REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U ĐAKOVU
Trg dr. Franje Tuđmana 2
31400 Đakovo
Poslovni broj: P-39/2025-19
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Đakovu, po sucu Petru Grguru, u pravnoj stvari tužitelja TT, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćniku Berislavu Krnicu, odvjetniku u Osijeku, protiv tuženika MT, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćniku Dubravku Marjanoviću, odvjetniku u Osijeku, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 20. travnja 2026., u nazočnosti tužitelja s njegovim punomoćnikom i punomoćnika tuženika, te uz javnu objavu presude, 22. travnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku MT, OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužitelju TT, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 40.000,00 eura (četrdeset tisuća eura), sa zateznom kamatom tekućom od 1. travnja 2022. pa do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od 1. siječnja 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.
II. Nalaže se tuženiku MT, OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi tužitelju TT, OIB: [osobni identifikacijski broj], parnični trošak u iznosu od 6.821,93 eura (šest tisuća osamsto dvadeset jedan euro i devedeset tri centa), u roku od 15 (petnaest) dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi od 19. veljače 2025. navodi kako je tuženiku 28. veljače 2022. Ugovorom o zajmu, kao zajmodavac, predao iznos od 40.000,00 eura, a kojim se tuženik obvezao vratiti navedeni iznos do 31. ožujka 2022. Ukazuje kako je točkom 3. predmetnog Ugovora o zajmu, zajmoprimac/tuženik dao dozvolu zajmodavcu/tužitelju da osigura povrat sredstava zabilježbom na njegovoj nekretnini.
1.1. Nadalje ističe da su tužitelj i tuženik sklopili Aneks označenog Ugovora o zajmu od 3. ožujka 2023. u kojem su precizirali na kojim nekretninama tužitelj može izvršiti zabilježbu na nekretninama tuženika, a da su stranke ovjerile svoje potpise pred javnim bilježnikom u [adresa].
1.2. Tužitelj u bitnome navodi kako tuženik do današnjeg dana nije niti djelomično vratio pozajmljeni iznos, a tužitelj je višekratno upozoravao tuženika u osobnim i telefonskim kontaktima, i tražio povrat svojih sredstava, ali bez uspjeha. Predlaže usvojiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu parničnog troška.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu od 25. ožujka 2025. u bitnome osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Ističe kako u cijelosti osporava navode tužitelja u dijelu u kojem tvrdi da je od tužitelja posudio iznos od 40.000,00 eura te navodi da je posuđen iznos od 20.000,00 eura. Svi navodi u tužbi koji se odnose na posudbu preko tog iznosa su netočni i neosnovani. Naime tuženik je konstantno vraćao predmetni iznos iz Ugovora o zajmu te je predavao iznose izravno na ruke tužitelja po njegovom zahtjevu te mu je vratio iznos od 20.000,00 eura.
2.1. Tuženik nadalje navodi da je visina duga od 40.000,00 eura te je Aneks ništetan jer se iz istoga ne zna na što se točno odnosi, gdje je nekretnina, koja je točno nekretnina iz članka 2. Aneksa te sama činjenica da tužitelj nije zabilježio zajam na neodređenoj nekretnini dovoljno govori o pravnoj snazi same isprave. Navodi da je tužba neuredna jer tužitelj nije naveo konkretne podatke o tome u koliko je navrata tuženik posudio iznos od 40.000,00 eura. Na koji način je tužitelj dao novčana sredstva da li u gotovom novcu ili isplatom na račun, gdje je potvrda ili dokaz o uplati predmetnih sredstava. Isto tako tuženik ukazuje da u tužbi nije jasno navedeno kada je bila zadnja isplata i kada bi rok za povrat duga trebao početi teći, a bez tih informacija nije moguće utvrditi da je dug uopće dospio na naplatu. Tužitelj nije dostavio nikakve dokaze koji bi potvrdili da je njegov dug dospio na naplatu, a također je vrlo neobično da do sada navodno tuženik, ako je dobio novčana sredstva, nije vratio ništa od istih.
2.2. Zaključno, tuženik osporava tužbeni zahtjev kako po osnovi a tako i po visini u dijelu većem od 20.000,00 eura, te predlaže da sud primarno odbaci tužbu, odnosno podredno odbije tužbu i tužbeni zahtjev kao neosnovan u cijelosti, kao i da obveže tužitelja na naknadu parničnoga troška tuženiku.
