P-300/2025-51
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U BJELOVARU
Stalna služba u Daruvaru
Daruvar, Stjepana Radića 27
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Bjelovaru, Stalna služba u Daruvaru po sucu Branislavu Hunjaku u parničnom predmetu tužiteljice ZA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po odvjetniku Čurin Klaudiu iz Zagreba, a protiv tuženika Erste & Steiermärkische Bank d.d. Rijeka, OIB: 23057039320, zastupanog po Odvjetničkom društvu Hanžeković i partneri d.o.o. Zagreb, povodom tužbe radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave 07. travnja 2026. u nazočnosti tužiteljice i punomoćnika stranaka, te donošenjem presude na ročištu za objavu od dana 22. travnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Djelomično se usvaja tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"Utvrđuje se da su nepoštene i ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj 2402006-1031262160/51400607-5102089537 od 20. listopada 2004., sklopljenog između tužiteljice ZA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao potrošača i tuženika ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d. Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320 kao trgovca
A) u dijelu članka 2. koji glasi:
„=82.000,00 CHF (osamdesetdvijetisućeCHF) protuvrijednost u kunama obračunata po srednjem tečaju Banke na dan puštanja kredita u tečaj.“ B) u dijelu članka 3. koji glasi:
„…UZ ČVRSTU VALUTNU KLAUZULU…“
C) u dijelu članka 7. koji glasi:
„Iznos anuiteta =648,02 CHF .
VALUTNA KLAUZULA. Povrat obveza iz ovog ugovora (iznos kredita i pripadajuće kamate, kamate za zakašnjenja u plaćanju, naknade i drugi eventualni troškovi) obračunat će po srednjem tečaju Banke za CHF na dan odobrenja žiro računa Banke. Korisnik kredita upoznat je s mogućim promjenama iznosa anuiteta u kunama nastalog uslijed promjene tečaja. Potpisom na ovom Ugovoru korisnik kredita potvrđuje da ga je Banka informirala o posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja.“;
D) u dijelovima članka 8. koji se odnosi na ugovaranje kamatne stope, koji glase:
„...je promjenjiva...“
„Ugovorne strane su suglasne da se za vrijeme trajanja Ugovora o kreditu mogu vršiti promjene ugovorene kamatne stope, kao i način obračuna i naplate u skladu s važećim odlukama Banke.“
II. S dijelom tužbenog zahtjeva koji glasi:
"Nalaže se tuženiku ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK D.D. Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320 da isplati tužiteljici ZA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 8.162,08 € sa zakonskim zateznim kamatama koje na pojedine iznose teku kako slijedi:
na iznos od
10,90 € tekućom od 01.12.2004. do isplate, na iznos od
6,67 € tekućom od 01.01.2005. do isplate, na iznos od
0,22 € tekućom od 01.03.2005. do isplate,
na iznos od
20,54 € tekućom od 30.01.2008. do isplate, na iznos od
20,48 € tekućom od 22.02.2008. do isplate, na iznos od
20,41 € tekućom od 28.03.2008 do isplate, na iznos od
20,33 € tekućom od 29.04.2008 do isplate, na iznos od
20,27 € tekućom od 30.05.2008 do isplate. na iznos od
20,19 € tekućom od 02.07.2008 do isplate, na iznos od
20,12 € tekućom od 24.07.2008 do isplate na iznos od
20,05 € tekućom od 27.08.2008 do isplate na iznos od
19,97 € tekućom od 22.09.2008 do isplate na iznos od
19,90 € tekućom od 22.10.2008 do isplate na iznos od
19,82 € tekućom od 17.11.2008 do isplate na iznos od
