REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U MAKARSKOJ

Stalna služba u Imotskom

Ante Starčevića 23

Poslovni broj: P-1/2026-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Makarskoj, Stalna služba u Imotskom, po sucu ovog suda Duji Karamanu, u pravnoj stvari tužitelja ĐČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po opunomoćeniku Stipici Kovačeviću, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika: 1. Republika Hrvatska, OIB:52634238587, zastupana po ODO u Splitu, Stalna služba u Makarskoj, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane glavne javne rasprave zaključene 21. travnja 2026., dana 22. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

1. Utvrđuje se da je tužitelj vlasnik nekretnine oznake kat. čest. zem. [katastarska čestica], „Zgrađa, pašnjak“, k. o. [katastarska općina], i to njezina dijela koje je u Skici izmjere iz predmetnog Geodetskog nalaza i mišljenja izrađenog od Geo-Bubalo d.o.o. od 17.03.2026. godine označeno slovima A-B-C-D-E-F-G, površine 2457 m2, za cijelo, a koja Skica izmjere je sastavni dio ove presude, pa se ovlašćuje tužitelj temeljem ove presude i uz provedbu odgovarajućih postupaka provesti upis prava vlasništva na svoje ime, za cijelo, na predmetu postupka, uz istodobno brisanje prava vlasništva sa imena tuženika, za cijelo.

2. Ovlašćuje se tužitelj temeljem ove presude provesti sve postupke u svrhu usklađenja katastarskog i zemljišnoknjižnog stanja predmeta postupka.

3. Dužan je tuženik trpjeti izradu, pregledavanje i potvrđivanje parcelacijskog elaborata za provedbu dokumenata ili akta o formiranju građevne čestice i slično, ili akta prostornog uređenja za potrebe provođenja promjena u katastru zemljišta sve na predmetu postupka.

4. Dužan je tuženik trpjeti provedbu prijavnog lista za zemljišnu knjigu kao sastavnog dijela parcelacijskog elaborata potvrđenog od tijela nadležnog za poslove katastra, u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Makarskoj, Stalna služba u Imotskom, ili drugog stvarno i mjesno nadležnog suda, u odnosu na predmet postupka.

Obrazloženje

1. Tužbom zaprimljenom pred ovim sudom 31. prosinca 2025., tužitelj je naveo da se zajedno sa svojim pravnim prednicima pokojnim djedom IČ (DČ) Đ“ pok. ĐČ, pokojnim stricem FČ i pokojnim ocem MČ, nalazi u samostalnom, mirnom i neprekinutom posjedu predmeta postupka dulje od 50 godina. Predmet postupka ušao je u posjed pravnog prednika tužitelja njegova djeda pok. IČ (Marijana) Ljubičića „Brkić“ pok. ĐČ, još prije dulje od pedeset godina, kada je isti stekao diobom sa ostalim sumještanima. Od toga vremena djed tužitelja stupio je u faktični posjed dijela Nekretnine te ga je koristio kao svoj, bez protivljenja trećih osoba. Temeljem nasljedstva iza pok. IČ (Marijana) Ljubičić pok. ĐČ koji je preminuo 1987. godine, predmet postupka prešao je 1991. godine u vlasništvo i posjed na pok. BČ. DČ „ ĐČT“, strica od tužitelja. Pok. FČ se i danas vodi upisan u posjedovnom listu za 5026/1427949 dijela na Nekretnini na kojoj je položen predmet postupka iako je stvarno stanje sasvim drugačije. Potkraj 90-ih godina dvadesetog stoljeća pok. FČ i njegov brat pok. MČ, otac od tužitelja, sklopili su usmenu diobu slijedom koje je predmet postupka prešao u vlasništvo i posjed oca od tužitelja pok. MČ. Već od potkraj 1991. godine prema međusobnom dogovoru pok. MČ stupio je u samostalan i nesmetan posjed predmeta postupka što je naknadnom diobom samo dobilo dodatno pravno značenje. Otac od tužitelja nastavio je održavati i obrađivati predmet postupka jednako kao što su to činili njegovi prednici, osobito njegov otac pok. VČ (Marijan) MČ, i tako je bilo sve do njegove svoje smrti 2016. godine. Za cijelo proteklo vrijeme pok. MČ se ponašao kao isključivi vlasnik i samostalni posjednik predmeta postupka. Odmah nakon njegove smrti tužitelj je stupio u posjed predmeta postupka, tako i na ostalu površinu, te ga nastavio obrađivati i održavati. Rješenjem o nasljeđivanju iza pok. MČ, tužitelj je formalno-pravno stekao pravo vlasništva na predmetu postupka. Iz razgovora sa svojim ocem, tužitelj je imao saznanja da dio Nekretnine koji je obrađivao i održavao njegov otac ima površinu od cca. 5000 m2. Nekoliko godina nakon smrti svojega oca tužitelj je odlučio očistiti parcelu koju je do tada posjedovao, uključujući i njegove prednike, pa se tako obratio jednom od vlasnika i posjednika parcele u susjedstvu koji mu je pokazao koja površina Nekretnine je od tužitelja. Tužitelj je odmah zaključio da to što mu je pokazano ne predstavlja cijelu površinu koju je koristio i održavao njegov otac i on nastavio nakon njegove smrti. Tijekom cijelog razdoblja prednici od tužitelja, tako i tužitelj, kako na dijelu Nekretnine koji predstavlja predmet postupka, tako i na drugom određenom dijelu Nekretninu, obavljali su redovite poljoprivredne radove: isprva košnju trave, zatim sadnju krumpira, obradu vinograda, još dok je malodoban tužitelj i njegov otac zasadili su bili masline, sjekli drva što su činili i kasnije, te općenito održavali i koristili predmet postupka. I danas tužitelj održava i koristi predmet postupka koji je održavan i dijelom očišćen. Za cijelo vrijeme trajanja posjeda, niti tužitelj niti njegovi pravni prednici nisu bili ometani u posjedu predmeta postupka od strane trećih osoba, niti je itko drugi polagao ili polaže pravo vlasništva ili posjeda na predmetu postupka. Posjed predmeta postupka je za cijelo vrijeme samostalan, miran i neprekidan, te je trajao i traje znatno dulje od zakonom propisanog roka. Sve naprijed navedeno mogu potvrditi brojni svjedoci, osobito vlasnici i posjednici susjednih parcela.

