REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

Poslovni broj: Us I-490/2025-13

[adresa] Š 5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Vesni Perić, uz sudjelovanje zapisničarke Marlene Štimac, u upravnom sporu tužitelja Res Mea d.o.o. (OIB: 26710078803), Novalja, Kneza Branimira 3, kojeg zastupa opunomoćenik Josip Pulić, odvjetnik u Rijeci, Pomerio 2/II, protiv tuženika Gradskog vijeća Grada Rijeke (OIB: 54382731928), Rijeka, Korzo 16, radi odabira najpovoljnijih ponuda za dodjelu dozvola na pomorskom dobru, 22. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži poništenje Odluke tuženika Gradskog vijeća Grada Rijeke o dodjeli dozvola na pomorskom dobru na području Grada Rijeke, KLASA: 024-01/25-01/42, URBROJ: 2170-1-01-00-25-4 od 27. ožujka 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška ovog spora.

Obrazloženje

1. Odlukom tuženika o dodjeli dozvola na pomorskom dobru na području Grada Rijeke, KLASA: 024-01/25-01/42, URBROJ: 2170-1-01-00-25-4 od 27. ožujka 2025., u točke I. izreke utvrđeno je da su na Javnom natječaju za dodjelu dozvola na pomorskom dobru na području Grada Rijeke objavljenom dana 15. siječnja 2025. kao najpovoljniji ponuditelji, pored ostalih lokacija, za lokaciju pod rednim brojevima 25. i 34. odabrani:

- Novi turizam d.o.o. Čavli, za lokaciju broj 25., Igralište, oznaka lokacije 6.1. i 6.2.,

- ŠHĆ vlasnica Ugostiteljskog [obrt], iz [adresa], za lokaciju broj 34., Grčevo, oznaka lokacije 13.1. i 13.2.

2. Tuženik je u obrazloženju navedene Odluke naveo da je Povjerenstvo ponude tužitelja za obje lokacije ocijenilo nepotpunima i da je predložilo da se iste odbace, jer tužitelj nije dostavio: 1. dokaz o tome da će upotrebljavati opremu i prateće instalacije i pružati usluge koje koriste materijale i predmete s certifikatom kvalitete prema europskim propisima, 2. tipski projekt za kojeg je doneseno rješenje sukladno propisima o gradnji i 3. ovjerenu izjavu kojom pod materijalnom i kaznenom odgovornošću izjavljuje da nije koristio pomorsko dobro bez valjane pravne osnove i/ili uzrokovao štetu na pomorskom dobru. Također je naveo da Povjerenstvo nije pozvalo tužitelja da dopuni ponudu na način da dostavi ovjerenu izjavu navedenu u točki 3. (što se ima smatrati manjim nedostatkom) s obzirom da isto ne bi utjecalo na valjanost ponude, jer tužitelj nije dostavio dokaz naveden u točki 1. i tipski projekt naveden u točki 2., a što se ima smatrati većim nedostacima u ponudi.