3. Radi utvrđenja spornih, a za ovaj postupak odlučnih činjenica sud je u dokaznom postupku pročitao cjelokupan spis i svu priležeću dokumentaciju te je pročitao Ugovor o zajmu od 28. veljače 2022., ovjeren po javnom bilježniku Pavao Ratinčević pod poslovnim brojem: OV-687/2022 (list 4-5 spisa), Aneks Ugovora o zajmu od 3. ožujka 2023., ovjeren po javnom bilježniku Pavao Ratinčević pod poslovnim brojem: OV-634/2022 (list 6-7 spisa), dopis tužitelja upućen tuženiku od 10. siječnja 2025. (list 8 spisa), dopis ranijeg punomoćnika tuženika upućen punomoćniku tužitelja od 7. veljače 2025. (list 9 spisa), potvrdu Osječko-baranjske županije, Upravnog odjela za zdravstvo, socijalnu skrb i hrvatske branitelje od 17. veljače 2025., Klasa: 034-04/25-07/248, kojom se dokazuje da je tužitelj oslobođen plaćanja sudskih pristojbi (list 10-11 spisa), saslušani su svjedoci ČT, DT, NT, HT te tužitelj TT i tuženik MT. Valja ukazati kako je sud izveo sve predložene dokaze stranaka.
4. Tužbeni zahtjev je osnovan.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi isplate povrata pozajmljenog iznosa od 40.000,00 eura.
6. Među parničnim strankama je sporna osnovanost i visina tužbenog zahtjeva, a nije sporno da su tužitelj i tuženik potpisali Ugovor o zajmu od 28. veljače 2022., ovjeren po javnom bilježniku Pavao Ratinčević pod poslovnim brojem: OV-687/2022 te Aneks Ugovora o zajmu od 3. ožujka 2023., ovjeren po javnom bilježniku Pavao Ratinčević pod poslovnim brojem: OV-634/2022.
7. Čitanjem Ugovora o zajmu od 28. veljače 2022., ovjeren po javnom bilježniku Pavao Ratinčević pod poslovnim brojem: OV-687/2022 (dalje: Ugovor o zajmu) utvrđeno je kako je isti vlastoručno potpisan od obje parnične stranke te je tuženik ovjerio svoj potpis kod javnog bilježnika Pavao Ratinčević pod poslovnim brojem: OV- 687/2022. U članku 1. predmetnog Ugovora o zajmu utvrđeno je da je tuženik potpisom Ugovora o zajmu, dakle na dan 28. veljače 2022., primio od tužitelja iznos od 40.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke. Nadalje, člankom 2. Ugovora o zajmu stranke su ugovorile rok vraćanja pozajmljenog iznosa, odnosno tuženik se obvezao jednokratno vratiti pozajmljeni iznos od 40.000,00 eura u roku od 30 dana od dana primitka pozajmljenog iznosa, odnosno najkasnije do 31. ožujka 2022. Člankom 3. Ugovora o zajmu stranke su između ostalog ugovorile kako tuženik daje dozvolu tužitelju "na zabilježbu na nekretninu u visini primljenog zajma tj. u iznosu od 40.000,00 eura".
7.1. Čitanjem Aneksa/Dodatka Ugovora o zajmu od 3. ožujka 2023. prvotno je utvrđeno da su stranke vlastoručno potpisale predmetni Aneks te je tuženik ovjerio svoj potpis kod javnog bilježnika Pavao Ratinčević pod poslovnim brojem: OV-634/2022. U članku 2. predmetno Aneksa stanke su izmijenile članak 3. prvotnog Ugovora o zajmu na način da su odredile nekretnine na kojima tuženik dozvoljava zabilježbu i to način da je ugovoreno "Zajmoprimac daje dozvolu zajmodavcu na zabilježbu na nekretninama i to: kč. br. [katastarska čestica], kč. br. [katastarska čestica], kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica] …" Člankom 3. Aneksa ugovoreno je da u ostalim točkama prvotni Ugovor o zajmu ostaje neizmijenjen.
