REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Povrv-4066/2021-24

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Vlatki Toplak, u pravnoj stvari tužitelja Guarantee Services OÜ, OIB: 69205387395, Estonija, 10117 Tallinn, Tartu Mnt 25, zastupanog po punomoćnici Vlatki Nadramija, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Nadramija i Partneri d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika HE, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene 18. ožujka 2026., u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 22. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Marine Babić u Zagrebu, poslovni broj Ovrv-267/2021 od 16. lipnja 2021. u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos 3.750,00 kn sa zateznom kamatom tekućom od 15. veljače 2020. do isplate te se tužbeni zahtjev, kao neosnovan, odbija.

II. Odbija se, kao neosnovan, zahtjev tužitelja za isplatu troškova postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj je dana 28. svibnja 2021. javnom bilježniku Marini Babić u Zagrebu podnio ovršni prijedlog temeljem vjerodostojne isprave kojim od tuženika potražuje isplatu iznosa 497,71 eur/ 3.750,00 kn sa zateznom kamatom od 15. veljače 2020. do isplate, potražujući i trošak postupka sa zateznom kamatom od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate. U rješenju o ovrsi navedenog javnog bilježnika poslovni broj Ovrv-267/2021 od 16. lipnja 2021. naloženo je tuženiku isplatiti utuženo potraživanje kao i trošak postupka u iznosu 111,15 eur / 837,50 kn eur sa potraživanom zateznom kamatom.

2. Protiv navedenog rješenja o ovrsi tuženik je podnio pravovremeni prigovor u kojem navodi kako nema nikakvog pravnog odnosa s ovrhovoditeljem za koji ima saznanja, a iz kojeg bi moglo proizaći terećenje od 3.750,00 kn koje je predmet prijedloga ovrhe. Smatra ništavim izvadak iz poslovnih knjiga koji nije u originalu i ne sadrži pečat. Predlaže ukinuti rješenje o ovrsi u cijelosti.

3. Povodom prigovora tuženika rješenjem ovog suda posl. br. Povrv-4066/21-2 od 23. kolovoza 2021. stavljeno je izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinute su sve provedene radnje te je riješeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4.Tijekom postupka sud je izveo dokaz uvidom u: izvod iz poslovnih knjiga (list 8 spisa), Standardne uvjete Ugovora o kreditu Ferratum Bank koji se primjenjuju na korisnike u Hrvatskoj sa dodacima (list 32-50 spisa), informativne obrasce (list 51-56 spisa), Posebne uvjete Ugovora o kreditu Ferratum Bank p.l.e. koji se primjenjuju na korisnike u Hrvatskoj sklopljeni na dan 16.9.2019. (list 57-58 spisa), obavijest o prijenosu potraživanja od 21.4.2020. i 3.3.2021. (list 59-62 spisa), Opće uvjete za davanje jamstva (list 63-77 spisa), naknadu za pružanje jamstva u odnosu na Ugovor o kreditu broj 440053 (list 78-79 spisa), e-mail korespondenciju (list 80-83 spisa).

5. Na temelju tako provedenog postupka, cijeneći sve provedene dokaze u njihovoj ukupnosti i svaki zasebno, u skladu sa odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 u daljnjem tekstu: ZPP) sud utvrđuje zahtjev neosnovanim.

6. Tijekom postupka tužitelj navodi da je tuženik kao korisnik kredita sa trgovačkim društvom Ferrartum Bank p.l.c. broj upisa C 56251 sa sjedištem na adresi ST Business Centre, The Strand Gzira, GZR 1027, Malta, kao kreditnom institucijom/vjerovnikom 16. rujna 2019. na daljinu, prihvatom uvjeta i odredaba navedenim u Ferratum Bank p.l.c. - Standardnim uvjetima Ugovora o kreditu koji se primjenjuju na korisnike u Hrvatskoj i Informativnom obrascu, koji dokumenti su referencom uključeni u ove Posebne uvjete Ugovora o kreditu, sklopio ugovor o kreditu.

