Republika Hrvatska
Općinski sud u Gospiću
Stalna služba u Otočcu
Bartola Kašića 7
Otočac
Poslovni broj: P-53/2025-23
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Gospiću, Stalna služba u Otočcu po sutkinji Slavki Nikšić kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja 1. TO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 2. DO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 3. CO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 4. OO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 5. MO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i 6. AO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], svi zastupani po punomoćnici Ines Ojurović, odvjetnici u Opatiji, protiv tuženika Grada Otočca, OIB: 14180718952, Otočac, Kralja Zvonimira 10, zastupan po punomoćnici Ani Bobinac, odvjetnici u Zagrebu, radi utvrđenja prava vlasništva, VPS: 1.400,00 eura, nakon održane glavne javne rasprave 20. travnja 2026., u prisutnosti punomoćnica parničnih stranaka, 22. travnja 2026. godine, javno objavivši,
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da su tužitelji 1. TO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] u 6 /36 dijela, 2. DO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] u 9/36 dijela, 3. CO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] u 6/36 dijela, 4. OO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] u 9/36 dijela, 5. MO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] u 4/36 dijela i 6. AO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] u 2/36 dijela, suvlasnici k. č. [katastarska čestica] pašnjak Švički vrh površine 34 čhv, upisan u z. k. ul. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina] i k. č. [katastarska čestica] oranica Draga površine 479 m[2] , upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], što je tuženik dužan priznati i trpjeti da se tužitelji temeljem ove presude i po njenoj pravomoćnosti upišu, kao suvlasnici k. č. [katastarska čestica] pašnjak Švički vrh površine 34 čhv, upisan u z. k. ul. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina] i k. č. [katastarska čestica] oranica Draga površine 479 m[2] , upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] uz istodobno brisanje toga prava sa imena upisanog zemljišnoknjižnog vlasnika, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.
II. Nalaže se tuženiku da tužiteljima 1 – 6 naknadi troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 2.253,00 eura, u roku od 15 dana.
III. Odbijaju se tužitelji 1 – 6 sa viškom zahtjeva za naknadom prouzročenog parničnog troška u iznosu od 465,00 eura, kao neosnovanim.
Obrazloženje
1. Tužitelji 1 – 6 su ustali tužbom protiv tuženika radi utvrđenja prava vlasništva na nekretninama pobliže opisanima u izreci ove presude. U tužbi se navodi da su tužitelji 1 – 6 izvanknjižni vlasnici i posjednici utuženih nekretnina, a da je iz Povijesti promjena na katastarskim česticama razvidno da je prednik tužitelja TOĐ, [adresa] upisan 1982. godine kao posjednik čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja se kasnije cijepala. Predmetne nekretnine da u naravi predstavljaju oranicu voćnjak koja je ograđena uredno održavanom živicom koja se prostire sve do ceste i koju održavaju tužitelji i njihovi prednici duže od 100 godine. Predmetne nekretnine da zapravo predstavljaju dio okućnice kuće u vlasništvu tužitelja. Pojašnjava se da su tužitelji suvlasnici i svih okolnih nekretnina koje se nalaze do utuženih i to čkbr. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina] te da utužene nekretnine sa ovim nekretninama predstavljaju jednu cjelinu odnosno obiteljsko imanje koje je omeđeno živicom i okruženo sa cestom. Tužitelji da su predmetne nekretnine stekli nasljeđivanjem od svojih prednika i oduvijek se iste koriste kao oranica voćnjak, a koji voćnjak da tužitelji održavaju na način da ga uređuju, kose travu i ubiru plodove, a da nitko nikada nije prigovorio njihovom posjedovanju. Stoga tužitelji 1 – 6 drže da su nad predmetnim nekretninama odavno stekli vlasništvo putem dosjelosti, žele uskladiti zemljišnoknjižno stanje sa stvarnim te stoga predlažu donošenje presude kao u izreci.