3. Tužitelj tužbom osporava navedenu Odluku tuženika jer smatra da su njegove ponude za predmetne lokacije nezakonito ocjenjene kao nepotpune. Navodi da iznos njegovih ponuda znatno premašuje odabrane ponude i da ga je stoga trebalo pozvati da dopuni dostavljenu dokumentaciju jer da se radi o manjim nedostacima koji nisu od utjecaja na sadržaj ponude. Navodi da je dopuna dokumentacije zatražena od drugih ponuditelja, ali ne i od tužitelja. U odnosu na prvi nedostatak navodi da je on uz svoje ponude za navedene lokacije dostavio Izjave o uporabi opreme i pratećih instalacija i da druge jedinice lokalne samouprave tu Izjavu smatraju dovoljnom kako bi se dokazala namjera ponuditelja da će kada započne s radom koristiti opremu koja posjeduje certifikate usklađene sa standardima Europske unije, a pored toga da se u tekstu javnog natječaja ne navodi specifikacija o vrsti dokaza kojeg je potrebno dostaviti, pa stoga smatra da ga je svakako trebalo pozvati da dopuni tu Izjavu ako je Povjerenstvo smatralo da navedena Izjava nije dovoljna ili da mu je eventualno trebalo oduzeti 10 bodova prilikom ocjene ponude u kojem slučaju bi on i dalje bio najpovoljniji ponuđač za obje lokacije. U odnosu na drugi nedostatak navodi da je točno da nije dostavio tipski projekt, ali da je dostavio glavni projekt koji, uz sve elemente koji su sadržani u tipskom projektu, sadrži još i uvjete o lokaciji za koju je predana ponuda, te koji, prema propisima koji se odnose na građenje, u cijelosti mijenja tipski projekt s rješenjem nadležnog tijela, a dostavljeni glavni projekt u cijelosti odgovara uvjetima natječaja u smislu zadovoljavanja uvjeta izvedbe. Smatra da je Povjerenstvo tijekom ocjene ponuda selektivno utvrđivalo koji od navodnih nedostataka jest ili nije od utjecaja na sadržaj ponude. Navodi da kada se ocjenjuje ponuda koja je financijski najpovoljnija i kada je ta ponuda dana od strane pravne osobe koja se bavila dugi niz godina istom djelatnošću za koju je raspisan natječaj, da se tada očekuje da se tijelo s javnim ovlastima potrudi da se otklone oni nedostaci koji su navodno sadržani u podnesenoj ponudi, a koji nedostaci nisu od utjecaja na sadržaj bitan u odnosu na ocjenjivanje ponude. Predlaže da Sud izvrši uvid u cjelokupnu natječajnu dokumentaciju, uključujući i sve ponude koje su dane za sve lokacije za koje je raspisan javni natječaj, a sve radi utvrđenja da se je prilikom provođenja javnog natječaja postupalo nejednako u odnosu na ponuditelje, zatim kako bi se utvrdilo koji je to prihvatljiv dokaz kojeg su dostavili drugi ponuditelji o tome da će upotrebljavati opremu i prateće instalacije i pružati usluge koje koriste materijale i predmete s certifikatom kvalitete prema europskim propisima, po potrebi vještačenje vještaka građevinske struke na okolnost da li se glavni projekt može smatrati tipskim u odnosu na tekst natječaja. Smatra da je potrebno, kako bi navedena Odluka bila valjana, da ponude koje su odabrane na javnom natječaju budu valjane, a ne samo da se utvrdi da njegova ponuda nije bila kompletna. Tvrdi da je postupak javnog nadmetanja proveden nezakonito, nejednako i pristrano, na način da se udovoljavalo poslovnim subjektima koji već na predmetnim lokacijama obavljaju predmetnu djelatnost. Slijedom navedenog, tužitelj u tužbenom zahtjevu predlaže da Sud poništi Odluku tuženika te je ujedno zatražio naknadu troška ovog spora.

4. Tuženik je u odgovoru na tužbu ostao u cijelosti kod svih navoda iznijetih u obrazloženju osporavanoga rješenja s time da je dodatno upotpunio te navode s obzirom na prigovore tužitelja iz tužbe te je predložio da Sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja.

5. U tijeku spora održana je rasprava dana 17. travnja 2026. kako bi se sukladno odredbi čl. 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24 i 39/26, dalje: ZUS) omogućilo strankama u sporu da usmeno obrazlože svoje navode iz tužbe i odgovora na tužbu. Na navedenu raspravu pristupila je zamjenica opunomoćenika tužitelja i opunomoćenice tuženika.