19,74 € tekućom od 18.12.2008 do isplate na iznos od
28,33 € tekućom od 26.01.2009 do isplate na iznos od
28,90 € tekućom od 27.02.2009 do isplate na iznos od
19,50 € tekućom od 20.03.2009 do isplate na iznos od
35,78 € tekućom od 27.04.2009 do isplate na iznos od
31,35 € tekućom od 26.05.2009 do isplate na iznos od
31,23 € tekućom od 24.06.2009 do isplate na iznos od
31,09 € tekućom od 27.07.2009 do isplate na iznos od
30,97 € tekućom od 21.08.2009 do isplate na iznos od
30,83 € tekućom od 25.09.2009 do isplate na iznos od
30,69 € tekućom od 27.10.2009 do isplate na iznos od
30,56 € tekućom od 20.11.2009 do isplate na iznos od
30,42 € tekućom od 23.12.2009 do isplate na iznos od
37,60 € tekućom od 26.01.2010 do isplate na iznos od
39,45 € tekućom od 25.02.2010 do isplate na iznos od
47,71 € tekućom od 30.03.2010 do isplate na iznos od
47,73 € tekućom od 27.04.2010 do isplate na iznos od
51,38 € tekućom od 26.05.2010 do isplate na iznos od
66,02 € tekućom od 28.06.2010 do isplate na iznos od
67,65 € tekućom od 29.07.2010 do isplate na iznos od
88,32 € tekućom od 30.08.2010 do isplate na iznos od
88,01 € tekućom od 30.09.2010 do isplate na iznos od
72,31 € tekućom od 25.10.2010 do isplate na iznos od
81,96 € tekućom od 29.11.2010 do isplate na iznos od
108,55 € tekućom od 31.12.2010 do isplate na iznos od
101,97 € tekućom od 28.01.2011 do isplate na iznos od
105,21 € tekućom od 25.02.2011 do isplate na iznos od
97,57 € tekućom od 31.03.2011 do isplate na iznos od
93,97 € tekućom od 29.04.2011 do isplate na iznos od
108,86 € tekućom od 30.05.2011 do isplate na iznos od
142,37 € tekućom od 30.06.2011 do isplate na iznos od
147,45 € tekućom od 29.07.2011 do isplate na iznos od
145,54 € tekućom od 31.08.2011 do isplate na iznos od
139,95 € tekućom od 15.09.2011 do isplate na iznos od
108,76 € tekućom od 12.10.2011 do isplate na iznos od
105,59 € tekućom od 14.11.2011 do isplate na iznos od
107,72 € tekućom od 13.12.2011 do isplate na iznos od
117,30 € tekućom od 13.01.2012 do isplate na iznos od
120,16 € tekućom od 13.02.2012 do isplate na iznos od
116,97 € tekućom od 15.03.2012 do isplate na iznos od
118,51 € tekućom od 13.04.2012 do isplate na iznos od
121,10 € tekućom od 10.05.2012 do isplate na iznos od
123,91 € tekućom od 18.06.2012 do isplate na iznos od
121,22 € tekućom od 13.07.2012 do isplate na iznos od
118,84 € tekućom od 14.08.2012 do isplate na iznos od
111,95 € tekućom od 20.09.2012 do isplate na iznos od
117,12 € tekućom od 18.10.2012 do isplate na iznos od
121,54 € tekućom od 16.11.2012 do isplate na iznos od
121,00 € tekućom od 19.12.2012 do isplate na iznos od
118,27 € tekućom od 14.01.2013 do isplate na iznos od
115,42 € tekućom od 20.02.2013 do isplate na iznos od
118,34 € tekućom od 28.03.2013 do isplate na iznos od
122,13 € tekućom od 18.04.2013 do isplate na iznos od
105,33 € tekućom od 23.05.2013 do isplate na iznos od
106,38 € tekućom od 20.06.2013 do isplate na iznos od
106,73 € tekućom od 26.07.2013 do isplate na iznos od
111,64 € tekućom od 29.08.2013 do isplate na iznos od
114,74 € tekućom od 25.09.2013 do isplate na iznos od
114,00 € tekućom od 18.10.2013 do isplate na iznos od
116,18 € tekućom od 29.11.2013 do isplate na iznos od
120,56 € tekućom od 01.01.2014 do isplate na iznos od
112,38 € tekućom od 16.01.2014 do isplate na iznos od
114,74 € tekućom od 14.02.2014 do isplate na iznos od
119,74 € tekućom od 27.02.2014 do isplate na iznos od