2. U odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti navodeći da je čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisana u posjedovni list s naznakom javno dobro-ceste, [adresa], dok je čkbr. [katastarska čestica] upisana na ime posjednika Grada Otočca. Proistječe da je vezano za čkbr. [katastarska čestica] riječ o nekretnini koja čini javno dobro u općoj upotrebi-nerazvrstane ceste o kojima brine i upravlja Grad Otočac, a osim toga da se obje nekretnine koje su predmet ovog postupka nalaze uz cestu oznake lokalna cesta L 59019 posjednika Republika Hrvatska – javno dobro u općoj uporabi na upravljanju Županijskoj upravi za ceste Ličko-senjske županije. Nadalje navode da je, dakle, riječ o pravnom statusu javnog dobra u općoj uporabi u neotuđivom vlasništvu jedinice lokalne samouprave koje se ne može otuđiti iz njihovog vlasništva niti se na njoj mogu stjecati stvarna prava osim prava služnosti i prava građenja. Stoga se predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.
3. Tijekom provedbe dokaza izvršen je uvid u Izvod iz katastarskog plana (list 4 spisa), u Povijest promjena na katastarskim česticama (list 5 – 6 spisa), u Izvode iz posjedovnih listova (list 8 i 9 spisa), u Izvatke iz zemljišne knjige (list 10 – 14 spisa te 16 – 24 spisa), u priležeće fotografije prijepora (list 26 – 30 spisa), uvid u Prijavni list te Skicu mjerenja (list 71 – 73 spisa) koji su sastavni dijelovi elaborata koji je izrađen za potrebe FIMA VALIDUS d.d. kao vlasnika čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], održano je ročište na licu mjesta u nazočnosti vještaka mjernika na kojem su saslušani svjedoci KO, LO kao što su saslušane i tužiteljice 2 i 4 u svrhu dokazivanja (list 153 – 155 spisa) kao što je izvršen uvid i u Preglednu skicu te Skicu (list 163 – 164 spisa) izrađene od strane imenovanog vještaka mjernika.
4. Tužbeni zahtjev je osnovan.
5. Na temelju izvedenih predloženih dokaza, po ocjeni ovoga suda, tužitelji 1 – 6 su putem svojih pravnih prednika dosjelošću stekli pravo vlasništva na utuženim nekretninama.
6. Naime, tužitelji su mogli steći pravo vlasništva utuženih nekretnina dosjelošću ako su glede toga zemljišta do 06. travnja 1941. g. bile ispunjene pretpostavke predviđene pravnim pravilima imovinskog prava koja su kao propis, bila na snazi toga dana. To znači da su tužitelji 1 – 6 u ovoj parnici trebali dokazati da su bili u neprekidnom posjedu prijepornog zemljišta u trajanju od 40 godina do 06. travnja 1941. g. po svojim pravnim prednicima (paragraf 1458 i 1477 Općeg građanskog zakonika).
7. S druge, pak, strane kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na nekretninama koje su prije 8. listopada 1991. g. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991. ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 - dalje: ZVDSP), nego na temelju drugih odredaba toga Zakona. Takvo shvaćanje iznio je Vrhovni sud RH u svojim odlukama br. Rev-291/14 od 17. travnja 2018., Rev-1480/16 od 5.studenog 2019., i dr. Obrazloženje navedenog pravnog shvaćanja polazi od odredbe čl. 3. Zakona o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (NN RH br. 53/91 od 8. listopada 1991.g.) kojom je stavljen izvan snage čl. 29. Zakona o osnovnim vlasničko pravnim odnosima.
8. Nakon toga je ZVDSP u čl. 388 st. 4 bilo propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991.g. bile u društvenom vlasništvu računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana, da bi Ustavni sud 17. studenog 1999. ukinuo članak 388. st. 4. ZVDSP-a iz 1996.
