REPUBLIKA HRVATSKA
TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 11
P-2429/2024-13
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Maji Hilje, u pravnoj stvari tužitelja DRUGA FUNDACIJA SPV d.o.o., Lonjička ulica 2A, 10000 Zagreb, OIB: 25132169807, kojeg zastupa punomoćnik Goran Devrnja, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika ADDIKO BANK d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, kojeg zastupa punomoćnik Zlatko Knezović, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Knezović i partneri j.t.d., Zagreb, Radnička cesta 54, radi utvrđenja i isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 2. travnja 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, s danom objave 22. travnja 2026.
p r e s u d i o j e
I./ Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev koji glasi:
"I. Utvrđuje se da su ništetne i bez pravnog učinka odredbe Ugovora o kreditu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine, br. 141-21/2007 od 23.04.2007. sklopljenog između društva HYPO ALPE-ADRIA-BANK d.d., Slavonska avenija 6, Zagreb, prednika ovdje tuženika ADDIKO BANK d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877 i korisnika kredita KAVRAN GRUPA d.o.o., sa sjedištem u [adresa], MBS:070076344, OIB: 64882134590, a koje:
- u dijelu čl.3. glasi: „Kamate se obračunavaju i plaćaju mjesečno u skladu s člankom 4. ovog Ugovora. Kamatna stopa vezana je za jednomjesečni LIBOR, te će se u skladu s tim usklađivati odnosno mijenjati.“
- u dijelu čl.4. glasi: „Kamata utvrđena sukladno članku 3. ovog Ugovora obračunava se i plaća mjesečno, svakog prvog dana u mjesecu za tekući mjesec, a o njezinom iznosu će Banka pismeno obavijestiti Korisnika kredita.“
II. Nalaže se tuženiku ADDIKO BANK d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, da tužitelju DRUGA FUNDACIJA SPV d.o.o., Lonjička ulica 2A, 10000 Zagreb, OIB: 25132169807, isplati iznos od 55.331,08 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od:
1.314,74 EUR od dana 6.5.2009. do isplate
1.322,15 EUR od dana 1.6.2009. do isplate
1.239,46 EUR od dana 1.7.2009. do isplate
2.108,67 EUR od dana 1.8.2009. do isplate
2.094,33 EUR od dana 1.9.2009. do isplate
1.969,91 EUR od dana 2.10.2009. do isplate
1.994,94 EUR od dana 2.11.2009. do isplate
1.921,30 EUR od dana 1.12.2009. do isplate
1.973,30 EUR od dana 4.1.2010. do isplate
1.961,59 EUR od dana 1.2.2010. do isplate
1.730,92 EUR od dana 1.3.2010. do isplate
1.932,07 EUR od dana 2.4.2010. do isplate
1.815,19 EUR od dana 5.5.2010. do isplate
1.889,32 EUR od dana 8.6.2010. do isplate
1.853,11 EUR od dana 5.7.2010. do isplate
1.818,79 EUR od dana 9.8.2010. do isplate
1.853,20 EUR od dana 20.9.2010. do isplate
1.753,95 EUR od dana 11.10.2010. do isplate
1.865,49 EUR od dana 17.12.2010. do isplate
1.762,33 EUR od dana 17.12.2010. do isplate
1.831,75 EUR od dana 11.1.2011. do isplate
1.735,17 EUR od dana 23.2.2011. do isplate
1.434,55 EUR od dana 7.3.2011. do isplate
76,05 EUR od dana 8.3.2011. do isplate
1.604,96 EUR od dana 8.4.2011. do isplate
1.527,03 EUR od dana 12.5.2011. do isplate
37,24 EUR od dana 19.5.2011. do isplate
1.637,59 EUR od dana 1.6.2011. do isplate
1.522,84 EUR od dana 5.7.2011. do isplate
1.719,70 EUR od dana 16.8.2011. do isplate
1.535,77 EUR od dana 14.9.2011. do isplate
1.420,91 EUR od dana 7.11.2011. do isplate
1.420,91 EUR od dana 7.11.2011. do isplate
1.313,63 EUR od dana 9.12.2011. do isplate
338,22 EUR od dana 9.12.2011. do isplate
po stopi koja se određuje, do 31.12.2022. za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotna poena, do 31.12.2023. za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 1.1.2024. se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotna poena, u roku 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku ADDIKO BANK d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, da tužitelju DRUGA FUNDACIJA SPV d.o.o., Lonjička ulica 2A, 10000 Zagreb, OIB: 25132169807 plati prouzročeni parnični trošak sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja ove presude do isplate prema stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se od 1.1.2024. određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotna poena, u roku 15 dana."
