REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

Poslovni broj: Us I-2079/2024-9

[adresa] N 5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Vesni Perić, uz sudjelovanje zapisničarke Marlene Štimac, u upravnom sporu tužitelja 1. NĆ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) i 2. ĐĆ (OIB: [osobni identifikacijski broj]), oboje iz [adresa], oboje zastupani po opunomoćenici Sandri Peharec, odvjetnici u Puli, Dobrilina 4, protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske (OIB: 95093210687), Zagreb, Ulica Republike Austrije 14, radi građevinske dozvole, 22. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev kojim tužitelji traže poništenje rješenja tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-361-03/24-02/473, URBROJ: 531-03-4-24-2 od 22. listopada 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška ovog spora.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem Općine Medulin, Upravnog odjela za prostorno planiranje i zaštitu okoliša, KLASA: UP/I-361-03/20-01/000161, URBROJ: 2163-27-05- 08-24-0014 od 20. kolovoza 2024. odbačen je zahtjev tužitelja za izdavanje građevinske dozvole za građevinu ugostiteljsko-turističke namjene, 2.b skupine, na dijelu k. č. [katastarska čestica] i dijelu k. č. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina].

2. Protiv navedenog rješenja tužitelji su izjavili žalbu koja je osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-361-03/24-02/473, URBROJ: 531-03-4-24-2 od 22. listopada 2024. odbijena kao neosnovana.

3. Tužitelji su u cilju osporavanja zakonitosti navedenog rješenja tuženika pravodobno podnijeli tužbu ovom Sudu. U tužbi navode, u bitnome, da je preduvjet za izdavanje građevinske dozvole postojanje priključenja građevne čestice na prometnu površinu. Stoga da su obavijestili prvostupanjsko tijelo s obzirom da se radi o financijski zahtjevnom projektu (izgradnja hotela) i o pristupnom putu na zemljištu u vlasništvu Republike Hrvatske, da su pokrenuli postupak radi rješavanja pristupnog puta i sklapanja ugovora o služnosti s Republikom Hrvatskom, a sve kao dokaz da pribavljaju svu potrebnu dokumentaciju za ishodovanje građevinske dozvole, pri čemu je prvenstveno bilo bitno riješiti pitanje pristupnog puta. Stoga da se nije radilo o situaciji u kojoj su tužitelji bili pasivni i u kojoj su propustili dostaviti dokumentaciju koja je neophodna za rješavanje upravne stvari, već upravo suprotno - tužitelji su nadležnom prvostupanjskom tijelu dali do znanja da aktivno pribavljaju dokumentaciju, a dokumentacija koja nedostaje je posljedica vanjskih okolnosti (sporo rješavanje zahtjeva za služnost od strane nadležnih tijela). Navode da je posljedica odbacivanja zahtjeva gubitak važenja lokacijske dozvole, što dovodi do potrebe za ponovnim i izuzetno opsežnim postupkom ishođenja nove lokacijske dozvole. Smatraju da je ta posljedica nesrazmjerna u odnosu na formalni razlog odbacivanja – nepotpuna dokumentacija, koja se mogla dostaviti u naknadnom roku. Navode da se odbacivanjem zahtjeva na temelju nepotpune dokumentacije bez razmatranja konkretnih okolnosti (poput rješavanja služnosti kao preduvjeta) krši načelo razmjernosti i svrhovitosti postupanja. Smatraju kako je sankcioniranje stranke zbog kašnjenja koja proizlaze iz sustavne sporosti administracije, neproporcionalno i da dovodi do nesrazmjernih posljedica, poput isteka važenja lokacijske dozvole. Ukazuju da čl. 108. Zakona o gradnji („Narodne novine“, broj 153/13, 20/17, 39/19 i 125/19, dalje: ZG) ne zahtijeva da se cjelokupna dokumentacija priloži u trenutku podnošenja zahtjeva, već da se dokumentacija može postupno nadopunjavati tijekom postupka, posebno u slučaju složenih projekata. Slijedom navedenog, u tužbenom zahtjevu traže da Sud poništi osporavano rješenje tuženika i da se predmet vrati tuženiku na ponovni postupak te su ujedno zatražili naknadu troška ovog spora.