9. Okolnost što je Ustavni sud Republike Hrvatske ocijenio neustavnom odredbu čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima i ukinuo je kao i što je nakon toga donesena nova odredba ovoga članka kojom je propisano da se rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 08.listopada 1991.g. bile u društvenom vlasništvu ne računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga, nije od utjecaja na pravo vlasništva koje su tužitelji u tim postupcima stekli na predmetnim nekretninama razumno se oslonivši na zakonodavstvo koje je kasnije ukinuto kao neustavno.
10. Navedeno shvaćanje doneseno je na temelju shvaćanja zauzetog u presudama Europskog suda za ljudska prava (Trgo protiv Hrvatske, Jakeljić protiv Hrvatske, Radomilja i dr. protiv Hrvatske), a u kojim odlukama navedeni Sud smatra da podnositelj zahtjeva koji se razumno oslonio na zakonodavstvo koje je kasnije ukinuto kao neustavno, ne bi trebao, s obzirom na izostanak bilo kakve štete u odnosu na prava drugih osoba, snositi posljedice greške koju je počinila sama država, donijevši takav neustavan propis.
11. Ovaj Sud je punu vjeru poklonio utvrđenjima na licu mjesta te iskazima saslušanih svjedoka čiji su iskazi podudarni, logični i uvjerljivi kao što su podudarni i sa iskazom tužiteljica 2 i 4 te ostalim izvedenim dokazima.
12. Na licu mjesta vještak mjernik je identificirao prijepor te navodi da je za predmetni očevid na Geoportalu istaknuo prijeporne nekretnine (Skica) s tim što je napomenuo da su od strane njegovog geodetskog ureda izvršena mjerenja radi legalizacije LC 59019 te navodi da je tim sačinjenim elaboratom i nastala utužena čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te ističe da dobro definiranu granicu između lokalne ceste i posjeda tužitelja predstavlja u sjevernom dijelu drvena ograda, a u smjeru juga stara živica. Vještak navodi da je predmetni elaborat evidentiran u katastru i zemljišnoj knjizi, isti je ovjeren i tehnički ispravan te da na istog nije bilo primjedbi. Navodi da na licu mjesta prisutne tužiteljice pokazuju predmetne nekretnine, a koje da se nalaze iza drvene ograde i živice u smjeru istoka gledano sa asfaltne [adresa] – [adresa] – [adresa]. Navodi da tužiteljice granicu do istoka ne znaju jer da su nastavno na utužene nekretnine čestice i to čkbr. [katastarska čestica] sa pripadajućim objektima kuće, gospodarske zgrade i dvorišta kao i čkbr. [katastarska čestica] u naravi dio voćnjaka, dio pašnjaka i oranica draga (već upisano vlasništvo tužitelja). Vještak navodi da se na prijeporu nalazi stari šljivar, a da sve skupa od živice uz cestu u smjeru istoka zajedno sa spomenutim objektima čini jedinstvenu cjelinu. Također vještak ističe da su utužene nekretnine već postojale prilikom izrade elaborata za potrebe legalizacije lokalne [adresa] – [adresa] – [adresa] s tim što je utužena čkbr. [katastarska čestica] površinski smanjena za 136 m[2] zbog dijela koji je pripao spomenutoj cesti te da sada površina ove čestice iznosi 479 m[2] . Vještak je još naveo da je u spomenutom elaboratu koji su, dakle, oni radili, da je čkbr. [katastarska čestica] evidentirana na Gradu Otočcu, ali kao "oranica draga", dok da je utužena čkbr. [katastarska čestica] također postojala u istim gabaritima.
13. Saslušani svjedoci nazočili su licu mjesta odnosno identifikaciji prijepora te je potom svjedok KO iskazao da je pratio pokazivanje tužiteljica i vještaka mjernika te navodi da je njegova kuća udaljena od prijepora cca 2 km, međutim, da poznaje tužitelje jer da su se njihovi roditelji posjećivali pa da mu je zato poznato i ovo posjedovanje. Stoga da pamti da su ove pokazane čestice uživali još roditelji od tužiteljica 2 i 4, TOĐ i VO te su te utužene čestice predstavljale njihovu okućnicu. Svjedoku je poznato da su te čestice bile ograđene u odnosu na postojeću cestu koja je "uvijek postojala" i to sa ogradom i živicom, a dozvoljava da je na mjestu sadašnje drvene ograde bila neka ograda, možda i živica, no, rezolutno navodi da je ograda svakako bila. Nije mu poznato kako su prednici od tužitelja stekli posjed ovih čestica, a nije mu poznato da bi bilo tko branio tužiteljima ili njihovim prednicima posjedovanje prijepora.