II./ Nalaže se tužitelju nadoknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 6.250,00 EUR, u roku od 15 (petnaest) dana.
III./ Odbija se, kao neosnovan, zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka u iznosu od 62,50 EUR.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da mu je KAVRAN GRUPA d.o.o., Čakovec ustupio sve tražbine prema tuženiku koje proizlaze iz ništetnih odredbi Ugovora o kreditu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine br. 141-21/2007 od 23. travnja 2007. s naslova valute, kamate i svih plaćenih naknada. Tim je Ugovorom tuženik odobrio i stavio na raspolaganje korisniku kredita iznos od 1.600.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita. U čl. 3. i 4. Ugovora propisana je promjenjivost kamatne stope na način da se iste obračunavaju i plaćaju mjesečno u skladu s čl. 4. Ugovora, a kamatna je stopa vezana za jednomjesečni LIBOR te će se u skladu s time usklađivati i mijenjati. Kamata se obračunava i plaća mjesečno, svakog prvog dana u mjesecu za tekući mjesec, a o njezinom će iznosu banka pismeno obavijestiti korisnika kredita. Tužitelj navodi da je tuženik tijekom ugovornog odnosa jednostrano mijenjao ugovorenu kamatnu stopu i istu povisivao bez da je korisnika kredita na dan sklapanja ugovora upoznao sa načinom promjene kamatne stope, odnosno nije ga u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je za posljedicu imalo neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a čime je tuženik postupao protivno odredbama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23. – dalje: ZOO). S tim u vezi ističe da je odredbama čl. 295. i čl. 296. ZOO pružena zaštita i proširen njezin opseg, koji inače daje i Direktiva 93/13 o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, i na sve druge sudionike ugovornih odnosa pa tako i pravne osobe, koje su žrtve ugovornih odredaba koje je sastavila druga ugovorna strana. Dodatno ističe da se radi o formuliranom ugovoru po principu "uzmi ili ostavi" jer isti sadrži opće uvjete koje je unaprijed formulirao tuženik. Navodi da se kod jednostrane mogućnosti promjene kamatne stope radi o ništetnoj odredbi općih uvjeta / klauzuli koja je zbog izostanka zaštitnog mehanizma, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, prouzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka putem bezrazložnog bogaćenja tuženika i osiromašenja korisnika kredita. Postupajući na opisani način, tuženik je korisniku kredita nametnuo činidbu koja je za njega bila potpuno neodređena i neodrediva, što je u suprotnosti sa odredbama čl. 296.-272. ZOO pa je ista posljedično ništetna. S obzirom na ništetnost te odredbe, kao referentnu stopu treba uzeti onu po početno ugovorenim uvjetima za period trajanja ugovora. Slijedom navedenog, predlaže da sud utvrdi da su ništetne odredbe čl. 3. i čl. 4. Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovoren način obračuna kamatnih stopa te da se obveže tuženika na isplatu iznosa od 55.331,08 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu prije svega ističe prigovor zastare i prigovor statusa potrošača korisnika kredita. Navodi da je sporni kredit odobren za investiciju – kupnju opreme te izgradnju i proširenje objekta, odnosno da je svrha ugovora bila poslovna (obavljanje poslovne djelatnosti), zbog čega se tužitelj ne može pozivati na potrošačko zakonodavstvo. Dalje navodi da je otplatom kredita u cijelosti Ugovor o kreditu prestao postojati i da više ne postoji dužničko-vjerovnički odnos između stranaka pa kako više ne postoje sporne odredbe o kamatnoj stopi, one se više ne mogu utvrditi ništetnima niti se na temelju istih može tražiti bilo kakvo plaćanje od strane tuženika. U odnosu na odredbe Ugovora