7. Odredbom čl. 293. st. 1. Zakona o obveznim odnosima Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05., 41/08., 125/11., 78/15, 29/18, - dalje u tekstu ZOO), važećim u trenutku sklapanja ugovora o kreditu, propisano je da je ugovor sklopljen elektroničkim putem kad su se stranke suglasile o bitnim sastojcima ugovora. Nadalje, prema čl. 1022. ZOO za postojanje ugovora o kreditu je potrebno da je sklopljen u pisanom obliku te da se ugovorom o kreditu utvrdi iznos te uvjeti davanja, korištenja i vraćanja kredita. U konkretnom slučaju, pristupom internetskoj stranici Ferratum Bank p.l.c., tuženik je zatražio potrošački kredit osiguran jamstvom treće osobe u iznosu 6.000,00 kn i obvezao se vratiti navedeni iznos, zajedno s premijom, te podmiriti naknadu za jamstvo. U skladu s čl. 3.2. (c) Standardni uvjeti Ugovora o kreditu koji se primjenjuju na korisnike u Hrvatskoj, Korisnik će pročitati Ugovor o kreditu i upoznati se s njim, a ako Korisnik bude suglasan s njegovim sadržajem, dat će svoju suglasnost potpisivanjem Posebnih uvjeta Ugovora o kreditu bilo svojim Naprednim elektroničkim potpisom ili vlastoručno te, u bilo kojem od ta dva slučaja, slanjem istih Ferratumu bilo poštom na gore navedenu adresu ili emailom na gore navedenu email adresu u roku od 5 (pet) dana od njihovog zaprimanja. Takvo potpisivanje predstavljat će prihvat Ugovora o kreditu i prihvat sklapanja Ugovora o kreditu putem komunikacije na daljinu, uključujući sredstva elektroničke komunikacije.

8. Tuženik je sukladno odredbi čl. 3.2.(ii). dostavio potrebne osobne podatke i dokumentaciju. Nakon apliciranja za kredit i prihvata Standardnih uvjeta Ugovora o kreditu, tuženom je temeljem odredbe 6. istih Standardnih uvjeta ponuđeno da kao jamstvo odabere jamca po svom izboru. Budući da je tuženik u konkretnom slučaju odabrao jamstvo SIA DEP (čije je potraživanje otkupio Guarantee Services OÜ) automatski je preusmjeren na njegove web-stranice, kako bi mogao prihvatiti Opće uvjete za davanje Jamstva. Tuženik je pokazao volju na sklapanje ugovora o kreditu i jamstvu, posjetom internet stranice Ferratum Bank p.l.c., označavanjem polja ''Prihvaćam'' na internetskoj stranici Ferratum bank p.l.c., tuženik je dao svoj izričit i nedvosmislen pristanak na odredbe Općih uvjeta te izričito izjavio da će ih se pridržavati te uz prihvat općih uvjeta, dostavio je svu osobnu dokumentaciju potrebnu za sklapanje ugovora o kreditu, kao i sklapanje ugovora o jamstvu.

9. Iz dostavljenih Standardnih uvjeta Ferratum Bank p.l.c. razvidno je kako tuženik nije mogao sklopiti ugovor o kreditu bez određivanja jamca. Tako su u čl. 2. Općih uvjeta za davanje jamstva propisan način sklapanja ugovora tužitelja propisani uvjeti jamstva. Navedenim radnjama, sklopljeni su ugovor o zajmu i ugovor o jamstvu elektroničkim putem, a sukladno čl. 247, čl. 286. i čl. 293. Zakona o obveznim odnosima. Kako je tuženik propustio u ugovorenom roku ispuniti svoju obvezu, u skladu s čl. 4.3. Općih uvjeta za davanje jamstva, mora platiti tužitelju naknadu za automatsko produljenje Jamstva u iznosu od 75,00 kn za razdoblje od 10 dana. Radi se o iznosima koji omogućuju tuženiku da isplati iznos zajmodavcu, prije nego tužitelj u skladu s čl. 4.5. svojih Općih uvjeta plati dospjeli iznos zajmodavcu čime na njega prelazi pravo regresa prema zajmoprimcu (tuženiku).

10. Slijedom navedenog, ukupni nepodmireni dug tuženika prema tužitelju iznosi 3.750,00 kn, a sve utemeljeno na važećim cjenicima sadržanim u Općim uvjetima ovdje tužitelja čime tužitelj s osnova iznosa naknade za jamstvo potražuje 4.230,00 kn, s osnove produljenja jamstva u slučaju neplaćanja 225,00 kn, uvažavajući uplatu tuženika u iznosu 705,00 kn, sve sa zateznom kamatom od 15. veljače 2020. do isplate.

11. Na okolnost da su tužitelj i tuženik bili u obveznopravnom odnosu temeljem Ugovora o kreditu tužitelj dostavlja Standardne uvjete ugovora o kreditu koji se primjenjuju na korisnike u Hrvatskoj za kredite društva Ferratum Bank p.l.c. i iz navedenog tužitelj tvrdi da su se nalazi u obveznopravnom odnosu temeljem Ugovora o zajmu kako to proizlazi iz odredbe čl. 499. ZOO.

