priznali za istinitu i pravovaljanu i tužitelji i tuženik. Njihova majka TL je u međuvremenu preminula, a tužitelji su njezina djeca i njezini pravni sljednici. Navode kako se u tijeku ostavinskog postupka, nakon što mu je postavljen poseban skrbnik, pojavio tuženik – sin ostavitelja i 16. veljače 2006. dostavio sudu dokument koji nosi datum 17. kolovoza 2003. Tužitelji nisu priznali kao istinitu i pravno valjanu oporuku od 17. kolovoza 2003. te su upućeni u parnicu. Navode kako je vlastoručna oporuka akt posljednje volje koju je ostavitelj svojom rokom napisao i potpisao, dok dokument od 17. kolovoza 2003. nema propisanu formu. Naime, navode kako je prostim okom vidljivo da je dopisan drugim rukopisom i drugom bojom olovke datum 17. kolovoza 2003. kao i dvoje svjedoka IL i SL, kako se s lijeve strane dokumenta nalazi započeta riječ koja je prekrižena te kako se s druge strane dokumenta nalazi sadržaj koji nema nikakve veze s istim. Navode kako iz toga razloga smatraju da je dokument od 17. kolovoza 2003. nevaljan i ne može se nazvati oporukom. Također navode da je pok. ŠL preminuo **.**.2003. te da duže vrijeme nije imao nikakvu komunikaciju sa tuženikom, tako da je neistinito da bi ostavitelj sačinio oporuku 17. kolovoza 2003. kojom bi svoju imovinu ostavio tuženiku, a uzevši u obzir da tuženik nije bio niti na posljednjem ispraćaju svome ocu, iako su ga tužitelji na svaki mogući način pokušali obavijestiti pa i oglašavanjem u novinama. Također navode da je tuženik u ostavinskom postupku bio nepoznata boravišta i postavljen mu je poseban skrbnik. Zbog svega navedenoga, predlažu sudu donijeti presudu kojom se vlastoručna oporuka ostavitelja ŠL od 17. kolovoza 2003. utvrđuje neistinitom i nepravovaljanom te kojom se tuženiku nalaže naknaditi tužiteljima troškove postupka.

2. U odgovoru na tužbu tuženik i njegova pravna prednica majka JL, koja je tijekom postupka preminula i tuženik je stupio na njeno mjesto kao nasljednik i kao jedini tuženik u nastavku postupka, osporavaju tužbu i tužbeni zahtjev te tvrde da je oporuka od 17. kolovoza 2003. vlastoručna oporuka pok. ŠL te da je istu oporučitelj vlastoručno napisao i potpisao. Predlažu odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troškova postupka tuženiku.

3. U ovome postupku stoga predmet spora je utvrđenje istinitosti i pravovaljanosti vlastoručne oporuke pok. ŠL od 17. kolovoza 2003.

4. U dokaznom postupku izvršen je uvid u zapisnik od 16.2.2006. i rješenja iz ostavinskog postupka (list 3-8 spisa), z.k. izvadak (list 29 spisa), štedne knjižice ostavitelja (list 30-37 i 43-49 spisa), izvršen je uvid u izvornik oporuke od 17.8.2003. (list 58 spisa), izvršen je uvid u izvornik oporuke od 5.2.2003. (list 67 spisa), saslušani su svjedoci IL i SL (list 101-104 spisa), saslušan je prvotužitelj AL (list 105-106 spisa), drugotužitelj VL (list 106-107 spisa) i tuženik ĐL (list 107-108 spisa), izvršen je uvid u oporuke od 4.11.2002. i 8.9.2002. te 22.10.2002. (list 114-116 spisa), presliku medicinske dokumentacije za pok. ŠL (list 133-148 spisa), saslušan je svjedok NL (list 171-172 spisa), provedeno je grafološko vještačenje 8.7.2019. po vještaku Damiru Mariću (list 188-196 spisa), očitovanje vještaka (list 206-207 spisa), provedeno je novo grafološko vještačenje od 18.5.2021. po vještaku Zvonimiru Ćoriću (list 221-229 spisa), vještak Zvonimir Ćorić usmeno je obrazložio nalaz i mišljenje (list 388-389 spisa), dopunski su saslušani svjedoci IL i SL (list 390-391 spisa) kao i stranke (list 392-395 spisa), provedeno je novo grafološko vještačenje po vještakinji Ljerki Zdunić (list 437-466 spisa) te je vještakinja Ljerka Zdunić usmeno obrazložila nalaz i mišljenje (list 540-542 spisa), a izvršen je uvid i u priklopljene spise O-913/2009, P2-86/2001 i P2-1589/1999.

5. Osim navedenih dokaza koji su izvedeni, nijedna od stranaka nije imala drugih dokaznih prijedloga, tako da su u ovome postupku izvedeni svi predloženi dokazi.