o kreditu o kamatnoj stopi tuženik ističe da nisu ispunjeni uvjeti provođenja testa poštenosti iz čl. 84. Zakona o zaštiti potrošača iz 2003. niti iz čl. 81. tog Zakona da bi se navedena odredba mogla utvrditi nepoštenom. Dodaje da odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi nije zabranjena, odnosno nije protivna niti jednom prisilnom propisu i stoga nije ništena. Navedena je odredba uočljiva, jasna i razumljiva pa se ne može ocjenjivati njezina poštenost. Osim toga, o toj se odredbi pojedinačno raspravljalo te je korisnik kredita mogao birati između više kredita s fiksnom i promjenjivom kamatnom stopom. Također, ova odredba ne uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača jer tuženik nije samovoljno mijenjao kamatnu stopu budući da su svi parametri koji utječu na promjenu kamatne stope izvan sfere utjecaja tuženika. Tuženik osporava i visinu tužbenog zahtjeva, a za slučaj da sud prihvati prijedlog tužitelja za provođenje financijskog vještačenja na tu okolnost, predlaže da vještak primijeni kamatnu stopu koja je vrijedila na kunske kredite i da se obuhvate i tzv. negativne razlike u odnosu na koje je istaknuo prigovor radi prijeboja koji će specificirati nakon provedenog vještačenja.
3. U nastavku postupka, tužitelj je ustrajao kod svih navoda te je osporio po tuženiku istaknuti prigovor radi prebijanja budući da tuženik temeljem plaćanja anuiteta kad je kamatna stopa bila niža od početno ugovorene nije ništa primio bez osnove, odnosno takvim plaćanjem tuženikova imovina nije prešla u imovinu korisnika kredita.
4. Tuženik je u daljnjem tijeku postupka dodatno pojasnio prigovor zastare navodeći da je tužba podnesena protekom pet godina od donošenja presude u kolektivnom sporu (tzv. slučaj Franak) (odluka Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014.). Dodano je naveo da presuda iz tog kolektivnog spora nije primjenjiva na konkretan slučaj jer se ovdje ne radi o postupku radi naknade štete (čl. 502.c Zakona o parničnom postupku, "Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25. – dalje: ZPP). Osim toga, istaknuo je da tuženik nije nepošteni stjecatelj u smislu čl. 1115. ZOO. Također je naveo da je sporni ugovor solemnizirao javni bilježnik koji je korisniku kredita objasnio doseg i značaj svih ugovornih odredbi.
5. Sud je tijekom postupka izvršio uvid te je pročitao isprave u spisu. Ujedno je kao svjedok saslušan HJ (list 496.-497. spisa).
6. Odbijen je, kao nesvrsishodan za donošenje odluke, dokazni prijedlog tužitelja za provođenje financijskog vještačenja.
7. Na temelju ocjene provedenih dokaza u skladu s odredbom čl. 8. ZPP, jednako kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je došao do uvjerenja da tužbeni zahtjev nije osnovan.
8. Naime, predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti dijela odredbi čl. 3. i čl. 4. Ugovora o kreditu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine br. 141-21/2007 od 23. travnja 2007. koje se odnose na ugovoreni način promjene kamatne stope te zahtjev za isplatu iznosa od 55.331,08 EUR na ime restitucije po osnovi ništetnosti tih ugovornih odredbi, sve sa pripadajućim zateznim kamatama.
9. Između stranaka nije sporno da su KAVRAN GRUPA d.o.o., Čakovec kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili Ugovora o kreditu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine br. 141-21/2007 od 23. travnja 2007. Nije sporno niti da je navedeni kredit otplaćen u cijelosti.
10. Među strankama su sporni pitanje zastare utužene tražbine te osnova i visina tužbenog zahtjeva u cijelosti (jesu li ništetne odredbe čl. 3. i 4. Ugovora o kreditu od 23. travnja 2007. i ima li tužitelj pravo na isplatu po osnovi ništetnih ugovornih odredbi).