4. Tuženik je u odgovoru na tužbu ostao kod navoda iznijetih u obrazloženju osporavanoga rješenja te je predložio da Sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja.

5. U tijeku spora zakazana je rasprava za dan 24. ožujka 2026. kako bi se sukladno odredbi čl. 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24 i 39/26, dalje: ZUS) omogućilo strankama u sporu da usmeno obrazlože svoje navode iz tužbe i odgovora na tužbu. Na navedenu raspravu nije pristupio nitko od stranaka koje su uredno pozvane te je rasprava na temelju čl. 89. st. 4. ZUS u svezi s čl. 91. st. 3. ZUS održana u odsutnosti uredno pozvanih stranaka.

6. Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano rješenje i u spisu ovog spora.

7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

8. Čl. 108. st. 2. ZG propisano je da investitor zahtjevu za izdavanje građevinske dozvole za koju se prema posebnom zakonu ne izdaje lokacijska dozvola prilaže: 1. glavni projekt u elektroničkom obliku; 2. ispis glavnog projekta ovjeren od projektanata i glavnog projektanta ako je u njegovoj izradi sudjelovalo više projektanata; 3. Iskaznicu energetskih svojstava zgrade u elektroničkom obliku, potpisanu elektroničkim potpisom; 4. ispis Iskaznice energetskih svojstava zgrade ovjerene od projektanata i glavnog projektanta ako je u njezinoj izradi sudjelovalo više projektanata; 5. pisano izvješće o kontroli glavnog projekta, ako je kontrola propisana; 6. potvrdu o nostrifikaciji glavnog projekta, ako je projekt izrađen prema stranim propisima; 7. dokaz pravnog interesa za izdavanje građevinske dozvole; 8. dokaz da može biti investitor (koncesija, suglasnost ili drugi akt propisan posebnim propisom) ako se radi o građevini za koju je posebnim zakonom propisano tko može biti investitor; 9. dokaz da je vlasnik građevinskog zemljišta ispunio svoju dužnost prijenosa dijela zemljišta u vlasništvo jedinice lokalne samouprave, odnosno dužnosti sklapanja ugovora o osnivanju služnosti provoza i/ili prolaza, propisane posebnim zakonom kojim se uređuje prostorno uređenje, ako takva dužnost postoji.

St. 3. istog članka propisano je da zahtjevu za izdavanje građevinske dozvole za građevinu za koju se prema posebnom zakonu izdaje lokacijska dozvola investitor uz dokumente iz st. 2. ovoga članka prilaže: 1. lokacijsku dozvolu i 2. parcelacijski elaborat koji je ovjerilo tijelo nadležno za državnu izmjeru i katastar nekretnina i potvrdilo Ministarstvo, odnosno upravno tijelo koje je izdalo lokacijsku dozvolu za građevinu za koju je lokacijskom dozvolom određeno formiranje građevne čestice ili je lokacijskom dozvolom određen obuhvat zahvata u prostoru unutar kojeg se formira građevna čestica u skladu s lokacijskom dozvolom, izrađen u elektroničkom obliku ovjeren elektroničkim potpisom.

9. Čl. 110. st. 1. ZG propisano je da je tijelo graditeljstva dužno izdati građevinsku dozvolu za građevinu za koju se prema posebnom zakonu ne izdaje lokacijska dozvola nakon što u provedenom postupku utvrdi da: 1. su uz zahtjev priloženi svi propisani dokumenti; 2. su utvrđeni svi propisani posebni uvjeti i uvjeti priključenja; 3. su izdane sve propisane potvrde glavnog projekta; 4. je glavni projekt u pogledu lokacijskih uvjeta izrađen u skladu s uvjetima za provedbu zahvata u prostoru propisanim prostornim planom; 5. je glavni projekt izradila ovlaštena osoba; 6. je glavni projekt propisno označen i da je izrađen tako da je onemogućena neovlaštena promjena njegova sadržaja, odnosno zamjena njegovih dijelova; 7. je donesen urbanistički plan uređenja, ako se dozvola izdaje na području za koje je posebnim zakonom propisana obveza njegova donošenja.