6. Sud je, na temelju odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje u tekstu: ZPP) i provedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti, utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

7. Uvidom u spis iz ostavinskog postupka broj O-835/2003 (kasnije O-913/2009) utvrđeno je kako je ostavitelj ŠL vlastoručnom oporukom od 5. veljače 2003. raspolagao na način da svu svoju imovinu ostavlja oporučnim nasljednicima AL, VL i TL. U tome postupku ĐL bio je nepoznata prebivališta i boravišta, dok je njegova majka JL sudjelovala u ostavinskom postupku i priznala vlastoručnu oporuku od 5.2.2003. kao istinitu i pravovaljanu, potražujući nužni dio. ĐL u tom ostavinskom postupku postavljen je privremeni skrbnik, no 24. veljače 2005. pristupio je sudu i dao podatak o prebivalištu. Stoga je pozvan na raspravu 16.2.2006. i pristupio je te donio sudu dokument od 17. kolovoza 2003. bez naslova kojim je ostavitelj svu imovinu u cijelosti ostavio ĐL. Tu oporuku osporili su VL i AL, dok je JL u cijelosti priznala sporni dokument tako da su rješenjem od 29. ožujka 2010. ovdje tužitelji upućeni pokrenuti parnicu radi utvrđenja pravne nevaljanosti vlastoručne oporuke oporučitelja ŠL od 17. kolovoza 2003. protiv ČL i JL.

8. Iz iskaza svjedoka IL danog u ovome postupku 15. srpnja 2014. proizlazi da je on samo jednom prilikom vidio pok. ŠL i to 17. kolovoza 2003. u [adresa] u njegovom stanu. Navodi kako su on, njegova supruga SL i punica bili u Đakovu u posjeti, a inače su živjeli u [adresa]. U Đakovo su išli preko Zagreba i u Zagrebu pokupili ĐL koji je iz Zagreba išao u [adresa]. Po povratku su iz Đakova ponovno došli u [adresa] pokupili ĐL kako bi ga odvezli do Zagreba, on ih je dočekao ispred zgrade i otišli su svi u stan gdje se nalazio ŠL, tamo su sjedili za stolom i pričali a ŠL ih je zamolio da bi on napisao oporuku, a da ju oni potpišu. Iz hrpe papira na stolu izvadio je jedan papir, svojom rukom napisao tekst, dao njemu i supruzi papir na potpis i da oni napišu datum, a potom se on na taj isti papir potpisao. Potom su svi napustili stan osim ŠL. Kada mu je predočen original oporuke od 17. kolovoza 20903. odgovara da je to ta oporuka, da je on napisao datum i potpisao se, a ispod njegova potpisa se potpisala njegova supruga.

8.1. U svome dopunskom iskazu danom na ročištu održanom 11. rujna 2025. svjedok IL ponovio je kako je pokojni ŠL pred njima pisao tekst oporuke te taj tekst dao njima na potpis, s time da je on (svjedok IL) napisao i datum.

9. Iz iskaza svjedokinje SL danoga istoga dana proizlazi također da su po povratku iz Đakova u poslijepodnevnim satima došli u [adresa] po A kako bi ga vozili nazad prema Zagrebu. Dočekao ih je ispred zgrade, odveo u stan gdje ih je sjedeći dočekao ŠL. ŠL ih je pitao da li bi htjeli potpisati njegovu oporuku. Oni u tome nisu vidjeli ništa loše pa je on uzeo jedan papir, napisao kratki tekst iz kojeg je proizlazilo da ostavlja svu svoju imovinu ĐL. Potom je nju i supruga zamolio da se potpišu i to drugom kemijskom što su oni i učinili pa se prvo potpisao njezin suprug i napisao datum, a potom i ona i na kraju ŠL. Oporuku je dao sinu da mu ponese sa sobom. Nakon toga su napustili stan i krenuli prema [adresa] i [adresa], a A je išao s njima.

9.1. U svome dopunskom iskazu danom na ročištu održanom 11. rujna 2025. svjedokinja SL iskazala je kako ih je Borisov otac pitao da li bi mu potpisali oporuku za sina. ŠL je pred njima pisao tekst oporuke, nakon toga je njen suprug prvi potpisao, a misli da je napisao i datum. Pisali su drugom kemijskom koju im je dao ŠL, a on je pisao svojom kemijskom. Nakon što su oni potpisali, ŠL je potpisao opet svojom kemijskom.

10. Iz iskaza tužitelja AL proizlazi kako je svoga ujaka zadnji puta vidio 5 ili 6 mjeseci prije smrti, ali su se često čuli telefonom i planirali preseljenje ujaka u [adresa] gdje žive tužitelji i gdje je živjela njihova majka, sestra ŠL. Zna da pok. ŠL nije godinama imao nikakve kontakte sa sinom te da barem 5-6 godina sa sinom uopće nije kontaktirao, niti mu je sin bio na sprovodu. Pokušali su ĐL obavijestiti o sprovodu no nisu mogli saznati njegovu adresu te su pokušali i preko policije, a dali su i oglas u Slobodnoj Dalmaciji sadržaja da traži ĐL da se javi jer je umro njegov otac, ali nije bilo reakcije. Naveo je kako su se u [adresa] za ŠL brinuli NL i OL te da su oni s njim bili u najužem kontaktu i dolazili svakodnevno k njemu u stan. Naveo je i da je i ranijim oporukama uvijek ŠL ostavljao svu svoju imovinu sestri TL i tužiteljima AL i KL. Iskazao je da se njegova majka sa pok. bratom čula često te da su oni imali i ključeve od Matinog stana i da je ŠL bio pedantan i obavijestio ih o mjestu na kojem se nalaze i zadnja oporuka kojom njima sve ostavlja, a i prethodne dvije. Kada je zadnji puta bio kod ujaka ŠL (5-6 mjeseci prije njegove smrti) ujak mu je rekao gdje se nalaze oporuke kojima sve ostavlja njima, on je potom ujaka pitao za ĐL, a ujak mu je rekao: „On je mrtav.“. Zadnji puta čuo se s ujakom dva tjedna prije smrti, a njegova majka TL s ŠL se čula svaki dan.