14. Svjedok LO također navodi da je pratio pokazivanje tužiteljica i vještaka mjernika te i on navodi da su se njihovi roditelji posjećivali te se sjeća da je TOĐ otac tužiteljica 2 i 4 dok se ne može sjetiti imena njihove majke. Sjeća se da je do njih dolazio još kao dijete, a i poslije kada god bi nešto trebalo pomoći. Stoga da mu je poznato da je ovo pokazano uvijek bilo njihovo, da su postojale "ograde kao sada" s tim što je ova drvena ograda obnovljena, a ranije je na njezinom mjestu također bila drvena ograda. Svjedok navodi da je radio u Lika cestama 10 godina na održavanju i to od 1994. – 2004. godine, da je prolazio ovom dionicom te da se zato sjeća ovih ograda. Ne zna kako su roditelji tužiteljica 2 i 4 stekli ove utužene nekretnine, no, da su oni uvijek bili "dobrostojeća" obitelj. Pojašnjava da je, znači, dolazio do roditelja tužiteljica 2 i 4 još kao dijete što znači i prije Domovinskog rata, a i poslije, odnosno da dolazi cijelo vrijeme kada god treba što pomoći. Također navodi da je obitelj tužitelja "starosjedilačka" na ovome imanju, da je sada vidljiva tužiteljeva kuća bila sagrađena još dok je on bio dijete, a obnovljena je nakon Domovinskog rata, a pretpostavlja da je tu kuću gradila još obitelj tužitelja jer su tu "od davnina".
15. 4-tužiteljica OO u svome iskazu navodi da ono što se potražuje ovom tužbom oni u obitelji zovu "draga s voćnjakom" te navodi da je to u posjedu njihove obitelji od kad zna za sebe, a prema pričanju roditelja da su tih nekretnina u posjedu bili još njihovi preci, djedovi i pradjedovi. Navodi da je njihov djed IO rođen 1871. godine te da je posadio sada vidljivu živicu, a iz pričanja roditelja da joj je poznato da je djed IO živio u predmetnoj kući zajedno sa bakom T sa svih petero djece, a riječ je o kući broj 73, prva do ceste. Na mjestu sadašnje drvene ograde iza koje se nalazi prijepor da se uvijek nalazila drvena ograda koju bi zimi ralica porušila i zato se morala obnavljati. Navodi da su oni kao djeca i to njih četvero bili upisani kao maloljetni na cijelom imanju kao suvlasnici, a nakon smrti oca TOĐ 1991. godine da je njegov suvlasnički dio u cijelosti naslijedila majka GO, a nakon njezine smrti 2017. da su se upisala na njezinom suvlasnom dijelu sva njezina djeca. Nadalje, da su tužitelji 1 – 6 jedini nasljednici svojih roditelja. Također, da su saznali prije godinu dana da je na ovim nekretninama upisan tuženik i to kada se radio elaborat vezano za cestu nakon čega da se obratila Gradu Otočcu, odnosno gradonačelniku i pročelniku, no, kada je vidjela da nema odgovora da je ustala sa tužbom.