1.1. U tužbi se nadalje navodi kako se tužiteljica obratila nadležnom Općinskom državnom odvjetništvu sa zahtjevom za mirno rješenje spora u smislu čl. 186 a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/2022, 114/2022, 155/2023, dalje u tekstu ZPP) koje se 16. srpnja 2025. očitovalo da nije moguće udovoljiti zahtjevu tužitelja.

2. U odgovoru na tužbu tužena Republika Hrvatska (listovi 122-123 spisa) protivila se tužbi i tužbenom zahtjevu.

2.1.Dalje se u odgovoru na tužbu navodi da tužitelj tužitelj nije dokazao naprijed navedene činjenice i ispunjene pretpostavki za stjecanjem prava vlasništva predmetne nekretnine dosjelošću, nije dokazao da je posjedujući predmetnu nekretninu osobno i putem pravnih prednika kroz potrebno vremensko razdoblje temeljem navedenog osnova stekao vlasničko pravo te nekretnine, kako to nedokazano tvrdi u tužbi, slijedom čega tuženik osporava tužbene navode i osnovanost tužbenog zahtjeva.

3. Odredbom članka 7. ZPP-a stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice. Sud je ovlašten utvrditi činjenice koje stranke nisu iznijele i izvesti dokaze koje stranke nisu izložile samo ako posumnja da stranke idu, zatim da raspolažu zahtjevima kojima ne mogu raspolagati, ako zakonom nije drugačije određeno.

3.1. Tužbeni zahtjev je osnovan.

4. Predmet spora je dio nekretnina označenih kao: čest. zem. [katastarska čestica], „Zgrađa, pašnjak“, k. o. [katastarska općina], i to njezina dijela koje je u Skici izmjere iz predmetnog Geodetskog nalaza i mišljenja izrađenog od Geo-Bubalo d.o.o. od 17.03.2026. godine označeno slovima A-B-C-D-E- F-G, površine 2457 m2

5. Sud je u dokaznom postupku pregledao dostavljenu dokumentaciju, i to zk izvatke koji se odnose na predmetne nekretnine, prijepis posjedovnog lista broj 3627 k. o. [katastarska općina], izvod iz katastarskog plana, povijest promjena na katastarskim česticama, rješenje o nasljeđivanju iza pok. MČ, geodetski situacijski nacrt preklopljen na katastarski plan, rješenje o nasljeđivanju iza pok. DČ, obavljen je očevid na licu mjesta uz sudjelovanje sudskog vještaka za geodeziju Davora Bubala, saslušani su svjedoci KČ i NČ, uz suglasnost stranaka pročitan je nalaz i mišljenje vještaka Davora Bubala od 17. ožujka 2026., pregledana je skica izmjere, fotografije kao prilog pisanom nalazu i mišljenju(listovi 72- 89 spisa).