6. Na navedenoj raspravi opunomoćenice tuženika obrazložile su da je točno da su ostali ponuditelji pozvani da upotpune dokumentaciju dostavom "ovjerene" izjave, međutim pojašnjavaju da su to smatrali manjim nedostatkom iz razloga što su u natječajnoj dokumentaciji postojali obrasci tih izjava na kojim je stajalo „ovjera i potpis osobe ovlaštene za zastupanje“, pa je stoga većina ponuditelja to shvatila kao da je dovoljan potpis i pečat bez ovjere javnog bilježnika, pa da su stoga odlučili pozivati te ponuditelje. Međutim kod tužitelja su nedostajale još dvije pretpostavke radi čega su sukladno načelu ekonomičnosti odlučili da nije svrsishodno pozivati tužitelja da se izlaže trošku ovjere ako će se u konačnici njegova natječajna dokumentacija smatrati nepotpunom. Pojasnile su da se ovdje nije radilo o mijenjanju sadržaja izjave, već se je samo tražila dopuna izjave na način da potpis i pečat bude ovjeren kod javnog bilježnika. Na upit Suda opunomoćenice tužitelja su pojasnile kako je točno da su pojedini ponuditelji pozivani na pojašnjenje u situaciji kada su dostavili tipski projekt, međutim pojasnile su da se radi o tome da su svi ponuditelji dostavili tipski projekt, a to je projekt koji je izričito propisan Uredbom o vrstama djelatnosti i visini minimalne naknade za dodjelu dozvola na pomorskom dobru („Narodne novine“, broj 16/24, dalje: Uredba), dok je tužitelj dostavio glavni projekt, a dostavom tipskog projekta umjesto glavnog projekta tužitelj bi u biti mijenjao sadržaj ponude. U odnosu na dostavljenu tužiteljevu izjavu da će upotrebljavati opremu i prateće instalacije i pružati usluge koje koriste materijale i predmete s certifikatom kvalitete prema europskim propisima navele su da je u natječaju bilo propisano da tužitelj treba dostaviti ili dokaz da će upotrebljavati ovu opremu i pružati navedene usluge ili izjavu da isto neće upotrebljavati ili neće pružati navedene usluge, a tužitelj je dostavio izjavu da će isto upotrebljavati i pružati navedene usluge, ali pri tome nije dostavio dokaz kako je to bilo propisanu u natječaju. Navode da smatraju kako bi naknadnim dostavljanjem tog dokaza tužitelj u biti mijenjao sadržaj svoje ponude. Također su navele kako nije bitan samo financijski kriterij za odabir ponuda jer je propisano da će biti izabrana ona ponuda koja uz ispunjavanje svih uvjeta natječaja sadrži najveći broj bodova.

7. Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano rješenje i u spisu ovog spora. Sud je odbio dokazni prijedlog tužitelja da se u sporu provede građevinsko vještačenje na okolnost da li glavni projekt može zamijeniti tipski projekt, jer se tu radi o spornom pravnom pitanju (što se ima smatrati relevantnom dokumentacijom sukladno javnom natječaju), a ne o spornoj činjenici za čije utvrđenje bi trebalo provesti dokaz građevinskim vještačenjem.

8. Na temelju razmatranja činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da su opunomoćenice tuženika svojim usmenim navodima na navedenoj raspravi u cijelosti otklonile sve prigovore tužitelja iz tužbe i da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

9. Prije svega valja navesti da odluka predstavničkog tijela jedinice lokalne samouprave o odabiru najpovoljnije ponude sukladno rješenju Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž-3496/2024-2 od 28. studenoga 2024. predstavlja pojedinačni akt kojim se odlučuje o pravima, obvezama i pravnim interesima fizičkih i pravnih osoba koji su sudjelovali na natječaju, a za koji akt Zakonom o pomorskom dobru i morskim lukama („Narodne novine“, broj 83/23) nije propisan poseban pravni lijek, pa se stoga protiv takve odluke može pokrenuti upravni spor na temelju odredbe čl. 77.a Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi („Narodne novine“, broj 33/01, 60/01, 129/05, 109/07, 125/08, 36/09, 150/11, 144/12, 19/13, 137/15, 123/17, 98/19 i 144/20).

10. Nadalje, čl. 16. Plana upravljanja pomorskim dobrom na području grada Rijeke za razdoblje 2024. - 2028. godine (Službene novine Grad Rijeke, broj 2/24, dalje: Plan) propisano je da se javni natječaj provodi prikupljanjem pisanih ponuda u zatvorenim omotnicama, a isti provodi Povjerenstvo. Najpovoljnijom ponudom smatrat će se ona ponuda koja, uz ispunjavanje uvjeta iz natječaja, sadrži najveći broj bodova prema kriterijima za ocjenjivanje ponuda koji su propisani u čl. 17. Plana.

11. Čl. 2. st. 1. spomenute Uredbe propisano je da pojedini pojmovi u smislu te Uredbe imaju sljedeće značenje pa je tako u točki 1. propisano da je objekt svaka građevina gotove konstrukcije tlocrtne površine do 15 m[2] , koja se postavlja u prostor pomorskog dobra u skladu s tipskim projektom za kojeg je doneseno rješenje sukladno propisima o gradnji ili tehnička ocjena prema posebnom zakonu, koja može imati konstruktivno povezanu nadstrešnicu do 20 m[2] , a postavlja se na odgovarajuću potkonstrukciju koja leži na izvornoj podlozi pomorskog dobra.

