REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U MAKARSKOJ
STALNA SLUŽBA U IMOTSKOM
Ante Starčevića 23, 21260 Imotski
P-718/2025-16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Makarskoj, Stalna služba u Imotskom, po sucu ovog suda Nevenki Kolovrat, u pravnoj stvari tužiteljice MŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupana po punomoćnici Matei Burazin Lončar, odvjetnici u [adresa] protiv tužene Republike Hrvatske, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, Stalna služba u Makarskoj, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane glavne rasprave i objavljene presude, dana 22. travnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Utvrđuje se da je tužiteljica MŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] vlasnica nekretnine označene kao d. č. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] u površini od 126 m2 k. o. [katastarska općina], prikazane u nalazu i mišljenju vještaka za geodeziju Ante Bošnjak od 10.03.2026.godine ( 30.01.2026.godine ) točkama 1-2-3-4-5-6-7-1, odnosno kao LIK 1, koji nalaz i mišljenje ( ispravka ) čini sastavni dio ove odluke , a koja će nekretnina nakon izrade parcelacijskog elaborata nositi novoformiranu oznaku, pa je stoga tužitelj ovlašten zatražiti i ishoditi uknjižbu prava vlasništva nad predmetnom nekretninom na svoje ime , uz istodobno brisanje imena tuženika ili pak tereta u njihovu korist.
Obrazloženje
1. Tužiteljica u tužbi navodi da je vlasnica i posjednica nekretnina opisanih u izreci presude, koje u naravi čine jednu cjelinu, jasno omeđenu od susjednih nekretnina. Tužiteljica tvrdi da je ove nekretnine stekla darovanjem, a samo greškom da je u zemljišnim knjigama upisan tuženik, iako sa navedenom nekretninom nema nikakvog dodira, pa tužiteljica imajući pravni interes predlaže sudu da prihvati tužbeni zahtjev prikazan u izreci presude.
2. Tuženik se u odgovoru na tužbu usprotivio istoj u cijelosti.
3. U tijeku postupka u dokazne svrhe sud je pročitao ZK izvatke ovoga suda od 12. prosinca 2024., izvadak iz posjedovnog lista, situaciju s katastarskim stanjem sa ucrtanom nekretninom koju je sačinio vještak Ante Bošnjak od 23. veljače 2026. i ispravke nalaza i mišljenja od 10. ožujka 2026., obavljen je očevid na licu mjesta u [adresa], dana 12. siječnja 2026., izveden je dokaz saslušanjem MŠS i ZŠS kao svjedoka u postupku, pročitan je Ugovor o darovanju zaključen između DŠS kao darodavca i MŠ kao daroprimca, ovjeren od strane javnog bilježnika Branka Jakića iz Zagreba "U Zagrebu, 01.03.2005.", čitanjem rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Imotskom O-59/75 od 9. travnja 1975. i 13. studenog 1975. iza pok. RŠS pok. DŠS.
4. Osnovan je u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi vlasnikom nekretnina označenih u izreci presude. Položaj i narav parcela opisanih u izreci presude utvrđen je očevidom na licu mjesta kojeg je sud obavio dana 12. siječnja 2026., u [adresa], pregledom kopije katastarskog plana sa situacijom s katastarskim stanjem, dok je upis prava vlasništva tuženika na ovoj parceli utvrđen i čitanjem z.k. izvatka ovoga suda od 12. prosinca 2024.
6. Predmet ove uknjižbe je nekretnina položena u [adresa] na adresi [adresa], koja u naravi predstavlja dio dvorišnog prostora koji je položen sjeverozapadno od kuće i nalazi se unutar zida kojim je dvorište ograđeno od asfaltne ceste koja prolazi kroz ovaj zaseok i ni u jednom dijelu ne ulazi u istu. Sve ovo na skici mjernika vještaka označeno je i prikazano točkama i fotografirano.
7. Na navedeni nalaz i mišljenje vještaka Ante Bošnjaka stranke nisu iskazale primjedbe, a tužitelj je u skladu s istim uredio tužbeni zahtjev podneskom od 10. ožujka 2026.