10.1. U svome dopunskom iskazu prvotužitelj AL iskazao je kako ĐL nije zadnjih 10 godina očevog života s njim uopće komunicirao. Oni su, a pogotovo njihova majka, bili s ŠL u dobrim i bliskim odnosima. Iako su živjeli u [adresa], a on u [adresa] i to od 1995. kada se vratio u RH često su se čuli telefonom a pogotovo majka koja se s njime čula najmanje jedanput tjedno. U [adresa] se za njega brinuo NL, koji mu je bio i tajnik i stalno mu je bio pri ruci i svakodnevno s njime u kontaktu. Kada više ŠL nije bio u stanju se brinuti oko kuće, oni su to uočili i budući da je bilo zapušteno, NL je organizirao jednu ženu koja je onda jedanput tjedno dolazila kod ŠL i brinula se za stan. ŠL nije mogao niti kuhati te bi mu NL donio nešto iz svoje kuće što bi jeo. Već kada se ŠL vratio u RH rekao je da ostavlja njemu, bratu i majci svu svoju imovinu. Rekao je da je sastavio oporuku i da će ju ostaviti u stanu i rekao je točno gdje u stanu. Tako je i napravio i to je oporuka od 5.2.2003. Postoji i oporuka iz 2002. koja je pisana u Njemačkoj i na njemačkom jeziku. ŠL je otišao na nekoliko dana u Njemačku srediti dokumente i tada je sastavio tu oporuku i to na njemačkom jeziku kako bi mogli potraživati novce s knjižice u Njemačkoj. Naime, on je bio jako sistematičan i mislio je na sve i bio je vrhunski intelektualac i jako cijenjena osoba u [adresa].

Bio je nesretan što sa sinom nije u kontaktu i pisao je ĐL pisma koja su sva počinjala sa Dragi sine, no ĐL ih nije htio primiti i sva su se vraćala natrag na pošiljatelja. Kada je ujak umro dao mu je u Slobodnoj Dalmaciji objaviti oglas da je umro ali ĐL svejedno nije došao na pogreb. Nema šanse da je ĐL bio u kolovozu 2003. u [adresa] kod ujaka. To bi NL znao jer je on svakodnevno bio s ujakom u kontaktu i brinuo za njega, a NL je rekao da to nije moguće.

11. Iz iskaza drugotužitelja VL također proizlazi kako je njihova majka se s bratom ŠL čula svakodnevno i da je pokušavala preko raznih poznanstava pronaći ĐL ali bezuspješno. Potvrdio je da ja pok. ujak njegovom bratu dao i ključ od stana i upute o tome što treba činiti nakon njegove smrti i kome se obratiti kao i gdje se nalazi oporuka kojom sve ostavlja sestri i ovdje tužiteljima.

11.1. U dopunskom iskazu nadodao je kako su oni u ovome postupku zbog Matine želje da on sve ostavi njima odnosno njihovoj majci koja je sada pokojna. On je imao samo dilemu da li će ostaviti imovinu crkvi ili njihovoj majci, dok nikada nije čuo da bi htio sinu ostaviti imovinu. On je htio da kupe kuću u [adresa] da on i majka tamo zajedno žive, jer su oboje bili bolesni, no nažalost to se nije stiglo realizirati.

12. Iz iskaza tuženika proizlazi da je nekoliko dana nakon sprovoda obaviješten o tome da mu je otac preminuo, što mu je javila majka. Iskazuje da je zadnji puta vidio oca 17. kolovoza 2003. u [adresa] te da je kod njega bio sa subote na nedjelju i prespavao te u nedjelju poslije podne otišao, a prije te posjete da ga je vidio 7,8 mjeseci prije kada je također bio kod njega u stanu. Vezano uz oporuku od 17. kolovoza 2003. iskazuje da su V došli u stan, da su sjeli za stol i malo popričali te je njegov otac naglo reagirao kada su se već spremali otići i rekao da bi napravio novu oporuku, da ih moli da ju potpišu na što su oni pristali. Uzeo je papir, napisao tekst i potom tražio da se svjedoci potpišu i stave datum. Nakon toga je tražio da tu oporuku tuženik ponese na sobom, što je tuženik i učinio. Oporuku je napisao na papiru formata police A4 formata. Iskazao je i da je u dobrim odnosima bio s majkom, ali s ocem da je bio u boljim odnosima.

