REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U PAZINU

Pazin, Dršćevka 1

P-265/2025-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

z b o g  o g l u h e

Trgovački sud u Pazinu po sucu pojedincu Ivanu Dujiću, u pravnoj stvari tužitelja DURIN d.o.o. Ližnjan, Put za Paletu 8, OIB: 31721103642, kojeg zastupa punomoćnik Dino Čekada, odvjetnik u Puli, protiv tuženika IP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 52100 Pula, vl. obrta [obrt], obrt za usluge i trgovinu, sa sjedištem u [adresa], radi isplate, 22. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je Ugovor o kupoprodaji i montaži pokretnina – stolarije, sklopljen između parničnih stranaka 24. lipnja 2025. godine, temeljem ponude tuženika broj: 01-01-0000142 od 17. lipnja 2025. godine, raskinut.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju roku od 15 dana isplati iznos od 2.124,74 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 24. lipnja 2025. pa sve do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju u roku od 15 dana naknadi troškove postupka u iznosu od 283,85 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 22. travnja 2026. pa sve do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

IV. U preostalom se dijelu, za iznos od 33,85 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 22. travnja 2026. do isplate, odbija zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 17. studenog 2025. ovom sudu podnio tužbu protiv tuženika označenog kao „ PP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnik obrta [obrt], [adresa]“.

2. Tuženiku su ta tužba i poziv za odgovor na tužbu dostavljeni 9. prosinca 2025.

(dostavnica uz str. 27. spisa).

3. U podnesku od 16. veljače 2026. tužitelj je naveo da temeljem čl. 109. i 186. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP), dostavlja ispravnu tužbu budući da je u prvom podnesku omaškom naveo pogrešno prezime tuženika. Ovom ispravkom ne mijenja se identitet tuženika niti činjenična i pravna osnova tužbe, već se radi isključivo o ispravku prezimena tuženika zbog očite omaške u pisanju.

U privitku tog podneska tužitelj je dostavio tužbu u kojoj je tuženik označen kao „ IP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], vl. obrta [obrt], obrt za usluge i trgovinu, sa sjedištem u [adresa]“ U tužbi tužitelj navodi da je tuženik 17. lipnja 2025. izdao ponudu ovdje tužitelju, kao kupcu, za vanjsku stolariju i za montažu iste, po ukupnoj cijeni od 2.124,74 eura, a predmetna je ponuda vrijedila do 24. lipnja 2025. Tužitelj je predmetnu ponudu tuženika prihvatio te je dana 24. lipnja 2025., po predmetnoj ponudi, tuženiku uplatio iznos od 2.124,74 eura dakle, cjelokupan iznos. Na opisani je način između tužitelja i tuženika došlo do sklapanja dvostrano-obveznog ugovora – Ugovora o kupoprodaji i montaži pokretnina (stolarije). Sastavni dio predmetnog Ugovora čine i Opći uvjeti poslovanja tuženika sadržani u predmetnoj ponudi, a u kojima je određen i rok isporuke na 15 – 30 radnih dana. Dakle, u ovome je slučaju ispunjenje u roku bio bitan sastojak ugovora. Do dana podnošenja tužbe, tuženik svoju obvezu prema tužitelju nije ispunio, odnosno nije tužitelju isporučio niti montirao stolariju, a koju je tužitelj u cijelosti platio, sve sukladno predmetnoj ponudi tuženika. Prema čl. 361. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (dalje u tekstu: ZOO) kad je ispunjenje obveze u određenom roku bitan sastojak ugovora, pa dužnik (tuženik) ne ispuni obvezu u tom roku, ugovor se raskida po samom zakonu. U stavku 2. istog članka i istog Zakona propisano je da vjerovnik (tužitelj) može održati ugovor na snazi ako nakon isteka roka, bez odgađanja obavijesti dužnika (tuženika) da zahtijeva ispunjenje ugovora. Na navedeni je način tužitelj i postupio, u namjeri da predmetni Ugovor održi na snazi te se je po proteku ugovorenog roka (15 – 30 radnih dana) u više navrata javljao tuženiku te mu dao do znanja da zahtijeva ispunjenje Ugovora. Kako tuženik niti u naknadno ostavljenom razumnom roku nije ispunio svoju ugovornu obvezu prema tužitelju (isporuka i montaža stolarije), to je tužitelj, temeljem čl. 361. st. 3. ZOO-a, tuženiku uputio dopis, dana 28. listopada 2025., a koji je dopis sadržavao tužiteljevu izjavu o raskidu predmetnog Ugovora i zahtjev da se tužitelju vrati uplaćeni iznos najkasnije do 31. listopada 2025. godine. Nakon toga, tuženik nije vratio tužitelju uplaćeni iznos, a niti tužitelj više može stupiti u kontakt s tuženikom, koji odbija komunikaciju. Slijedom navedenog, jasno je da je tužitelj svoju ugovornu obvezu prema tuženiku ispunio u potpunosti, a da tuženik svoju ugovornu obvezu nije ispunio uopće. U skladu s čl. 368. st. 2. ZOO -a, ako je jedna strana ispunila ugovor potpuno ili djelomično, ona ima pravo na povrat onoga što je dala, a prema čl. 368. st. 5. ZOO-a, strana koja vraća novac dužna je platiti zatezne kamate od dana kad je isplatu primila. Budući da je tužitelj jednostavnom izjavom raskinuo predmetni Ugovor o kupoprodaji i montaži pokretnina (stolarije), a koji je bio sklopljen između njega i tuženika temeljem Ponude tuženika broj: 01-01-0000142, od 17. lipnja 2025., predlaže sudu da utvrdi da je predmetni Ugovor, sklopljen između tužitelja i tuženika, raskinut te da naloži tuženiku, temeljem gore navedenih odredbi ZOO-a, da tužitelju vrati – isplati uplaćeni iznos (2.124,74 eura), zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana 24. lipnja 2025. (dana kada je tuženik primio uplatu) pa sve do isplate. Podredno, ukoliko sud smatra da je takav tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan (da ugovor nije sklopljen i da tužitelj nema pravo na povrat novca), tužitelj smatra da svakako ima pravo na naknadu štete, a koju je štetu tuženik prouzročio tužitelju time što je kod sebe zadržao iznos od 2.124,74 eura (cijena prema predmetnoj ponudi), koji je iznos primio od tužitelja, bez valjane pravne osnove, u kojem bi slučaju vrijedile toč. II. i III. tužbenog zahtjeva. Zaključno, tuženik je izdao valjanu ponudu koja je sadržavala sve bitne sastojke ugovora o kupoprodaji i montaži vanjske stolarije (pokretnina), a koju je tužitelj unutar roka u kojemu je ista vrijedila prihvatio i to konkludentnom radnjom – isplatom tuženiku cijene navedene u toj ponudi te je na taj način između parničnih stranaka došlo do sklapanja valjanog ugovora o kupoprodaji i montaži stolarije, sukladno predmetnoj ponudi. Budući da se radi o dvostrano-obveznom pravnom poslu u kojemu je ispunjenje u roku bio bitan sastojak ugovora i da je tužitelj svoju obvezu ispunio u cijelosti (isplata kupop rodajne cijene tuženiku), a da tuženik svoju obvezu uopće nije ispunio, niti u naknadno ostavljenom razumnom roku, nakon što je tužitelj održao ugovor na snazi, to je tužitelj jednostavnom izjavom raskinuo predmetni ugovor te ima pravo na povrat onog što je dao. Zbog svega naprijed navedenog, tužitelj predlaže da donese slijedeću presudu: „I. Utvrđuje se da je Ugovor o kupoprodaji i montaži pokretnina – stolarije, sklopljen između parničnih stranaka dana 24. lipnja 2025. godine, temeljem ponude tuženika broj: 01-01-0000142, od 17. lipnja 2025. godine, raskinut.