8. Sud je izveo dokaz saslušanjem svjedoka MŠS i ZŠS. Svjedok ĐŠS iskazao je da mu je poznata nekretnina o kojoj je riječ u ovom postupku jer je susjed tužiteljici i zna da je ona ovu nekretninu i dio koji knjiži u ovom postupku stekla darovanjem od svojih ujaka, DŠS i LŠS, a oni su ovu nekretninu stekli nasljedstvom od svojih pravnih prednika i zna da je to darovanje bilo 2005. i tada je tužiteljica ogradila ovaj dio dvorišta betonskim zidom i nikakvoga spora nema da je ovo sad njeno vlasništvo. Iskazao je da su tužiteljičini ujaci ovu nekretninu koristili kao livadu, za košnju i ispašu stoke, kao i njihov otac KŠS pok. DŠS, koji je umro 1975., te da mu je dobro poznato da tužiteljicu i njezine pravne prednike nikada nitko nije ometao u posjedovanju i vršenju vlasničkih prava na ovoj nekretnina zbog čega je ona u njihovom vlasništvu svakako prije 1959., a na mjestu današnjeg kamenog zida postojao je suhozid koji je ovu nekretninu omeđivao na isti način kao i danas. Svjedokinja MŠS iskazala je da u ovom zaseoku živi sigurno više od 50 godina i zna sigurno da je ova nekretnina vlasništvo tužiteljičinih predaka koji su njoj darovali nekretninu i o tome nema nikakvog spora, a u ostalom dijelu iskazala je identično kao svjedok ĐŠS.
9. Tako izvedeni dokaz u tijeku postupka upućuju na zaključak da bi se nekretnina na koju se odnosi tužbeni zahtjev nalazila u posjedu pravnih prednika tužiteljice kroz zakonom propisano vrijeme. Ocjena je ovog suda, da su pravni prednici tužiteljice dosjelošću stekli vlasništvo na nekretninama koje su predmet ovog postupka, koja je u zemljišnim knjigama upisana kao vlasništvo Republike Hrvatske, budući da su se u njenom posjedu kao pošteni posjednici nalazili znatno ranije od 17. studenog 1959., te su na taj način dosjelošću, temeljem članka 159. stavak 3. i 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN broj 91/96 i dr. - dalje ZOV), stekli vlasništvo na istoj. Naime, prema ustaljenoj sudskoj praksi, za stjecanje prava vlasništva nekretnina dosjelošću, sukladno pravnom shvaćanju ESLJP, nužna pretpostavka jest neprekinuti posjed određene kvalitete tužitelja ili njegovih pravnih prednika u propisanom trajanju, u koje se uračunava i posjed prije 08. studenog 1991. (i kada je riječ o nekretninama u društvenom vlasništvu), pod uvjetima da je stjecanje nastupilo prije ili za vrijeme važenja odredbe članka 388. st. 4. ZOV ukinute odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-58/97 od 17. studenog 1999., i da se ne radi o nekretninama u odnosu na koje polažu pravo treće osobe (nacionaliziranim, konfisciranim i sl.), obzirom na stečena subjektivna građanska prava. Dokazi izvedeni tijekom postupka upućuju na nedvojben zaključak da su tužiteljica i njegovi pravni prednici kao pošteni posjednici, koristili spornu nekretninu znatno ranije od 17. studenog 1959., te su na taj način dosjelošću, temeljem naprijed navedenih propisa stekli vlasništvo nad istom. Ovakav zaključak proizlazi iz isprava priloženih u spis, kao i iskaza svih saslušanih svjedoka. Prema odredbi članka 18. st. 3. ZOV, posjed je pošten ako posjednik kada ga je stekao nije znao, niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed. Prema stavku 5., iz tog članka, posjed se smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno. Kako je već navedeno, svi dokazi izvedeni tijekom postupka upućuju na zaključak da je tužiteljica poštena posjednica sporne nekretnine, da se ona i njeni pravni prednici u nesmetanom posjedu iste nalaze znatno duže od 40 godina, od 17. studenog 1959., te su stoga dosjelošću stekli vlasništvo nad istom. Slijedom navedenog, tužbeni zahtjev u cijelosti je usvojen kao osnovan, jer je očigledno da se zbog nesklada koji postoji između stvarnog vlasničkog stanja i zemljišnoknjižnih upisa, ova nekretnina pogrešno u zemljišnim knjigama vodi upisana kao vlasništvo tužene Republike Hrvatske, iako je stvarni vlasnik baš tužiteljica.
U Imotskom, 22. travnja 2026.
SUDAC
Nevenka Kolovrat
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 dana nadležnom Županijskom sudu, a putem ovog suda.