12.1. Iz dopunskog iskaza tuženika proizlazi kako se rodio 1951. i do 1971 živio u [adresa] s roditeljima, a potom je 1980. otišao kod oca u Njemačku gdje je on bio već od 1971. Prije nije mogao jer nije mogao dobiti putovnicu. Otac se vratio u RH 1995., a on je još koju godinu ostao u Njemačkoj i jedno vrijeme živio na relaciji Njemačka [adresa]. 2002. se zaposlio u Pučišćima i od tada živi na Braču. 2010. je dobio prvu kćer, a 2014. drugu. Nije točno da je bio u lošim odnosima sa ocem, samo se nije htio uvlačiti u sukob između majke i oca i nije htio sudjelovati u sudskim postupcima između njih. Zato se distancirao i od majke i od oca, ali ne toliko da ne bi s njima imao kontakt. Posjećivao je majku u Zagrebu i oca u [adresa]. Zadnji puta je bio kod oca u kolovozu 2003. a prije toga pred Božić 2002. Nije uopće imao interes za očevu imovinu i nije niti znao da otac ostavlja imovinu sestri i nećacima. Zadnji puta kada je vidio oca je došao kod njega u subotu, družili su se i nisu izlazili iz kuće niti taj dan niti sljedeći dan. Spavao je kod njega u spavaćoj sobi dok je on spavao na sofi u boravku gdje je i inače spavao. U nedjelju poslijepodne su došli V, sišao je dolje i pozvao ih gore da pozdrave oca i mislio da će se samo pozdraviti, no kada su odlazili otac je izvadio papir, napisao tu jednu rečenicu i tražio od njih da se potpišu, a misli da je tražio da napišu i datum. Ništa oca nije pitao, samo je pomislio da očito neće biti dobro sa zdravljem čim se na to odlučio. Nije znao za sprovod svoga oca, za sprovod je saznao nekoliko dana nakon što je sprovod prošao, a isto tako i njegova majka. Gospodin NL ga je poznavao i mogao im je javiti, ali nije. On je došao u stan od oca i pokupio svu gotovinu. Njegov navod da je to bio novac za sprovod i grob je laž, jer je otac sam podmirio troškove groba godinu dana prije smrti. Također gosp. NL mu je rekao da je dio novca dao Karavidama.

13. Iz iskaza svjedoka NL saslušanog zamolbenim putem pred Općinskim sudom u Požegi proizlazi u bitnome kako je on poznavao pok. ŠL 10 godina i kako je bio njegov tajnik u stranci 4 godine te da su bili jako dobro privatno. Nikada mu nije govorio o sinu niti o supruzi. Jednom prilikom sin je došao k njemu u ured, on je otišao van i nije čuo o čemu su pričali, a kada se vratio pok. ŠL je rekao "ma nek i to prođe" te nije bio raspoložen i nije više govorio o tome razgovoru. Toga dana popodne mu je rekao da neće on još dugo i kada umre da ključeve od auta i stana da AL i da njega prvog obavijesti o njegovoj smrti te je tako i učinio. Pet dana prije smrti ŠL ga je nazvao i rekao da on ima novce za sahranu i neka se sve plati od tih novaca i rekao je gdje se ti novci nalaze. Koliko on zna ŠL nije bio u kontaktu sa sinom. Naime, svjedok NL bio je s njim dosta blizak i dosta vremena je provodio s njime, a o sinu ništa nije znao. 2003. zdravstveno stanje mu se pogoršalo i tražio je da ga se smjesti u dom ali to nije dočekao. Bez obzira na loše fizičko stanje, psihičko stanje bilo je dobro. ŠL je htio s njim htio sklopiti ugovor o doživotnom uzdržavanju jer se on o njemu brinuo, ali on to nije htio kako ne bi ispalo da se od toga okoristio. Svi novci koji su iza ŠL ostali su išli za sprovod, grobnicu i grobnu naknadu za 25 godina unaprijed. ŠL mu je pričao o oporukama i zna da je ŠL sačinio 4-5 oporuka i da je u svim oporukama kao svoje nasljednike označio braću AL. Razlika je bila samo u imovini jer bi se sjetio da je nekome pozajmio neki novac ili da se požuri izdavanje njegove knjige, ali nasljednike nije mijenjao. Zadnji dan kada ga je vozio u bolnicu ŠL je bio priseban i rekao mu je da sve svoje ostavlja AL i da je to napisao u svojoj oporuci.

14. Izvršen je uvid u oporuke koje prileže spisu pa je tako izvršen uvid u oporuku od 4. studenoga 2002. i utvrđeno da je tom oporukom ŠL ostavio sve svojoj sestri TL, a u slučaju smrti TL na pravo nasljeđivanja imaju njezini sinovi, odnosno njegove nećaci tj. AL i VL. Uvidom u oporuku od 8. rujna 2002. utvrđeno je da tom oporukom određuje da njegov auto u slučaju smrti ostavlja svojoj sestri i nećacima VL i AL, a da im ostavlja i stan i namještaj. Spisu prileži i oporuka od 15. listopada 2002 koja je napisana na njemačkom jeziku i hrvatskom jeziku, a u dijelu koji piše na hrvatskom navedeno je da ostavlja sve sestri, a u slučaju njezine smrti nećacima.

15. Spisu prileži i oporuka od 5. veljače 2003. u izvorniku u kojoj je navedeno da svoju imovinu ostavlja sestri i nećacima VL i AL, a u toj oporuci detaljno opisuje imovinu. Oporuka je proglašena po javnom bilježniku 17. prosinca 2003.

16. Izvršen je uvid i u izvornik sporne oporuke od 17.8.2003. i utvrđeno da u noj stoji tekst: "U slučaju moje smrti ostavljam svu moju imovinu mome sinu ĐL rođ. **.**.1951. u [adresa]." Napisan je datum 17.8.2003. i potpisani su svjedoci IL i SL te ŠL, a na dnu stoji potvrda o proglašenju od 20. veljače 2006.