8. Čitanjem dopisa punomoćnika tuženika upućenog punomoćniku tužitelja od 7. veljače 2025. utvrđeno je kako je tuženik, očitujući se na poziv na plaćanje/opomenu tužitelja od 10. siječnja 2025., ponudio isplatiti tužitelju iznos od 20.000,00 eura u razumnome roku, a da je prema navodima tuženika, ostatak duga većinom vraćen uplatama na ruke tužitelja.
9. U svome iskazu na ročištu održanom 7. travnja 2026. tužitelj je naveo kako dugo godina poznaje tuženika, a da je 2022. tražio novac od njega iz razloga što je upao u financijske probleme te mu je tom prilikom pozajmio iznos od 40.000,00 eura s rokom otplate od 30 dana. Tužitelj navodi kako mu tuženik do danas nije vratio niti jedan cent na ime pozajmljenog duga, a redovito je kontaktirao s njime u vezi predmetnog duga. Navodi da je nakon posudbe novca s tuženikom bilo govora o vraćanju duga te mu je isti govorio da će vratiti novac kada proda poslovni objekt za proizvodnju suhomesnatih proizvoda, ali koliko mu je poznato predmetna kupoprodaja nije realizirana. Obavijestio je tuženikovu suprugu o predmetnom dugu, na što mu je ista odgovorila da je isto tuženikova stvar, a ne njena. Nadalje, tužitelj iskazuje kako je tuženik došao s već unaprijed pripremljenim ugovorom ovjerenim kod javnog bilježnika, a da je iznos od 40.000,00 eura predao tuženiku u caffe baru Nice i to u različitim apoenima. Navodi da su Ugovor o zajmu potpisali otprilike mjesec do mjesec i pol dana nakon što sam tuženiku isplatio 40.000,00 eura na ruke, a sam je tuženik došao s ugovorom o zajmu do njega na potpis. U istom ugovoru navedeno je da tuženik dopušta zabilježbu na nekretnini u visini pozajmljenog iznosa, a potom su potpisali i Aneks gdje su točno pobrojane katastarske čestice u tuženikovom vlasništvu, ali tužitelj ističe kako je unatoč tome prevaren iz razloga što se na temelju Ugovora o zajmu kao i Aneksa istome nije mogla ishoditi zabilježba odnosno založno prvo na predmetnim nekretninama obzirom da nisu točno opisane katastarske čestice. Tužitelj navodi da je s tuženikom bio dugogodišnji prijatelj te mu je i ranije, prije potpisivanja Ugovora o zajmu, posuđivao novac u nekoliko navrata, što je isti uredno vratio, ali da se tada radilo o znatno manjim iznosima, otprilike 500 do 1.000,00 kuna. Nakon što su potpisali Aneks tužitelj je sretao tuženika te mu je isti govorio da će u kratkom roku regulirati dug, ali isto nije učinio. Navodi da kada su potpisali Aneks, tuženik je rekao da će dug regulirati sljedeći tjedan nakon potpisa Aneksa, pa kada je taj tjedan prošao stalno je prolongirao vraćanje duga. Prilikom predaje novca tuženiku u kafiću Nice s tužiteljem i tuženikom sjedio je ČT, inače njihov zajednički prijatelj.