II. Nalaže se tuženiku, IP, OIB: [osobni identifikacijski broj], vl. obrta [obrt], obrt za usluge i trgovinu, sa sjedištem u [adresa], da tužitelju, DURIN d.o.o., OIB: 31721103642, isplati – vrati iznos od 2.124,74 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana 24. lipnja 2025. godine pa sve do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude.

III. Nalaže se tuženiku IP, OIB: [osobni identifikacijski broj], vl. obrta [obrt], obrt za usluge i trgovinu, sa sjedištem u [adresa] da tužitelju DURIN d.o.o., OIB: 31721103642, naknadi prouzročene parnične troškove zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na priznati iznos teku od dana donošenja prvostupanjske presude pa sve do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude.“.

4. Tuženiku (koji je u međuvremenu pristupio u sustav e-komunikacije) ta tužba (dostavljena uz podnesak tužitelja od 16. veljače 2026.) i poziv za odgovor na tužbu dostavljeni su (po zakonskoj presumpciji iz čl. 143.c st. 5. ZPP-a) 3. ožujka 2026. (Potvrda o nepreuzimanju elektroničkog sudskog pismena uz str. 36 spisa). U pozivu za odgovor na tužbu od 16. veljače 2026. tuženik je upozoren da će sud, ako tuženik u roku određenom tim pozivom (40 dana od primitka tužbe i tog poziva) ne podnese odgovor na tužbu, donijeti presudu kojom se prihvaća tužbeni zahtjev (presuda zbog ogluhe) ako je udovoljeno uvjetima iz čl. 331. b. ZPP-a. Tuženik, iako su mu tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu (u roku 40 dana od primitka tužbe i tog poziva) uredno dostavljeni 3. ožujka 2026., nije u određenom mu roku podnio odgovor na tužbu.

5. Iz isprava dostavljenih uz tužbu proizlazi: da je tuženik tužitelju izdao ponudu broj: 01-01-0000142, od 17. lipnja 2025. (na str. 19-22 spisa, sa općim uvjetima na str. 23 spisa) za vanjsku stolariju i za montažu, po ukupnoj cijeni od 2.124,74 eura, koja je ponuda vrijedila do 24. lipnja 2025.; da je tužitelj tu ponudu tuženika prihvatio te je dana 24. lipnja 2025. tuženiku uplatio iznos od 2.124,74 eura (potvrda o provedenom nalogu za plaćanje na str. 18 spisa); da je tužitelj tuženiku uputio dopis od 28. listopada 2025. (na str. 24 spisa) koji sadrži tužiteljevu izjavu o raskidu Ugovora koji je bio sklopljen između njega i tuženika temeljem Ponude tuženika broj: 01-01-0000142, od 17. lipnja 2025., zbog neispunjenja obveze od strane tuženika.