17. Iz nalaza i mišljenja grafološkog vještaka Damira Marića od 8. srpnja 2019. proizlazi kako je sadržaj sporne oporuke od 17.8.2003. koji glasi: "U slučaju moje smrti ostavljam svu moju imovinu mome sinu ĐL rođ. **.**.1951. u [adresa] ispisao pok. ŠL. Iz istog nalaza i mišljenja proizlazi da je sporni potpis " ŠL" vidljiv ispod sadržaja sporne oporuke također ispisao pok. ŠL. Također iz mišljenja proizlazi kako metodama i instrumentima koji se koriste za vještačenje dokumenata i rukopisa u tom centru nije moguće utvrditi starost tinte te eventualno na taj način zaključiti iz kojeg vremenskog perioda datira sporna oporuka ili pojedini njezini dijelovi.

17.1. Iz očitovanja vještaka Damira Marića proizlazi kako centar ne provodi analizu tinte, papira i dr., a u pravcu utvrđivanja relativne ili apsolutne starosti, s obzirom da ne raspolažu odgovarajućim instrumentima, bazama podataka tinti te akreditiranim metodama tako da nije bilo moguće dati odgovor na pitanje je li cjelovit tekst sporne oporuke sastavljen istodobno odnosno potječe li iz istog vremenskog razdoblja.

18. S obzirom na navedeno, provedeno je novo grafološko vještačenje po grafološkom vještaku Zvonimiru Ćoriću koji je u svom nalazu i mišljenju od 18. svibnja 2021. naveo na temelju provedenih ispitivanja i dobivenih rezultata kako tekst i potpis na predmetnoj oporuci koji glase: "U slučaju moje smrti ostavljam svu moju imovinu mome sinu ĐL rođ. **.**.1951. u [adresa] ŠL" ŠL nije ispisao 17. kolovoza 2003. niti je iste mogao ispisati nakon 1999. Također, vještak je dao mišljenje da datum 17.8.2003. i potpisi svjedoka na predmetnoj oporuci su ispisani naknadno u odnosu na tekst i potpis koji je ispisao ŠL. Nadalje, vještak daje mišljenje kako je ŠL tekst i potpis na predmetnoj oporuci vjerojatno ispisao u vremenskom periodu od 1994. do 1999.

19. U svome usmenom obrazloženju na glavnoj raspravi vještak je naveo kako je na temelju analize rukopisa i potpisa ŠL na oporuci od 17.8.2003. te analize nespornog rukopisa i potpisa istog iz 2003., 2002., 2001., 1997. i 1994. utvrdio da ŠL je vlastoručno napisao i potpisao predmetnu oporuku, da isti nije ispisao datum 17.8.2003. naveden u oporuci, te da je oporuka na temelju grafijskih mogućnosti Mate Novačića 2003. ispisana puno bolje nego što je isti mogao pisati 2003., a što onda na temelju analize nespornog rukopisa iz 2002., 2003., 2001., 1997., 1994. gdje se vidi propadanje rukopisa potpisa ŠL tj. da je isti navedenu oporuku mogao ispisati u vremenskom periodu prije početka propadanja rukopisa, a to je okvirno označeno period od 1994. do 1999. Sve ostalo što je u nalazu i mišljenju naveo, a vezano za požutjelost, papira, format papira na kojem je oporuka napisana, neobičnost naknadno upisanog datuma su vizualna opažanja, činjenice koje nisu egzaktne i temeljem kojih nije moguće donijeti decidirano mišljenje, nego je decidirano mišljenje doneseno na temelju utvrđenog propadanja rukopisa odnosno njegovih grafijskih mogućnosti 2003. i perioda prije 2003. Točno je da ne postoji egzaktna metoda utvrđivanja starosti tinte i papira jedino relevantno u ovome predmetu je bilo analiza nespornog rukopisa ŠL kroz vremenski period od 1994. do 2003. Iz te analize njegovih grafijskih mogućnosti u navedenom periodu jasno proizlazi da je došlo do propadanja rukopisa i da rukopis na predmetnoj oporuci datiran iz 2003. ne može biti napisan 2003. nego samo nekoliko godina ili više prije toga. Među ostalim komparirao je i rukopis ŠL na nespornoj oporuci od 5.2.2003. kao i izvornik oporuke od 4.11.2002. te utvrdio da taj nesporni rukopis je slabiji od rukopisa kojim je pisana predmetna oporuka s datumom 17.8.2003., a što u grafologiji nije moguće, jer kada kod starije osobe počne proces propadanja rukopisa, ona više ne može doseći one grafijske mogućnosti koje je imala prije propadanja. Vezano uz prigovor tuženika o mogućnosti utjecaja androgene terapije na urednost rukopisa, navodi da bi u tom slučaju i druge oporuke iz tog razdoblja bile pisane boljim i očuvanijim rukopisom nego što su pisane, budući da su nesporno pisane 2003. i krajem 2002. Nije niti utvrđivao starost tinte na spornoj oporuci, budući da to nije moguće, već je utvrdio samo period kada je predmetna oporuka nastala odnosno decidirano utvrdio da nije mogla nastati 17.8.2003.