12. Nadalje tužitelj se poziva i na odredbu čl. 6. Standardnih uvjeta ugovora o kreditu kojim je propisana obveza da korisnik kredita mora odabrati jamca po tom kreditu, a koji jamac u svakom pogledu mora zadovoljavati i biti prihvatljiv davatelju kredita.

13. Uvidom u Posebne uvjete Ugovora o kreditu koji se primjenjuju na korisnike u Hrvatskoj Ferratum bank p.l.e. (list 57- 58 spisa), utvrđeno je da je tuženik iste vlastoručno potpisao, koji potpis nije osporio, a čime je u skladu sa odredbom čl. 3.2 c) Standardnih uvjeta Ugovora o kreditu Ferratum bank koji se primjenjuju na korisnike u Hrvatskoj (dalje u tekstu- Standardni uvjeti) i koji su sastavni dio Posebnih uvjeta Ugovora o kreditu- putem interneta 16. rujna 2019. sklopio sa Ferratum bank, kao vjerovnikom, Ugovor o kreditu za iznos glavnice 6.000,00 kn te da je tuženik istog dana dakle 16. rujna 2019., u skladu sa čl. 6. Standardnih uvjeta sklopio i Ugovor o jamstvu po tom kreditu sa društvom SIA DEP i za to pruženo jamstvo se obvezao platiti iznos 4.230,00 kn (list 63- 81 spisa).

14. Uvidom u obavijest o prijenosu potraživanja (list 59 -62 spisa) utvrđeno je da tužitelj istom, a u skladu sa odredbom čl. 88. -87. ZOO obavještava tuženika o tome da je društvo tužitelja na temelju Ugovora o cesiji zaključenog sa SIA DEP postalo vlasnik potraživanja koje se odnosi na dospjelo, a nepodmireno dugovanje u iznosu 3.750,00 kn po Ugovoru o jamstvu za kredit broj 440053 sa stanjem na dan 14. travnja 2020.

15. Sporno je, jesu li stranke pregovarale oko pojedinih odredaba Ugovora o jamstvu na kojem tužitelj temelji svoje potraživanje te proizvodi li taj Ugovor potpune učinke na obveze tuženika.

16. Uvidom u dokumentaciju u spisu proizlazi da je tuženik sa Ferratum Bank – iz Malte dakle, sklopio Ugovor o kreditu. Radi se o banci iz Malte, a koja nije članica Hrvatskog sustava osiguranja depozita, niti ima odobrenje Hrvatske narodne banke za rad u Republici Hrvatskoj. Prije svega ta Ferratum Banka iz Malte s obzirom da je članica Europske unije je ovlaštena pružati bankovne usluge, prvenstveno u svojoj matičnoj državi, a putem Interneta i državljanima drugih članica EU, ali pri tome potrošači iz RH u odnosu na te kreditne institucije nisu zaštićeni u okviru pune zaštite do trenutka dok ne dođe do prijepora između stranaka.

17. Uvidom u čl. 6. Standardnih uvjeta ugovora o kreditu koji se primjenjuju na korisnike u Hrvatskoj je kao uvjet za sklapanje Ugovora o kreditu između stranaka putem Interneta ugovoreno da potrošač mora dati jamstvo za sve iznose koji će dospjeti temeljem Ugovora o kreditu. Uvidom u odredbe čl. 6. Standardnih uvjeta ugovora o kreditu proizlazi da Ferratum Bank traži da jamac prvenstveno mora imati određene financijske standarde i financijska jamstva kakva u pravilu ne može pružiti fizička osoba, a ukoliko bi potrošač ponudio jamstvo fizičke osobe tada ona mora zadovoljavati kriterije Ferratum banke, a pri tome se iz sadržaja Standardnih uvjeta ugovora o kreditu ne vidi koje bi to uvjete trebao jamac zadovoljiti, jer je jedini kriterij da Ferratum banka bude zadovoljna sa podacima jamca, a koji su ti podaci, to se zapravo ne zna.

18. Nadalje prema Standardnim uvjetima ugovora o kreditu proizlazi da se potrošaču tj. tuženiku nameće prekomjerni teret u smislu naplate naknada, uvodi se plaćanje dnevne zatezne kamate u najvišem iznosu koji je dopušten Hrvatskim pravom ukoliko se kasni s plaćanjem, ugovara se unaprijed naknada stvarne štete i troškova nastalih prilikom naplate dospjelih nepodmirenih iznosa, uključujući bez ograničenja naplatu troškova sudskih postupaka za naplatu nepodmirenih iznosa. Ferratum banka ugovara za sebe da može raspolagati sa osobnim podacima korisnika unutar EU, unutar gospodarskog pojasa EU, a potom izvan EU bez ograničenja i ne odgovara zbog toga što bi do osobnih podataka korisnika kredita mogao doći bilo tko u svijetu.