11. Postojanje aktivne legitimacije i pravnog interesa tužitelja za vođenje ovog spora sud je utvrdio uvidom u Ugovor o ustupu / prijenosu tražbine (cesija) od 14. lipnja 2023. (list 21.-25. spisa) kojim je KAVRAN GRUPA d.o.o. ustupila tužitelju sve svoje tražbine prema tuženiku iz Ugovora o kreditu br. 141-21/2007 od 23. travnja 2007. s naslova ništetnih odredbi po osnovi preplaćenih iznosa s naslova valute, kamata i svih plaćenih naknada. O ustupu je tuženik obaviješten 2. kolovoza 2023. (list 7. spisa). S obzirom da je u skladu s odredbom čl. 80. st. 1. ZOO korisnik kredita na tužitelja prenio svoju tražbinu koja, jer prijenos iste nije zabranjen zakonom niti se radi o tražbini strogo osobne naravi ili tražbini koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga, a koja tražbina je odrediva jer ugovor o ustupu sadrži konkretne podatke o vjerovniku, dužniku i pravnom temelju tražbine koja je predmet ustupa, neupitna je tužiteljeva aktivna legitimacija u ovom sporu.
12. U odnosu na prigovor zastare treba navesti da zastara tražbine po osnovi povrata onoga što je stranka primila na temelju ništetne ugovorne odredbe zastarijeva u općem zastarnom roku od pet godina (čl. 225. ZOO) budući da za tu tražbinu nije propisan posebni zastarni rok. U skladu sa stajalištem ovog suda, koje je u skladu sa pravnim shvaćanjem koje je Vrhovni sud Republike Hrvatske donio na sjednici građanskog odjela tog suda 30. siječnja 2020., zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustavovljena ništetnog ugovora. U konkretnom je slučaju utvrđenje ništetnosti tek predmet odlučivanja u ovom sporu pa je stoga jasno da zastara niti nije počela teći.
13. Odredbom 322. st. 1. ZOO propisano je da je ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.
13.1. Sud se prilikom odlučivanja o ništetnosti rukovodio samo razlozima koje je tužitelj istaknuo u tužbi jer nije ovlašten ispitivati ništetnost temeljem razloga koji nisu istaknuti u tužbi.
14. Odredbom čl. 269. ZOO određeno je da je objekt ugovorne obveze činidba koja se može sastojati u davanju, činjenju, propuštanju ili trpljenju, pri čemu činidba mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva. Ako je činidba nemoguća, nedopuštena, neodređena ili neodrediva, ugovor je ništetan (čl. 270. st. 1. ZOO). Prema odredbi čl. 272. st. 1. i 2. ZOO činidba je odrediva ako ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavile trećoj osobi da ju odredi, ali ako ta treća osoba neće ili ne može odrediti činidbu, ugovor je ništetan.
15. U skladu s odredbom čl. 1021. ZOO ugovorom o kreditu banka se obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrđene namjene, a korisnik se obvezuje banci plaćati ugovorene kamate i iskorišteni iznos novca vratiti u vrijeme i na način kako je ugovoreno.
16. Iz Ugovora o kreditu br. 14-21/2007 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 23. travnja 2007. (list 499. -507. spisa) proizlazi da je isti sklopljen između KAVRAN GRUPE d.o.o. kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora, a predmet ugovora je kredit u iznosu od 1.620.000,00 CHF sa namjenom investicije – kupnje opreme te izgradnje i proširenja objekta (čl. 2.). Ugovaratelji su u čl. 3. ovog Ugovora ugovorili da se na iznos kredita obračunavaju kamate, a visina kamatne stope vezana je za jednomjesečni LIBOR sa dodatkom marže od 3%, dekurzivno godišnje. Kamata je stopa vezana za jednomjesečni LIBOR te će se u skladu s tim usklađivati odnosno mijenjati. Korisnik kredita se potpisom Ugovora suglasio te je bez prigovora prihvatio pismenu obavijest banke o visini kamatne stope. U članku 4. Ugovora trajanje kredita je ugovoreno do 1. travnja 2014. na način da se glavnica vraća u 60 jednakih obroka u iznosu od 27.000,00 CHF, a kamata, utvrđena sukladno čl. 3. Ugovora, se obračunava i plaća mjesečno, svakog prvog dana u mjesecu za tekući mjesec, o čijem će iznosu banka pismeno obavijestiti korisnika kredita.