20. Nakon navedenoga, stranke su suglasno nespornom na ročištu za glavnu raspravu održanom 11. rujna 2005. utvrdile činjenicu da je predmetni tekst pisan, kao i potpisan od pokojnog ŠL, no kako je sporno kada je to pisano i potpisano.

21. S obzirom da je vještak Damir Marić u svome nalazu i mišljenju naveo da nije bilo moguće dati odgovor na pitanje je li cjelovit tekst sporne oporuke sastavljen istodobno odnosno potječe li iz istog vremenskog razdoblja (iako je pritom naveo kako to nije moguće utvrditi, jer se ne može analizirati starost tinte, a nije govorio o propadanju rukopisa), dok je vještak Zvonimir Ćorić naveo kako je analizom propadanja rukopisa pokojnog ŠL utvrđeno da tekst i potpis na spornoj oporuci ŠL nije ispisao 17. kolovoza 2003. niti je iste mogao ispisati nakon 1999., to je po prijedlogu tuženika određeno novo grafološko vještačenje po vještakinji Ljerki Zdunići to sa zadatkom da odredi na temelju nespornog materijala koji prileži spisu a koji se odnosi na razdoblje od 1994. do 2003., a osobito komparacijom spornog materijala – oporuke od 17.8.2003. s nespornim materijalom

– oporukama iz 2002. i 5.2.2003., da li je pok. ŠL tekst i potpis na spornoj oporuci od 17.8.2003. ispisao 2003.g. odnosno nakon ispisivanja i potpisivanja nespornih oporuka od 4. studenoga 2002. i 5.2.2003., ili ranije.

22. Iz nalaza i mišljenja vještakinje Ljerke Zdunić proizlazi kako usporedbom spornog rukopisa s kojim je ispisan tekst „oporuke“ slijedećeg sadržaja „U Slučaju moje smrti ostavljam svu moju imovinu mome sinu ĐL rođ **.**.1951. u [adresa] te potpis „ ŠL“, sa dostavljenim nespornim rukopisom i potpisom DL, utvrđeno je da je skriptor navedenog rukopisa i potpisa, sada pok. ŠL. Usporedbom rukopisa s kojim je ispisan datum 17. 08. 2003. sa dostavljenim nespornim rukopisom ŠL, utvrđene su razlike u općim i posebnim rukopisnim značajkama temeljem kojih proizlazi zaključak da, sada pok. ŠL nije skriptor rukopisa s kojim je ispisan datum 17. 08. 2003. No, unatoč činjenici da prema saznanjima vještaka za sada nije razvijena metoda s kojom bi se odredila apsolutna starost tinte i papira, navedene nelogičnosti kao što je nedostatak sitnih fragmenata slova uz gornji rub papira te da je analizom nespornog rukopisa i potpisa ŠL, utvrđeno propadanje rukopisa već tijekom 2000. godine (nesporni potpisi), a koje je izraženije u rukopisu i potpisima nastalim 2003. godine temeljem čega proizlazi zaključak da je propadanje rukopisa sada pok. ŠL bilo progresivno, dok detaljnom analizom spornog rukopisa i potpisa na izvorniku „oporuke“ nisu utvrđeni znaci propadanja rukopisa ne može se isključiti mogućnost da su na spornoj „oporuci“ izvršene manipulacije te da tekst oporuke i potpis ŠL vjerojatno nije nastao 17. 08. 2003., već znatno ranije.

23. U svome usmenom obrazloženju na glavnoj raspravu vještakinja Ljerka Zdunić navela je kako je detaljnom analizom rukopisa s kojim je ispisan tekst oporuke osim datuma kao i potpisa oporučitelja utvrdila da je isti pisan u potpunosti prirodnim i spontanim grafijskim izražajem skriptora te da nisu utvrđeni znaci propadanja rukopisa uslijed starosti ili bolesti. Detaljnom analizom papira na kojem je ispisana sporna oporuka utvrdila je kako na aversu a tako i na reversu nedostaje sitni segmenti slova, što u potpunosti egzaktno i upućuje na zaključak da je ustvari oporuka ispisana na papiru većeg formata a koji je naknadno izrezan. Da li je sporna oporuka uistinu ispisana 17.8.2003. nije moguće sa sigurnošću utvrditi obzirom da za sada nigdje u svijetu nije razvijena metoda kojom bi se mogla utvrditi apsolutna starost sredstva za pisanje. No postoje "sporedne metode", tj. da se prati rukopis, način potpisivanja, navike pisanja koje omogućuju sumnju u točnost datuma koji se nalazi na dokumentu. Što se tiče prigovora da se njezin nalaz razlikuje od nalaza vještaka Zvonimira Ćorića smatra da se isti ne razlikuje, jedino što je vještak Ćorić pobliže odredio mogući nastanak sporne oporuke a ona nije. Što se tiče prigovora koji se odnose na nalaz i mišljenje Centra za vještačenje iskazuje da je isti u potpunosti u skladu s njezinim nalazom i mišljenjem, jer je vještak Centra također naveo da smatra da je papir rezan i to zbog neravnog ruba i također da nedostaju mali fragmenti slova. Dakle, u potpunosti identično njenom nalazu. Isto tako, vještak Centra je utvrdio da tekst oporuke i potpis oporučitelja luministira u različitim valnim duljinama što znači da je datum ispisan sredstvom drugačijih karakteristika od sredstva za pisanje s kojim je ispisan tekst oporuke. Isto tako su naveli da za sada ne postoji metoda s kojom bi se sa sigurnošću mogao utvrditi apsolutna starost sredstva za pisanje. Navodi da su sva tri nalaza potpuno u skladu, a najbitnije je ono što je egzaktno, a to je da nedostaju sitni fragmenti slova i to su utvrdili osim nje još dva vještaka, dakle, tri vještaka su utvrdila da nedostaju sitni fragmenti slova koje ukazuju da je taj papir izrezan.