10. Tuženik u svome iskazu na ročištu 7. travnja 2026. navodi da je od tužitelja 5. listopada 2020. pozajmio iznos od 20.000,00 eura, isti je novac primio u kafiću Babilon u [adresa], a tom prilikom nazočni su bili isključivo tužitelj i tuženik. Navodi da je u roku od dvije kalendarske godine od pozajmljivanja iznosa u nekoliko navrata vratio tužitelju iznos od 20.000,00 eura te prilikom vraćanja pojedinačnih iznosa nije bilo nazočnih svjedoka. Na upit suda zašto je potpisan Ugovor o zajmu u veljači 2022. a potom i Aneks iz ožujka 2023., tuženik iskazuje kako je s tužiteljem bio dugo godina u iznimno dobrim odnosima, bili su prijatelji, te kako bi se osigurao tužitelj, obzirom da je prema njegovim navodima isti pozajmio iznos od nekoga u Osijeku, sklopili su Ugovor o zajmu, a kao iznos duga naveli su 40.000,00 eura obzirom da je 20.000,00 eura predstavljalo glavnicu, a 20.000,00 eura kamate obzirom da je, kako navodi, dug vratio godinu i pol dana nakon što je pozajmio iznos. Ističe da te 2020. u listopadu, kada je pozajmio novac od tužitelja, nije s njime definirao vrijeme vraćanja. Ističe da 2022. nije primio iznos od 40.000,00 eura, a Ugovor o zajmu kao i Aneks je potpisao pod prisilom tužitelja osobno. Ukazuje kako 2022. nije primio ni centa od tužitelja, a nakon potpisa Ugovora o zajmu od tužitelja je u nekoliko navrata pozajmljivao iznose i to od 2.000,00 eura, 5.000,00 eura, 1.000,00 eura, a koje je sve uredno vratio tužitelju. 2024. godine prekinuo je sve odnose s tužiteljem te je pod njegovim prijetnjama morao otići iz države. Ugovor o zajmu, kao i Aneks ugovora sastavljao je tužitelj koji mu je iste dao na potpis, a potom je iste potpisao i ovjerio kod javnog bilježnika. Tuženik nadalje navodi kako mu je tužitelj prijetio od potpisa ugovora o zajmu skroz do 2024. kada je napustio Republiku Hrvatsku. Sjeća se da je tužitelj Aneks ugovora o zajmu napisao vlastoručno kemijskom te kada je došao kod javnog bilježnika isti se nije mogao ovjeriti pa je potom supruga bilježnika isti prepisala na računalu i dala mu na potpis i ovjeru obzirom da mu je objasnila da se Aneks ne može ovjeriti dok ne bude u čitljivom obliku. Tuženik nadalje navodi da je Ugovor o zajmu potpisao na iznos od 40.000,00 eura, a koji iznos se prema njegovu shvaćanju odnosio na kamatu obzirom da je kako navodi vratio glavnični iznos od 20.000,00 eura. U dogovoru s odvjetnikom uputio je u veljači 2025. dopis punomoćniku tužitelja s namjerom da mu se na ime duga isplati iznos od 20.000,00 eura, iako je znao da tužitelj isto neće prihvatiti. Iz straha od tužitelja nije zatražio pomoć, a nakon što je pozajmio dug družio se s tužiteljem jer sam morao. Tuženik navodi da je njegova supruga bila upoznata se činjenicom da je pozajmio od tužitelja 20.000,00 eura, kao i da je vratio isti dug, ali za naknadna traženja od tužitelja nije obavještavao suprugu radi sigurnosti obitelji, a nisu joj bili poznati niti Ugovor o zajmu niti Aneks. Navodi da je nakon potpisa Ugovora o zajmu od tužitelja u 20-ak navrata pozajmljivao novac, otprilike se radi o 20-25 tisuća eura, a pozajmljeni je iznos u cijelosti vratio.
11. Svjedok ČT u svome iskazu navodi kako je sa tužiteljem i tuženikom dugogodišnji prijatelj. Poznato mu je da je tuženik pozajmio od tužitelja 2022. iznos od 40.000,00 eura, a bio je nazočan u kafiću kada je tuženik primio od tužitelja iznos od 40.000,00 eura te mu je poznato da je spomenuti iznos dao HT obzirom da tužitelj nije imao te novce. Svjedok navodi da je tom prilikom na kavi tuženik rekao tužitelju da će iznos od 40.000,00 eura uskoro biti vraćen obzirom da očekuje novac. Poznato mu je da tuženik tužitelju do danas nije vratio pozajmljeni iznos. Svjedok nadalje navodi kako je i prije nego što je tuženik pozajmio od tužitelja 40.000,00 eura, tuženik pozajmljivao novce od tužitelja. Nije mu poznato jesu li stranke prilikom predaje novca potpisale kakav ugovor, a ističe da je vidio kako je tuženik primio od tužitelja 40.000,00 eura u gotovini.