6. Iz prethodno navedenog proizlazi da je tužitelj svoju obvezu (isplate cijene/naknade od 2.124,74 eura) iz predmetnog ugovora (zaključenog prihvatom tuženikove ponude broj: 01-01-0000142, od 17. lipnja 2025.) u cijelosti izvršio. Tuženik to nije osporio, a nije ni osporio činjenicu da je tužitelj raskinuo predmetni ugovor. Nadalje, tuženik nije ni ustvrdio ni dokazao da je ispunio svoju obvezu (izrade/dobave i montaže vanjske stolarije) iz predmetnog ugovora, a niti da je izvršio povrat uplaćenih novčanih sredstava tužitelju. Tuženik, uostalom, nije osporio niti jednu od činjenica koje tužitelj iznosi u historijatu tužbe, a institut presude zbog ogluhe temelji se na tzv. afirmativnoj litiskontestaciji pri kojoj se pasivnost tuženika tumači kao suglasnost s navodima tužitelja (uz kumulativno ispunjenje uvjeta iz članka 331.b stavak 1. ZPP-a). Stoga ovaj sud, imajući u vidu sve navedeno, prihvaća sve činjenične navode iz tužbe kao dokazane.

7. Odredbom čl. 360. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023, dalje ZOO) propisano je da u dvostranoobveznim ugovorima, kad jedna strana ne ispuni svoju obvezu, druga strana može, ako nije što drugo određeno, zahtijevati ispunjenje obveze ili, pod pretpostavkama predviđenim u idućim člancima, raskinuti ugovor jednostavnom izjavom, ako raskid ugovora ne nastupa po samom zakonu, a u svakom slučaju ima pravo na naknadu štete. Odredbom čl. 368. st. 2. ZOO-a propisano je da, ako je jedna strana ispunila ugovor potpuno ili djelomično, ima pravo na povrat onoga što je dala, a odredbom čl. 368. st. 5. ZOO -a propisano je da je strana koja vraća novac dužna platiti zatezne kamate od dana kad je isplatu primila.

8. Budući da je utvrđeno da tužitelj svoju obvezu (isplate cijene/naknade od 2.124,74 eura) iz predmetnog ugovora (zaključenog prihvatom tuženikove ponude broj: 01-01-0000142, od 17. lipnja 2025.) u cijelosti izvršio, da je tužitelj raskinuo predmetni ugovor, a da tuženik nije ni ustvrdio ni dokazao da je ispunio svoju obvezu (izrade/dobave i montaže vanjske stolarije) iz predmetnog ugovora, a niti da je izvršio povrat uplaćenih novčanih sredstava tužitelju, temeljem prethodno citiranih odredba čl. 360. i čl. 368. ZOO-a, ocijenjen je osnovanim tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži povrat predmetnog iznosa od tuženika, sa zakonskim zateznim kamatama od njegove uplate do isplate po presudi. S obzirom da osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, koje činjenice nisu u suprotnosti s dokazima koje je podnio sam tužitelj odnosno općepoznatim činjenicama, a ne postoje niti općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu, to je sud utvrdio da su ispunjeni svi zakonom predviđeni uvjeti za donošenje presude zbog ogluhe, slijedom čega je, temeljem odredbe čl. 331.b. ZPP -a u svezi 338. st. 5. ZPP-a odlučio kao u točkama I i II izreke. Sukladno čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a zatezna je kamata dosuđena po stopi koja se odnosi na ostale odnose, a kako je u tužbenom zahtjevu tražio tužitelj.

9. Sukladno odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a tuženiku je naloženo da tužitelju naknadi trošak postupka, i to: za sastav tužbe iznos od 200,00 eura (Tbr. 7. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, dalje: Tarifa), PDV u iznosu od 50,00 eura (Tbr 42. Tarife), trošak sudske pristojbe na tužbu 33,85 eura (koliko je tužitelj platio), ukupno 283,85 eura (točka III izreke). Budući da trošak postupka ne predstavlja potraživanje iz trgovačkog ugovora, tužitelju su na trošak postupka, sukladno čl. 29. st. 2. ZOO-a, dosuđene zakonske zatezne kamate (od presuđenja do isplate) po stopi koja se odnosi na ostale odnose.

10. U preostalom dijelu, za iznos od 33,85 eura (iznos naknade pristojbe na tužbu koji je veći od dosuđenog) sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate, odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka , kao neosnovan (točka IV izreke).

U Pazinu, 22. travnja 2026.

Sudac

Ivan Dujić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku 15 dana od dostave. Žalba se podnosi putem ovog suda u 3 istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske. Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 353. st. 2. ZPP-a).

DNA:

- tužitelju, po pun., uz rješenje o pristojbi na presudu zbog ogluhe,

- tuženiku.