24. Sud je prihvatio nalaze i mišljenja iz sva tri vještačenja provedena po vještacima grafolozima u ovome postupku. Naime, prema shvaćanju suda, u sva tri nalaza i mišljenja utvrđene su iste činjenice te među nalazima i mišljenjima nema proturječnosti.

24.1. Tako u nalazu i mišljenju vještaka Damira Marića je odgovoreno na zadatak da li je vlastoručna oporuka sastavljena 17. kolovoza 2003. napisana i potpisana rukom pok. ostavitelja ŠL na način da je odgovoreno kako je sadržaj oporuke ispisao pok. ŠL kao i da je istu potpisao. Ta činjenica među strankama tijekom postupka učinjena je nespornom.

24.2. U pogledu zadatka da se vještak očituje je li tekst oporuke sastavljen istodobno odnosno potječe li iz istog vremenskog razdoblja, vještak Marić u svom dopunskom očitovanju naveo je kako on ne provodi analize tinti, papira i slično u pravcu utvrđivanja relativne ili apsolutne starosti, tako da nije bilo moguće dati odgovor na postavljeno pitanje.

24.3. Vještak Čorić dao je nalaz i mišljenje u kojemu je potvrdio utvrđenja iz nalaza i mišljenja vještaka Marića u smislu da dosta nije moguće utvrđivati starost tinte te na taj način odrediti razdoblje u kojemu je tekst pisan ili potpisan, no kako je iz propadanja rukopisa pok. ŠL utvrđeno da on taj tekst i potpis nije mogao ispisati 2003. već samo nekoliko godina ili više prije toga.

24.5. Vještakinja Zdunić dala je nalaz i mišljenje koji je suglasan prethodnim mišljenjima s obzirom da je ona također navela da nije moguće utvrđivati starost tinte, no kako je utvrdila propadanje rukopisa pok. ŠL te da je to nepovratno i da je propadanje rukopisa kod pok. Đ bilo progresivno, tako da i ona zaključuje da tekst oporuke i potpis ŠL nije nastao 17. kolovoza 2003. već znatno ranije, s time da ona naglašava i kao bitnu činjenicu onu koju su utvrdili sva tri vještaka, a to je da utvrđeno kako na aversu i reversu papira nedostaju sitni fragmenti slova temeljem čega zaključuje da je izrezan sa većeg formata papira što je detaljno i označeno u nalazu te je obrazložila da je apsolutno nemoguće da se piše na način da nedostaje dio slova, jer slovo čini cjelinu u pisanju.

25. Na temelju tako prihvaćenih nalaza i mišljenja u ovome postupku utvrđeno je da pok. ŠL nije 17. kolovoza 2003. napisao tekst "U slučaju moje smrti ostavljam svu moju imovinu mome sinu ĐL rođ. **.**.1951. u [adresa] niti se potpisao ispod toga teksta 17. kolovoza 2003.

26. S obzirom na tako prihvaćene nalaze i mišljenja u ovome postupku, sud nije prihvatio iskaze tuženika i svjedoka IL i SL koji su iskazivali kako je upravo pok. FL **.**.2003. pred njima sjedeći za stolom u svome stanu u [adresa] vlastoručno napisao tekst sporne oporuke koji glasi: "U slučaju moje smrti ostavljam svu moju imovinu mome sinu ĐL rođ. **.**.1951. u [adresa] i koji su iskazali da se on toga dana na isti taj papir potpisao.

27. Naime, s obzirom na takvu kontradikciju između iskaza svjedoka i tuženika, koji su zainteresirani za ishod ovoga spora i to tuženik neposredno, s obzirom da u slučaju uspjeha u sporu ostvaruje izravnu korist, a svjedoci posredno, s obzirom da su u prijateljskom odnosu s tuženikom; s nalazom i mišljenjem tri grafološka vještaka koji su stručni u predmetnom području i nezainteresirani za ishod ovoga spora i koji su u odnosu na činjenice relevantne za donošenje odluke u ovome predmetu dali suglasna mišljenja i pritom ih detaljno i jasno obrazložili, kako pisano, tako i usmeno; to sud daje prednost nalazima i mišljenjima vještaka te ih prihvaća u potpunosti.

28. Uz navedeno, iskazi tuženika i svjedoka IL i SL nisu prihvaćeni jer su u pojedinim dijelovima nelogični i kontradiktorni. Naime, iz iskaza oba tužitelja, ali i iz iskaza svjedoka NL, proizlazi da su tužitelji i svjedok NL bili u bliskom kontaktu s pok. ŠL do njegove smrti. Pritom svjedok NL u svome iskazu navodi kako se upravo on brinuo za pok. ŠL i kako je od pok. ŠL dobivao detaljne upute o postupanju u slučaju da se njemu nešto dogodi. Navedeno je životno i logično, s obzirom da iz svih iskaza proizlazi kako je pok. ŠL bio pedantan i kako je vodio brigu o tome da sve bude podmireno, pa je tako rekao svjedoku NL gdje se nalaze novci od kojih se treba platiti i sprovod i nadgrobni spomenik, kao i naknada za korištenje groba za 25 godina unaprijed. Svjedok NL koji je dakle bio osoba od povjerenja pok. ŠL tako je u svome iskazu naveo da je zadnji dan života pok. ŠL, kada ga je vozio u bolnicu, ŠL mu rekao da sve svoje ostavlja AL i da je to napisao u svojoj oporuci.