17. Saslušan kao svjedok, HJ je naveo da je kao direktor društva KAVRAN GRUPA d.o.o. od više banaka tražio kredit, a kako je navedeno društvo u to vrijeme bilo klijent tuženika, on mu je ponudio najbolju kamatu u CHF, rekavši im da je to najbolja opcija, te je navedeno društvo pristalo na takav kredit. Dali su im gotov ugovor koji su pročitali i razumjeli, ali im nitko nije objašnjavao da li je to rizično. Nakon što je svjedok izvršio uvid u predmetni ugovor, iskazao je da su dogovorili kamatnu stopu koja je u tom trenutku bila najpovoljnija. Potvrdio je da su od banke pisanim putem dobivali odluke o promjeni kamatne stope, dodavši da u tim obavijestima nije bilo objašnjeno kako se kamata mijenja. Također je naveo da mu je kao direktoru društva bilo poznato da je kamatna stopa vezana uz LIBOR, ali se ne sjeća je li kao direktor društva upotrijebio dužnu pažnju da se upozna s time kako se LIBOR mijenja. Zaključno je naveo da je kredit podignut radi kupnje strojeva.
17.1. Sud je prihvatio kao iskren, uvjerljiv i logičan iskaz saslušanog svjedoka.
18. Iz sadržaja Ugovora o kreditu i iskaza saslušanog svjedoka sud je zaključio da je korisnik kredita pravna osoba (trgovac) koja se u pravnom prometu dužna rukovoditi pažnjom dobrog gospodarstvenika, a predmetni je kredit podignut isključivo za poslovne svrhe. Ne radi se, dakle, o potrošačkom ugovoru jer su oba ugovaratelja trgovačka društva. Direktor društva korisnika kredita je naveo da je navedeni kredit podignut jer je tuženik u tom trenutku nudio najpovoljniju kamatnu stopu te je potvrdio da je bio upoznat s time da je kamatna stopa vezana uz jednomjesečni LIBOR, jednako kao i da mu je tuženik dostavljao pisane obavijesti o promjenama kamatne stope.
19. Neosnovano, prema stajalištu ovog suda, tužitelj upire na postojanje značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana putem bezrazložnog bogaćenja tuženika i osiromašenja korisnika kredita. Korisnik kredita je, prema utvrđenom činjeničnom stanju, svojom voljom pristao na to da tuženik svojim odlukama mijenja način obračuna kamatnih stopa. Međutim, tuženik kamatnu stopu nije određivao proizvoljno nego ovisno o kretanju i dinamici LIBOR-a, uvećano za ugovorenu maržu (koja je fiksna).
20. Naime, LIBOR (skraćeno od London Inter-Bank Offered Rate) predstavlja dnevnu referentnu kamatnu stopu po kojoj banke jedna drugoj nude novac za posuđivanje na londonskom međubankarskom tržištu. Prema tome, ovako ugovorena obveza je odrediva u smislu odredbe čl. 272. st. 1. ZOO jer ugovor sadrži podatke uz pomoć kojih se ona može odrediti, a budući da je vezana isključivo za promjenu tromjesečnog LIBOR-a. Podaci o kretanju LIBOR-a su objektivni i javno dostupni svima jer se oni javno objavljuju pa samim time vezivanje promjene visine naknade uz kretanje LIBOR-a ne predstavlja neodredivu činidbu koja bi za posljedicu imala ništetnost te ugovorne odredbe u smislu čl. 270. ZOO.
21. Da odredba ugovora o kreditu sklopljenog između trgovca i kreditne institucije, koji je potvrđen od strane javnog bilježnika, a kojom je ugovoreno pravo kreditne institucije izvršiti promjenu kamatne stope sukladno kretanju i dinamici promjene ugovorenog EURIBOR/LIBOR na tržištu kapitala i izmjenama i dopunama Odluke kreditne institucije nije protivna odredbama čl. 3., čl. 10. st. 3., čl. 269. st. 2. ili čl. 271. ili čl. 272. ZOO, stav je izrazila i recentna sudska praksa (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci br. Rev-704/2024-2 od 2. listopada 2024.).