91,40 € tekućom od 11.04.2014 do isplate na iznos od
132,55 € tekućom od 16.05.2014 do isplate na iznos od
114,91 € tekućom od 11.06.2014 do isplate na iznos od
118,88 € tekućom od 21.07.2014 do isplate na iznos od
119,88 € tekućom od 21.08.2014 do isplate na iznos od
106,59 € tekućom od 01.10.2014 do isplate na iznos od
122,53 € tekućom od 01.11.2014 do isplate na iznos od
150,95 € tekućom od 01.12.2014 do isplate na iznos od
100,70 € tekućom od 01.01.2015 do isplate na iznos od
127,49 € tekućom od 01.02.2015 do isplate na iznos od
126,64 € tekućom od 26.02.2015 do isplate na iznos od
125,45 € tekućom od 01.04.2015 do isplate na iznos od
126,05 € tekućom od 01.05.2015 do isplate na iznos od
126,64 € tekućom od 18.05.2015 do isplate na iznos od
125,45 € tekućom od 01.07.2015 do isplate na iznos od
126,05 € tekućom od 01.08.2015 do isplate na iznos od
252,81 € tekućom od 29.09.2015 do isplate time da se zakonske zatezne kamate obračunavaju za razdoblje do 31. prosinca 2007. godine po stopi određenoj člankom 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, za razdoblje od 1. siječnja 2008. godine pa do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskon tne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine;, sve u roku od 15 dana.", tužitelj se odbija kao neosnovanim.
III. Svaka strana snosi svoje troškove.
IV. Tuženikov prigovor prijeboja za iznos od 1.178,80 EUR i 649,39 EUR, odbija se kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je s tuženikom dana 20. listopada 2004. zaključio Ugovor o kreditu za iznos kredita od 82.000,00 CHF. Ovo sve uz nepoštene i ništetne ugovorne odredbe o otplati kredita prema promjenjivoj kamatnoj stopi i prema tečaju CHF (švicarskog franka) na dan otplate kredita (valutnoj klauzuli). Navodi da je dana13. siječnja 2016. s tuženikom sklopio Aneks broj 1. Ugovora o kreditu, ali i po tom Ugovoru je zbog ništetnih odredbi iz Osnovnog ugovora preplatio određeni iznos kredita i to na ime više plaćenih kamata i tečajnih razlika u ukupnom iznosu od 8.162,08 EUR.
Stoga tužitelj predlaže da sud donese presudu kako je to citirano u točki I. i II. izreke presude i obveže tuženika na naknadu tužitelju parničnog troška sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.
2. Dajući odgovor na tužbu, tuženik je između ostalog naveo da se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja kao neosnovanom. Navodi da su tužitelj i tuženik dana 13. siječnja 2016. sklopili Aneks broj 1. Ugovora o kreditu kojim je izvršena konverzija Osnovnog ugovora o kreditu iz CHF u EUR sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15) , pa stoga tužitelj više nema valjanu pravnu osnovu utvrđivati ništetnim ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, te posljedično tome i potraživati bilo kakva obeštećenja s te osnove.
Dajući odgovor na tužbu, tuženik je istaknuo prigovor prijeboja u iznosu od 649,39 EUR u odnosu na sve niže kamatne stope u odnosu na ugovorenu početnu kamatnu stopu, te u iznosu od 1.178,80 EUR u odnosu na niži tečaj CHF u odnosu na početni tečaj.
Dajući odgovor na tužbu, tuženik je istaknuo i prigovor zastare potraživanja tužitelja, te prigovor da tužitelj nije potrošač u smislu Zakona o zaštiti potrošača. Stoga tuženik predlaže da sud odbije tužitelja s tužbenim zahtjevom kao neosnovanim, usvoji tuženikov prigovor prijeboja, te obveže tužitelja na naknadu tuženiku parničnog troška.