6. U ovom predmetu je sporno je li tužitelj zaista stvarni vlasnik dijelova predmetnih nekretnina kao i način stjecanja istih.

7. Prema pisanom nalazu i mišljenju Davora Bubala, sudskog vještaka za geodeziju, od 17. ožujka 2026. utvrđeno je da je predmetna nekretnina u naravi neobradivo poljoprivredno zemljište obraslo niskim raslinjem. Čestica se nalazi u k. o. [katastarska općina] položena južno od županijske ceste Runović-Slivno.lokalne Utužena površina omeđena je od točke A-B suhozidom u vlasništvu susjeda mejašnika, zatim od točke B-C granica je omeđena trajno vidljivim oznakama na terenu i plavom bojom. Granica od točke C-D-E-F-G omeđena je suhozidom u vlasništvu tužitelja, zatim od točke G-A granica je omeđena ostacima suhozida i navedenom ulicom.

8. Sud je osim pregleda priložene dokumentacije u spisu, izveo dokaze očevidom na licu mjesta i saslušanjem svjedoka.

8.1. Saslušani svjedoci (listovi 69-71 spisa) u svojim iskazima u bitnome identično iskazuju, te potvrđuju navode tužitelja da je nekretnina koja je predmetom spora i u granicama pokazanim na licu mjesta u posjedu prednika tužitelja kao i samog tužitelja. Svjedok KČ, kao drugi rođak tužitelja, dobro je upoznat s obiteljskim nekretninama pa je pobliže objasnio pravni slijed stjecanja predmetne nekretnine. Naime, njegov djed SČ i djed tužitelja DČ da su se 1950.-ih godina podijelili na način da je djedu tužitelja pripala predmetna nekretnina. Oni su se podijelili nakon smrti svog oca, a pradjeda tužitelja i svjedoka pok. ĐČT. Pok. DČ da su naslijedili otac tužitelja MČ i stric tužitelja FČ koji da su se također podijelili i na taj način je tužiteljevom ocu pripala predmetna nekretnina. Oni da su imali i sestru, pokojnu AČ, aliu da je ona živjela u [adresa] i nije joj pripalo ništa od nekretnina na ovom lokali tetu. Na predmetnoj nekretnini da su se nalazile loze i mali vrtovi. Njegov pradjed da je umro još 1950.-ih, a i sam da je bio u nesmetanom posjedu, pa uzevši u obzir da je svjedokov djed 1900.godište, za zaključiti je da je predmetna nekretnina u posjedu obitelji tužitelja preko 100 godina. Također se napominje da je navedeni svjedok međašnik. Svjedok NČ je međašnik sa zapadne strane i potvrdio je navode iz tužbe i tužbenog zahtjeva kao i iskaz naprijed navedenog svjedoka kao istinite i jasno obrazložene. Naveo je da je, kada je "sređivao" vlasničko stanje svoje parcele koja je uz predmetnu, također bila upisana Republika Hrvatska u zemljišnoj knjizi kao vlasnica.

8.2. Svjedoci su posebno naveli i jasno obrazložili pravni slijed stjecanja predmetne nekretnine. Naime, nekretnina je od pamtivijeka u posjedu obitelji prednika tužitelja. Nisu na tom području viđali lugare, prema njihovim saznanjima, nisu se vodili nikakvi postupci niti su čuli da bi itko treći ometao tužitelja, odnosno njegove pravne prednike u korištenju vlasničkih prava na predmetnoj nekretnini.

8.3. Prihvaćajući iskaze svjedoka kao logične i uvjerljive, koji iskazi potvrđuju tvrdnje i činjenične navode tužitelja, nedvojbenim je utvrđeno da su prednici tužitelja od davnina bili u posjedu sporne nekretnine te da tužitelja odnosno njegove prednike u načinu gospodarenja i korištenja nekretnina nije nitko ometao.

9. Koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka što je propisano odredbom članka 8. ZPP - a.

10. Sud je u cijelosti prihvatio prethodno analizirane navode saslušanih svjedoka, a isto tako navodi saslušanih svjedoka na okolnosti posjedovanja, stjecanja i korištenja predmetne nekretnine identični su navodima iz tužbenog zahtjeva, te nisu u suprotnosti ni s drugim izvedenim dokazima, a sukladno utvrđenim činjenicama po izvedenim dokazima i utvrđenjima suda.