16. 2-tužiteljica DO u svome iskazu navodi da se u cijelosti pridružuje svemu što je rekla njezina sestra 4-tužiteljica te još navodi da je ona najstarije dijete njihovih roditelja pa da se bolje sjeća i pamti djeda IO. Isti da je bio jako vrijedan, znao je napasati koze na Švičkom vrhu te pamti detalj da bi se te koze sve sjurile i završile na sada vidljivoj živici i tako ne bi završile u predmetnoj dragi. Ističe da su roditelji bili vrijedni, pazili su na imanje, da su drugi ljudi dolazili pitati savjete, a otac je uredno vodio sve papire vezano za vlasništvo zemlje. Ona osobno da nije dobivala bilo kakve obavijesti iz Ureda za katastar, vjeruje da nisu ni roditelji jer da bi oni odmah reagirali budući su bili "pedantni i htjeli su da sve bude čisto".
17. Iz Izvoda iz posjedovnog lista broj 527 k. o. [katastarska općina] razvidno je da je utužena čkbr. [katastarska čestica] draga oranica u površini od 479 m[2] upisana kao "javno dobro- ceste, [adresa], dok je čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u posjedovnom listu 518 upisana u posjedu Grada Otočca, dok je iz Izvatka iz zemljišne knjige vidljivo da je tuženik vlasnik obje utužene nekretnine.
18. Iz Povijesnog posjedovnog lista (list 5 i 6 spisa) proistječe da je utužena čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nastala cijepanjem 2007. godine od matične čkbr. [katastarska čestica] koja je od osnivanja katastarskog operata tj. od 1954. godine upisana kao "javno dobro [adresa]. Nadalje proistječe da je Prijavnim listom PP 16/21 predmetna nekretnina smanjena površinski na površinu od 479 m[2] . Vezano za utuženu čkbr. [katastarska čestica] proistječe da je ista nastala cijepanjem čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i to 2007. godine, a da je bila upisana u Posjedovni list 786 na ime FIMA VALIDUS Varaždin, dok je prednik tužitelja DOĐ iz [adresa] bio upisan čkbr. [katastarska čestica] koja je nastala cijepanjem od čkbr. [katastarska čestica] i to Prijavnim listom PP 10/82.
19. Ovaj Sud je punu vjeru poklonio utvrđenjima na licu mjesta te navodima vještaka mjernika koji je opisao da se na utuženim nekretninama nalazi stari šljivar te da je dobro definirana granica između lokalne ceste LC 59019 i prijepora u vidu drvene ograde u sjevernom dijelu te stare živice u južnom dijelu. Navedeno je razvidno i iz Skice (list 164 spisa), odnosno na istaknutom prijeporu na Geoportalu, a razvidno je i iz fotografija koje priležu spisu (list 27 – 30 spisa).
20. Sud je posebno cijenio navod imenovanog vještaka u smislu da je upravo njegov ured radio potrebna mjerenja za potrebe legalizacije lokalne ceste 59019 sa kojom međe utužene nekretnine navodeći da je elaboratom koji je on izradio za potrebe legalizacije i nastala utužena čkbr. [katastarska čestica]. Dalje navodi vezano za ovu nekretninu da je ovim elaboratom čkbr. [katastarska čestica] površinski smanjena za 136 m[2] jer je taj dio pripao spomenutoj LC 59019 te da sada ta površina iznosi 479 m[2] , a što je podudarno utvrđenjima iz Povijesti promjena na katastarskim česticama (list 5 spisa) gdje proistječe da je Prijavnim listom PP 16/21 čestica 458/2 smanjena na površinu od 479 m[2] . Sud također cijeni i navod vještaka kada ističe da je u izrađenom elaboratu predmetna čkbr. [katastarska čestica] i naznačena kao oranica draga.
21. Iz priležećeg Prijavnog lista, odnosno Skice mjerenja (list 73 spisa), a koji Prijavni list je dostavljen od strane tužitelja, a isti je sačinjen kao dio geodetskog elaborata za potrebe tvrtke FIMA VALIDUS d.d. kao vlasnika čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] proistječe da su na navedenoj Skici mjerenja utužene čkbr. [katastarska čestica] i čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] naznačene da se nalaze u posjedu tužitelja.