3. U tijeku postupka, sud je izveo slijedeće dokaze:
Uvid u Ugovor o kreditu zaključen između stranaka dana 20. listopada 2004. (list 6), Aneks broj 1. Ugovora o kreditu zaključen između stranaka 13. siječnja 2016. (list 9), Plan otplate kredita u anuitetima (list 12), Otplatne planove (list 14-17), Pregled prometa po partiji kredita (list 18-25), Obrazac za prihvat izračuna konverzije kredita (list 26), Izračun konverzije kredita (list 27-31), reklamni materijal tuženika za stambene kredite (list 88-104 i 109-120), Ugovor o oročenom kunskom depozitu s valutnom klauzulom zaključen između stranaka 20. listopada 2004. (list 105), izvod prometa po računu tužiteljice (list 106), obavijest o usklađivanju kamatne stope (list 121), obavijest o kreditu s otplatnim planom (list 127-128), provedeno je financijsko - knjigovodstveno vještačenje po vještaku Lima Forenzika iz [adresa], odnosno po vještaku Malčić Lidiji iz [adresa], te je izvršen uvid u nalaz i mišljenje istog vještaka (list 529 i 563), te je saslušana tužiteljica kao stranka.
4. Izvođenjem dokaza, te analizom istih, sud je utvrdio slijedeće činjenično stanje:
Naime, između stranaka nije sporno da su dana 20. listopada 2004. tužitelj i tuženik sklopili Ugovor o kreditu za novčani iznos od 82.000,00 CHF i to uz uvjete, a kako to tužitelj navodi u tužbi.
Nesporno je da su stranke dana 13. siječnja 2016. sklopili Aneks broj 1 Ugovora o kreditu kojim je izvršena konverzija Osnovnog ugovora o kreditu iz CHF u EUR sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju.
Sporno je da li su ugovorne odredbe vezane za promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu ništetne i da li je uslijed takvih odredbi tuženik neosnovano stekao korist u vidu više otplaćenog kredita od strane tužitelja, te da li je u obvezi vratiti tužitelju neosnovanu stečenu korist.
Sporno je da li je i osnovan tuženikov prigovor prijeboja, prigovor zastare potraživanja tužitelja, te prigovor da tužitelj nema svojstvo potrošača.
5. Kako je tuženik osporavao visinu tužbenog zahtjeva postavljenog u tužbi , sud je po prijedlogu tužitelja u tijeku postupka proveo financijsko - knjigovodstveno vještačenje po vještaku LIMA FORENZIKA iz [adresa], tj. vještaku Malčić Lidiji. Temeljem nalaza i mišljenja vještaka, utvrđeno je da je tužitelj zbog promjenjive kamatne stope i zbog promjene tečaja preplatio kredit u ukupnom iznosu od 8.162,08 EUR.
Temeljem iskaza tužiteljice saslušane kao stranke je utvrđeno da tužiteljica nije pregovarala s tuženikom u pogledu ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i promjeni tečaja CHF, tj. o valutnoj klauzuli, a niti je bila upozorena na posljedice o promjenjivoj kamatnoj stopi i promjeni tečaja CFH.
6. Pravomoćnom odlukom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u odnosu na tuženika, kao jednog od više utuženih banaka, utvrđeno je da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, odnosno korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa, koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima prom jenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, te da je ugovorena isto tako valutna klauzula uz koju je vezana glavnica CHF (švicarski franak), a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja, tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time tuženik postupio suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača, te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.
Sukladno odredbi čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, smatra se nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a sukladno odredbi čl. 81. st. 2. Zakona o zaštiti potrošača, smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovaca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njen sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovaca.
Sukladno odredbi čl. 269. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, činidba kao objekt ugovorne obveze mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva. Prema odredbi čl. 272. Zakona o obveznim odnosima, činidba je odrediva ako ugovor sadrži podatke pomoću kojih se može odrediti, ili su strane ostavile trećoj osobi da ju odredi, dok je čl. 270. st. 1. ZOO propisano da kada je činidba nemoguća, nedopuštena, neodređena ili neodrediva, ugovor je ništetan.
Iz navedenih dokaza, a uzimajući u obzir citirane zakonske odredbe, proizlazi da su sporne odredbe predmetnog ugovora o kreditu u dijelu kojim je ugovorena promjenjivost ugovorne kamatne stope sukladno odluci tuženika, a uslijed kojih je došlo do povećanja kamatne stope, ništetne.