12. Svjedokinja DT, inače tuženikova supruga, u svome iskazu navodi kako joj nije poznato je li tuženik pozajmio od tužitelja iznos od 40.000,00 eura 2022. godine kao niti Ugovor o zajmu i Aneks predmetnom ugovoru. Poznato joj je da je njen suprug, obzirom da joj je isto priznao, pozajmio od tužitelja iznos od 20.000,00 eura 2020., a koji je prema njegovim navodima uredno vratio te joj je rekao da se više ne sekira. Svjedokinja navodi da je prvi puta za Ugovor o zajmu iz 2022. i Aneks predmetnom ugovoru saznala kada je odvjetnik tužitelja uputio dopis njenome suprugu na adresu u [adresa], A. [adresa]. Sa suprugom je na Veliki petak 2024. razgovarala o dugovanju prema tužitelju, nakon čega su se posvađali, te je tužitelj napustio njihovu zajedničku kuću u [adresa] te otišao u inozemstvo, a poznato joj je da je čak pokušao i samoubojstvo. Isto tako joj je poznato da su parnične stranke dugogodišnji prijatelji.
13. Svjedok NT u svome iskazu navodi da je s tužiteljem i tuženikom dugogodišnji prijatelj. Poznato mu je da su jednom prigodom 2022., kada su svi skupa sjedili u kafiću (svjedok, tužitelj i tuženik), tuženik rekao da će vratiti dug nakon prodaje poslovnog objekta, a da se o tome ne obavještava njegova supruga DT, odnosno ako supruga tuženika bude zvala tužitelja, da kaže da je riješio dug ili da se ne javlja na poziv. Tom prilikom nije bio nazočan ČT.
14. Svjedok HT u svome iskazu na ročištu 20. travnja 2026. navodi kako tužitelja poznaje dugi niz godina, dok tuženika površno poznaje. Prije otprilike 3- 4 godine tužitelj je zatražio od njega da mu pozajmi iznos od 40.000,00 eura, a kako bi isti pomogao tuženiku na način da mu pozajmi stanoviti iznos novca. Svjedoku nije poznato koliko je tužitelj pozajmio tuženiku, niti jesu li ikada sačinili ikakav Ugovor o zajmu, odnosno nema neposrednih saznanja o pozajmljivanju novca tužitelja tuženiku. Ističe da mu je pozajmljeni novac u cijelosti vraćen prošle godine na način da je tužitelj prodao svoj stan kako bi mu vratio novac. Ističe da je upozoravao tužitelja da ne pozajmljuje toliku svotu novca tuženiku, na što mu je on odgovorio kako želi pomoći tuženiku. Svjedok nadalje navodi da prema riječima tužitelja, tuženik mu nije vratio do danas niti centa pozajmljenog iznosa. Poznato mu je da su tužitelj i tuženik bili prijatelji. Prilikom pozajmljivanja tužitelju iznosa od 40.000,00 eura, nisu sačinjavali nikakav pisani Ugovor niti potvrdu iz razloga što se dugo godina poznaje s tužiteljem, vjeruje mu te mi je isti jasno rekao da će mu brzo vratiti pozajmljeni iznos. Dodatno, svjedok navodi da je tužitelju navedeni novčani iznos pozajmio u ljeto prije 3-4 godine, a nema saznanja kada je tužitelj tuženiku pozajmio 40.000,00 eura.
15. Prema članku 499. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23. – dalje: ZOO), Ugovorom o zajmu obvezuje se zajmodavac predati zajmoprimcu određeni iznos novca ili određenu količinu drugih zamjenljivih stvari, a zajmoprimac se obvezuje vratiti mu poslije stanovitog vremena isti iznos novca, odnosno istu količinu stvari iste vrste i kakvoće.
16. Analizirajući izvedene dokaze sud je shvaćanja kako je tužitelj početkom 2022. pozajmio tuženiku iznos od 40.000,00 eura. Naime, sud prihvaća iskaz tužitelja kao istinit u dijelu u kojem navodi da su stranke Ugovor o zajmu potpisale otprilike mjesec do mjesec i pol dana nakon što je tužitelj tuženiku na ruke isplatio iznos od 40.000,00 eura. Da je tomu tako potvrđuje i iskaz svjedoka ČT koji navodi da je tuženik 2022. pozajmio od tužitelja iznos od 40.000,00 eura, a svjedok je bio nazočan u kafiću kada je tuženik primio od tužitelja iznos od 40.000,00 eura na ruke, u gotovini. Iskaz tuženika u dijelu u kojem navodi kako je 5. listopada 2020. pozajmio iznos od 20.000,00 eura od tužitelja nije logičan, te ga sud ne prihvaća, naročito imajući na umu činjenicu da je prema iskazu tuženika Ugovor o zajmu kao i Aneks predmetnom Ugovoru sačinjen radi osiguranja tužitelja. Obzirom da je ugovoren rok vraćanja od trideset dana, nije životno niti logično da bi stranke tek otprilike godinu i pol dana, kako to navodi tuženik, nakon predaje pozajmljenog iznosa potpisivale kakav Ugovor.