10. Iz spisa predmeta upravnog postupka slijedi da su tužitelji dana 30. prosinca 2020. podnijeli "prazan" zahtjev za izdavanje građevinske dozvole za gradnju na dijelu k. č. [katastarska čestica] i dijelu k. č. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina], odnosno zahtjev kojem nisu priložili niti jedan dokument iz citiranog čl. 108. st. 2. ZG koji je podnositelj zahtjeva dužan priložiti svom zahtjevu.

11. Nadalje, slijedi da su tužitelji zaključkom prvostupanjskog tijela od 2. ožujka 2021. pozvani da dopune taj zahtjev u roku od 15 dana, da su tužitelji dostavili prvostupanjskom tijelu podnesak zaprimljen 26. ožujka 2021. u kojem su naveli da je u tijeku pribavljanje potrebne dokumentacije za građevinsku dozvolu pa da stoga traže da im se produži rok za dostavu potrebne dokumentacije za dodatnih 90 dana, da su potom ponovo u podnesku zaprimljenim 1. lipnja 2021. zatražili produženje roka za dodatnih 30 dana, da je prvostupanjsko tijelo zaključkom od 6. srpnja 2021. odbilo taj zahtjev i da je dana 27. srpnja 2021. donijelo prvostupanjsko rješenje kojim je odbacilo zahtjev tužitelja za izdavanje građevinske dozvole jer tužitelji nisu u ostavljenim rokovima dopunili zahtjev s potrebnom dokumentacijom. Slijedi da je navedeno rješenje od 27. srpnja 2021. poništeno povodom žalbe tužitelja drugostupanjskim rješenjem tuženika od 30. ožujka 2022. i da je predmet vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak iz razloga što prvostupanjsko tijelo u provedenom postupku nije obavijestio tužitelje da je lokacijska dozvola na temelju koje traže izdavanje građevinske dozvole bila važeća na dan podnošenja zahtjeva za izdavanje građevinske dozvole i da je podnošenjem zahtjeva za izdavanje građevinske dozvole unutar roka od dvije godina od pravomoćnosti lokacijske dozvole istek roka važenja lokacijske dozvole prekinut, pa da stoga produljenje važenja lokacijske dozvole nije od utjecaja na predmetni postupka izdavanja građevinske dozvole jer je zahtjev podnesen unutar prvotnog roka važenja. Tuženik je utvrdio da navedeno predstavlja povredu čl. 47., čl. 6. i 7. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21, dalje: ZUP) i da predstavlja nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i povredu pravila postupka koja je od utjecaja na rješavanje stvari. Slijedi da je u ponovnom postupku prvostupanjsko tijelo novim zaključkom od 20. rujna 2023. pozvalo tužitelje da dostave potrebnu dokumentaciju u roku od 90 dana od primitka tog zaključka i da su tužitelji uredno zaprimili taj zaključak, ali da u ostavljenom roku nisu ništa dostavili. Stoga je prvostupanjsko tijelo dana 20. kolovoza 2024. donijelo rješenje kojim je ponovo odbacilo zahtjev tužitelja za izdavanje građevinske dozvole iz istog razloga (jer tužitelji nisu u ostavljenim rokovima dopunili zahtjev s potrebnom dokumentacijom).

12. Nadalje, slijedi da su tužitelji tek dana 30. kolovoza 2024. (nakon donošenja prethodno navedenog rješenja o odbacivanju od 20. kolovoza 2024.) dostavili lokacijsku dozvolu od 12. lipnja 2018. i prijedloge za osnivanje prava služnosti na temelju te lokacijske dozvole od 18. prosinca 2023. koji su upućeni Ministarstvu poljoprivrede i Ministarstvu prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine.