12. Čl. 67. Zakona o gradnji („Narodne novine“, broj 153/13, 20/17, 39/19, 125/19 i 145/24, dalje: ZG) propisano je da se projekti u smislu tog Zakona razvrstavaju prema namjeni i razini razrade na: 1. glavni projekt, 2. izvedbeni projekt , 3. tipski projekt i 4. projekt uklanjanja građevine.

13. Čl. 68. st. 1. ZG propisano je da je glavni projekt skup međusobno usklađenih projekata kojima se daje tehničko rješenje građevine i dokazuje ispunjavanje temeljnih zahtjeva za građevinu te drugih propisanih i određenih zahtjeva i uvjeta, a čl. 77. st. 1. ZG propisano je da za predgotovljene dijelove građevine za koje je dokazano da se izvode prema odredbama tog Zakona (u daljnjem tekstu: tipski projekt), o čemu je Ministarstvo izdalo rješenje, nije potrebno to ponovno dokazivati u glavnom projektu.

14. Uvidom u tekst Javnog natječaja za dodjelu dozvola na pomorskom dobru na području Grada Rijeke utvrđeno je da se u tekstu navodi da ponuda za sudjelovanje u natječaju mora sadržavati, pored ostaloga:

- u točki 7. dokaz o tome da će ponuditelj upotrebljavati opremu i prateće instalacije i pružati usluge koje koriste materijale i predmete s certifikatom kvalitete prema europskim propisima ili izjavu da isto neće upotrebljavati ili neće pružati navedene usluge;

- u točki 10. tipski projekt za kojeg je doneseno rješenje sukladno propisima o gradnji (rješenje o tipskom objektu - za građevinu) ili tehnička ocjena prema posebnom zakonu za objekt u kojem će se obavljati djelatnost (tehničku ocjenu - za proizvod);

- u točki 15. ovjerenu izjavu ponuditelja kojom pod materijalnom i kaznenom odgovornošću izjavljuje da nije koristio pomorsko dobro bez valjane pravne osnove i/ili uzrokovao štetu na pomorskom dobru.

15. Nadalje utvrđeno je da se u tekstu Javnog natječaja navodi da Povjerenstvo može, u točno određenom roku koji mora biti jednak u odnosu na sve ponuditelje, tražiti naknadnu nadopunu i/ili pojašnjenje zaprimljenih ponuda s manjim nedostacima koji nisu od utjecaja na sadržaj bitan u odnosu na ocjenjivanje ponude te naznaku da će se ponuda ponuditelja koji u zadanom roku izvrši traženu nadopunu odnosno pojašnjenje smatrati potpunom.

16. Nije sporno da je tužitelj za točku 7. dostavio izjavu da će upotrebljavati opremu i prateće instalacije i pružati usluge koje koriste materijale i predmete s certifikatom kvalitete prema europskim propisima, ali ne i dokaz o tome, dok je za točku 10. umjesto tipskog projekta dostavio glavni projekt.

17. Sud je izvršio uvid u spis predmeta upravnog postupka i to u ponude izabranih ponuditelja Novi turizam d.o.o. i [obrt], te je Sud utvrdio da su isti uz svoje ponude, za razliku od tužitelja, dostavili preslike certifikata o kvaliteti opreme sukladno europskim standardima koji su izdani proizvođačima opreme koju namjeravaju koristiti u obavljanju svoje ugostiteljske djelatnosti, te da su dostavili rješenje o tipskom objektu za modul odnosno kiosk gotove konstrukcije i prometnu dozvolu za prikolicu a koje objekte namjeravaju postaviti na predmetnim lokacijama u svrhu obavljanja ugostiteljske djelatnosti.

18. S druge strane iz ponude tužitelja slijedi da je tužitelj uz ponudu priložio samo potpisanu izjavu da će u obavljanju ugostiteljske djelatnosti upotrebljavati opremu i prateće instalacije i pružati usluge koje koriste materijale i predmete s certifikatom kvalitete prema europskim propisima, bez da je naveo o kojoj se to opremi radi i bez da je priložio certifikat kojim se potvrđuje kvaliteta te opreme sukladno europskim standardima, pa je stoga pravilno utvrđeno da u tom dijelu ponuda tužitelja ne ispunjavanje uvjete iz natječaja.