22. Prema tome, sporna ugovorna odredba kojom je ugovorna promjenjivost i način promjene kamatne stope je jasna, a činidba moguća, dopuštena i odrediva. Promjenjiva kamatna stopa uvijek je vezana uz određeni kamatni rizik, odnosno rizik povećanja ili smanjenja kamatne stope, a korisnik kredita je prilikom potpisivanja Ugovora o kreditu slobodnom voljom prihvatio takav rizik te mu je isti bio u cijelosti poznat (tužitelj nije dokazao suprotno). Korisnik kredita je upućen u način promjene kamatne stope (koja se mijenja ovisno o dinamici i kretanju LIBOR-a, uvećano za ugovorenu fiksnu maržu) te je izrijekom pristao na pismenu obavijest banke o promjeni kamatne stope. Prema tome, korisnik kredita je u trenutku sklapanja spornog ugovora bio upoznat sa svim elementima izračuna kamatne stope i takva formulacija ugovorne odredbe o načinu obračuna i promjene kamatne stope jasno informira korisnika kredita o čemu će ovisiti njezina visina.
23. Obzirom na utvrđenje suda da odredbe čl. 3. i čl. 4. Ugovora o kreditu od 23. travnja 2007. nisu ništetne iz razloga koje tužitelj ističe u tužbi, odbijen je tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti (točka I. tužbenog zahtjeva), ali i zahtjev za isplatu (točka II. tužbenog zahtjeva) koji se temelji na restituciji zbog ništetnih ugovornih odredbi. Naime, kako nije utvrđena ništetnost odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi, nema osnove niti za isplatu iznosa koje je korisnik kredita platio preko onih iznosa koje bi platio po početno ugovorenoj kamatnoj stopi do ukupno plaćenih iznosa po svakom anuitetu. Pritom se naglašava da tužitelj u tužbi ne iznosi tvrdnje da bi tuženik kamatne stope mijenjao suprotno kretanju i dinamici LIBOR-a pa da bi tuženik time korisniku kredita zaračunao veće kamate, a sud je prilikom odlučivanja vezan činjeničnim navodima stranaka.
24. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao pod točkom I./ izreke ove presude.
25. Budući da je tužitelj u cijelosti izgubio spor, dužan je tuženiku nadoknaditi troškove parničnog postupka (čl. 154. st. 1. ZPP).
25.1. Tuženiku su priznati troškovi sastava odgovora na tužbu i podneska od 17. siječnja 2025. u iznosima od po 1.000,00 EUR za svaki podnesak prema Tbr. 8. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23.) i troškovi zastupanja na ročištima 9. travnja 2025., 11. lipnja 2025. i 2. travnja 2026. u iznosima od po 1.000,00 EUR za svako ročište prema Tbr. 9. toč. 1. Tarife, što uvećano za PDV po stopi od 25% iznosi 6.250,00 EUR.
25.2. Nisu mu priznati troškovi sastava podneska od 25. travnja 2025. jer navedeni troškovi, prema ocjeni suda, nisu bili potrebni za vođenje spora u smislu čl. 155. ZPP. Naime, tim je podneskom tuženik obavijestio sud da odustaje od dokaznog prijedloga za saslušanjem djelatnika banke i da iz tog razloga nije dostavio podatke o navedenom svjedoku. Međutim, sud je raspravnim rješenjem od 9. travnja 2025. obvezao tuženik da dostavi podatke o navedenom svjedoku pod prijetnjom gubitka prava na izvođenje tog dokaza. Samim time, nije bilo potrebno za vođenje spora da se tuženik posebnim podneskom očituje o odustajanju od tog dokaznog prijedloga pa se ne može smatrati niti potrebnim troškom za vođenje postupka ovaj podnesak tuženika.
26. Obzirom na izloženo, riješeno je kao pod točkama II./ i III./ izreke presude.
U Zagrebu 22. travnja 2026.
SUDAC
Maja Hilje
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU
Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku 15 (petnaest) dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena, odnosno od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno od dana dostave presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje). Žalba se podnosi putem ovog suda.