29. Također nije prihvaćen iskaz tuženika koji navodi da je on bio sa svojim ocem u dobrim odnosima te da ga je posjetio i oko Božića 2002. Naime, nelogično je da bi, a da je to točno, pok. ŠL sastavio tijekom 2002. tri oporuke, kao i 5. veljače 2003. još jednu oporuku, a u kojim svim oporukama je kao nasljednike naznačio svoju sestru i svoje nećake, a koje oporuke tuženik ne osporava. Naprotiv, iz te činjenice upravo logičnim i životnim proizlaze iskazi oba tužitelja u ovome postupku te ih sud prihvaća, a u kojima tužitelji iskazuju na okolnost da je pok. ŠL patio zbog činjenice da se sa sinom uopće ne viđa i da nema s njim apsolutno nikakav odnos te da je rekao da je za njega on mrtav. Sve navedeno logično je i s obzirom na nespornu činjenicu u ovome postupku, a to je da tuženik nije niti znao da je njegov otac umro, niti je znao da se vodi ostavinski postupak te se uključio u isti tek 2006., iako je pok. ŠL preminuo **.**.2003.

30. Zbog svega navedenoga, prihvaćeni su iskazi tužitelja i svjedoka NL, dok iskazi svjedoka IL i SL i iskaz tuženika nisu prihvaćeni, budući da sadrže gore navedene nelogičnosti i kontradikcije i to kako s preostalim iskazima u postupku, tako i s nalazima i mišljenjima vještaka grafologa.

31. Odredbom čl. 30. Zakona o nasljeđivanju (Narodne novine 48/2003 i 163/2003, dalje ZN) propisano je kako je vlastoručna oporuka valjana ako ju je oporučitelj vlastoručno napisao i ako ju je potpisao.

31.1. Nadalje, odredbom čl. 29. ZN-a propisano je kako je valjana ona oporuka koja je napravljena u obliku utvrđenom zakonom i uz pretpostavke predviđene zakonom.

32. S obzirom da je u ovome postupku, a kako je prethodno obrazloženo, utvrđeno da pok. ŠL nije vlastoručno napisao i potpisao spornu oporuku 17. kolovoza 2003., već je utvrđeno da je rezanje fragmenata papira ista sastavljena od teksta i potpisa koji datiraju od puno ranije, to je u ovome postupku utvrđeno da sporna oporuka od 17. kolovoza 2003. nije valjana.

32. S obzirom na navedeno, prihvaćen je tužbeni zahtjev kojim tužitelji traže od suda da utvrdi da vlastoručna oporuka ostavitelja ŠL od 17. kolovoza 2003. nije istinita i pravovaljana.

33. Tužiteljima s obzirom na uspjeh u sporu pripada i pravo na naknadu troškova postupka u skladu sa čl. 154 st. 1. ZPP-a. Tako im pripada pravo na trošak sastava tužbe i 4 obrazložena podneska od 21.2.2012., 2.9.2014., 2.9.2016. i 27.9.2019. u visini od 100 bodova za svaki (Tbr. 7/1 i 8/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika - Narodne novine broj 138/2023, dalje: Tarifa), trošak daljnjih obrazloženih podnesaka od 1.3.2022., 29.3.2022., 11.11.2025. i 5.1.2026. u visini od 50 bodova za svaki (Tbr. 8/3 Tarife), trošak ostalih podnesaka od 29.5.2015., 16.12.2016., 16.11.2018., 6.12.2019., 29.1.2021., 11.9.2023. u visini 25 bodova za svaki (Tbr. 8/4 Tarife) i trošak zastupanja na ročištima 14.11.2012., 13.5.2014., 15.7.2014., 5.12.2016., 21.3.2017., 22.10.2018., 2.2.2022., 24.3.2025., 11.9.2025. i 19.3.2026. u visini od 100 bodova za svako (Tbr. 9/1 Tarife), što čini ukupno 1850 bodova, odnosno uz vrijednost boda od 2,00 eura (Tbr. 50. Tarife) i uvećano za pripadajući porez na dodanu vrijednost, iznosi 4.625,00 eura, uz uvećanje za zastupanje druge osobe od 10%, što iznosi 5.087,50 eura, kojem iznosu je pridodan trošak plaćenog predujma za vještačenje u iznosu 530,89 eura i sudske pristojbe na presudu od 112,82 eura, što sveukupno iznosi 5.731,21 eura, na koji iznos teče zatezna kamata od presuđenja do isplate u skladu s odredbom čl. 151. st. 3. ZPP-a.

U Zagrebu 23. travnja 2026.

Sutkinja:

Ela Mišura Stopfer

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

Tužiteljima po pun uz rj o prist na presudu 112,82 eura

Tuženiku po pun