16.1. Valja ukazati kako sud prihvaća iskaze svjedoka DT i NT o činjenicama koje su im poznate. Svjedokinja DT supruga je tuženika. Iz njenog iskaza proizlazi zaključak kako ista nema neposrednih saznanja o Ugovoru o zajmu, Aneksu Ugovora, nego svoja saznanja isključivo crpi iz suprugovih/tuženikovih riječi kako je isti pozajmio od tužitelja iznos od 20.000,00 eura, a koji je uredno vratio. Sud je shvaćanja kako svjedokinja unatoč činjenici što je tuženikova supruga, istinito iskazuje, naročito imajući na umu što je životna zajednica s tuženikom prestala 2024. Međutim, za ukazati je kako se iz iskaza svjedokinje ne može utvrditi je li tuženik od tužitelja pozajmio iznos od 40.000,00 eura ili 20.000,00 eura te je li dug vraćen. Isto tako svjedok NT u svome iskazu u bitnome navodi da je jednom prilikom 2022. sjedio u kafiću sa parničnim strankama te je tom prilikom tuženik rekao da će vratiti dug nakon prodaje poslovnog objekta. Sud prihvaća njegov iskaz kao istinit u cijelosti. Međutim, iz njegovog iskaza utvrđeno je da je uistinu 2022. tuženik priznao kako postoji dugovanje prema tužitelju, ali iz iskaza svjedoka ne može se zaključiti u kojem iznosu. U odnosu na svjedoka HT, valja ukazati kako svjedok nema konkretnih, neposrednih saznanja o pravnom odnosu tužitelja i tuženika. Sud je shvaćanja kako imenovani svjedok zna za postojanje dugovanja tuženika prema tužitelju, ali ne zna u kojem iznosu, odnosno njegova sva saznanja crpe se posredno, iz riječi tužitelja, naročito imajući na umu činjenicu što su dugogodišnji prijatelji. Kako to proizlazi iz iskaza svjedoka HT, ali i iskaza svjedoka ČT, novac koji je tužitelj pozajmio tuženiku potječe od svjedoka HT. Međutim, činjenice koje su utvrđene od svjedoka HT nisu odlučne za ovaj postupak iz razloga što, a kako je to ranije navedeno, svjedok nema neposrednih saznanja o predmetu ovog spora.
16.2. Tuženik je tijekom postupka navodio kako je točno da je od tužitelja pozajmio novac, ali da se radi o iznosu od 20.000,00 eura koji je u cijelosti vratio tužitelju i to u više navrata. Valja ukazati kako tuženik nije priložio niti jedan dokaz kako bi opravdao prvotno tvrdnju da je pozajmio iznos od 20.000,00 eura, a ne 40.000,00 eura, a potom i da bi vratio kako navodi iznos od 20.000,00 eura, a teret dokazivanja navedenih činjenica je upravo na njemu, sve sukladno odredbi članka 221.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25. – dalje: ZPP). Jedini dokaz navedenim tvrdnjama tuženika je iskaz svjedokinje DT, njegove supruge, koja svoja saznanja o predmetu spora ne crpi neposredno, nego isključivo putem riječi tuženika/supruga.