Prema odredbi čl. 3. st. 1. Direktive 93/13/EEZ od 5. travnja 1993., ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra se nedopuštenom ako u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, na štetu potrošača prouzroči znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka proizašlim iz ugovora.
Prema odredbi čl. 5. iste Direktive, u slučaju ugovora u kojem se potrošaču, sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo.
Sukladno odredbi čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće ili se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Nadalje, sukladno odredbi čl. 323. st. 2. ZOO, ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora, odgovoran je svom suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti. U konkretnom slučaju, tuženik je na temelju ništetnih ugovornih odredbi ostvario korist u vidu naplate veće naknade za kredit, odnosno veće kamate nego što bi ostvario da je ostala na snazi kamatna stopa koja je bila na snazi u trenutku sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu. Stoga bi tuženik bio u obvezi platiti tužitelju razliku u vidu više plaćenog iznosa kamate kredita zbog ništetne ugovorne odredbe, a u smislu odredbe čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima.
7. Temeljem odredbe čl. 502.c Zakona o parničnom postupku, sud je vezan za utvrđenje unaprijed navedenim odlukama Trgovačkog suda u Zagrebu i Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, a s obzirom da se tužitelj pozvao na ta pravna utvrđenja. Nadalje, Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj Odluci Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. u bitnom je izrazio stajalište da ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi nisu niti određene, a niti odredive, te da se radi o ugovornim odredbama čiji sadržaj prosječnom potrošaču nije bio niti je mogao biti razumljiv, te da je unošenje takvih odredbi u ugovore o kreditima suprotno načelima obveznog prava, te je potrošač kao korisnik kredita doveden u neravnopravan položaj u odnosu na banku.
8. Sud je isto tako na stanovištu da je tuženik Ugovorom o kreditu, kojeg je zaključio s tužiteljem povrijedio interes i prava potrošača, korisnika kredita (tužitelja), jer se u Ugovoru koristio ništetnom i nepoštenom ugovornom odredbom, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja Ugovora nije u cijelosti informirao potrošača o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je tuženik postupio suprotno odredbama čl. 81., 82. i 90. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03).
Naime, tužitelj kao građanin s prosječnim obrazovanjem i razumijevanjem bankarskog poslovanja, nije mogao predvidjeti da će rata, koja mu je predočena prije sklapanja Ugovora, porasti više od ugovorenog i to u nekoliko navrata.
S druge strane, tuženik kao bankar je trebao upozoriti tužitelja i na okolnosti, ako ih je znao ili ih je trebao znati.
9. Kako je utvrđeno da je tuženik temeljem tih nepoštenih odredbi stekao određenu nepripadnu korist, a za to nema pravne osnove, bio bi je dužan vratiti tužitelju, a ako to nije moguće naknaditi vrijednost postignute koristi (čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima).
Međutim, dana 30. rujna 2015. stupio je na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15) sve s ciljem uklanjanja negativnih posljedica iz Ugovora o kreditu, a vezano za ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu. Odnosno, istim odredbama spomenutog Zakona je omogućeno potrošačima kao korisnicima kredita u CHF izjednačavanje s potrošačima kao korisnicima kredita u EUR, a postupak konverzije kredita je propisan čl. 19.c. istog Zakona.
Nalazom vještaka financijsko – knjigovodstvene struke BA, tj. Lidije Malčić je utvrđeno da su sve uplate povodom spornog kredita uključene u izračun konverzije, te da je konverzija provedena u skladu s čl. 19.c. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju.
Istim nalazom je također utvrđeno da su izračun konverzije i izračun razlike zbog promjene kamatne stope i promjene tečaja CHF dva potpuno različita izračuna. To znači da su konverzijom kredita obuhvaćene i obračunate i više plaćene kamate i razlike tečaja CHF.
10. Dakle, kako je ovako izvedenim dokazima utvrđeno da je tužitelj konverzijom kredita riješio pitanje preplaćenog iznosa kredita zbog promjenjive kamatne stope i valutne klauzule u CHF, te kako se na taj način kao korisnik kredita u CHF izjednačio s korisnicima kredita u EUR, sud je stoga na stanovištu da tužitelj nema više pravo, tj. pravnu osnovu na povrat više plaćenog iznosa kredita zbog više plaćenih kamata i zbog promjene tečaja CHF (valutne klauzule), pa je stoga i odbio tužitelja s tim dijelom tužbenog zahtjeva kao neosnovanim, a kako je to naznačeno u točki II. izreke presude .
