Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-549/2026

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca: Tomislava Tomašića kao predsjednika vijeća, te Maria Soljačića i Marjane Rajić kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Diane Pavlečić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv I-okr. pravne osobe GITTER GRAĐENJE MATKOVIĆ d.o.o. i II-okr. odgovorne osobe BI koje zastupa Odvjetničko društvo Maravić & Maravić j.t.d. iz Ogulina, zbog prekršaja iz članka 229. stavka 1. točka 46. i stavak 2. Zakona o radu (Narodne novine br.: 93/14, 127/17, 98/19) i dr., odlučujući o žalbi okrivljenika podnijetoj protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu, od 10. prosinca 2025. broj: Pp-2830/2024-5, u sjednici vijeća održanoj dana 22. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba I-okr. pravne osobe GITTER GRAĐENJE MATKOVIĆ d.o.o. i II-okr. odgovorne osobe BI i potvrđuje pobijana presuda.

II. Temeljem članka 138. stavka 2. točke 3. c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22 - nastavno PZ) okrivljenici su obvezni naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu svaki od po 100,00 (sto) eura u roku od 15 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom okrivljenici su proglašeni krivim i kažnjeni ukupnom novčanom kaznom u iznosu I-okr. pravna osoba od 16.550,00 (šesnaesttisućapetstotinapedeset) EUR-a, a II-okr. odgovorna osoba od 1.970,00 (tisućudevetstotinasedamdeset) EUR-a, zbog prekršaja iz članka 172. stavka 2. točke 5. i stavka 3. Zakona o mirovinskom osiguranju, članka 10. stavak 1. točka a) i stavka 2 Zakona o minimalnoj plaći i članka 229. stavka 1. točka 46. i stavak 2. Zakona o radu, Dok je protiv istih odbijena optužba zbog nastupanja zastare radi prekršaja iz članka 172. stavka 2. točke 5. i stavka 3. Zakona o mirovinskom osiguranju i članka 150. stavak 1. i stavka 3. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, opisanih u izreci. Primjenom čl. 152 st. 3 PZ-a okrivljenicima je omogućeno obročno plaćanje dvije trećine izrečene novčane kazne umjesto cjelokupnog iznosa po pravomoćnosti ove presude u 6 mjesečnih obroka.

2. Istom presudom okrivljenici su obvezani da naknade troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 20,00 (dvadeset) EUR-a svaki.

3. Protiv osuđujućeg dijela prvostupanjske presude okrivljenici su po branitelju pravodobno podnijeli žalbu pobijajući istu zbog: bitne povrede odredaba prekršajnog postupka i odluke o prekršajnoj sankciji, a sadržajno i zbog povrede materijalnog prekršajnog prava i pogrešnog i nepotpunog utvrđenog činjeničnog stanja. Žalitelji u žalbi u bitnome navode da je Sud počinio apsolutno bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz razloga što presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, te o odlučnim činjenicama nisu dani valjani i jasni razlozi. Sud na temelju provedenog dokaznog postupka nije cijenio svaki dokaz pojedinačno i u njihovoj ukupnosti, to je pogrešno utvrdio činjenično stanje, pa samim time nije mogao pravilno primijeniti materijalni propis. Okrivljenici ističu da je sud u predmetnom prekršajnom postupku povrijedio temeljno pravo okrivljenika na iznošenje obrane i predlaganja dokaza o navedenom postupku. Obzirom da okrivljenici nisu uredno zaprimili poziv za glavnu raspravu sud je trebao odgoditi navedeno ročište, te sud neosnovano navodi da je mogao provesti glavnu raspravu. Stoga, okrivljenici smatraju da je povrijeđeno njihovo temeljno pravo na iznošenje obrane i predlaganje dokaza. U odnosu na izrečene novčane kazne za predmetne prekršaje isti su previsoki, te je sud trebao imajući u vidu sve olakotne okolnosti na strani okrivljenika ukoliko utvrdi odgovornost okrivljenika za počinjene prekršaje izreći novčane kazne ispod zakonskog minimuma.

4. Žalitelji predlažu da se iz razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.

5. Žalba nije osnovana.

6. Odlučujući o žalbi, te ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 202. stavka 1. PZ-a, uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio, da presudom nisu na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i da u predmetu u njegovom osuđujućem dijelu nije nastupila zastara prekršajnog progona, obzirom na protek vremena od počinjenja prekršaja, pa do odlučivanja ovog Suda o žalbi okrivljenika, kao i da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točke 6., točke 7., točke 9. i točke 10. Prekršajnog zakona.

7. Suprotno tvrdnji žalitelja prvostupanjski sud nije počinio istaknute bitne povrede odredaba prekršajnog postupka budući je za krivnju okrivljenika prvostupanjski sud dao valjano obrazložene razloge. Nadalje, odredbom članka 88. Prekršajnog zakona propisano je da je sud je dužan na temelju izvedenih dokaza potpuno i točno utvrditi činjenice koje su od važnosti za donošenje zakonite odluke i s jednakom pažnjom utvrditi činjenice koje terete okrivljenika i koje mu idu u korist, kao i da sud slobodno cijeni dokaze i postojanje ili nepostojanje činjenica i pri tome nije ograničen ili vezan nikakvim dokaznim pravilima.

8. Prema tome, ako žalitelj smatra da je ta ocjena pogrešna, to može predstavljati žalbenu osnovu pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ali ne i bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka. Stoga, nije osnovana žalba okrivljenika zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka. Nadalje, prvostupanjski sud nije povrijedio pravo obrane okrivljenika, jer je iz potvrda o dostavi koje prileže spisu predmeta razvidno da su uredno zaprimili poziv za ročište te se okrivljenici za ročište na glavnu raspravu 10. prosinca 2025. godine pozivu nisu odazvali niti su svoj izostanak ispričali iako su bili upozoreni da se u slučaju njihova izostanka može održati glavna rasprava, pa su time propustili aktivno sudjelovati u postupku pri čemu se napominje da je pisana obavijest iz članka 109.a Prekršajnog zakona uredno zaprimljena od strane okrivljenika i potpisana.