11. Tužitelj u tužbi tvrdi da je predmetnu nekretninu stekao dosjelošću budući da su njegovi pravni prednici od pamtivijeka u posjedu iste.

11.1. Dosjelost je stjecanje prava vlasništva neke stvari neprekidnim samostalnim posjedovanjem te stvari kroz zakonom određeno vrijeme. Da bi se faktična vlast na stvari tj. samostalni posjed mogao na temelju zakona pretvoriti u pravo vlasništva potrebno je da ona dovoljno dugo neprekidno traje. Tako je odredbom članka 160. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17 – dalje u tekstu: ZV) propisano kako vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onog dana kada je posjedn ik stupio u samostalni posjed stvari, a završava se istekom posljednjeg dana vremena potrebnog za dosjelost. U vrijeme potrebno za dosjelost uračunava se i vrijeme za koje su prednici sadašnjega posjednika neprekidno posjedovali stvar kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici, odnosno kao pošteni samostalni posjednici (članak 160. stavak 2. ZV-a).

11.2. Odredbom članka 159. stavak 2. ZV-a je određeno kako samostalni posjednik nekretnine čiji je posjed zakonit istinit i pošten, stječe vlasništvo te nekretnine protekom deset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja. Samostalni posjednik nekretnine kojem je posjed bar pošten stječe je u vlasništvo protekom dvadeset godina neprekidnog posjedovanja. Provedenim dokazima sud je nedvojbeno utvrdio da je tužitelj osobno i to svojim pravnim prednicima dosjelošću stekao pravo vlasništva na nekretnini koja je predmet ovog postupka. Tužitelj i njegovi prednici kao pošteni posjednici bili su u posjedu nekretnine najmanje 100 godina. Dakle, na temelju članka 159. stavka 3. i 4. ZV-a, tužitelj je dosjelošću stekao vlasništvo nekretnina.

12. Odredbom članka 388. stavka 1. ZV-a propisano je da stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ovoga Zakona se prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka.

13. Ujedno je za navesti da dosjelost u vremenu od 1901. -1940., odnosno nakon 1991. donošenja Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91 – u daljnjem tekstu ZOVO) do 1. rujna 1980. godine imala su se primijeniti pravna pravila paragrafa 1460 bivšeg OGZ-a, koja pravila su se ranije primjenjivala na temelju Zakona o nevažnosti pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine i za vrijeme neprijateljske okupacije ("Službeni list SFRJ" broj 86/1946), odnosno koja pravila se danas primjenjuju temeljem Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine ("Narodne novine" broj 73/91). Za stjecanje prava vlasništva dosjelošću bile su potrebne slijedeće pretpostavke: sposobnost stjecatelja, sposobnost stvari da bude u vlasništvu, posjed određene kvalitete i vrijeme dosjelosti određeno zakonom (30 godina ili 40 godina). Rok dosjedanja propisan pravnim pravilima OGZ-a je temeljem pravnog shvaćanja Saveznog vrhovnog suda donesenog na proširenoj sjednici pod brojem 3/60 dana 4. travnja 1960. godine skraćen na 20 godina. Prema odredbi članka 29. ZOVO-a koji je stupio na snagu 1. rujna 1980. na nekretninama u društvenom vlasništvu se pravo vlasništva nije moglo steći dosjelošću, kao niti prema OGZ-u, međutim, donošenjem Zakona o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine" 53/91) stavljena je izvan snage odredba članka 29. ZOVO-a koja nije dopuštala stjecanje na nekretninama u društvenom vlasništvu dosjelošću. Donošenje Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96 u daljnjem tekst: ZVDSP/96) koji je stupio na snagu 1. siječnja 1997., ključnom odredbom članka 388. stavka 4 ZVDSP/96 propisano je da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana.

14. Ustavni sud RH svojim odlukama broj U-I-58/97, U-I-235/97, U-I-237/97, UI- 1053/97 i U-I-1054/97 od 17. studenog 1999. godine ("Narodne novine" broj 137/99) je presudio da osporavana odredba članka 388. stavka 4. ZV-a iz 1996. ima povratno djelovanje sa štetnim posljedicama na prava trećih osoba, pa je ukinuta.