16.3. U odnosu na tvrdnju tuženika isticanu tijekom prvostupanjskog postupka da je Ugovor o zajmu te Aneks predmetnom Ugovoru s tužiteljem sklopio pod prisilom i prijetnjom, valja ukazati da tuženik u bitnome ukazuje na razloge pobojnosti, odnosno relativne ništavosti pravnog posla sklopljenog s tužiteljem. Međutim, relativno ništavi ugovori ne mogu se pobijati prigovorom istaknutim u parnici, jer je posljedica pobojnosti ugovora da stranka u čijem je interesu pobojnost ustanovljena može, u određenim rokovima, zahtijevati da se ugovor poništi. Navedeno upućuje na jasan zaključak da sve dok takav Ugovor nije poništen, on proizvodi svoje pravne učinke, zbog čega se ugovorna strana, u konkretnom slučaju tuženik, koji, kako se to može zaključiti iz sadržaja spisa, nije zahtijevao poništenje spornog Ugovora o zajmu niti Aneksa predmetnom Ugovoru, u ovom postupku ne može pozivati na činjenicu da je ugovor sklopljen pod prisilom i prijetnjom, niti takav prigovor može utjecati na ocjenu pravne valjanosti sklopljenog Ugovora.
17. Odlučne činjenice za ovaj postupak sud crpi iz Ugovora o zajmu od 28. veljače 2022., ovjeren po javnom bilježniku Pavao Ratinčević pod poslovnim brojem:
OV-687/2022 (list 4-5 spisa) i Aneksa Ugovora o zajmu od 3. ožujka 2023., ovjeren po javnom bilježniku Pavao Ratinčević pod poslovnim brojem: OV-634/2022 (list 6-7 spisa). Čitanjem istih nedvojbeno je utvrđeno da je tužitelj pozajmio tuženiku iznos od 40.000,00 eura uz rok vraćanja od 30 dana odnosno najkasnije do 31. ožujka 2022. Isto tako, odlučna je činjenica da tuženik nije priložio niti jedan dokaz da je vratio i dio zajma, odnosno nedvojbeno je utvrđeno da tuženik nije vratio tužitelju pozajmljeni iznos od 40.000,00 eura. Sud je utvrdio kako su stranke potpisale Aneks u ožujku 2023. radi dodatnog osiguranja tužitelja slijedom činjenice što su u prvotnom Ugovoru o zajmu stranke izostavile označiti katastarske čestice na kojima tuženik dopušta da se osnuje založno pravo u slučaju nevraćanja pozajmljenog iznosa, a da su potpisivanjem Aneksa sve ostale odredbe Ugovora o zajmu ostale neizmijenjene, pa tako i rok vraćanja pozajmljenog iznosa naznačen u članku 2. Ugovora o zajmu. Iskazi tužitelja i tuženika u dijelu u kojem navode tko je sačinio Ugovor o zajmu te zašto je sačinjen Aneks predmetnom Ugovoru, nisi od važnosti za ovaj postupak. Stranke su potpisale Ugovor o zajmu na iznos od 40.000,00 eura, štoviše tuženik je ovjerio svoje potpise prilikom potpisivanja Ugovora o zajmu i Aneksa, te pozajmljeni iznos nije vraćen. Navodi tuženika iz odgovora na tužbu da bi Ugovor o zajmu bio ništetan jer nisu točno opisane nekretnine naznačene u Ugovoru, su paušalni. Za primijetiti je da stranke nisu pravno educirane, same su sastavljale Ugovor o zajmu i Aneks i nije neuobičajeno da u takvim slučajevima izostaje primjerice točan opis nekretnina. Međutim, ne izostaje točna naznaka pozajmljenog iznosa, rok vraćanja i potpisi stranaka. Nekretnine su navedene isključivo u svojstvu osiguranja povrata zajma, a činjenica je li tužitelj i hoće li ishoditi založno pravo na istima, nije od značaja za ovaj postupak. U ovome postupku sud je na temelju materijalne dokumentacije i to naročito Ugovora o zajmu i Aneksa Ugovora o zajmu te iskaza tužitelja i svjedoka ČT nedvojbeno utvrdio da je tuženik pozajmio od tužitelja iznos od 40.000,00 eura s rokom vraćanja do 31. ožujka 2022., dug nije vraćen te je dospio na naplatu. Obzirom da Ugovor o zajmu nije sačinjen o obliku javnobilježničke isprave odnosno nije solemniziran, očekivano je da tužitelj pokrene postupak pred sudom kako bi naplatio svoju tražbinu.