9. Dakle, prvostupanjski sud je suprotno tvrdnji žalitelja u potpunosti i točno utvrdio činjenično stanje, te na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja pravilno pravno označio djela okrivljenika kao prekršaje iz primijenjenih propisa.

10. Nadalje, neosnovano žalitelj prigovara pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i povredi materijalnog prekršajnog prava, jer je prvostupanjski sud na temelju rezultata provedenog prekršajnog postupka, u dokaznom postupku izvršio uvid i čitanje u obavijest počiniteljima prekršaja, zapisnik o obavljenom inspekcijskom nadzoru od 18. listopada 2024. (list spisa 10-12, obrasci eM-1P (list spisa 14 i 15), prijavu Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje za BI, izjavu BI, izvadak iz registra Trgovačkog suda u Zagrebu – Stalna služba u Karlovcu za prvookrivljenog, ugovor o radu na određeno vrijeme za JI, dozvolu za boravak i rad za JI PP Ogulin od 20. ožujka 2023., obrazac eM-1P, prijavu o početku osiguranja HZMIO za JI (list spisa 27 i 28), obračunski platni listić za 01. ožujka 2024. do 19. ožujka 2024. za JI, izvadak po transakcijskom računu za JI, potvrdu o zaprimanju obrasca (list spisa 31), izvješće o primicima, porezu na dohodak i prirezu, te doprinosima za obvezna osiguranja na dan 30. travnja 2024. za prvookrivljenog, obrazac eM-1P HZMIO za GI, ugovor o radu na neodređeno vrijeme za GI i potvrde iz prekršajne evidencije za prvookrivljenog i drugookrivljenog., što je u pobijanoj presudi prvostupanjski sud valjano obrazložilo, radi čega se žalitelji zbog nepotrebnog ponavljanja upućuju na razloge pobijane presude koje u cijelosti prihvaća i ovaj Sud.

11. Činjenice koje terete žalitelje su dokazane u dovoljnoj mjeri po ocjeni ovoga Suda provođenje daljnjih dokaza je nepotrebno jer je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno do sada provedenim dokazima, te daljnje izvođenje dokaza ne bi promijenilo već utvrđeno činjenično stanje i dovelo do drugačije odluke prvostupanjskoga suda.

12. Imajući u vidu pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i pravne kvalifikacije djela, ovaj Sud je našao da izrečena novčana kazna svakom okrivljeniku nije prestroga. Prvostupanjski sud je kao olakotne okolnosti prvookrivljenom i drugookrivljenom uzeo u obzir raniju prekršajnu nekažnjavanost za iste ili slične prekršaje, kao i činjenicu da je došlo do manjeg zakašnjenja prijave radnika tijelu mirovinskog osiguranja, ujedno pazeći na primjenu blažeg zakona, primjenom čl. 3 st. 2 PZ-a, a uzimajući u obzir ukupnost olakotnih okolnosti za prvookrivljenog, primjenom članka 37. PZ-a, prvookrivljenom za djelo prekršaja pod toč. I. izreke presude izrekao ublaženu novčanu kaznu u iznosu od 500,00 EUR-a (prema čl. 172 st. 2. t. 5 Zakona o mirovinskom osiguranju propisana je novčana kazna u iznosu od 660,00-6.630,00 EUR-a), a drugookrivljenom u iznosu od 130,00 EUR-a (za prekršaj iz čl. 172 st. 3 Zakona o mirovinskom osiguranju propisana je novčana kazna u iznosu od 130,00-1.320,00 EUR-a), za djelo prekršaja pod toč. II. prvookrivljenom u minimalnom iznosu od iznosu od 7.960,00 EUR-a( čl. 10 st. 1. t. 1 Zakona o minimalnoj plaći propisana je novčana kazna u iznosu od 7.960,00- 13.270,00 EUR-a), a drugookrivljenom u minimalnom iznosu od 920,00 EUR-a (čl. 10 st. 2 Zakona o minimalnoj plaći propisana je novčana kazna u iznosu od 920,00-1.320,00 EUR-a), za djelo prekršaja pod toč. III .prvookrivljenom u minimalnom iznosu od iznosu od 8.090,00 EUR-a (prema čl. 229 st. 1 toč. 46 Zakona o radu propisana je novčana kazna u iznosu od 8.090,00 do 13.270,00 EUR-a), a drugookrivljenom u minimalnom iznosu od 920,00 EUR-a (prema čl. 229 st. 2 Zakona o radu propisana je novčana kazna u iznosu od 920,00 do 1.320,00 EUR-a), dok žalitelji ničim nisu potkrijepili svoje žalbene navode u tom dijelu koji bi opravdavali ublažavanje novčane kazne.

13. Odluka o troškovima postupka također je utemeljena na zakonu.

14. Zbog izloženih razloga valjalo je žalbu okrivljenika odbiti kao neosnovanu i pobijanu presudu potvrditi.

15. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3. c PZ-a, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Paušalna je svota, sukladno članku 138. stavku 3. PZ-a određena u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj: 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna/13,27 do 663,61 eura, a s obzirom na složenost i trajanje postupka.

U Zagrebu 22. travnja 2026.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Diana Pavlečić, v. r.

Tomislav Tomašić, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Karlovcu u 6 otpravaka: za spis, žalitelje, branitelja i tužitelja.