15. Ukinuta odredba članka 388. st. 4. ZVDSP/96 bila je na snazi sve do studenog 1999., jer je prema članku 55. stavku 2. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu RH (NN broj 99/99, 29/02, 49/02 – pročišćeni tekst) ukidanje zakonske odredbe imalo samo učinak ex nunc.

16. Zakon o izmjeni i dopuni ZVDSP-a (NN 114/01 od 20. prosinca 2001. koji je stupio na snagu toga dana) odredbom članka 388. iza stavka 3. ima novi stavak 4. kojim je propisano da u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu ne računa se vrijeme posjedovanja proteklo prije toga.

17. Slijedom prethodne analize ovaj sud primjenjuje odredbu članka 388. stavka 4. ZVDSP/16 koji glasi da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, računa se i vrijeme posjedovanja proteklo prije tog dana. Ovo se izričito napominje s obzirom da je Republika Hrvatska upisana kao suvlasnica predmetne nekretnine u zemljišnoj knjizi.

18. Sukladno pravnom shvaćanju ESLJP nužna pretpostavka za stjecanje prava vlasništva dosjelošću je neprekidni posjed tužitelja određene kvalitete u propisanom trajanju u koje vrijeme se uračunava i posjed od prije 08. listopada 1991 godine (i kad je riječ o nekretninama u društvenom vlasništvu ) pod uvjetima da je stjecanje nastupilo prije ili za vrijeme važenja odredbe članka 388. stavka 4. ZV-a ukinute odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj UI-58/97 od 17. studenog 1999 godine i da se ne radi o nekretninama u odnosu na koje polažu pravo treće osobe (nacionaliziranim, konfisciranim i slično) s obzirom na stečena subjektivna građanska prava.

19. Dakle, provedenim dokazima tijekom postupka utvrđeno je da je tužitelj osobno i po svojim prednicima posjedovao spornu nekretninu više od 40 godina, da je posjed tužitelja zakonit, istinit i pošten pa je tužitelj dosjelošću stekao vlasništvo sporne nekretnine, neprekidnim posjedovanjem nekretnine unazad najmanje 40 godina, sukladno odredbi članka 159. stavka 4. ZV-a.

20. Dosjelošću se može u pravo vlasništva pretvoriti jedino samostalan posjed stvari koji znači takvu posjednikovu faktičnu vlast na stvari čiji je sadržaj takav da posjednik stvar - nekretninu posjeduje kao da je njezin vlasnik, dakle, ne priznajući ičiju višu "privatnu" vlast na toj stvari.

21. Dakle, kad se uzmu u obzir svi gore navedeni dokazi i utvrđene činjenice, dođe se do zaključka da je tužitelj u posjedu predmetne nekretnine putem roditelja, a oni od svojih prednika. S obzirom na to da se posjed smatra zakonitim, samostalnim i poštenim, a u konkretnom slučaju je riječ o naslijeđenom posjedu, a te predmnjeve nisu oborene u ovom postupku, to je očito da bi u konkretnom slučaju bili ispunjeni uvjeti za stjecanje prava vlasništva dosjelošću. Stoga, ovaj sud je utvrdio da tužitelj ima osnove ustati tužbom naspram tuženika kao vlasnika a pozivom na odredbu članka 130. stavka 1. ZV-a kojom je propisano da tko stekne pravo vlasništva nekretnina na temelju zakona je ovlašten ishoditi upis stečenog prava vlasništva u zemljišnoj knjizi.

22. Međutim, zahtjev za promjenu uknjižbe prava vlasništva na nekretnini upisanoj u zemljišnoj knjizi može se postaviti samo prema onoj osobi koja je upisana kao vlasnik na nekretnini upisanoj u zemljišnoj knjizi sukladno odredbi članka 40. Zakona o zemljišnim knjigama (»Narodne novine«, broj 63/19, 128/22, dalje: ZZK) odnosno odredbi članka 45. ZZK-a.

23. Slijedom navedenog, valjalo je prihvatiti tužbeni zahtjev kao osnovan te utvrditi da je tužitelj predmetnu nekretninu stekao na temelju dosjelosti, posjedovanjem iste kroz zakonom određeno vrijeme, osobno i putem svojih pravnih prednika.

24. Tužitelj nije popisao troškove postupka pa sud o istima nije odlučivao.

Imotski, 22. travnja 2026.

S u d a c

Duje Karaman

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana prijema pisanog otpravka. Žalba se podnosi županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.

DNA

1. Odvj. Stipica Kovačević, Split

2. Općinsko državno odvjetništvo, Makarska

Na znanje:

1. IČ

2. VČ