19. Kao mjerodavno pravo za Ugovor o kreditu se ugovara Malteško pravo s tim da potrošaču pripada obvezna zaštita koju jamči hrvatski Zakon o zaštiti potrošača.

20. Što se tiče mjesne nenadležnosti ugovorena je nadležnost Općinskog građanskog suda u Zagrebu.

21. Uz ove Standardne uvjete ugovora o kreditu banka i tuženik su ugovorili Ugovor o kreditu nazvan "Posebni uvjeti ugovora o kreditu koji se primjenjuju na korisnike u Hrvatskoj sklopljeni na dan 16.rujna 2019." Prema tom Ugovoru o kreditu Ferratum banka odobrava tuženiku Internet kredit sa efektivnom kamatnom stopom 8,25% godišnje, troškovima kredita 138,00 kn, iznos glavnice kredita je 6.000,00 kn. Ugovorno je da jamac jamči za bilo koje i sve obveze plaćanja preuzete od strane korisnika prema vjerovniku, a koje proizađu iz Ugovora o kreditu.

22. Kako je već navedeno malteška banka je kao uvjet za davanje kredita tražila jamca, a u trenutku kada je tuženik kao potrošač ispunio osnovne obrasce o kreditu automatski je bio usmjeren na stranicu davatelja jamstava i mogao je odabrati jamstvo po kreditu od onog jamca koji mu je ponudio Ferratum banka.

23. Da bi Ferratum banka isplatila tuženiku kredit od 6.000,00 kn tuženik je morao potpisati Ugovor o jamstvu sa SIA DEP društvom osnovanom prema Latvijskom pravu sa sjedištem u [adresa], Latvija na koje društvo je automatski bio upućen putem interneta. To društvo naplaćuje svoje jamstvo, a cijena tog jamstva iznosi 4.230,00 kn.

24. Nadalje pregledom Standardnih uvjeta Ugovora o kreditu te Općih uvjeta za davanje jamstva kao i konkretnog jamstva sklopljenog na dan 16. rujna 2019. sud je našao da su isti sklopljeni prema principu "Uzmi ili ostavi" dakle unaprijed otisnuti sadržaj o kojem nije bilo pregovora. I jedni i drugi uvjeti i Opći uvjeti za davanje jamstva kao i Standardni uvjeti ugovora o kreditu za sebe primjenjuju povoljnije pravo, bilo Malteško pravo, bilo Latvijsko pravo, a na tuženika kao potrošača u Republici Hrvatskoj se primjenjuje pored latvijskog prava i Zakon o zaštiti potrošača.

25. Sud će u ovom konkretnom slučaju najprije poći od odredaba ZOO koji se odnose na Opće uvjete Ugovora i neravnopravnost sudionika obveznog odnosa, a potom na odredbe Zakona o zaštiti potrošača koji se odnose na činjenicu da se niti o jednoj odredbi Ugovora (bilo o kreditu bilo o jamstvu) nije pojedinačno pregovaralo niti je bilo što tuženiku objašnjeno zbog čega su takve odredbe unaprijed otisnutih standardnih obrazaca ništetne.

26. Uvidom u Opće uvjete Ugovora o jamstvu utvrđeno je da je ugovoreno latvijsko pravo kao mjerodavno pravo. Sud je ispitao je li u Ugovoru o jamstvu valjano ugovoreno mjerodavno pravo za ugovorne odnose. Zakonom o međunarodnom privatnom pravu ("Narodne Novine" 101/17) u čl. 25. mjerodavno pravo za ugovorne obveze određuje se prema Uredbi (EZ) br. 593/2008, Europskog parlamenta i Vijeća od 17.06.2008. o pravu koje se primjenjuje na ugovorne obveze (Rim I) (Sl.l.177 od 04.07.2008.) unutar njezinog polja primjene.