11. S druge strane, imajući u vidu sve naprijed iznijeto, sud je na stanovištu da su ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli iz čl. 2., 7. i 8. Ugovora o kreditu zaključenog između stranaka, a na način suprotno načelu savjesnosti i poštenja i koje uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a na štetu tužitelja, predstavljale nepoštene ugovorne odredbe, te su bile ništetne u smislu odredbe čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, jer su protivne prisilnim propisima i moralu društva, pa je u pogledu istih odredbi i odlučio kao u točki I. izreke presude.
Ovo sve uzimajući u vidu da je čl. 328. Zakona o obveznim odnosima određeno da se pravo na isticanje (utvrđenje) ništetnosti ugovora ne gasi.
12. Kako je tuženik svoj prijebojni zahtjev postavio uvjetno, tj. u slučaju priznanja tužbenog zahtjeva tužitelja za isplatu zbog više plaćenog kredita s obzirom na promjenjivu kamatnu stopu i promjenu tečaja CHF (valutnu klauzulu), te kako je sud odbio tužitelja s tim dijelom tužbenog zahtjeva kao neosnovanim, valjalo je stoga i odbiti tuženika s prijebojnih zahtjevom također kao neosnovanim, a kako je to i naznačeno u točki IV. izreke presude.
S druge strane, neosnovan je prigovor tuženika kojim osporava tužitelju svojstvo potrošača.
Naime, temeljem čl. 3. točke 1. Zakona o zaštiti potrošača koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja spornog Ugovora o kreditu, određeno je da je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa posao na tržištu u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju, a niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. Uvidom u točku 3. Ugovora o kreditu zaključenom između tužitelja i tuženika od 20. listopada 2004., utvrđeno je da se radi o namjenskom stambenom kreditu. Čak što više, temeljem iskaza tužiteljice saslušane kao stranke je utvrđeno da je za dobiveni kredit od tuženika kupila stan u kojem stanuje, a da je nakon izvršene otplate kredita na adresi stana u kojem stanuje formalno prijavila i adresu svog Trgovačkog društva i to tek od 2020. godine, te da ne plaća nikakvu naknadu Trgovačkom društvu za korištenje predmetnog stana.
Dakle, kako je tužitelj kao fizička osoba s tuženikom sklopio pravni posao (Ugovor o kreditu) za svoje osobne potrebe (stambene potrebe), onda tužitelj svakako ima svojstvo potrošača, kao i aktivnu legitimaciju u ovom predmetu.
S obzirom da je tužitelj odbijen s tužbenim zahtjevom za isplatu svojih potraživanja, nije bilo potrebe od strane suda raspravljati o prigovoru zastare potraživanja tužitelja, istaknutog od strane tuženika.
13. Kako su obje stranke djelomično uspjele u parnici i u približno jednakim dijelovima (tužitelj u pogledu točke I. i IV. tužbenog zahtjeva, a tuženik u pogledu točke II. tužbenog zahtjeva), temeljem čl. 154. st. 4. Zakona o parničnom postupku odlučeno je da svaka strana snosi svoje troškove, a kako je to naznačeno u točki III. izreke presude.
14. Ostale izvedene dokaze, te navode stranaka, sud je ocijenio neodlučnim za donošenje ovakve odluke.
U Daruvaru 22. travanj 2026.
S U D A C :
Branislav Hunjak
P O U K A : Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta za objavu i uručenje presude, osim za stranku koja o tom ročištu nije bila uredno obaviještena i za koju rok teče od uručenja presude primjenom pravila o dostavi pismena. Žalba se podnosi pismeno putem ovog suda nadležnom Županijskom sudu.
PRESUDA SE DOSTAVLJA:
1. Odvjetnik Čurin Klaudio, Zagreb
2. Odvjetničko društvo Hanžeković i Partneri d.o.o. Zagreb