18. Podvodeći činjenično stanje pod odredbu članka 499. ZOO-a, odlučeno je kao pod točkom I. izreke. Tužitelj opravdano traži na dosuđeni iznos kamate od 1. travnja 2022. pa do isplate sukladno članku 29. stavak 1. i 2. ZOO-a, slijedom činjenice što je čitanjem Ugovora o zajmu od 28. veljače 2022. (članak 2.) i Aneksa predmetnom Ugovoru (članak 3.) nedvojbeno utvrđeno da je tada tuženik pao u zakašnjenje.
19. Tužitelj je u cijelosti uspio u sporu pa mu pripada naknada troška postupka sukladno članku 154. stavak 1. ZPP-a u vezi člankom 155. stavkom 1. ZPP-a.
20. Vrijednost predmeta spora je 40.000,00 eura. Prema tome, tužitelju je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 1.000,00 eura sukladno Tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23. i 107/25. – dalje: Tarifa), sastav pisanog, obrazloženog i potrebnog podneska od 17. svibnja 2025. u visini od 1.000,00 eura sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife, nazočnosti na ročištu 19. svibnja 2025. u visini od 1.000,00 eura sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife, nazočnosti na odgođenom ročištu 4. rujna 2025. u visini od 100,00 eura, nazočnosti na odgođenom ročištu 19. siječnja 2026. u visini od 100,00 eura, nazočnosti na ročištu 7. travnja 2026. u visini od 1.000,00 eura, nazočnosti na ročištu 20. travnja 2026. u visini od 1.000,00 eura, što je ukupno 5.200,00 eura, uvećano za 25% PDV-a, 6.500,00 eura.
20.1. Valja ukazati kako nije osnovan zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška nazočnosti na ročištu 4. rujna 2025. u visini od 500,00 eura te na ročištu održanom 19. siječnja 2026. u visini od 1.000,00 eura, slijedom činjenice što su oba ročišta odgođena, a koja činjenica je utvrđena čitanjem raspravnih zapisnika, pa je tužitelju za svako ročište priznata nagrada u visini od 50 bodova, odnosno 100,00 eura. Isto tako, nije osnovan zahtjev tužitelja za naknadom troška pristupa ročištu za objavu presude, slijedom činjenice što na istome ročištu nije bio nazočan.
20.2. Prema Tbr. 50. točka 1. Tarife, odvjetnik ima pravo na nadoknadu troškova prijevoza u visini cijene karte I. razreda ekspresnog vlaka ili broda, avionsku kartu za poslovni razred i za spavaća kola u vlaku, odnosno kabinu na brodu, ukoliko putovanje mora obaviti noću. Prema Tbr. 50. točka 3. Tarife, za upotrebu vlastitog automobila odvjetniku pripada nadoknada u visini 30% cijene bezolovnog benzina od 100 oktana za svaki prevaljeni kilometar te trošak cestarine.
20.3. Na dan donošenja ovog rješenja, uvidom na službenim stranicama trgovačkog društva INA d.d., medijalna cijena bezolovnog benzina od 100 oktana iznosi 2,10 eura, od čega 30% iznosi 0,63 eura. Dakle, tužitelj pravilno za ukupno prijeđenih 511 kilometara priznata je naknada u iznosu od 321,93 eura, na koji iznos se ne obračunava porez na dodanu vrijednost, jer je porez već naplaćen u cijeni benzina.
20.4. Nije osnovan zahtjev tužitelja za naknadom preostalog troška u iznosu od 25,20 eura koji se odnosi na trošak cestarine, slijedom činjenice što nije priložio potvrde o uplati cestarine za ročišta za koja mu je priznat putni trošak sukladno ranijoj točki obrazloženja, a radi se o ročištima za dane: 19. svibnja 2025., 4. rujna 2025., 19. siječnja 2026., 7. travnja 2026. i 20. travnja 2026.
20.5. Dakle, tužitelju je priznata nagrada i naknada u sveukupnom iznosu od 6.821,93 eura, stoga je odlučeno kao pod točkom II. izreke.
21. Budući da je tuženik u cijelosti izgubio u sporu, tuženiku ne pripada naknada troška postupka.
Đakovo, 22. travnja 2026.
Sudac
Petar Grgur
Uputa o pravu na žalbu:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se predaje putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.
Dostaviti:
1. Punomoćniku tužitelja
2. Punomoćniku tuženika