22. Također, na licu mjesta je nedvojbeno utvrđeno da prijeporne nekretnine zajedno sa kućom, gospodarskom zgradom, dvorištem, što se sve nalazi na čkbr. [katastarska čestica] kao i zajedno sa čkbr. [katastarska čestica], u naravi dio voćnjaka, dio pašnjaka i oranica draga, čine jednu cjelinu, odnosno da utužene nekretnine zapravo predstavljaju okućnicu predmetne kuće, a koje su nedvojbeno odijeljene od lokalne ceste sa drvenom ogradom, odnosno živicom.
23. U tom pravcu ovaj Sud ne smatra da je utužena čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u statusu javnog dobra.
24. Kao prvo valja istaći da su obje utužene nekretnine u zemljišnoj knjizi upisane kao vlasništvo Grada Otočca, tj. tuženika, a čkbr. [katastarska čestica] oranica draga u površini od 479 m[2] upisana je u katastarskim evidencijama, a u posjedovnom listu 527 k. o. [katastarska općina] kao "javno dobro-ceste- [adresa]. Međutim, na temelju utvrđenja na licu mjesta kao i na temelju iskaza saslušanih svjedoka te tužiteljica 2 i 4 nedvojbeno je da se utužene nekretnine faktično ne koriste kao javno dobro, naprotiv, iste su nekretnine u naravi dio okućnice kuće tužitelja te desetljećima ograđene drvenom ogradom, odnosno živicom.
25. Da je tuženik smatrao da su utužene nekretnine doista sa statusom javnog dobra u općoj uporabi, odnosno nerazvrstane ceste o kojima brine i upravlja Grad Otočac, tada bi prilikom postupka izmjere za legalizaciju lokalne ceste 59019 zasigurno i utužene nekretnine bile utvrđene dijelom lokalne ceste. Naprotiv, kako je to iznio i vještak mjernik čkbr. [katastarska čestica] samo je smanjena za površinu od 136 m[2] koji dio je pripao spomenutoj cesti te se samo taj dio može smatrati sa statusom javnog dobra, no, ne i ostatak površine od 479 m[2] , koliko sada iznosi površina utužene 458/2 k. o. [katastarska općina], a koja čestica se zajedno sa čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nalazi unutar ograde koju je prema uvjerljivom kazivanju 4-tužiteljice postavio još njezin djed IO, rođen 1871. godine.
26. Dakle, predmetna nekretnina, tj. čkbr. [katastarska čestica] uopće se ne koristi kao javno dobro u uporabi, zapravo sa takvim statusom nije niti upisana u zemljišnoj knjizi, već je, kako je izneseno, dio ograđene okućnice tužitelja zajedno sa utuženom čkbr. [katastarska čestica].
27. Na temelju iskaza saslušanih svjedoka proistječe da su još i prednici tužitelja, odnosno roditelji tužiteljica 2 i 4 posjedovali prijepor, a prema iskazu saslušanih tužiteljica u posjedu prijepora bili su još i njihovi djedovi, odnosno pradjedovi kako su im to kazivali roditelji.
28. Proistječe stoga da su pravni prednici tužitelja dosjelošću stekli pravo vlasništva na prijeporu najkasnije do 6. travnja 1941., i to sukladno odredbama tadašnjeg OGZ-a, a da kojim slučajem i nije stečeno do tada (a ovaj sud smatra da je stečeno), prednici tužitelja su pravo vlasništva na prijeporu stekli dosjelošću temeljem čl. 28. st. 2. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (NN 53/91), budući se u vrijeme potrebno za stjecanje prava vlasništva dosjelošću računa i vrijeme posjedovanja i u razdoblju od 6. travnja 1941. pa do 8. listopada 1991., kako je to naprijed već obrazloženo.