19. U odnosu na dostavu glavnog umjesto tipskog projekta uz ponudu tužitelja, navodi se da iz citiranih odredaba ZG i Uredbe slijedi da postoji bitna razlika između tipskog i glavnog projekta u tome što je tipski projekt unaprijed izrađen projekt za standardizirane građevine (ili dijelove građevina) s već izdanom dozvolom za gradnju i upotrebu koji se može višekratno koristiti na različitim lokacijama, dok se glavni projekt izrađuje posebno za određenu građevinu na određenoj čestici i ne sadrži unaprijed ishođene dozvole. Upravo zbog ubrzanja i jednostavnosti postupka javnog natječaja navedena Uredba propisuje da se na pomorskom dobru mogu postavljati samo tipske građevine za koje su već unaprijed ishođene potrebne dozvole. Stoga je tužitelj trebao postupiti u skladu s navedenom Uredbom i tekstom javnog natječaja te uz svoju ponudu priložiti isključivo tipski projekt s ishođenim rješenjem o tipskom objektu.

20. Po ocjeni Suda, pravilan je stav tuženika da navedeni nedostaci (nedostatak dokaza o kvaliteti proizvoda koje tužitelj namjerava koristiti u poslovanju i rješenja o tipskom objektu), predstavljaju nedostatke koji su od utjecaja na sadržaj bitan u odnosu na ocjenjivanje ponude i da stoga nije bilo uvjeta da se u tom dijelu pozove tužitelj da dopuni ponude. Naime, pozivanjem tužitelja u konkretnom slučaju na dopunu ponuda, upravo bi se pogodovalo tužitelju, a na štetu drugih ponuditelja koji su pravovremeno predali potpune ponude.

21. Nadalje, nije sporno da je Povjerenstvo pozvalo sve ponuditelje koji su dostavili inače potpune ponude da potpisanu i pečatiranu izjavu kojom pod materijalnom i kaznenom odgovornošću izjavljuju da nisu koristili pomorsko dobro bez valjane pravne osnove ovjere kod javnog bilježnika, dok tužitelj nije pozvan na tu dopunu. Međutim, time tužitelj nije doveden u neravnopravan položaj, kako to tužitelj tvrdi, već se je takvim postupanjem upravo išlo u korist tužitelja na način da mu se ne stvara nepotrebni trošak ovjere potpisa kod javnog bilježnika. To stoga što su već iz prethodno navedenih razloga ponude tužitelja bile nepotpune, pa je stoga pravilan stav tuženika da u toj situaciji sukladno načelu učinkovitosti i ekonomičnosti iz čl. 10. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21) nije bilo potrebno pozivati tužitelja da otkloni ovaj nedostatak, jer bi i u slučaju otklanjanja tog nedostatka ponude tužitelja zbog prethodna dva nedostatka i dalje bile nepotpune.

22. U odnosu na navode tužitelja da je u sporu trebalo ispitati jesu li izabrane ponude potpune i najpovoljnije, navodi se da se u ovom sporu odlučuje o pravima tužitelja te je ovdje jedino bitno utvrditi je li tužitelj nezakonito isključen iz javnog natječaja. Kako je u sporu utvrđeno da je tužitelj zakonito isključen jer nije dostavio potpune ponude što je uvjet za sudjelovanje u predmetnom natječaju, to tužitelj nema ovlast osporavati izabrane ponude, već to imaju drugi ponuditelji čije su ponude bile potpune ali nisu izabrani, ukoliko smatraju da je njihova ponuda najpovoljnija.

23. Slijedom svega navedenoga, iz stanja spisa upravnog postupka i navoda tuženika razvidno je da je Povjerenstvo dosljedno tumačilo što se smatra dokazom o kvaliteti opreme i što se smatra dokazom o tipskom objektu i da je na jednak način postupalo prema svim ponuditeljima u odnosu na ta dva uvjeta, pa tužitelj nije doveden u neravnopravan položaj u odnosu na ostale ponuditelje.

24. Stoga je Odluka tuženika ocijenjena zakonitom, pa je Sud na temelju čl. 116. st. 1. ZUS odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan kako je to navedeno u točki I. izreke ove presude.

25. Točka II. izreke ove presude temelji se na odredbi čl. 147. st. 1. ZUS prema kojoj odredbi stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora.

U Rijeci 22. travnja 2026.

Sutkinja

Vesna Perić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u roku od 15 dana od dana dostave presude (čl. 126. i čl. 127. ZUS).

Dostaviti:

- opunomoćeniku tužitelja Josipu Puliću, odvjetniku u Rijeci, Pomerio 2/II

- tuženiku Gradskom vijeću Grada Rijeke, Rijeka, Korzo 16