13. Iz navedene lokacijske dozvole slijedi da je ista izdana u povodu zahtjeva tužitelja za građenje građevine gospodarske namjene, pretežito ugostiteljsko-turističke djelatnosti – Apart hotel Krase, 2. skupine, fazna gradnja (dvije faze) na dio k. č. [katastarska čestica] i dio 1258/7, obje k. o. [katastarska općina] i da se u točki f) obrazloženja lokacijske dozvole navodi da postoji mogućnost priključenja građevne čestice na prometnu površinu, dok iz prijedloga za osnivanje prava služnosti slijedi da su isti podneseni Ministarstvu poljoprivrede i Ministarstvu prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, radi osnivanja prava služnosti u skladu s priloženom lokacijskom dozvolom i geodetskim elaboratom preko k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina], u vlasništvu Republike Hrvatske.

14. Međutim, iz navedene lokacijske dozvole slijedi da je ista izdana 12. lipnja 2018. i da je postala pravomoćna dana 28. prosinca 2018., dok iz prijedloga za osnivanje prava služnosti od 18. prosinca 2023. slijedi da su isti poslani nadležnim tijelima dana 19. prosinca 2023.

15. S obzirom da je od datuma pravomoćnosti lokacijske dozvole u kojoj je definirano priključenje građevne čestice na prometnu površinu pa do datuma podnošenja zahtjeva za osnivanje prava služnosti na temelju te lokacijske dozvole prošlo više od četiri godine, to je ocjena Suda da nisu osnovani navodi tužitelja da su oni aktivno pribavljali potrebnu dokumentaciju u svrhu rješavanja pristupnog puta. Naime, obveza izdavanja građevinske dozvole postoji samo u situaciji kada su ispunjeni svi uvjeti iz citiranog čl. 110. st. 1. ZG, što ovdje nije slučaj. Službena osoba koja vodi postupak samostalno procjenjuje odgovarajući rok za obavljanje određene radnje u postupku sukladno čl. 79. ZUP, ali pri tome svakako treba cijeniti okolnosti konkretnog slučaju. Kako su tužitelji u konkretnom slučaju prije donošenja navedenog rješenja o odbacivanju od 20. kolovoza 2024., bili u tri navrata pozivani zaključcima prvostupanjskog tijela da dostave potrebnu dokumentaciju te kako su prvi dokaz o poduzimanju radnji u svrhu rješavanja pristupnog puta dostavili u spis tek dana 30. kolovoza 2024. (dakle nakon donošenja navedenog rješenja o odbacivanju od 20. kolovoza 2024.), to je zakonito postupilo prvostupanjsko tijelo kada je nakon što tužitelji po treći puta nisu dostavili u spis potrebnu dokumentaciju, odbacilo predmetni zahtjev tužitelja za izdavanje građevinske dozvole.

16. U odnosu na navode tužitelja da je posljedica odbacivanja predmetnog zahtjeva gubitak važenja lokacijske dozvole, što dovodi do potrebe za ponovnim i izuzetno opsežnim postupkom ishođenja nove lokacijske dozvole, navodi se da kako je zakonom propisano vremensko ograničenje važenja lokacijske i građevinske dozvole, tako isto mora postojati i razuman rok u kojem se zahtjevi za izdavanje tih dozvola trebaju riješiti. Naime, kada ne bi postojali ti rokovi i kada bi se postupci nerazumno i neopravdano produžavali, to bi imalo za posljedicu da se ne bi moglo snimiti zatečeno stanje u prostoru, kao i mijenjati to zatečeno stanje novim potrebama stanovništva i mijenjati prostorne planove. Radi toga je potrebno da postoji određeni vremenski okvir u kojem se zahtjevi za izdavanje tih dozvola trebaju riješiti.

17. Slijedom svega navedenog, osporavano rješenje tuženika ocijenjeno je zakonitim pa je stoga Sud na temelju odredbe čl. 116. st. 1. ZUS odlučio kao u točki I. izreke ove presude.

18. Točka II. izreke ove presude temelji se na odredbi čl. 147. st. 1. ZUS prema kojoj odredbi stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora.

U Rijeci 22. travnja 2026.

Sutkinja

Vesna Perić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u roku od 15 dana od dana dostave presude (čl. 126. i čl. 127. ZUS).

Dostaviti:

- opunomoćenici tužitelja Sandri Peharec, odvjetnici u Puli, Dobrilina 4

- tuženiku Ministarstvu prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike

Hrvatske, Zagreb, Ulica Republike Austrije 14