29. Prema tome, izvjesno je da je dosjedanje na prijeporu dovršeno najkasnije do 6. travnja 1941. godine.
30. Ovaj sud smatra posjed tužitelja 1 - 6, odnosno njihovih pravnih prednika savjesnim, odnosno poštenim, budući nisu imali razloga posumnjati da im ne pripada pravo na posjed, imajući u vidu da su očito nesmetano koristili prijepor, prijepor je ograđen fiksnom ogradom u vidu ograde i stare živice te prijepor predstavlja dio obiteljskog imanja tužitelja. S obzirom da je riječ o samostalnom, neprekidnom i mirnom posjedovanju koje traje preko najmanje stotinu godina, to je izvjesno da su još prednici tužitelja 1 – 6 pravo vlasništva na prijeporu stekli dosjelošću, te je stoga valjalo usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja.
31. Dapače, ovaj Sud drži da je zapravo riječ o usklađenju zemljišne knjige sa stvarnim stanjem.
32. Premda u tužbi, a ni tijekom postupka, nije posebno obrazložena aktivna legitimacija tužitelja 1 – 6 ista očito nije sporna niti tuženiku jer je nedvojbeno da su tužitelji 1 – 6 sljednici DOĐ i COĐ s tim što je izvjesno da su tužiteljice 2 i 4 kćerke, a ostali tužitelji ostali potomci navedenih, u skladu sa kojim srodstvom su i predloženi suvlasni omjeri na prijeporu koje Sud prihvaća jer je to očito nesporno među tužiteljima 1 – 6.
33. Budući su tužitelji 1 – 6 uspjeli u postupku to im je tuženik dužan naknaditi prouzročeni parnični trošak temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a. Trošak je dosuđen prema dostavljenom troškovniku te je Sud priznao trošak sastava tužbe u iznosu od 300,00 eura (Tbr. 7. i Tbr. 40. – zastupanje više osoba). Nadalje, priznat je trošak obrazloženog podneska od 28. studenoga 2025. godine u iznosu od također 300,00 eura, nadalje, priznat je trošak zastupanja na ročištima od 29.10.2025., 20.4.2026. te na ročištu na licu mjesta od 26.2.2026., u iznosu od po 300,00 eura za svako ročište. Također je priznat i trošak izbivanja iz pisarnice za vrijeme putovanja (Tbr. 39.) u iznosu od 100,00 eura (2 sata x 25 bodova) pa proistječe da je ukupni trošak zastupanja tužitelja iznos od 1.600,00 eura, a sve prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.
33.1. Također je priznat i trošak uplaćenog predujma za geodetsko vještačenje u zatraženom iznosu od 600,00 eura kao i trošak pristojbe na tužbu i presudu u ukupnom iznosu od 53,10 eura, pa proistječe da je ukupni iznos troška kojeg je tuženik dužan platiti tužiteljima 1 – 6 iznos od 2.253,10 eura.
33.2. Sud nije priznao zatraženi trošak na ime sastava podneska od 22.11.2025. budući se u istom samo navodi da se dostavlja dokaz o uplati dužnog predujma te isto nije nužno za vođenje parnice i ne može pasti na teret protivne strane. Isto tako, Sud nije priznao niti zatraženi putni trošak punomoćnice tužitelja radi pristupa na Sud budući u sjedištu i ove Stalne službe kao i u sjedištu Suda postoje odvjetnički uredi koji ovaj trošak ne bi imali te se stoga isti ne može priznati kao nužan za vođenje parnice iako je, dakako, bio za korist tužitelja.
33.3. Sa viškom zatraženog parničnog troška u iznosu od 465,00 eura valjalo je tužitelje odbiti kao neosnovanim.
34. Temeljem iznesenog odlučeno je kao u izreci.
U Otočcu 22. travnja 2026.
Sutkinja
Slavka Nikšić
Uputa o pravnom lijeku
Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju istovjetnih primjerka za sud i protivnu stranu, u roku od 15 dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. O žalbi odlučuje Županijski sud.
O tom obavijest
1. Ines Ojurović, odvjetnica u Opatiji
2. Ana Bobinac, odvjetnica u Zagrebu
3. Porezna uprava, Ispostava u Otočcu, nakon pravomoćnosti
4. Područni ured za katastar Gospić, Odjel za katastar nekretnina Otočac, nakon pravomoćnosti