27. Uvidom u Uredbu (EZ) br. 593/2008 od 17.06.2008. sud je utvrdio da je mjerodavno pravo birala jača strana Ugovora, a to je SIA DEO, društvo osnovano prema latvijskom pravu pa je ugovoreno latvijsko pravo iako je trebalo prema čl. 6. navedene Uredbe odabrati pravo Republike Hrvatske. Pri tome je pravilno ugovoreno da potrošaču pripada zaštita koje mu pruža njegova država, a u Republici Hrvatskoj je to Zakon o zaštiti potrošača. (toč. 9.1. Općih uvjeta za davanje jamstva).

28. Kako je već navedeno predmetni Ugovor o jamstvu valja sagledati i u smislu Općih uvjeta ugovora o jamstvu kako je to određeno čl. 295. i čl. 296. ZOO jer se radi o Ugovoru unaprijed sastavljenom za veći broj Ugovora koje jedna ugovorna strana- sastavljač, nudi drugoj ugovornoj strani Ugovor po principu uzmi ili ostavi.

29. Tužitelj je postupio i formirao ovaj ugovorni odnos suprotno zakonskim odredbama i svrsi samog prava ustanovljenog tim odredbama te je na ovaj način povrijedio načelo ravnopravnosti sudionika u obveznom odnosu iz čl. 3 ZOO načelo savjesnosti i poštenja iz čl. 4. ZOO, načelo zabrane zloupotrebe prava iz čl. 6. ZOO, načelo jednake vrijednosti činidaba iz čl. 7. ZOO te načelo zabrane prouzročenja štete iz čl. 8. ZOO koja načela su konkretizirana i sankcionirana ništetnošću u odredbi čl. 49. st. 1. i 2. i čl. 50. st. 1. toč. 3., toč. 5., toč. 6., toč. 10., toč. 15. Zakona o zaštiti potrošača (dalje ZZP 41/14, 110/15 i 14/19), a sve ovo na način da je pravni prednik tužitelja, postupajući s aspekta jače ugovorne strane, tuženiku nametnuo odredbu koja ga dovodi u neravnopravan položaj te mu u konačnici nanosi štetu.

30. Naime, pravni prednik tužitelja je ovaj ugovorni odnos formirao na način da je tuženiku nametnuo prekomjerne terete, a za sebe ugovorio nesrazmjernu korist i te ugovorne odredbe su mu dodatno omogućile da nezakonito i protupravno naplaćuje od tuženika naknadu za jamstvo, a da nije jasno određeno na što se ta naknada odnosi i zašto baš u tom iznosu. Naime, proizlazilo bi da se da veće iznose kredita naplaćuje i veća naknada za jamstvo o čijoj svrsi i razlozima upravo te visine naknade tuženik nije valjano informiran.

31. S obzirom da se u konkretnom slučaju ima upravo primijeniti hrvatski Zakon za zaštitu potrošača kao mjerodavno pravo na ugovorni odnos između stranaka temeljem odredbe čl. 6. Uredbe (EZ) br. 593/2008, s obzirom na sve utvrđeno valjalo je utvrditi da predmetni Ugovor o jamstvu sadrži čitav niz nepoštenih odredaba Ugovora, a temeljem odredbe čl. 55. ZZP/14 je propisano da je nepoštena ugovorna odredba ništetna.

32. Kako su ništetne odredbe Ugovora koje se tiču obveze tuženika da prihvati sve odredbe Ugovora o kojima uopće nije pregovarao, niti je bio u mogućnosti išta o svemu tome reći, valja utvrditi da je predmetni Ugovor o jamstvu ništetan u cijelosti jer su bitni elementi Ugovora o jamstvu ništetni, budući da je evidentno da stranke nisu pregovarale niti o jednoj jedinoj odredbi tog Ugovora, a u ugovoru je ugovoreno da će prednik tužitelja tuženiku pružiti jamstvo za ispunjenje obveze po Ugovoru o kreditu, a tuženik se za to obvezuje platiti naknadu za jamstvo u ukupnom iznosu 4.230,00 kn i to u 6 rata po 750,00 kn sa određenim dospijećima, a što ne predstavlja načelo jednake vrijednosti činidaba kako to propisuje odredba čl. 7. ZOO.

33. Slijedom navedenog, a obzirom da je predmetni Ugovor o jamstvu na kojem tužitelj temelji svoje potraživanje utvrđen ništetnim, valjalo je zahtjev odbiti kao neosnovan odnosno primjenom odredbe čl. 451. st.3. ZPP odlučiti kao u toč. I. izreke.

34.Budući da nije uspio u sporu, odbijen je i zahtjev tužitelja za isplatu troškova postupka (čl. 154. st.1. ZPP).

U Zagrebu 22. travnja 2026.

Sudac

Vlatka Toplak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

-punom tužitelja

- tuženik